Slikarski put ne čine samo izložbe, priznanja i susreti sa publikom, već i godine traganja za sopstvenim izrazom, razmjena sa drugim umjetnicima i ono što se događa daleko od galerijskih zidova, u ateljeu, pred praznim platnom. Za barskog slikara Dalibora Dada Ćetkovića ova godina donijela je dvije samostalne izložbe, brojna zajednička i međunarodna predstavljanja, ali i nastavak rada sa djecom i mladima u umjetničkom ateljeu „Dalijas“. Ćetković je bio gost emisije „Mozaik“ Radio Bara. Razgovor sa njim, na portalu Bar Info donosimo u dva dijela.

RB/BI: Ova godina za Vas je bila prilično intenzivna: samostalne i kolektivne izložbe, međunarodna predstavljanja, rad sa mladima… Kada se osvrnete na sve što se od početka godine događalo, gdje se kao slikar danas nalazite?

Dado Ćetković: Kada ste u svijetu umjetnosti, siguran sam da nijednom umjetniku ne može biti dosadno niti sve može biti ustaljeno, jer se uvijek nešto novo dešava. Mnogo toga se, zapravo, i ne planira. Naravno, postoje konkursi na koje se prijavite, pa pola godine ili godinu unaprijed znate gdje ćete izlagati, ali se mnogo toga događa i u hodu. Shodno tome uređujem svoj plan, rad u ateljeu, vrijeme sa porodicom i rad sa djecom. Uvijek ima novih dešavanja, a ja nastojim da se uključim i odazovem koliko god mogu, bilo da su u pitanju izložbe, radionice ili neki drugi umjetnički programi.

RB/BI: Barska publika Vas dobro poznaje. Da li se posljednjih godina nešto promijenilo u Vašem slikarstvu, temama koje Vas zaokupljaju, likovnom izrazu ili načinu na koji pristupate platnu?

Dado Ćetković: Slikarstvo je nekako kao talasasto more. Nekada imate velike talase, a onda se more smiri. Upravo u prirodi pronalazim inspiraciju i životnu motivaciju. Imam blisku vezu sa morem, živim svega 400 metara od plaže i osjećam njegov miris. Sve to dođe kao dobro i loše vrijeme, u određenom periodu osjetite da je pravi trenutak i tada nastanu neka interesantna i značajna djela.

Ciklus „Antares“ sam, po mom mišljenju, priveo kraju i sada želim da započnem novi. „Antares“ je bio rasterećen figuracije, iako je ona postojala na nekoliko platana. Većina radova išla je ka potpunoj apstrakciji, ali uz mnogo crtačkih i grafičkih elemenata. Kompozicije su bile pojednostavljene. Publika je taj ciklus mogla da vidi najprije na onlajn izložbi, potom u Baru, a kasnije je krenuo njegov put kroz region i svijet.

Sada sam u fazi kada želim da se vratim prirodi koju sam vidio, doživio i osjetio. To mogu biti predjeli koje upoznam na likovnim kolonijama, planine, rijeke i jezera, kao promjena u odnosu na more, ali i različite destinacije koje posjećujem. Čak i kada ponovo dođem na isto mjesto, uvijek pokušavam da otkrijem neki drugi kutak. Zato za sada mogu samo da nagovijestim da ću se u narednom ciklusu više baviti prirodom i okruženjem. Moguće je da će biti i urbanih pejzaža. Imao sam 2004. godine u galeriji „Vega“ izložbu za koju je likovnu kritiku pisala Anastazija Miranović. Tada sam još bio student, jer sam diplomirao 2007. godine. Ta serija mi je i danas veoma draga, a pojedina djela iz nje nalaze se kod kolekcionara u Baru, ali i van Crne Gore, čak i u Americi.

Bile su to slike bogatog kolorita, uglavnom urbani pejzaži, pa je moguće da će se nešto od toga vratiti, u kombinaciji sa netaknutom prirodom. Gdje će u svemu tome biti čovjek i da li će biti zastupljen kao figura, tek ću vidjeti. Neka to ostane iznenađenje i za mene i za publiku.

RB/BI: Čini se da realističke motive koje vidite i doživite na kraju često pretvarate u apstraktnu umjetnost. Ove godine imali ste dvije samostalne izložbe, na Cetinju i u Beranama. Koliko se razlikuje osjećaj kada priliku za izložbu dobijete na konkursu od onoga kada poziv stigne direktno od ustanove kulture?

Dado Ćetković: To su možda dva najznačajnija i najpoželjnija načina na koja samostalni stvaralac može dobiti priliku da izlaže. Kada prođete na konkursu, to pričinjava veliko zadovoljstvo, baš kao i kada dobijete direktan poziv ustanove kulture.

Na Cetinju je bio raspisan javni konkurs na koji je mogao da se prijavi svaki umjetnik. Bilo je više od 150 prijava, a ja sam bio među petoro selektovanih za izlaganje tokom ove godine. Centar za kulturu Prijestonice Cetinje nema mnogo raspoloživih termina za samostalne izložbe, jer ima i sopstvene projekte i događaje koje realizuje tokom godine. Zato mi je bila velika čast što sam izabran.

