Gost „Promenade četvrtkom” bio je Dušan Raičević, predsjednik Opštine Bar. Tradicionalno je u našem studiju poslednjeg četvrtka u jednom ili dva mjeseca. Slušaoci i gledaoci imali su priliku da postavljaju pitanja uživo, pozivom na broj telefona 302 320, bez bilo kakve cenzure, a jedini uslov je bio da su pitanja korektno intonirana.
RB/BI: Da počnemo ovaj razgovor od Novembarskih svečanosti…
Raičević: Dosta je bilo aktivnosti koje smo planirali ove godine u susret Danu opštine. Sa sinoćnjom promocijom knjige to je ukupno 24 dana programa. A sinoć u sjajnom ambijentu Kuće maslina, promovisali smo knjigu „Bar u hodnicima sjećanja 2“ i još jednom potvrdili da ovaj grad jeste izgrađen i na sjećanjima koja su toliko snažno utkana u bit i u duše svih nas ovdje i da je kultura sjećanja nešto što se jako praktikuje u našem gradu.
RB/BI: Moram da primijetim da je Kuća maslina dobro iskoristila saniranje Dvorca na Topolici i potpuno je bacila u zasjenak kultnu salu barske kulture koju toliko pominjemo. Ovaj ambijent u Kući maslina je izuzetan.
Raičević: Drago mi je da ste to i vi primijetili s obzirom da Kuća maslina, kao takva, funkcioniše od aprila ove godine. Više puta smo govorili o administrativnim procedurama, svemu onome što smo morali da uradimo kako bismo taj objekat, koji je zaista jedno prelijepo arhitektonsko djelo, ali, prije svega, i funkcionalno, stavili u funkciju. Ja se, prije svega, zahvaljujem i menadžmentu i rukovodstvu Kuće masline koja u kontinuitetu radi na promociji svega onoga što jeste barska kultura, kulturno-istorijesko nasljeđe, sve protkano sa nečim što jeste dio naše kulture. Jer maslinarstvo jeste nešto na šta smo posebno ponosni. Niz aktivnosti je organizovano u Kući maslina u susret tradicionalnoj manifestaciji „Maslinijada“. U petak, 22. novembra, bili smo u prilici da prisustvujemo predavanju od strane eminentnih stručnjaka iz oblasti maslinarstva iz Istre, gdje smo čuli da su upravo oni bili angažovani na mjerama zaštite stabla Stare masline. Kuća maslina postoji zbog maslinarstva, ali i zbog promocije naše kulture. Dobro su iskoristili prostor koji se otvorio, zbog rekontrukcije Dvorca kralja Nikole, ali svakako će taj objekat i u narednom periodu nastaviti da živi i promoviše bogatstvo našeg kraja. Lijepo je bilo da upravo u Starom Baru promovišemo drugu ediciju „Bar u hodnicima sjećanja“, zbog sjećanja i emocija mnogih prisutnih koje se vezuju za Stari Bar.
RB/BI: I ono je dobra ideja, dobra sugestija, da akteri čitaju svoje tekstove. Tek bi prštale emocije da je, recimo, Marina Orlandić pročitala dio svog teksta o ocu Blažu.
Raičević: Svakako, ja sam od onih ljudi koji uvijek nakon realizacije određenih aktivnost, događaja, vrši analizu svega onoga što bi mogli dodatno da unaprijedimo. I to je bila jedna sugestija koju sam vam uputio. Možda za ovu treću ediciju koju smo sinoć najavili to bude nešto što će se koristiti prilikom promocije.
RB/BI: Samo da se vratimo, kratko, Novembarskim svečanostima. Bilo je dosta programa, čak je i svečana sjednica SO, kako se to sad moderno kaže, bila svedena.
Raičević: Tako je, aktivnosti su započete 4. novembra, iz Kuće maslina, promocijom crnogorske sofre, odnosno barske trpeze. Kroz ovu manifestaciju smo nastojali da prezentujemo sve ono što jeste gastronomsko bogatstvo ovog kraja. Hvala vam i na ovome što ste konstatovali da je i svečana sjednica poprimila te akademske obrise i po svom trajanju i samom sadržaju. Ja sam jako zadovoljan zbog činjenice da smo ideju uspješno sproveli u djelo uz korišćenje najsavremenijih tehnologija. Konkretno, kroz upotrebu vještačke inteligencije smo uspjeli da oživimo nekoliko fotografija Starog Bara, Pristana. Siguran sam da smo evocirali uspomene mnogih sugrađana. Neka se svečana sjednica pamti i po tom djelu, koji je već dostupan i na YT kanalu opštine Bar. Mnogi su bili u prilici da ga već pogledaju i zaista prijaju i gode komentari mnogih sugrađana koji su prepoznali sebe i prepoznali neko mnogo ljepše i ugodnije vrijeme od onoga u kome danas živimo.
