Povodom Svjetskog dana borbe protiv malignih bolesti, Dom zdravlja Bar je, kroz objave na društvenim mrežama, pokušao da upozna njihove korisnike sa pristupom onkološkim pacijentima. Ovoga puta prenosimo tekst Jelene Stanišić, socijalne radnice:
Način reakcije pacijenta na vijest o tome da boluje od malignog oboljenja razlikuju se od osobe do osobe. Složićemo se da kad se nađe u ovoj situaciji to bude jedan od zasigurno najtežih trenutaka u njegovom životu. Ono što izaziva pojačan strah kod pacijenta je neizvjesnost njegovog života i zdravlja.
Zato je od veoma velikog značaja da ovim pacijentima porodica i okruženje pruže adekvatan vid podrške.
Na početku se smjenjuju različiti osjećaji, dok osoba koja je saznala da boluje od malignog oboljenja, ne prihvati to saznanje i usvoji novi način života i počne da razmišlja u pozitivnijem smjeru. Osvrnuću se iz ugla socijalnog radnika na ulogu porodice, bliskih osoba, okruženja, ali i medicinkih radnika i saradnika.
Često, na početku ovog procesa porodica i prijatelji nisu sigurni kako da pruže podršku iz straha da se te osobe ne osjete loše i da pružanjem lijepih riječi i riječi utjehe ne dobiju reakcije suprotne od očekivanih. Zato je poželjno da potraže i stručnu pomoć ako je potrebna. Ti stručni savjeti mogu biti od velike pomoci u toku procesa liječenja različitih emocionalnih kriza.
Bitno je da se sačuva dostojantvo onkoloških pacijenata, da osjete toplinu i sigurnost ali nikako sažaljenje. Socijalna podrška predstavlja veoma bitan faktor u očuvanju kvaliteta života. Iako je medicina napredovala, o kanceru se i dalje najviše govori kao o bolesti koja ima smrtni ishod. Stoga je veoma bitno da se pacijent i njegova porodica informišu kod stručnih lica i iz pravih izvora, a ne da traže informacije putem interneta. Sada onkološki pacijenti već imaju mogućnost da u ovim, za njih teškim životnim situacijama porazgovaraju sa psihijatrom, psihologom i socijalnim radnikom.
Mišljenja sam da bi od velikog učinka bila liječenja gdje bi medicinski i nemedicinski kadar radio u timovima – ljekari, sestre, psihijatri, psiholozi i socijalni radnici. Kroz iskustvo zemalja u okruženju i inostranstvu ovakav tip liječenja dovodi do veoma dobrih rezultata.
Takođe, veoma je bitan odnos ljekara prema onkološkim pacijentima. Dobra komunikacija je osnov za izgradnju povjerenja u ljekara. Potrebno je pokazati empatiju i brigu za pacijenta, i to u svim fazama liječenja.
Zato savjetujem svim ljudima koji se, nažalost, susreću sa ovim problemima, da potraže i stručnu pomoć i na neki način olakšaju svoju životnu borbu za ozdravljenje.
