Gosti u emisiji „Od doručka do ručka“ na talasima Radio Bara nedavno su bili Dunja Bulatović, učenica sedmog razreda OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ i Muzičke škole i njen otac Milorad Miško Bulatović, muzičar i direktor OŠ „Blažo Jokov Orlandić“.
Na prošlogodišnjem festivalu „Naša radost“ u Podgorici, kompozicija „Laku noć“ u Dunjinoj izvedbi, osvojila je II mjesto i brojne simpatije publike. Autor muzike i teksta je naš sugrađanin Slobodan Boban Mijović, a aranžman su radili Božidar Božo Gagović, Edin Dibra i Miško Bulatović.
„Bilo je malo treme kada sam izašla na scenu festivala ali, vjerovala sam u sebe i bila sam sigurna da ću uspjeti da osvojim neku od nagrada. Drago mi je da se i publici dopada pjesma. Nedavno sam je izvela na događajima koji su organizovani povodom Dana osoba sa Down sindromom i Dana svjesnosti o autizmu, takođe i na priredbi u mojoj školi. Reakcije su zaista divne “, kazala je Dunja.
Pored toga što svira klavir u klasi profesorice Ane Vukazić, od ove školske godine pohađa i časove solo pjevanja u klasi profesorice Bojane Pejanović.
Njen tata Miško kaže da je spontano došlo do toga da baš Dunja snimi pjesmu „Laku noć“.
„U nekoj neformalnoj priči Boban je pomenuo pjesmu u koju je godinama vjerovao, a koja je više puta odbijana za festivale. Ipak, smatrao je da može da postigne uspjeh. Spontano je došlo i do toga da mi odradimo aranžman. Kada smo završili, trebalo je naći nekog da je otpjeva. Pomislio sam ‘Hajde da probamo da je Dunja snimi i da vidimo kako će to da izađe’. Ušla je u studio. Boban se oduševio kako zvuči i rekao: ‘E, ovo će ostati ovako’“, priča Bulatović.
Ništa u životu nije slučajno, pa ni Dunjin muzički put, s obzirom da raste u porodici okružena muzikom.
„Moj tata i stric su muzičari i od malena sam bila upoznata sa raznovrsnom muzikom… Starija sestra svira violinu. Tako sam odlučila da i ja idem u muzičku školu. Kada je trebalo da se opredijelim za instrument, razmišljala sam – flautu ili violinu, ali kraju sam se ipak odlučila za klavir“, dodaje Dunja.
Iako je akademski muzički obrazovan, Miško kaže da nije uticao na njenu, a ni na odluku starije ćerke.
„Starija kćerka Dragana je još kao mala stalno govorila da želi da svira violinu. Jednom prilikom, kada sam bio u Podgorici u Muzičkom centru, vidio sam među izloženim instrumentima i violinu. Sjetio sam se da joj se bliži rođendan, pa kako je ona stalno govorila da želi violinu da svira, to je bio poklon za njen peti rođendan. Najprije je počela da svira u klasi profesora Vanje Simića, kojeg ovom prilikom puno pozdravljamo. Sada je deveti razred Muzičke škole. A Dunja je takođe sama odabrala. Nisam ih forsirao da budu muzički obrazovane, jednostavno pustio sam da same odluče, a one su izrazile želju“, naglašava Miško Bulatović.
On smatra da je „muzika lijek za sve“.
„Ima mnogo talentovane djece u Baru, ali u današnje vrijeme puno je loše muzike. Omladina sluša sve i svašta, što se nažalost plasira u medijima. A ne bi trebalo, valjalo bi ih usmjeriti. Jer, mi prvenstveno imamo lijepu narodnu muziku, zatim i pop i rock scena su odlične (pogotovo stari rock osamdesetih). Nedavno sam učestvovao u projektu ‘Rock igraonica’ Bobana Mijovića. On je autor muzike i tekstova, a Božo Gagović, Edin Dibra i ja smo odradili aranžmane za pjesme ‘Bumbar’ koju je maestralno otpjevala Marija Brajović, ‘Ljutu pjesmu’ i ‘Mačka Pera’ koje je otpjevao Gajo Ugrenović. Radili smo dugo i temeljno. Baš smo se potrudili, Božo i ja smo smo otpjevali i back-vokale“, priča Bulatović.
Ponosan je i na saradnju sa „Akademia“ bendom. U njihovoj pjesmi „Eh, noći, noći“ svira instrumentalni dio na harmonici.
„Jako sam ponosan što sam dio i tog projekta. Kada mi je veliki maestro i muzički mag Božo Gagović, predložio tu ideju, bila mi je velika čast. Edin i ja smo bili u prvom momentu malo zatečeni, kad smo čuli što je zamislio – harmonika i ‘Akademia’, ali, s obzirom da su oni brand, rock sastav poznat ne samo u Crnoj Gori, nego i šire, nisam ni sumnjao da će to ispasti dobro“, zadovoljan je Bulatović.
Što se tiče njegovog studijskog rada, on je kako kaže, već tri godine na pauzi, ali „ponekad izađe u susret kolegama i odsvira nešto“.
„Božo i Edin rade ‘punom parom’. A ja dođem i po malo im ‘smetam’. Planiram doduše i tome da se vratim. E sad, da li će to biti danas, sjutra, za mjesec, godinu, tri… ali biće“, zaključio je Bulatović.