RB/BI: Moram da vam kažem da mislim da Bar ima dosta onih koji su mogli da vode taj program. Ne moramo da dovodimo pojačanje iz Podgorice, jer Podgorčani rijetko dovode pojačanja iz Bara. Vidjeli ste sinoć Maju Tomović, kadar Radio Bara, kako majstorski vodi program, čita brzo ali razgovjetno, svako slovo se razumije, sve što govori je na mjestu.
Raičević: Svakako, to ćemo se složiti, ali uvijek nastojimo da jedan kvalitet više implementiramo prilikom organizacije događaja. Siguran sam da je glumica Branka Femić Šćekić opravdala sva naša očekivanja. S druge strane, nastojali smo da u susret svečanoj sjednici organizujemo i niz lijepih događaja, da to, sve zajedno, bude u funkciji naše stalne težnje emancipacije Bara.
RB/BI: Danas nećemo govoriti o sportu, govorili smo prošlog puta, čekamo proljeće i uzlet barskih sportista, iako je pobjeda Mornara nad Bokeljom u četvrtfinalu kupa, 2:0, otškrinula vrata Evropi barskom ligašu i iduće sezone. Ipak, neke laganije teme idu za početak. Nije me nešto dojmio estradni izbor za doček Nove godine na trgu, ali ja spadam u one 65+, pa moje mišljenje možda i nije relevantno, i možda bi trebalo da ga zadržim za sebe? Kakvo je Vaše?
Raičević: O ukusima se ne raspravlja. Činjenica je da je program koncipiran na osnovu nekih informacija koje smo dobijali od naših sugrađana i ovaj program je sublimacija njihovih želja. Podsjećanja radi, mi smo i u godinama iza nas nastojali da kroz odabir programa za novogodišnje praznike testiramo i raspoloženje, odnosno, i ono što jesu želje naših sugrađana. Prije dvije godine na glavnom gradskom trgu je nastupio Van Gogh, malo atipično za novogodišnje praznike da bude prisutna jedna tvrda rock grupa, pa smo vidjeli kakve su reakcije barske publike. S druge strane, imali smo priliku da testiramo barsku publiku i prilikom organizacije mnogih drugih proslava, posebno prilikom organizacije proslave 21. maja. Ovo je negdje proizvod njihovih želja. Vidjećemo kakve će biti reakcije. Ono što mogu sa sigurnošću da potvrdim jeste da će Bar sigurno biti mjesto dobrog provoda. Već ovih dana mnogi naši sugrađani ali i gosti iz susjednih gradova, a da ne govorimo o regionu, najavljuju svoj dolazak za novogodišnje praznike, s obzirom da će program trajati više dana. Želim da vjerujem da će se sama koncepcija programa potvrditi ispravnom onog trenutka kada budemo znali brojčano stanje ljudi koji će posjećivati te programe. Da li sam u potpunosti zadovoljan? Uvijek postoji mogućnost za unapređenje. Neke od zvijezda nisu bile dostupne i nismo bili u prilici da ih angažujemo za ovu godinu, ima tu dosta faktora koji utiču na angažman samih regionalnih zvijezda, od onih koji imaju određene prohtjeve do onih koje ne bi bilo ukusno anagažovati ako znamo da su bile prije dvije-tri godine u Baru. Ukoliko ima onih koji nijesu zadovoljni koncepcijom samog novogodišnjeg programa, ovih dana su u prilici da uživaju u programima koje Opština Bar organizuje zajedno sa Kulturnim centrom. Aleksandra Radović je nastupila 23. novembra u dvorani Doma kulture, a uskoro će se znati ko će nastupiti 9. decembra u našem gradu, tako da budite spremni na još par lijepih muzičkih iznenađenja do kraja godine.
RB/BI: Svakako, jedno veliko ime nastupa večeras u našem malom gradu?
Raičević: Mislim da je to najveće muzičko ime našeg grada. Evo prilika da pozovemo sve naše sugrađane da budu prisutni u što većem broju večeras na koncertu u Domu kulture, Gule i Katapulta.
RB/BI: Zastala je sa izgradnjom zgrada kod mosta rijeke Željeznice, koju je neko duhovito nazvao „kruzer“. Da li znate zbog čega je taj zastoj? Ovo Vas pitam jer se Barani plaše da ne postane još jedan čardak ni na nebu ni na zemlji poput onog kod Pošte.
