U poslijepodnevnom programu Radio Bara gostovao je pjevač Mićo Vujović. Baranin poznat po pjesmi „Budvo, mati moja“, dane u Budvi provodi uglavnom kući, a u razgovoru sa Nemanjom Jankovićem otkriva zašto više voli da pjeva u klubovima i hotelima nego da se vrati u „estradne vode“.
RB: Kako čovjeku koji voli muziku, druženje, restorane i kafane, pada ovaj period?
MV: Vjerovatno kao i svima ostalima, baš teško pada, ali ne dam se. Malo sviram, malo gledam filmove, serije…
RB: Poznat si širom Crne Gore. Da se vratimo i na priču koliko vama teško pada ova situacija, jer praktično živite od live nastupa, svirki i svega ostalog. Ovo je praktično mjesec da niste u mogućnosti da radite.
MV: Meni i mojoj porodici jedini izvor prihoda su moji nastupi i gostovanja. Ne volim da kukam, ali jeste katastrofa što se tiče finansija, ali samo neka smo živi i zdravi, biće bolje.
RB: Je li ovo vrijeme možda došlo da se rade neke nove pjesme i da se razmišlja u tom pravcu?
MV: Ne znam, otkad su ove Zadruge i Farme, nešto mi se ne ide u taj estradni svijet. Možda da izbacim koju pjesmu, neki singl na You tube, da to propratim, tu mi trenutno misli idu. A sad nešto, kao prije projekte što sam radio, to ne.
RB: Zašto, ti projekti su bili sjajni. Posljednji album koji si izbacio bio je apsolutni hit, da ne pričamo o pjesmi „Budvo, mati moja“, koja je pobijedila na „Hitu Mediterana“ u Budvi. Jesi li se toliko razočarao?
MV: Nije to razočarenje, nego ne vidim sebe u današnjim nekim okolnostima gdje se na ovaj način mora izbaciti album. Moraš biti u Zadruzi ili Farmi ili tako nekim stvarima, nema više muzičkih emisija, kao što su prije bile. Nema tih događaja, ni festivala, sve je drugačije. Sebe tu ne vidim.
RB: Krenula se ta priča oko on line izbacivanja, može da se snimi numera i stavi na You tube i da ljudi vide šta radiš, kao što su vidjeli u ovoj Šofrovoj emisiji…
MV: To je kućna verzija, home work, takoreći, sve moje kolege tako rade, pa i ja. To se baš svidjelo ljudima, dosta zovu. Spremio sam još nekih pjesama, biće toga još.
RB: Bilo je interesantno, italijansku pjesmu, za podršku Italiji, otpjevao si live, a onda špansku, pa onda „New York, New York“, ako se ne varam…
MV: Pa to smo nas dvojica pričali, da ga pratim u emisiji, ako ima određenu temu. Rekao sam da može, ako će italijanske, španske, engleske pjesme.
RB: Kako je u Budvi, kakva je situacija, izlazi li narod napolje, izađeš li do 19 sati, zbog porodice?
MV: Kad je lijepo vrijeme izađem, prošetam psa, ali gledam da držim distancu, ne zadržavam se dugo.
RB: Nastupao si po cijeloj Budvi, čuješ li se sa vlasnicima lokala, ljeto se bliži, a veliko je pitanje kakva će biti ova sezona?
MV: Naravno, čujemo se. Evo, recimo, u Splendidu sam radio 10 godina, rekli su odmah će zvati, prvi dan kad se otvore, čim dođu stranci. Klub u Budvi, u centru, „City club“ se zove, redovno se čujem sa njima, i njima je takođe teško. U „Splendidu“ daju, mislim, 60% plate zaposlenima, a manjim preduzetnicima ovo sve mnogo teže pada.
RB: Budva živi od sezone, ako ne bude sezone, neće biti dobro.
MV: Preživjećemo. Još nijesu u zadnje vrijeme u Crnoj Gori od gladi umirali, valjda nećemo ni sad.
RB: Dolaziš li u Bar, jesi li bio skoro?
MV: Naravno, tu su mi braća i majka, dolazio sam dok god se moglo. Sad je zabranjeno i sad sjedim kući.
RB: Ne znam da li je to bilo u Budvi ili Kotoru, ali se sjećam da si pomenuo da planiraš da jednu pjesmu posvetiš Baru. Hoće li biti pjesme o Baru, je li to u planu?
MV: Sve se nešto krčka, imam more pjesama koje bih htio da objavim, ali kad pogledam okolo što se sve radi, na koja sve vrata treba da kucam, radije radim po klubovima i hotelima, ovdje u Budvi.
