Radomir Novaković Cakan bio je gost Milana Vujovića u „Promenadi“ Radio Bara, 24. oktobra. Prenosimo intervju u dva dijela – danas i sjutra.
Neposredan povod za ovo gostovanje je ono što se desilo u svečanoj sali hotela „Tonanti“ u Vrnjačkoj Banji, gdje je organizovana dodjela „Balkan de lux priznanja“ najboljim kompanijama na Balkanu, turističkim destinacijama, lokalnim samoupravama, kao i pojedincima koji su ostvarili zavidne rezultate u 2018. i 2019. godini. Gala veče je okupilo više od 250 zvanica. Svečanost je otvorio ministar ekologije u Vladi Republike Srbije, Goran Trivan. Ove godine među dobitnicima je i Radomir Novaković Cakan, potpredsjednik Opštine Bar i predsjednik „Biram Crnu Goru“. Kako je navedeno u obrazloženju, nagrada je dodijeljena zbog rada u prethodnom periodu i izuzetnog kontakta sa građanima, koji može mnogima da služi kao primjer odnosa između građana i političara, koji moraju da im budu u službi. Posebno je naglašeno da je Opština Bar napravila i veliki pomak u turizmu kao prioritetnoj privrednoj grani za Crnu Goru, ali i samu opštinu.
Da čujemo iz prve ruke – kako je bilo u Vrnjačkoj Banji?
Mogu vam reći da je bilo fantastično. Divan je osjećaj biti u takvom društvu. Ono što je mene posebno ispunilo jeste to što priznanje nisam dobio samo ja, kao pojedinac, nego i moja firma, „Padrino Mont“.
„Padrino Mont“ se našao u društvu privilegovanih, velikih, s tim što moram da istaknem da smo mi bili jedina kompanija iz Crne Gore na toj dodjeli. Bili su i iz drugih država u okruženju: Hrvatske, Makedonije i Srbije, ali ako pomenem samo neke velikane poput „Ceptera“, „Zlatiborca“ ili „MTS kompanije“, shvatićete kakva je to nagrada. U ime kompanije, nagradu je primio izvršni direktor Suad Hodžić, a ja sam opet, na osnovu mog rada i društvenog angažovanja, dobio jedno lijepo priznanje. Obradovalo me da ono što radim u Opštini Bar neko primjećuje i na pravi način vrednuje. Ne bih želio da zvuči prepotentno, ali tu nagradu ipak dobijaju oni koji stvarno vrijede. Sa mnogim poslovnim ljudima sam se susreo, napravio kontakte, poželio dobrodošlicu u naš grad i otvorio im vrata lokalne samouprave. Nadam se da će u nekom narednom periodu oni i doći u naš grad. A moram da napomenem da iza svega toga stoji Privredna komora Srbije.
Vi ste i dobitnik nagrade za najmenadžera decenije Jugoistočne i Srednje Evrope 2017. godine u izboru Evropske agencije za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija. Nagrada je prije dvije godine uručena u Sarajevu. Kakvog je ona ranga?
Jeste, to je isto jedno lijepo priznanje koje se dodjeljuje u Bosni i Hercegovini. Kad budete vidjeli i pročitali imena ljudi koji su tada primili nagradu, shvatićete da je u pitanju jedno prestižno priznanje, samim tim što ta organizacija traje već 36 godina. Znači, oni 36 godina prate dešavanja na našim prostorima i uručuju sertifikate i nagrade onima koji ih, po njihovom mišljenju, zaslužuju. Moram vam reći da, ipak, najznačajnija i najljepša priznanja primam od svojih sugrađana.
Šta zapravo znači ono obrazloženje iz Vrnjačke Banje „zbog izuzetnog kontakta sa građanima“?
Pa ne znam, to ćete morati njih da pitate. Vi ste novinar, znaćete kako to da protumačite, možda i imate odgovor na to pitanje…
Ne znam, možda je suština u onome što sam rekao u uvodu emisije da vas je lijepo sresti, jer normalno i vaspitano komunicirate s ljudima...