Raičević: Dijelim vašu zabrinutost i zabrinutost mnogih mojih sugrađana, međutim, želim da vjerujem da će investitor pronaći način kako da premosti trenutnu problematiku, a govorim o problematici u dijelu finansiranja nastavka projekta. Siguran sam da će investitori pronaći adekvatan način da nastave sa radovima. To je jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u oblasti turizma koji se realizuje u barskoj opštini, pored onog koji se gradi na lokalitetu u Čanju. To su Greenfield investicije koje bi trebalo da generišu jako veliki broj novih radnih mjesta u oblasti turizma. To je jedan od prioriteta koji smo kao lokalna uprava definisali još 2018. godine, da moramo da podstaknemo investitore da idu u pravcu ili revitalizacije starih hotelskih kapaciteta ili izgradnje novih. Na Virpazaru smo ove godine svjedočili otvaranju novog hotela, tj. rekonstruisanog nekadašnjeg hotela „13. jul“. Početkom naredne ljetnje turističke sezone očekujem da ćemo otvoriti i kapacitete nekadašnjeg hotela „Inex Zlatna obala“. I da će se nastaviti sa aktivnostima na izgradnji hotelskih kapaciteta „Korala“, i u Baru i u Sutomoru. Svakako da pratimo intenzivnu aktivnost u dijelu izgradnje turističkog rizorta „Ama“ u Čanju koji je potpisao ugovor sa hotelskom grupacijom Interkontinental. Raduju aktivnosti u oblasti turizma, posebno zbog činjenice da se sve ovo o čemu govorimo, a spomenuli smo samo tri ili četiri projekta u oblasti turizma, realizuje od strane domaćih, crnogorskih kompanija koje su pokazale i žilavost i potentnost da mogu da se uhvate u koštac i sa najvećim izazovima koje prate izgradnju ovakvih i sličnih projekata.
Siguran sam da će investitor u centru grada pronaći način i model kako da premosti trenutnu problematiku i da nećemo svjedočiti još jednom neuspješnom projektu poput onog koji, nažalost, opominje na samom ulazu u Bar, kod hrama Svetog Jovana Vladimira.
RB/BI: Pročitao sam juče jedan odličan, analitičan tekst na barskom sajtu Feral, o neregulisanim otpadnim vodama u naselju Šušanj koje ozbiljno ugrožavaju turističku sezonu u ovom najturističkijem dijelu barske Opštine. Na vodovodnu mrežu u ovom naselju je priključeno 4.337 korisnika od kojih je na kanalizacionu mrežu priključeno 2.767, što predstavlja oko 64 odsto. Kako to stanje popraviti, imate li rješenje?
Raičević: Mi smo u periodu od 2016. do 2019. godine kroz utrošak sredstava obezbijeđenih kroz podršku njemačke razvojne banke KfW uspjeli da ovu problematiku riješimo na lokalitetima vezanim za Sutomore. I vrlo uspješno smo realizovali taj projekat. S druge strane, rekao bih da je možda i veća problematika vezana za lokalitet Dobra voda, odnosno Veliki pijesak. Ponavljam, više nego posvećeno se bavimo ovom problematikom. Takođe i Žukotrlica, posebno područje Ilina je u našem fokusu.
Trenutno najveća problematika s kojom se lokalna administracija susreće, pored toga što nisu ispunjeni osnovni preduslovi, jeste projektna dokumentacija, odnosno nedostatak planova detaljne razrade po kojoj bi se ta dokumentacija radila.
Svjedočimo u kontinuitetu, posebno na lokacijama u Ilinu, da su mnogi naši sugrađani, kanale za odvođenje atmosferskih voda iskoristili za priključenja svojih otpadnih voda. Dosta često ne postoje septičke jame nego se koriste upravo ovi kanali za odvođenje otpadnih voda što je apsolutno neprihvatljivo, da ne pričam sa aspekta zdravlja odnosno same ekologije koliko je to pogrešno, ali to je očigledno problem same svijesti naših sugrađana. Mi kroz nastavak i, nadam se, do kraja godine, završetak izgradnje Ulice II, odnosno nastavka Ulice II koja bi trebalo da poveže do sada izgrađenu ulicu sa lokacijama oko OŠ „Anto Đedović“, djelimično ćemo ovaj problem u ovom dijelu naselja riješiti. Ali ono što nam ostaje jako veliki izazov jesu više zone, lokacije preko pruge, gdje ne postoji prostorno planska dokumentacija, samim tim ne postoje preduslovi da se može raditi projektna dokumentacija ili projektno rješenje. Siguran sam da ćemo još par mjeseci svjedočiti ovim stihijskim pokušajima rješavanja ove problematike, a realno je očekivati da će do Nove godine doći do usvajanja novih zakonskih rješenja po kojima će se izrada prostorno planske dokumentacije ponovo vratiti pod ingerenciju Opštine Bar, odnosno pod ingerenciju opština, pa ćemo među prvima pokrenuti izradu detaljnih urbanističkih planova i za Bjeliše i za Ilino, odnosno gornji dio Ilina i više zone Šušanja, ne zbog toga što će to biti planovi koji će da ponude konkretna rješenja već zbog toga što će to morati da budu sanacioni planovi. Na ovim lokacijama svjedočimo, naime, jako velikom broju izgrađenih objekata mimo zakona. Kroz te sanacione planove moraćemo da obezbijedimo samo one osnovne preduslove a to je infrastruktura vodovnodne i kanalizacione mreže i putne infrastrukture. S obzirom da je prostor trajno devastiran a da ne želimo da bavimo rušenjem objekata, mislimo da će to biti ozbiljan izazov. Ali, spremni smo i voljni da se uhvatimo u koštac i sa ovim izazovom.
