U čast najvećeg uspjeha barskog fudbala – osvajanja drugog mjesta “Mornara” u prvenstvu i plasmana u evropsku Ligu konferencija, na Bar Infu ćemo u narednih petnaestak dana objaviti niz zanimljivih tekstova, kojim ćemo čitaoce na nesvakidašnji način provesti kroz vijek trajanja kluba.
***
Za 100 godina trajanja Mornara timom su rukovodili treneri i šefovi stručnih štabova iz raznih gradova. Među njima je bilo domaćih, priučenih ljudi bez diplome, ali i onih sa međunarodnim iskustvom. Svako je forsirao svoj stil igre, i radio prema mogućnostima, a nekad one nisu zadovoljavale ni osnovne potrebe za fudbal. Nekad je para, paradoksalno, bilo i previše, srazmjerno dobijenim rezultatima.
Prema dostupnim podacima iz sportskih arhiva, novinskih izvještaja i po sjećanju aktera fudbalske igre, sastavljena je lista šefa stručnih štabova / trenera kluba. Eventualni izostanak nekog od imena znači isključivo da nisu postojali validni podaci.
***
U periodu od 1923. do 1941. funkciju trenera je vršio Andrija Perović, a u njegovom odsustvu angažovan je Italijan Miletti.
U prvim poslijeratnim godinama, nije bilo pravog trenera već bi taj posao na sebe preuzeo Andrija Perović ili aktuelni kapiten tima ili neko od najstarijih igrača. Prvi zabilježeni treneri 1949. godine bili su Marko Drecun i Andrija Perović.
Pedesete su vrijeme fiskulturnika Sava Jovićevića, a pored njega su bili i Đuro Marović i inženjer Vladimir Slavik koji je 1954. “uzeo da trenira podmladak nakon što je odmah uočio nedisciplinu starijih”, kako piše “Pobjeda”.
Trener u sezoni 1965/66. bio je Leonardo Barnaba, a u sezoni 1966/67 Nikola Mijović, Rade Puco Perović i Mišo Popović dok nije doveden Milan Zirojević. Pred početak sezone 1967/68. Danilo Delibašić je preuzeo ulogu trenera, a 1968/69. na čelu Mornara bio je Anto Vicković, poznati profesor fizičkog iz Zubaca, koji je prije Bara radio kao prosvjetni radnik u Zemunu, Zaječaru i Beogradu. Bio je direktor Poljoprivredne škole od 1972. do 1975. Osim Mornara, vodio je kasnije i Petrovac.
Od 1969. kreću godine u kojima se ponovo pitao igrač-kapiten i trener Danilo Dano Delibašić, sve do 1973. U sezoni 1974/75. prvi trener je Vukajlo Vučko Slavković, 1975/76. Pavle Kopitović, a 1976/77. Radovan Lale Bokan.
Slijede tri godine u kojima timom komanduje neizbježni Dano Delibašić, a od 1980. do proljeća 1983. trener je Stanislav Taro Martinović, poznati golman Iskre iz Danilovgrada, nikšićke Sutjeske (izabran u idealni tim svih vremena), Crvene zvezde (treći golman u konkurenciji sa Bearom i Stojanovićem), Spartaka iz Subotice, Crvenke, Hajduka iz Kule, Slobode iz Užica, te francuskog Stade de Reims. U Francuskoj je ostao upamćen kao golman sa najdužim degažmanom i nogom i rukom, a svuda gdje je branio slovio je za elegantnog paradera. U Drugoj ligi, grupa “Istok”, dobio je “žutu majicu” kao najbolji golman. Radovan Bokan je bio pomoćnik Taru prve godine, a druge i Aleksandar Milić.
U sezoni 1982/83. nakon lošeg početka sezone, Martinović je podnio ostavku, a zamijenio ga je ponovo Delibašić (Boro Raičević: „Taro je znao da dođe dva sata ispred utakmice da vadi kamenčiće da upristoji teren, ali nije mogao sa našim mentalitetom“).
Iduće godine, i Dano je podnio ostavku jer “ne želi da bude trener u neorganizovanom klubu u kome je proveo 20 godina, a morao da bude i trener i ekonom i da obilježava teren”.
Januara 1984. za prvog trenera dolazi Boris Marović, bivši šef stručnog štaba Borca iz Banjaluke, Rudara iz Pljevalja, Radničkog iz Кragujevca, OFK Beograda, skopskog Vardara, Proletera iz Zrenjanina, kruševačkog Napretka, zeničkog Čelika, subotičkog Spartaka (pomoćnici Pavle Kopitović, Vasilije Vasko Milošević i Aleksandar Milić). Nakon njegovog odlaska, tim vodi Pavle Kopitović.
U sezoni 1984/85. treneri je čovjek koga su u dresu Rudara dobro zapamtili igrači Mornara – Karlo Zapušek. Zbog loših rezultata je prilično brzo podnio ostavku, ali se poslije jednog kola na nagovor vratio. Međutim, smijenjen je već 15. jula 1985, jer su, kako su u Upravi rekli, “išli na podmlađivanje kadrova”. Kormilo barskog kluba preuzeo je Vasilije Milošević.
