Bračni par Nilović – Đona i Mara će 10. novembra proslaviti 70 godina braka.
Kad kažemo sedamdeset godina – pomislimo na starost, nemoć, bolest… Međutim, ovaj broj nekad označava i poštovanje, slogu, zajednički život, kao u primjeru Đone i Mare Nilović.
Đona (98) i sedam godina mlađa Mara, djevojačko Tagić, su iz Livara, gdje su se i vjenčali davne 1949. godine. Izrodili su petoro djece – tri sina i dvije kćerke, imaju petoro unučadi i dvoje praunučadi. Svi žive van Crne Gore.
U stanu, na sedmom spratu jedne od Tri kule, zatičemo dvoje vedrih visprenih starih ljudi. Sa njima su sin Petar i snaha Goranka, kod kojih ovaj bračni par živi od 2016. godine.
„Živjeli smo u Livarima do 1976, kada smo prešli u Tri kule. Otac je otada penzioner, a radio je u brojnim preduzećima: ZIB-u, Komunalnom… Penzioner je pune 43 godine“, objašnjava Petar.
Goranka sa oduševljenjem govori o svekrvu i svekrvi, koju zove „mama“, a ovaj arhaizam objašnjava time da u životu nije srela pozitivnije i zahvalnije osobe: „Kada nju boli glava, on donese obloge, a ona, kad postavim ručak, podsjeća me da mu naspem čašicu rakije koju pije pred jelo“.
„Đona je najstariji posjetilac zagrebačkog Zoo vrta, nisu htjeli da naplate kartu za njega, a kontrolorka u tramvaju nije mogla da vjeruje da ima 98, molila je da ga dotakne ‘za sreću’“, priča Goranka.
Mara je samouka krojačica i švalja – šila je narodne nošnje, krojila i prekrajala za sve kojima je trebalo. Nekad bi joj donijeli kilo šećera, nekad sapun, nekad ništa… Koliko se sjeća, porodila je stotinjak žena, bez ikakvih komplikacija, a pomagala je i onima koji bi se povrijedili. Pored albanskog i crnogorskog, govori i italijanski jezik.
Snaha ističe da se nikada nijesu svađali. Đed je fizički izuzetno zdrav za svoje godine, a baka je imala dva moždana udara. „Prvi u februaru, u Zagrebu“, kaže Goranka, i ističe da je tretman koji je kao stara osoba tamo dobila mnogo humaniji od onog u Baru, gdje joj se nedavno dogodio drugi moždani udar, od koga se oporavlja.
Đonu i Maru je, uobičajeno za to vrijeme, upoznao komšija. Unuk je htio da zabilježi tu priču, za uspomenu, ali je đed, čim je vidio da je uključio telefon, na pitanje „Kako ste se upoznali“, kao iz topa, odgovorio: „Preko satelita“.
Đona je veliki poštovalac Josipa Broza Tita, vjeruje da je bitno da se ljudi školuju i uče, ali i da sačuvaju ljudskost. „Bolje da ne živim ni jedan dan, nego sto godina kao nečovjek“, kaže on.
Ovom bračnom paru nije baš uputno poželjeti da napune sto godina. Umjesto toga, poželjećemo im zdravlja i mnogo sretnih godina u krugu porodice koja ih poštuje i voli.