RB/BI: Koliko sam informisan, iz Opštine je sugerisano ministarstvu prosvjete i Vladi koje dvije osnovne škole u Baru bi trebalo da budu renovirane. Veoma je dobro što su radovi u toku ili pri kraju, te škole zaslužuju takav tretman od grada i države. Ali, gotovo sve vape za rekontrukcijom. Opet, meni se čini ponajviše gradska OŠ „Blažo Jokov Orlandić“. Ona je, bez pretjerivanja, ruina od škole i što je najveći problem, prebukirana. Ima malo učionica i veliki broj učenika. Nije mi jasno kako se i ona nije našla na tom spisku?
Raičević: Dobro je da je ta višegodišnja inicijativa Opštine Bar urodila plodom, i da je ministarstvo prosvjete prepoznalo potrebu za rekontrukcijom barskih škola. Tačno je da se trenutno kroz program energetske efikasnosti realizuju radovi na rekontrukciji dvije barske škole. Dominantno, najveće – Osnovne škole „Jugoslavija“. Neće se tu stati. Zaključen je tender za rekontrukciju krovnog pokrivača Osnovne škole „Meksiko“. Nakon zaključenog sporazuma, sredinom ove godine, između Opštine Bar i resornog ministarstva, obavezali smo se da ćemo iz sredstava lokalnog budžeta participirati sa preko milion i po eura, a vrijednost cjelokupnog sporazuma zaključenog između ove dvije institucije je preko 18 miliona. To dovoljno govori da će jako veliki obim sredstava biti investiran u obrazovne institucije našeg grada. Jedan od projekata koji je sadržan u ovom memorandumu jeste proširenje Osnovne škole „Blažo Jokov Orlandić“. Tu je problematika malo kompleksnija upravo zbog autorskog prava arhitekte Markuša koji je radio projekat ove škole. Dobro je u cijeloj situaciji da je on bio odgovrni projektant odnosno arhitekta koji je radio i projekat iste takve škole u Podgorici, Osnovne škole „Sutjeska“. Tako da i jedna i druga imaju potrebu za proširenjem kapaciteta. Ministarstvo razgovara sa arhitektom Markušem, kako i na koji način da dođemo do nečega što je projekat proširenja kapaciteta same škole. Mi smo preuzeli na sebe obavezu da izradimo projektnu-tehničku dokumentaciju, a ministarstvo da će je finansirati. I da budemo precizni: na onoj slobodnoj zelenoj površini između atletske staze i same škole „Blažo Jokov Orlandić“ se planira po DUP-u proširenje kapaciteta ove škole. I siguran sam da će ova gradska škola biti prva naredna koja će biti rekontruisana. Raduje me činjenica da i dinamika radova na rekontrukciji osnovnih škola „Jugoslavija“ i „Srbija“ ide prilično dobro. Možda će biti malo produžetka. Jeste da je potrebno, bar meni i mom oku, da se priviknemo na novu boju fasade Osnovne škole „Jugoslavija“.
Siguran sam da će kroz ove radove koji su obuhvaćeni ovom fazom, ova škola biti zaista na adekvatan način rekontruisana. To nije kraj. Nakon završetka tih radova, Opština je preuzela na sebe, i u toku je izrada projektno-tehničke dokumentacije, rekontrukciju tri fiskulturne sale osnovnih škola „Jugoslavija“, „Srbija“ i „Meksiko“. Tako da ćemo nakon radova na krovnom pokrivaču škole „Meksiko“ i završetku građevinskih radova u osnovnim školama „Jugoslavija“ i „Srbija“ mi iz sopstvenih sredstava finansirati radove na rekontrukciji tri fiskulturne sale. Siguran sam da ćemo sportsku salu Osnovne škole „Jugoslavija“ dovesti do onih standarda neophodnih i za organizaciju mnogih međunarodnih takmičenja. Siguran sam, takođe, da se mnogi Barani sjećaju da je Osnovna škola „Jugoslavija“ bila toliko poznata i prepoznata kao „težak“ teren mnogim sportskim kolektivima iz nekadašnje Jugoslavije i da ćemo sredstvima Opštine Bar sve poslove u dijelu rekonstrukcije dovesti do onog nivoa da se Bar može kandidovati za međunarodna takmičenja, kao što je i bio domaćin, 2012. ili 2013. godine, Evropskog kadetskog prvenstva u košarci. Vjerujem da ćemo kroz tu investiciju, uz SD „Topolica“, ubrzo istaći kandidaturu za organizaciju nekih međunarodnih takmičenja, u košarci, rukometu ili nekim drugim dvoranskim sportovima.