Naravno, na izbor mogu uticati različiti faktori, od samog koncepta izložbe i toga koliko se uklapa u godišnji program ustanove, do drugih okolnosti. Dobio sam mogućnost da izaberem termin i odlučio sam se za početak marta. Tokom trajanja izložbe u istom prostoru održavane su promocije knjiga i drugi programi, pa radove nije vidjela samo publika koja je došla na otvaranje, već mnogo veći broj ljudi.

Kada je riječ o Beranama, tu sam posebno počastvovan jer sam dobio direktan poziv Centra za kulturu da budem jedan od umjetnika čija će izložba biti dio Beranskog kulturnog ljeta. Riječ je o značajnoj manifestaciji, kakav je kod nas Barski ljetopis.

Drago mi je što postoji ta vrsta razmjene. U Bar dolaze sjajni umjetnici iz drugih sredina i naša publika ima priliku da vidi njihove radove i upozna ih, a ja sam sa juga otišao na sjever i predstavio se tamošnjoj publici. Bio sam izuzetno zadovoljan prijemom, baš kao prethodne godine u Bijelom Polju. Nekada tamo gdje najmanje očekujete dobijete najviše, to je pravo čudo. I te kako postoji publika zainteresovana za likovnu umjetnost, što su pokazale obje moje izložbe na sjeveru.

Posebno mi znači što je Centar za kulturu Berane otkupio i jednu moju sliku za svoj fundus. Prije njih to je od ustanova kulture učinio Centar za kulturu Bar. U Beranama su otkupili sliku „Otac i sin“, rad inspirisan Posejdonom i Pegazom. Riječ je o diptihu dimenzija 160 puta 120 centimetara, koji se sada nalazi u kabinetu direktora Centra za kulturu. Drago mi je što je izbor upravo pao na tu sliku. Ljudi koji prate moj rad znaju o kojem djelu je riječ. Prvi put je predstavljeno 2023. godine u Smederevskoj Palanci, potom u Bijelom Polju, na Cetinju i, na kraju, u Beranama, gdje je završilo svoj put. Žao mi je jedino što barska publika nije imala priliku da tu sliku vidi uživo. Ali, biće novih radova. Radujem se novom ciklusu i uživam u stvaranju, a još više me raduje kada neko prepozna, cijeni i voli ono što radim.

RB/BI: Kada govorimo o izložbama na Cetinju i u Beranama, jeste li se predstavili istom fazom stvaralaštva ili je svaka izložba imala sopstvenu priču i atmosferu? Kako publika u različitim sredinama reaguje na iste slike?

Dado Ćetković: Radovi jesu iz istog ciklusa „Antares“, pa ih u osnovi prati ista poetika. Međutim, kao što svakom djetetu date drugo ime i ono postane ličnost za sebe, tako je i sa slikama. Svaka pronađe svoj put. Ciklus posmatram kao porodicu koja se grana, širi i dalje razvija. Zato nijedna izložba nije ista. Svaka postavka je drugačija, ima nešto drugačiji koncept i često se više oslanja na jednu sliku koja na određeni način prati ostale. Pojedini radovi iz „Antaresa“ ponavljaju se na izložbama, ali uvijek postoje i nova platna, a upravo neka od tih novih slika često odredi naziv čitave izložbe.

Tako se izložba na Cetinju zvala „Granice postojanja“, dok je izložba u Beranama nosila naziv „Susret odjeka“. Sve se one na neki način dotiču tih graničnih linija koje sam postavljao na slikama. Granice, zapravo, ne postoje, mi ih fizički vidimo, ali one mogu biti upravo mjesto susreta. Tako se priče iz jedne izložbe nadovezuju na drugu i treću.

RB/BI: Ove godine učestvujete i na IX Internacionalnom art festivalu „Zasjaće palaci“ u Kotoru, koji se održava sjutra. Riječ je o izložbi koja, zapravo, izlazi iz klasičnog galerijskog prostora, gdje se fasade istorijskih kotorskih palata pretvaraju u monumentalna platna?

Dado Ćetković: Jeste. Riječ je o veoma interesantnoj međunarodnoj izložbi, pa pozivam sve koji budu u prilici da prošetaju Kotorom i vide kako to izgleda. To je zaista neobična izložba, umjetnost će biti prikazana na zidinama i palatama Starog grada.

Na Trgu od oružja projektovaće se naša djela, video-poruke i slike preko zidina, prozora i balkona, u ogromnim formatima. Riječ je o devetom Festivalu svjetlosti i zaista mi je drago što sam prošao selekciju, jer se i za ovaj događaj konkurisalo. Uvršten sam među dvadesetak umjetnika, a osim autora iz Crne Gore učestvuju i umjetnici iz Francuske, Italije, Turske, Albanije i drugih zemalja. Mislim da će biti zaista sjajno.

Nastavak razgovora sa Daliborom Dadom Ćetkovićem na portalu Bar info biće objavljen u petak, 25. septembra.