Zahvaljujem, ali moram vam reći da u svakodnevnim kontaktima sa sugrađanima, dolazim čak i ja u situaciju da prema nekima zauzimam gard. Znate, ako neko od vas traži nešto što vi ne možete da mu priuštite ili da mu pomognete i zbog toga vam nađe manu da ste grubi ili nedostupani, onda…
Ali, ako mu obrazložite da to što od vas traži, jednostavno, nije u vašoj moći da ispunite, valjda će shvatiti o čemu se radi?
Trudim se da to objasnim, ali neki put ispada da se ne trudim dovoljno. Ali kad se trudite uporno par sati, a taj sugrađanin to ne želi da čuje, onda ne znam koliko uopšte ima šansi na uspjeh taj moj trud. U svakom slučaju, vrata mog kabineta su otvorena za svakog građanina ovoga grada i, vjerujete, da ukoliko nisam mogao da mu pomognem, sigurno nisam ni odmogao. Ja se trudim i u barskom lokalnom parlamentu i lokalnoj samoupravi da sa ljudima s kojima radim ne dođe do teških riječi. Da dolazi do političkih sukoba i razmirica, to može, ali svi mi ostajemo u ovom gradu, svi ćemo, poslije političke ili poslovne karijere doživjeti, ja se nadam, penzionerske dane u Baru i mislim da je najvažnije, kad god se sretnemo u našem gradu, da ostanemo prijatelji. Naravno, ukoliko je to moguće…
Da li vi i dalje kupujete automobile svojim radnicima i šaljete ih na Sejšele i Bahame ili je vaš ulazak u politiku tu uzeo danak?
Moram da kažem iskreno – jeste, uzeo je danak u smislu da, ukoliko bih nešto uradio, sve bi se protumačilo kao politika i politički marketing. Ja nisam želio tu vrstu političkog marketinga, niti želim ubuduće. Mnogo veće stvari sam radio dok nisam bio u politici nego sad kad sam u politici i efekat tih automobila i tih kruzera je bio prije politike. Za 25 godina poslovnja u Crnoj Gori moja firma je napravila niz donacija, niz sponzorstava i vjerujte da ljudi, ipak, cijene i poštuju ono što uradite za njih. Zbog toga sam u politici, zbog toga sam shvatio da mojim sugrađanima mogu pomoći kao privrednik, ali da mnogo više mogu pomoći ukoliko imam poluge vlasti. Trudim se svim srcem i svom svojom moći da im pomognem u domenu svojih nadležnosti. Znači, sve što može da im se pomogne po zakonu i ubrza, trudim se da uradim.
Ako se sjećate, vaš prvi dolazak u Radio bio je poslije jednog, objektivno, nepopularnog političkog poteza, istina, zavisi sa koje strane se gleda, i jednog sjajnog poteza koji ste napravili kad ste se odrekli plate kao predsjednik Skupštine opštine Bar. Vidim da je taj vaš potez izimitiran u nekim nama susjednim sredinama. Interesuje me da li platu potpredsjednika Opštine Bar donirate i da li i dalje ne koristite opštinske telefone, automobile…?
Interesantno pitanje, ali ja mislim da dva Milana Vujovića ne postoje, niti dva Radomira Novakovića. U momentu, kada sam se odrekao plate kao predsjednik Skupštine, čitav grad se pitao zbog čega sam to uradio. Ja sam htio samo da skrenem pažnju da ljudi koji se bave politikom, mogu da se bave i na jedan drugi način. Svi znaju da nisam ušao u politiku da bih se ekonomski, privredno ili bilo kako ostvario, nego sam ušao iz srca, iz duše. Ušao sam da pomognem mome gradu koliko je to u mojoj mogućnosti i da pomognem ljudima koji rade državni posao. Želio sam da sa svojim privrednim poznanstvima, prijateljstvima, oživim Bar i da Bar krene naprijed. Htio sam da pokažem da se može raditi na drugi način i mislim da sam u tome uspio, jer kada sam postao predsjednik Skupštine, imao sam samo jedan mandat i u tom mandatu sam bio sam. A sada imam pet mandata i mogu reći da najviše u životu što cijenim kod čovjeka jeste kad ostavi nešto iza sebe. Ja sam u svojoj firmi ostavio kadrove koji već četvrtu godinu, bez moje pomoći, vode moju kompaniju. Nadam se da će poslije ovog četvorogodišnjeg mandata u Opštini ostati neki ljudi kojima smo moja grupa i ja dali šansu da se pokažu, da pokažu da ima među nama, Baranima, još dosta umnih ljudi i ljudi koji znaju svoj posao i koji žele, ne prije svega posao i platu, već da pomognu gradu. Tako da ćemo mi nastaviti tim putem, a 2022. godine vidjećemo da li će to biti dobar put za grad Bar ili ćemo morati da idemo da radimo neki drugi posao.