RB/BI: Parking iza OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ je uvijek pun. Nastavnici ne mogu da parkiraju tu svoja vozila niti u blizini, pa kruže, i ponekad kasne na časove. Svjedok sam da je jedna nastavnica, ne želeći da zakasni na čas, nepropisno parkirala vozilo, odnio ga je „pauk“ i morala je da plati, valjda, 65 eura. Ne poštuju se ni oni nastavnici koji su OSI. Uopšte, i to je problem. Ubi nas bahatost. Svako parkira gdje mu se ćefne. Džaba Komunalna policija stalno kruži, uključuje sirenu, kažnjava…
Raičević: Problematika parkinga je nešto što je logično za očekivati usljed permanentnog širenja našeg grada, odnosno stambene izgradnje koju teško možemo da kontrolišemo. Više puta sam u vašoj emisiji govorio o problematičnim ingerencijama u tom dijelu. Sama arhitektura tih objekata koji se grade, vrlo je upitna, ali sam saglasan u potpunosti sa vama u vezi sa OŠ „Blažo Jokov Orlandić“. Ali i sa izuzetno izraženom problematikom nedostajućeg parking prostora i za profesore Gimnazije, odnosno Srednje ekonomske škole, koji su imali ideju kako da se to riješi na jednom slobodnom prostoru sa zadnje strane gdje se nalazi njihova kuhinja. I mi smo spremni da pomognemo po jednakom modelu kako smo to uradili sa barskom bolnicom. Ovo neka bude i apel i poziv i rukovodstvu i OŠ „BJO“ i Gimnazije „Niko Rolović“ da kroz adekvatne procedure obezbijede suglasnost od strane titulara zemljišta, tj. ministarstva prosvjete ili ministarstva finansija, da pokušaju da, u saradnji sa njima, izrade projektna rješenja a mi ćemo sa nivoa lokalne uprave obezbijediti finansijska sredstva za realizaciju tih projekata. To je model po kojem smo realizovali i investiciju izgradnje parking prostora Opšte bolnice u Baru. Znači, da bismo došli do pozicije da relizujemo ovu investiciju neophodna je saglasnost vlasnika zemljišta i izrada projektno-tehničke dokumentacije.
Ukoliko ove dvije škole uspiju da te administrativne procedure zadovolje, mi smo više nego spremni i zainteresovani da izgradimo nedostajuće parking prostore koji će se isključivo koristiti za potrebe nastavnog osoblja. Da li ćemo time riješiti nervozu koja je prisutna, posebno u ovim kišnim danima oko samih osnovnih škola, nisam siguran. I studija koju smo radili prethodne godine kao preduslov za formiranje parking servisa je upravo to potvrdila. Mislim da sam već ranije to govorio u ovoj emisiji, da je istraživanje potvrdilo da u prosjeku Barani koriste vozilo kako bi prešli distancu od ne više od 800 metara, a da od mjesta gdje parkiraju svoje vozilo, do finalne destinacije prepješače 140 metara. To je upravo nešto sa čime se moramo pozabaviti sa ciljem da promijenimo svijest jer mislim da nema porodice koja sada ima samo jedno vozilo. Mislim da smo došli do toga da sada svi članovi porodica imaju po jedno vozilo. S druge strane, Parking servis kao preduzeće je formirano, završena je javna rasprava po pitanju odluke o javnim parkiralištima, o njoj će se raspravljati na narednoj sjednici SO.
RB/BI: A šta je sa vrtićem?
Raičević: Prošle sedmice sam dobio potvrdu od strane ministarke Jakšić Stojanović, da je tenderska procedura za izgradnju vrtića u Baru, prva faza…
Slušalac: Htjeli bismo da pitamo šta se čini oko zgrade Rašketića, preko puta vrtića. Izgradio je zgradu, a smeće je svuda ostavljeno oko parkinga. Zovemo Komunalnu policiju, inspekciju, Opštinu, i niko ne preduzima ništa. Da li može predsjednik nešto da učini povodom toga? Trotoare je kompletne uništio, prilaze zgradama, nasipao zelenu površinu, smeće je ostavio pred samim vratima zgrade Mavrovo. Imamo jš jedan problem: po čitav dan odrasli i djeca i uveče u dva sata nakon ponoći igraju, skaču, lome klupe, ogradu dječijeg vrtića a Komunalna policija ne dolazi.
