Nova modna kolekcija dr Anastazije Miranović “Čipka i svila – prepleti vjekova”, inspirisana našom kulturnom baštinom, posvećena je dobrotskoj čipki i njenoj tradicionalnoj izradi koja je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Crne Gore.
O novoj kolekciji, ideji, nastanku i značenju dobrotske čipke, koja “ispisuje” istoriju, tradiciju, način življenja i duboku emociju, razgovarali smo za Radio Bar i Bar Info sa autorkom, istoričarkom umjetnosti i modnom kreatorkom, dr Anastazijom Miranović.
Za ovu modno – umjetničku priču, dr Miranović je pripremila 22 modela, rađena u posebno pripremljenoj svili za štampu, sa motivima odabranih primjeraka čipke iz zbirke crkve Svetog Eustahija u Dobroti. Namjenski za ovu kolekciju, Kotoranka Slađana Vučetić, je u tehnici drevne vještine uradila prateći aksesoar/nakit. Premijerno, modna revija će biti prikazana u subotu, 7. septembra, u Kotoru, gradu u kojem je prije više vjekova začeta tradicija izrade dobrotske čipke.
“Moj rad u modi jeste baziran na kulturi, istoriji, tradiciji i umjetnosti, a ovoga puta željela sam da se posvetim dobrotskoj čipki koja je, odnosno vještina njene izrade, zaštićeno nematerijalno kulturno dobro. Prije ove, uradila sam još dvije kolekcije posvećene našoj nematerijalnoj kulturnoj baštini – bihorskom ćilimu i crnogorskom zlatovezu, a tu priču na neki način zaokružujem sa Bokom, prostorom gdje sam rođena i provela djetinjstvo i mladost. Nadam se da će to doprinjeti daljoj valorizaciji ovog veoma značajnog kulturnog dobra Crne Gore”, kazala je dr Miranović, koja je podsjetila na istorijat i značenje u narodu dobrotske čipke.
“To je specifičan način izrade čipke, koji je došao u Boku u XV vijeku iz Venecije, u doba Mletačke republike, a prema nekim izvorima još u XII vijeku sa dolaskom franjevaca u ove krajeve. Donijeli su je naši pomorci i prenijeli suprugama koje su, čekajući ih da se vrate sa dugih putovanja, vezle i izrađivale različite predmete u toj veoma zahtjevnoj tehnici. Dovoljno je reći da je za samo jedan santimetar dobrotske čipke potrebno pet do šest sati rada, veoma strpljivog i posvećeničkog. Radi se ušima od igle, rjeđe vrhom, od tankog konca, i izvorno je bijeli vez na bijelom platnu. U početku je rađena u sakralne svrhe i za oltarnike, zatim su je žene izrađivale sebi za pokrov, za tzv. ‘umrli čas’, da bi vremenom ušla u svakodnevnu upotrebu, u smislu ukrašavanja doma”, istakla je dr Miranović, koja je objasnila da je upravo zbog veoma zahtjevnog načina izrade, kroz vrijeme, dobrotska čipka gotovo potpuno pala u zaborav.
U trenutku kada je zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro, 2014. godine, samo je profesorica Nada Radović iz Kotora radila dobrotsku čipku.
Zaštićena je upravo kada je dr Anastazija Miranović bila na čelu Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore. U vrijeme njenog mandata zaštićeno je još petnaest kulturnih dobara, od ukupno dvadeset koliko ih naša država ima pod svojom zaštitom, među njima i dva iz barske opštine – kult Svetog Jovana Vladimira i izrada čunova na Skadarskom jezeru (Spičanska svadba, na primjer, nije zaštićena jer se više niko u tom kraju ne ženi i ne udaje po tim tradicionalnim običajima).
“Ponosna sam što je upravo za mog mandata zaštićeno toliko vrijednih dobara iz naše istorije i tradicije, ali moram pojasniti – da bi dobili taj status, moraju da žive u narodu. Na sreću, iako je samo profesorica Nada u dugom periodu njegovala ovu drevnu vještinu, sada imamo tridesetak žene koje na veoma kvalitetan način izrađuju predmete u čipki – one koje je ona obučila i koje je Zajednica Italijana u Boki poslala na edukaciju u Veneciju. Još dok sam bila u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, razmišljla sam kako da oživim, afirmišem dobrotsku čipku, jer sam fascinirana njenim izgledom i vrijednošću. Najznačajniji, originalni i najstariji primjerci čuvaju se u crkvi Svetog Eustahija u Dobroti, od kojih su većina materijalna kulturna dobra Crne Gore. Od starješina crkve dobila sam dozvolu da određene motive fotografišem i apliciram u vidu detalja na svili. Vidjela sam u tome način da dobrotsku čipku približim ovom vremenu i napravim nošljivu kolekciju. Spojila sam čipku i svilu, materijal, čija proizvodnja, takođe, vuče daleke korijene upravo u Boki gdje je gajena svilena buba, toliko da je Venecija u jednom trenutku tražila da budu posječena sva stable murve u Boki, jer je sve više ovaj prostor preuzimao primat i dominaciju u proizvodnji tog kvalitetnog materijala. Nažalost, tradicija uzgajanja svilene bube je zaista prekinuta u Boki, pa ova kolekcija skreće pažnju i na tu zaboravljenu tradiciju i vrijednost, koja se praktikuje u susjedstvu, u Konavlima. U Baru, Olja Fatić pokušava da je oživi, jer je i ovdje, pretežno u Mrkojevićima, nekada davno uzgajana svilena buba”, podsjetila je dr Anastazija Miranović, koja je spajajući svilu i dobrotsku čipku, kreirala lepršavu, ljetnju kolekciju, unikatnu i sofisticaranu, što je i karakteristika njenog rada u modnom dizajnu.
Kolekcija će biti prikazana na Citadeli, prostoru kojim upravlja hotel Kataro i koji odlično korespondira sa osnovnom idejom autorke.
Modne revije dr Anastazije Miranović su uobičajeno multimedijalni događaji koji prate i drugi umjetnički i kulturni sadržaji. U programu će nastupiti klapa “Bisernice Boke” (čija je dugogodišnja članica bila dr Anastazija Miranović), a biće prikazan i dokumentarni film o izradi dobrotske čipke.
Sve modele uradio je Modni studio “Stil” Vernese Hasanagić iz Bara, sa kojim dr Miranović uspješno sarađuje godinama.
