Promocija autobiografskog romana “Blank” bosanskohercegovačkog glumca Feđe Štukana održana je sinoć na platou isped Dvorca kralja Nikole, u okviru književnog programa ovogodišnjeg izdanja Barskog ljetopisa.
U uvodu književne večeri moderatorka programa Marija Šušter je kazala da je autor romana i prije dva mjeseca bio u Baru. Tada je učenicima Srednje stručne škole prezentovao svoje ostvarenje, u okviru projekta koji je organizovan sa Srednjom stručnom školom iz Tuzle u cilju promovisanja “Blanka” kao buduće lektire za srednjoškolce u Crnoj Gori.
O sadržaju romana šira publika dosta zna, s obzirom da je Štukan više puta o tome govorio u medijima širom regiona.
Sinoć je u razgovoru sa Marijom Šušter, Feđa Štukan najprije pričao o utiscima sa prethodnog gostovanja u Baru. Ponio je u Sarajevo, kako je istakao, najdivnije emocije iz našeg grada. Nije bilo gostovanja nakon toga da nije govorio o iskustvu iz Bara. U razgovoru sa mladim ljudima je shvatio da se njima ne može lako manipulisati, kao nekada sa nama, objašnjavajući da oni imaju puno više informacija, te zbog toga vidi svijetlu tačku za budućnost Bosne i zemalja regiona.
Šušter je kazala da je Štukan napisao autobigrafski roman koji nije napisan kao nešto što bi trebalo da ima terapeutsko dejstvo, niti zarad lične promocije, već je po narudžbi trebalo da bude sinopsis za film.
Autor je potom ispričao kako je nastao roman “Blank”.
“Knjiga je zamišljena kao sinopsis za film koji su trebali režirati i producirati Anđelina Džoli i Bred Pit. Ideja je bila da se napiše kratki sinopsis na dvije strane, ali su stvari izmakle kontroli pa im je poslao 30 prevedenih strana. Ušli smo u dogovor za rad na scenariju. Pjer Žalica, bosanskohercegovački režiser je napisao 90% tog romana u scenariju za film. Pjer je ušao u neki drugi posao pa je na 120-toj stranici scenarija stao, Anđelina i Bred su doživjeli bračni brodolom, tako da je tu završena priča o pravljenju filma”, objasnio je Štukan.
Pisac je, međutim, nastavio da piše, ne razmišljajući o tome da će to što napiše ikada objaviti. A na ideju da se to objavi došao je nakon razgovora sa svojim drugom pilotom Vedranom( Vedran Tuce je univerzitetski profesor, direktor sarajevske filharmonije, predavač par teoretskih predmeta u Pilotskoj školi),gdje je pričajući o letilicama koje koristi pokušao da mu objasni šta je doživio leteći paraglajderom.
“To je jedina letjelica sa kojom sam mogao da letim na Himalajima, uz zalazak sunca iznad crvenih oblaka, pored zaleđenih vrhova dodirujući krila orlova koji su pored mene letjeli”.
Da bi mu to približio, predložio je da pročita kako je o tome pisao, apostrofijajući samo taj doživljaj. Međutim on je, kaže Štukan, tri puta u toku te noći pročitao cio rukopis, ne vjerujući šta čita. U razgovoru, nakon toga, nagovorio ga je da to objavi. Tako je, nakon šest mjeseci 2019. godine izdat roman “Blank”.
Roman “Blank je priča u kojoj se opisuje autorov odlazak u specijalnu jedinicu tokom rata u Bosni, njegovom bjekstu iz vojske, boravku u neuropsihijatrijskoj bolnici, heroinskoj, pa alkoholičarskoj zavisnosti, priča o gubitku velike ljubavi, o smrti, politici, vjeri,mržnji i ljubavi.
“Blank” surovo i bez licemjerja demistifikuje bosanski rat koji vode lokalni lopovi, aminuju hodže i popovi, a koriste političari svih fela. “Blank” je i demistifikacija religije. Ova knjiga demistifikuje i državu koja ubija vlastitu djecu, a predstavlja na kraju i demistifikaciju međunarodne politike koja, uz šampanjac, kavijar i diplomatski humor, posmatra predstavu i aplaudira glumcima koji stvarno umiru na životnoj pozornici pretvorenoj u gladijatorsku arenu.
Knjiga se čita u jednom dahu. Štukan piše veoma direktno, kratko i jasno, puca pravo u glavu, bez suzdržavanja i viška riječi. Knjiga “Blank” je stvarna, surova, bolna, tragikomična, nevjerovatna, svedena na nivo običnog čovjeka.
“Blank” je obavezna literatura na Goldsmiths univerzitetu u Londonu i Mostarskom univerzitetu, a kandidat je za srednjoškolsku lektiru u Crnoj Gori. Do sada je preveden na engleski, francuski i italijanski jezik.
