NVO Adria je ovog vikenda održala završni sastanak – radionicu, na kojoj je bilo riječi o planu i programu rada za tekuću godinu.
„Cilj radionice bio je da sumiramo rezultate i prevaziđemo probleme koje smo prepoznali, u cilju poboljšanja kvaliteta života posebno odraslih lica sa smetnjama u psihofizičkom razvoju“, kazala je za Radio Bar i Bar Info predsjednica NVO Adria, Marta Goretić.
Najveće pitanje sa kojima se susreću roditelji ovih lica je što će se sa njima desiti kada ostanu sami.
„To je naša velika muka, i kao roditelji veoma smo zabrinuti za budućnost svoje djece, jer se trenutno kao rješenje ne nudi ništa sem domova“, objašnjava ona.
Stanovanje uz podršku je, kako ukazuje naša sagovornica, usluga predviđena zakonom, ali na lokalnom nivou ne postoji. Svjesna je da su potrebna sredstva, dobra volja i organizacija da bi se formirao taj servis podrške. „Mi kao udruženje imamo dobru volju i želju. Jer, ovo je zaista veliki problem, roditelji su uplašeni i uznemireni, svjesni da će djeca poslije njihove smrti biti poslana u dom, što za njih nije adekvatno“, ističe Goretić.
Jedino rješenje koje neće ugroziti interese odraslih lica sa smetnjama u psihofizičkom razvoju, vidi u formiranju tima koji bi formirao novi, makar pilot servis u Baru – podržano stanovanje. „Taj servis bi odraslim osobama sa smetnjama u razvoju omogućio dostojan i kvalitetan način života, kad nas više ne bude, a ne bi opteretio njihove bliže ili dalje srodnike, koji bi morali preuzeti odgovornost koja nije mala. Samo roditelji znaju kako su velike obaveze i potrebe tih lica“, objašnjava ona.
„Činjenica je da su roditelji sve stariji i bolesniji, nemamo prevoz do udruženja. Uz to, naši članovi imaju od 30 do 55 godina, mnogi su bolesni i velika je odgovornost raditi sa njima. Prepreka je i prevoz. Znate gdje se nalazimo, malo je udaljeno i nemamo mogućnosti da ih redovno dovodimo i odvozimo. Oni dolaze kad mogu, po potrebi i kad nisu bolesni“, objašnjava ona.
Mnogi korisnici, koji u vrijeme korone nisu dolazili u udruženje, teško se uklapaju, zaboravili su mnoge stvari koje su učili, tako da se ove godine mora učiniti dodatni napor da se pruži veća podrška porodicama i da se realizuju redovne aktivnosti.
„Fokusiraćemo se na njihove očuvane sposobnosti, poboljšavati ih i nadamo se da ćemo u ovoj godini poboljšati rad, u skladu sa njihovim mogućnostima i potrebama i uz neophodnu saradnju sa roditeljima. Ali, najvažniji problem je šta sa njima poslije nas. To zaista treba rješavati timski: ne samo Opština Bar, ne samo udruženje, već i Centar za socijalni rad, Dom zdravlja, zainteresovanim pojedincima, firmama. Treba pokušati da nađemo način da u Baru napravimo makar pilot projekat, koji bi bio prvi u Crnoj Gori te prirode – Podržano stanovanje za minimum tri do pet lica sa smetnjama u razvoju“, kategorična je Goretić.