Zapara mi uho „bio sam predsjednik SO sa jednim mandatom“, a sad ste potpredsjednik Opštine, iako imate pet mandata. Kakva je tu logika, jedan mandat – predsjednik, pet mandata – potpredsjednik. Tu mi nešto nije najjasnije?
Moram da vam objasnim – kao predsjednik Skupštine, imao sam platu. Kao potpredsjednik Opštine, vjerovali ili ne, imam istu platu. Kao predsjednik Skupštine, imao sam svog ličnog vozača, kao potpredsjednik Opštine, isto imam svog ličnog vozača. Ali moram da vam kažem, da kao predsjednik Skupštine imao sam sebe i vozača, a kao potpredsjednik Opštine imam pet odbornika i imam 2.700 građana Bara koji su mi dali podršku i imam 2.700 želja da nešto novo uradimo za Bar i da nešto novo napravimo u Baru. Ti ljudi koje sada imamo u Opštini rade jedan veoma ozbiljan posao, posvećeni su poslu i ono što je najvažnije, ne koriste benefite vlasti, sem za potrebe svoje funkcije. Ponašaju se onako kako se ponaša i potpredsjednik Opštine – službena vozila se koriste samo po potrebi i u službene svrhe, ne koriste se mimo radnog vremena. Potpredsjednik Opštine ima tu privilegiju da ne smije da promijeni broj telefona jer je obećao građanima Bara da ga neće mijenjati, i dalje mu je privatni broj, koji je lako dostupan. Najvažnije od svega, ljudi koji su došli u opštinu, ne kažem samo sa naše strane, nego i sa drugih strana, počeli su mnogo bolje da osluškuju građane, jer su to mladi i ambiciozni ljudi i mislim da će ova lokalna samouprava u narednom periodu prepoznati probleme građana Bara i rješavaće ih sa zadovoljstvom i nadam se, mnogo brže nego što ih je prije rješavala.
Ovo je bio jedan tipičan barski odgovor, ili okruglo pa na ćoše, ili ga nisam najbolje ukapirao – prema ovom odgovoru izgleda da je bolje biti potpredsjednik Opštine, nego predsjednik Skupštine Opštine Bar?
Gledajte, predsjednik SO Bar je zakonodavna vlast. Potpredsjednik Opštine Bar je izvršna vlast. Kao predsjednik Skupštine, ja sam imao kontakt sa odbornicima i sa odlukama…
Ali, kad su građani u pitanju, bila je to protokolarna funkcija…
Tako je. Odlučio sam, pošto sam vidio da sam funkciju predsjednika Skupštine obavio onako kako treba i da su me građani nagradili sa pet mandata, to jest sa 2.700 glasova, da se u sljedećem četvorogodišnjem mandatu posvetim isključivo građanima, a da posao koji sam obavljao prepustim čovjeku koji je mnogo više u politici i koji je iskusniji od mene. Nadam se da će on biti predsjednik SO onakav kakav sam ja bio, želim mu mnogo uspjeha u daljem radu i očekujem da neće imati probleme koje sam ja imao. Šta znači biti predsjednik Skupštine sa većinom od 19 odbornika, znaju samo oni koji se bave politikom.
Pljušte pitanja, izvinjavam se slušaocima, jer nismo predvidjeli njihova pitanja, ovo je klasična emisija sa voditeljem i gostom, ali jedan slušalac iz Sutomora bio je baš uporan, postavio je pitanje, koje, čini mi se, može da interesuje mnoge naše slušaoce, pa ga, evo, prenosim: Zašto nije usvojena odluka o komunalijama po pitanju legalizacije divlje gradnje. Gospodin Novaković je obećao da će legalizacija biti besplatna, šta sad može da kaže o tome kad nije ni usvojena?