Na početku sezone 1986/87. u prvom dijelu sezone, klub nije osvojio ni 50 posto bodova, a na vanrednoj konferenciji koja je održana 20. januara 1987, Milošević je podnio ostavku na mjesto trenera, zamijenio ga je Aleksandar Milić.
U prvom kolu proljećnog dijela sezone 1988/89. Mornar je izgubio od Luke Bar 3:1, nakon čega je na mjesto trenera doveden Dimitrije Dimo Mitrović, koji je ostao i narednu sezonu. Mitrovićevu je karijeru obilježio boravak na stadionu pod Goricom, a igrao je i za beogradski Partizan i zenički Čelik. Prije Mornara, vodio je nekoliko crnogorskih klubova.
Devedesete započinje Vojo Gardašević, koji je radio kao trener u Iraku desetak godina, predvodeći reprezentaciju te zemlje u kvalifikacijama za Mundijal u Španiji, te u Jordanu i Kuvajtu. Uvijek u odijelu, sa gospodskim manirima.
Pred početak sezone 1991/92. na mjesto trenera doveden je Aleksandar Milić, dok je kasnije, zbog loših rezultata, angažovan Dragan Šaković. Njega je zamijenio 1992/93. Vasko Milošević. U sezoni 1993/94. za trenera je postavljen Dragan Stojanović, pomoćnik je Branko Davidović, dok je Milošević preuzeo funkciju direktora kluba. Od januara do maja 1996. klub vodi Brano Milačić. Milošević ponovo preuzima klub nakon ostavke Milačića i pomoćnika Stanka Dumnića, sve dok za trenera nije imenovan Mladen Vukićević, dok su mu pomoćnici bili Željko Kaluđerović i Nenad Vučković.
Pred početak sezone 1997/98. trenera je postao Svetozar Kepo Vujović, čiji su pomoćnici bili Velizar Merdović, Boro Raičević i Žarko Vukčević. Tako je bilo sve do početka sezone 1999/2000. kada je za kormilo kluba došao Brajan Nenezić, bivši igrač Sutjeske, sa pomoćnicima Željkom Lekićem i Nenadom Vučkovićem.
U sezoni 2000/01. na osam kola do kraja, Nenezić je podnio ostavku na mjesto trenera, a do kraja sezone treneri su bili Nenad Vučković i Boro Raičević. U sezoni 2001/02. prvi čovjek struke je bio proslavljeni as Rijeke, ex-YU reprezentativac Slobodan Kustudić.
Prvih šest kola sezone 2002/03. trener je bio Nikola Ćići Vukoslavčević, da bi potom, sve do 2004. tu funkciju držao Mladen Vukićević, koji je bio radno angažovan u FSCG, radi čega je mogao da vodi samo treninge, a tokom utakmica sjedio je na tribinama.
Sezonu 2004/05. započinje Branko Jelić Jelka, a mijenja ga Dejan Mijatović, koji je prethodno bio trener u mlađim kategorijama OFK Beograda i Partizana. Nakon što je Mornar u prvom dijelu sezone ostvario samo pet pobjeda, Mijatović je podnio ostavku, a za novog trenera doveden je Petar Caco Ljumović, bivši igrač Budućnosti, Sutjeske, Doxe Dramas, francuskih drugoligaša Beauvais i Rouen, te trener kluba pod Goricom. Zbog loših rezultata na početku drugog dijela sezone, kada su bili bez pobjede u prvih pet kola, i Ljumović je podnio ostavku, a mijenja ga Drago Kovačević, bivši igrač i trener Budućnosti i Sutjeske.
Na početku sezone 2005/06. na mjestu trenera je Veselin Peković. Prvu pobjedu ostvarili su tek u devetom kolu, dok su prvi dio sezone završili sa samo četiri pobjede, zbog čega je doveden Dušan Vlaisavljević, bivši igrač Budućnosti, Čelika iz Zenice, splitskog Hajduka, Rada i Zemuna. Pomoćnici su bili Zoran Koko Perović i Momčilo Mitrović.
Poslije ispadanja u Drugu ligu, 2006/07. na polusezoni uprava kluba potpisala je sponzorski ugovor sa ruskom kompanijom “Gasline Montenegro”, koja je preuzela finansiranje i vođenja kluba. Na mjesto sportskog direktora došao je Ruslan Hadarcev, koji je u početku organizovao treninge, nakon čega je za trenera doveden Ruslan Sakiev, pa Alan Urusanov.