Raičević: Zahvaljujem na ovom pitanju. Objekti su još uvijek u fazi izgradnje. Svakako da ćemo nakon ove emisije definitivno usmjeriti pažnju prema ovim lokacijama, ne zbog pritužbi građana, već zbog potrebe da se okolina ovog gradilišta dodatno uredi. Ono što već sad mogu da najavim a mislim i na zadovoljstvo ovog slušaoca i korisnika ovog prostora, da nakon završetka svih tih građevinskih radova na ova dva stambena objekta, očekuje nas izgradnja jedne parkovske površine, u neposrednoj blizini vrtića i samih objekata stanovanja. Spremni smo, takođe, i da one zelene površine a služe kao prostori za parkiranje vozila stanara, konačno prilagodimo njihovim potrebama. Jedino što ne mogu da riješim, ne zbog toga što smo nemoćni, već zato što imam određenu dilemu po pitanju poslednjeg zahtjeva. Koš je jedno urbano mjesto mnogih generacija naših sugrađana, ne samo ovaj koš ispred zgrade Mavrova, već i onaj u Makedonskom naselju. Mi smo, naravno, na inicijativu stanara zgrade Mavrovo izradili dokumentaciju i obilježili parking mjesta na ovom prostoru koji kao takav jeste namijenjen za parkiranje, ali isto tako svjesni smo činjenice da se u nekom prethodnom periodu jedan dio tog prostora koristio za rekreaciju mnogih sugrađana, da ne kažem naše omladine. S obzirom da često posjećujem ovaj lokalitet, posebno u jutarnjim časovima, jer je vrtić u neposrednoj blizini, mogu da kažem da me posebno zabrinjava to što se i parking prostori, koji su jasno obilježeni za lica sa invaliditetom, koriste po onom modelu „samo sekunda, samo da ostavim dijete u vrtiću“.
RB/BI: E, ali ako je uključio sva četiri žmigavca, onda je sve u redu… Nema problema, rekao bi Radovan III.
Raičević: To je definitivno problematika naše svijesti. Ali ono što sada već mogu da najavim je da ćemo vrlo brzo, sigurno do kraja godine, ili početkom naredne, ići u pravcu rekonstrukcije asfaltne površine u ulici Rista Lekića, uključujući i ovaj parking prostor. Ponovo ćemo obilježiti parking mjesta. Moraćemo, očigledno, da kroz instalaciju ovih vrlo nepopularnih ali djelimično funkcionalnih saobraćajnih stubića, regulišemo dodatno saobraćaj na ovom lokalitetu.
Nije prijatno tražiti od mene da ukinem jedan prostor za razonodu. Prije par dana svjedočio sam lijepoj sceni, iako je bilo oko 23 sata. Brojna, mlađa populacija se okupila oko koša. Vjerujte da sam, kao ljubitelj košarke, bio u izazovu da li da im priđem i zatražim loptu da makar oprobam ruku i na toj lokaciji.
Ono što me takođe zabrinjava jeste činjenica da sam primijetio da na tim lokacijama dosta često imamo povećan stepen vandalizma, da se one đubrijere, koje se nalaze oko vrtića, često znaju zapaliti. To je nešto što je problematika našeg društva, devijantno ponašanje, nešto sa čime se moramo svi pozabaviti, a svakako da će fokus komunalne policije biti usmjeren ka ovim lokacijama u narednom periodu, sa ciljem da podstaknemo investitora da malo povede računa o svim onim ostacima građevinskog materijala na toj lokaciji. I svakako da će parking biti vrlo intenzivno praćen.
Slušalac: Niko nije za ukidanje koša, ali može da se izmjesti na lokaciju između zgrade Mavrovo i zgrade Čelebića, iza dječijeg vrtića, tu ima zemljani plato. Da se napravi plato za koš, da se oslobodi parking, jer mi imamo problema sa košem. Uveče, možete se uvjeriti, u dva sata haos se radi od košarke. Auta nam polomiše teške košarkaške lopte.
Raičević: Prihvatam sugestiju i svakako da ćemo razmotriti te mogućnosti. Mi smo na mnogim drugim lokacijama, uređenim sportskim poligonima, igralištima koje smo dali na upravljanje Sportsko-rekreatvnom centru utvrdili i radno vrijeme tih objekata, tako da je aspolutno neprihvatljivo da se u dva poslije ponoći igra košarka na ovim lokacijama. Koliko god je dobro da su nam djeca na sportskim poligonima, ipak mislim da se kućni red mora poštovati.
Slušateljka: Čestitke predsjedniku za sve što je uradio, i za njegov trud, što se zaista vidi, ali moje pitanje se odnosi na nešto što se nije uradilo a bilo je i prije godinu dana aktuelno. Pijaca u Sutomoru. Bez česme za vodu, bez mokrog čvora, a ljudi prodaju hranu. Kad siđete odozgo, naši turisti kad se spuste, prvo ugledaju to, i čude se čudu da se tu još ništa nije upristojilo. Hvala što ste me saslušali.