Prvo, moram da kažem da sam ponosan na grupu ljudi koje predstavljam, jer, prije svega, dokazali smo da držimo riječ. Žao mi je što ne vidim ko je potpisnik ovog pitanja jer bih mu odgovorio lično i volio bih da dođe kod mene u kabinet da mu objasnim sve na ovu temu. Nismo obećali da će legalizacija biti besplatna, nego smo obećali niske cijene legalizacije. Odluka je bila pripremljena i moram reći da je bila pripremljena s takvim cijenama koje smo mi otprilike u našoj kampanji i prezentovali. Međutim, šta se desilo u međuvremenu? Po tužbi MANS-a Ustavnom sudu, odluka o legalizaciji je pala. Tako da trenutno nije problem lokalna samouprava, nego je problem što je ta odluka pala i ona koja je trebalo da se nađe na skupštinskom zasjedanju, kao takva je povučena. Mi tražimo rješenje u interesu građana. Ušao sam u politiku zbog građana i ono što sam obećao građanima, to ću i ispuniti, znači, ukoliko cijena legalizacije ne bude onakva kakvu smo mi projektovali, ili približno onome što smo obećali građanima Bara, kao i u pitanju čempresa, mi tu odluku nećemo podržati. Mi nemamo većinu, građani nam nisu dali tu jačinu da možemo da odlučujemo samostalno, imamo još dva koaliciona partnera, tako da je sve stvar dogovora. Mi smo imali jedan džentlmenski, dobar dogovor za građane Bara, međutim, na inicijativu Ustavnog suda to je palo u vodu. Budite sigurni da će lokalna samouprava naći rješenje koje će biti optimalno za sve građane Bara i mi ga intenzivno tražimo. Mislim da ovdje nisam išao okolo, kao što ste mi, u svom stilu gospodine Vujoviću, zamjerili, nego direktno. Mi nemamo problem sa odlukama i našim obećanjima, ono što smo rekli, mi ćemo da ispunimo. Takvo je i pitanje azila. Ja kao predsjednik Skupštine imao sam obavezu da se u Budžetu nađu pare za azil i one su u Budžetu. Znači, grad Bar ima 140.000 eura za izgradnju azila. Problem je lokacija, svi ljudi u Baru žele azil, ali moramo biti iskreni – niko ga ne želi na svojoj teritoriji. Zar nam trebaju ponovo čempresi u bilo kojem dijelu grada? Mi tražimo rješenje, na svakom kolegijumu predsjednika Opštine potenciram ovo pitanje. Međutim, kad god se koja lokacija pojavi, tako ljudi iz Mjesne zajednice reaguju i kažu da to nije dobra lokacija. Svojski se trudimo da riješimo problem, čak smo se povezali i sa opštinama Budva i Cetinje, koje isto imaju izražen problem pasa lutalica i stoke. Molim građane za još malo strpljenja. Znam da je dosta građana i povrijeđeno, znam da je dosta ljudi ljuto, ali molim vas za još malo strpljenja i naći ćemo rješenje. Nisam za to da azil otvorimo pro forme i da se kaže da imamo azil. Ja sam za konačno rješenje, ne privremeno, da bude u skladu sa svim zakonskim propisima i obavezama koje zakon nalaže. Ne želim da građanima Bara ili nekoj novoj lokalnoj samoupravi ostavimo problem azila sa privremenim objektom. Zbog toga je ovo pitanje vrlo problematično, ali se nadam da ćemo ga u skorije vrijeme riješiti, jer svi članovi lokalne samouprave na čelu sa predsjednikom Raičevićem spremni su da ovaj problem riješe.
Eto, preduhitrili ste me, a htio sam da budem malo barski „kičeljav“, kada je u pitanju azil za napuštene životinje. Eto, tu smo dobili sveobuhvatan odgovor i vidjeli smo u čemu je problem. Svi hoće azil, ali niko ga neće na svojoj teritoriji.
Tako je.
(drugi dio intervjua – u srijedu)