Na početku sezone 2008/09. šef stručnog štaba je postao Vojislav Pejović iz Podgorice. Do novembra 2008. Mornar je bio na petom mjestu, a u četvrtfinalu Kupa je izgubio od jake Budućnosti, nakon čega je Pejović dobio otkaz, pred posljednje jesenje kolo. Sportski direktor Hadarcev i član Upravnog odbora Rajko Bobot su kao razlog naveli činjenicu da pozicija nije zadovoljavajuća s obzirom na uložena sredstva. Pejović je, pak, izjavljivao da su mu se vlasnici miješali u rad i da su htjeli da više igraju ruski igrači, za koje je smatrao da nisu dovoljno kvalitetni. Nekoliko kola klub su vodili Veselin Peković i Frano Marović, pa Predrag Jovetić koji je bio pomoćnik Pejoviću. Tokom zimske pauze, za trenera je postavljen ponovo Mladen Vukićević. Poslije fizičkog napada na neke članove ruskog dijela tima, svi članovi uprave iz te zemlje su tokom noći napustili klub i vratili se kući. Vukićević je podnio ostavku, a za trenera je postavljen Rudolf Roki Marčić, koji je bio i igrač na pojedinim utakmicama (pomoćnici Željko Mrvaljević i Željko Kaluđerović).
Pred početak sezone 2009/10. za trenera je ponovo imenovan Mladen Vukićević. Loše igre su se nastavile pa ga je zamijenio Brajan Nenezić, a njega Veselin Peković (sa saradnicima Rudolfom Marčićem i Željkom Pejom Kaluđerovićem).
Septembra 2010. Mornar je preuzeo Dušan Jevrić, ali je ostao upamćen po neslavnom rekordu – iz sedam kola, tim kojeg je vodio osvojio je jedan jedini bod. Zamijenio ga je Boris Ljutica, selektor mlade reprezentacije Crne Gore. Barski klub i Ljutica su se odlučili na sporazumni raskid ugovora avgusta 2011, a Uprava je za novog šefa stručnog štaba postavila dotadašnjeg trenera omladinaca Obrena Sarića. On je ostao do septembra 2012, kada funkciju kratko preuzima Zoran Pešić.
Od početka oktobra 2012. do aprila 2013. tim vodi Saša Petrović, sezonu 2013/14. Obren Sarić (sa saradnicima Zoranom Đuraškovićem i Zoranom Perovićem), 2014/15. Mladen Vukićević, 2015/16. Rudolf Marčić (pomoćnici Željko Kaluđerović, Zoran Đurašković), a u drugom dijelu Zoran Mijović, nekadašnji igrač Budućnosti, Hajduka iz Kule, Mogrena i Insbrucka, bivši selektor Ženske fudbalske reprezentacije Crne Gore, 2016/17. Ivan Brnović, bivši trener Petrovca, Crvene stijene, Bratstva, Jezera, pa opet Mladen Vukićević, a posljednjih osam mečeva je na čelu Slavoljub Bubanja koji je iza sebe imao rad u OFK Baru i Bokelju.
U sezoni 2017/18. Bubanju mijenja Rade Vešović, koji je tokom igračke karijere nastupao za Budućnost, Čelik iz Zenice i Rijeku (za koju je kasnije igrao i njegov sin Marko, reprezentativac Crne Gore), a u trenerskoj karijeri sa Zetom je 2012. godine došao do play-offa za plasman u Ligu Evrope, kada je sastav iz Golubovaca poražen od PSV-a.
Od jula do septembra 2018. trener je bio Aleksandar Madžar, zadržavši se samo šest kola. Slijede šest mjeseci Gorana Milojevića, a od februara do juna 2019. trener je Igor Raičević, s tim što je Derviš Hadžiosmanović vodio tim u februaru nekoliko dana. Od jula 2019. do oktobra 2020. prvi čovjek je Obren Sarić (treneri Dejan Nenezić, Simo Medigović i Zoran Perović), u sezoni 2020/21. ponovo Slavoljub Bubanja. Nakon što su u osam kola Barani ostvarili samo jednu pobjedu, od novembra 2021. šef stručnog štaba je proslavljeni fudbaler Andrija Delibašić.
Ovaj Nikšićanin igrao je za Sutjesku, beogradski Partizan, Mallorku, Benficu, Bragu, AEK, Real Sociedad, Rayo Vallecano, Hércules, strijelac izjednačujućeg gola protiv Engleske pod Goricom, 2011. godine u posljednjim sekundama meča. Ovo mu je bio prvi ozbiljniji trenerski zadatak jer je u Partizanu radio kao pomoćni trener, a zatim i u Budućnosti. Njegov prvi asistent bio je Srđan Radonjić.
Nakon što su podnijeli ostavke, Uprava je za novog trenera izabrala 30. aprila 2023. Zorana Đuraškovića. Ovaj “Kralj strijelaca” Prve lige SRJ iz 2001/02. je aktuelni trener Mornara u godini jubileja, dok je šef stručnog štaba Simo Medigović.
(Fotografija na naslovnici: Stara Madžarica: Nikola Mijović, Dano Delibašić, Zejnel Čobić, Danilo Mijović, Taro Martinović, Milo Petranović i Vasko Milošević)