Raičević: Hvala Vama na podsjećanju. Svjestan činjenice da pored mnogih uspješno realizovanih inicijativa i projekata ima i onih gdje smo kao administracija zakazali a razlozi su mnogi. Već godinu i po smo u tenderskoj proceduri kako i na koji način da dođemo do izbora izvođača radova koji bi trebalo da krene sa projektom rekonstrukcije same saobraćajnice od marketa „Aroma“ do hotela „Sato“, odnosno do lokacije sada već uređenog trga u Sutomoru. Tenderska procedura je po drugi ako ne i treći put ove godine raspisana, tender je u toku, nadam se da ćemo do kraja ove godine biti u poziciji da izaberemo izvođača radova koji će već nakon Nove godine započeti sa radovima, kako bismo sa svim tim poslovima završili do početka naredne turističke sezone. Logično je da ćemo, nakon rekontrukcije ove saobraćajnice, javne rasvjete koja nam pravi ozbiljan problem, i u susret turističkoj sezoni a posebno nakon sezone, nastaviti i sa uređenjem onih površina koje se koriste za pijacu. Saglasan sam da je neophodno da kroz određenu tipizaciju omogućimo kvalitetniji ambijent za sve one koji su korisnici prostora pijace. To jeste izvorna nadležnost i ingerencija Komunalnog preduzeća. Siguran sam da su oni voljni i spremni da započnu sa tim aktivnostima. Negdje smo našu pažnju usmjerili na druge lokacije u Sutomoru, čekajući da krenemo s ovim građevinskim radovima u dijelu rekonstrukcije same saobraćajnice, a kad krenu ti radovi svakako da ćemo pažnju posvetiti i lokacijama u neposrednoj blizini, samim tim i pijaci u Sutomoru.
RB/BI: Ova pitanja slušalaca su energična, oštra, a ja kako starim sve sam više „mekuljav“. Nacrtom odluke budžet opštine Bar za 2025. godinu projektovan je u rekordnom iznosu od 63 miliona 424 hiljade eura. Onaj za 2024. bio je projektovan na 45 miliona i 60 hiljada eura, To je bilo 42 odsto povećanje u odnosu na onaj iz 2023, a i taj je bio 35 odsto veći od prethodnog iz 2022. godine. Govorimo, a ispravite me ako griješim, o projekcijama, a ne i o kasnijim rebalansima. Koliko su projekcije bile precizne i koliko je to značajno i uopšte šta ove cifre govore? Stabilnost finansija Opštine Bar, velika inflacija ili nešto treće?
Raičević: To su fakti i činjenice koje govore da od 2018. godine mi u kontinuitetu bilježimo povećanje lokalnog budžeta. On je 2018. godine bio koncipiran u iznosu od 21 milion, danas govorimo o budžetu koji će biti za narednu godinu težak preko 63 miliona. Ono što je posebno bitno naglasiti jeste da od 2018. godine do danas, mi u kontinuitetu idemo ka tome, ja ga zovem „zlatno budžetsko pravilo“, da većina sredstava koja se planiraju u budžetu imaju karakter „razvojni“, tj. da su usmjerena ka realizaciji infratrukturnih projekata. Naredne godine, od 63 miliona i nešto preko, 40 miliona eura će biti opredijeljeno za realizaciju infrastrukturnih projekata. Što znači da ćemo imati dovoljno sredstava na raspolaganju da realizujemo sve ono što smo koncipirali i u programu uređenja Opštine Bar. Razlozi za tako nešto, prije svega, leže u jednoj odgovornoj politici sa nivoa lokalne uprave, gdje vodimo računa o svakom centu prihodovanih sredstava, jer je to budžet svih nas, tj. svih građana Bara.
Ali ne smijemo da zaboravimo, moram da istaknem, maksimalnu posvećenost i visok stepen odgovornosti koji naši sugrađani pokazuju prema budžetu Opštine Bar u dijelu redovnog plaćanja obaveza, posebno obaveza po osnovu poreza na nepokretnost. S druge strane, razlozi za povećanje ovako koncipiranog budžeta jesu i investiciona aktivnost, kojoj svjedočimo na manje-više svim lokacijama u našem gradu. I ono što je takođe činjenica – mi smo početkom ove godine uspjeli da okončamo višegodišnju sagu vezanu za naplatu sredstava po osnovu pravosnažne izvršne presude iz 2013. godine po kojoj je Opština Bar prihodovala 20 miliona eura koji će već naredne godine u cjelokupnom iznosu biti usmjereni ka realizaciji kapitalnih projekata. Dominantno, projekata vezanih za lokalitet Maljevik i okolnih zona. Tako da će Sutomore, Maljevik, biti u fokusu naše pažnje. Najavljujem jako veliki broj infrastrukturnih projekata u ovaj dio naše opštine. Ono što jedino ne možemo da predvidimo i ne možemo da kontrolišemo, to su tenderske procedure koje dosta često znaju da potraju.
S druge strane, ono što mene lično zabrinjava a to je posebno izraženo u prethodne dvije godine, i pored toga što su projekti koje realizujemo, odnosno procijenjene vrijednosti, po mom mišljenju, prilično objektivno postavljene, jeste činjenica da se dosta često, zbog ponavljanja tih procedura, procijenjene vrijednosti uvećaju za 10, 20 ili 30 odsto i dosta često realizatori tih projekata nijesu zainteresovani da se jave na tender. I to je, trenutno, problematika s kojom se posebno suočavamo upravo zbog nedostatka radne snage, zbog svih onih procedura koje moraju da budu ispoštovane u dijelu tenderskih postupaka, tako da je jedino to nešto što ne možemo kontrolisati. Ali, što se tiče finansijske situacije, imaćemo na raspolaganju dovoljno sredstava koja su opredijeljena za realizaciju kapitalnih projekata, tu sa sigurnošću mogu da kažem.
I da, ovo je nešto što smo najavili 2018. godine. Ja zaista vjerujem da su fiskalni kapaciteti Opštine Bar mnogo veći nego što su bili 2018. godine. To sam najavio i već u prvoj godini smo dokazali i pokazali da je to tako. Porez na nepokretnost jeste jedan od najznačnijih izvora prihoda Opštine Bar. Naknada za komunalno opremanje takođe, ali moram još jednom da istaknem, najveća zahvalnost i jedini razlog zbog kojeg smo mi danas tu i zbog kojeg imamo ovaj budžet na raspolaganju jeste jedna disciplina, maksimalna posvećenost i visok stepen odgovornosti koju sugrađani pokazuju prema lokalnoj administraciji, odnosno njihovom budžetu u dijelu plaćanja svojih obaveza koje se delegiraju na početku godine.
RB/BI: Ako Vam što znači, nismo zadovoljni transferom predviđenih sredstava za Radio Bar. Sa predviđenih 360 hiljada eura ne možemo da podmladimo redakciju nijednog od tri glasila koja su u našem sastavu, a to su Radio Bar, i sajtovi Bar info i Bar info sport, a nama je svježa krv neophodna. Pripravnike slabo interesuje ovaj posao a i dođu reda radi, da im se ne kaže da su nezainteresovani, ali mladih a već prekaljenih novinara ima u Baru koji bi rado postali punopravni članovi ove informativne kuće. Da Vam kažem, iz jednog jedinog teksta se, kao na dlanu, vidi da li je neko pismen ili nije. I iz minuta čitanja se vidi da li je za Radio ili nije. Ne znam kad smo poslednji put napravili audiciju u našoj firmi. Dok sam još ovdje, ovih pola godine, nadam se da ćemo napraviti makar jednu audiciju i uz Vašu pomoć, pomladiti i pojačati Radio.
Raičević: Potpuno sam saglasan s ovim što ste vi rekli. Činjenica je da u trenutnoj situaciji u kojoj se nalazimo, a govorimo o ekonomskoj situaciji naše države, uz konstatno povećavanje svih izdataka i konituiranu inflaciju, naši sugrađani sve to finansijski, dosta često, ne mogu da isprate. I pored toga što imamo veća primanja nominalno, kupovna moć je mnogo manja i razumijem da je neophodno da revidujemo nešto što jesu stavovi po pitanju dotacija koje se definišu kao obaveze shodno ugovoru koje Opština Bar zaključuje sa Radio Barom kao lokalnim javim emiterom. Ono što mogu da najavim jeste činjenica da ćemo nastojati da u narednoj godini obezbijedimo dodatna sredstva za infrastrukturu Radio Bara, unapređenje same tehnike i svega onoga što treba da prati vaš rad, spremam takođe i da pomognem inicijativu vezanu za redizajn sajta Bar Info.
Sve ovo o čemu pričamo ne bi trebalo da vas obeshrabri i mislim da bi trebalo da obezbijedite jednu audiciju. Na kraju krajeva, da stavimo tačku na te pretpostavke da li imamo zainteresovanih kvalitetnih kadrova, i da li je pripravnički staž kao prvi korak u dijelu angažmana mladih ljudi nešto smo voljni i sa nivoa lokalne uprave da ispratimo. Siguran sam da ima kvalitetnih mladih i pismenih ljudi koji su spremni da daju doprinos vašoj medijskoj kući. Nemojte da oklijevate, organizujte audiciju a onda ćemo razgovarati. Mislim da bi trebalo da krenete u tom pravcu i nas dodatno motivišete samim tim što ćete nam pokazati i dokazati da neki ljudi jesu spremni da daju doprinos u dijelu rada u vašoj medijskoj kući. Obnoviće se i „krvna slika“ u ovom kolektivu i spreman sam da u tom dijelu pomognem koliko god bude moguće sa nivoa lokalne uprave.
