Naša sugrađanka, akademska slikarka i nastavnica likovne umjetnosti u OŠ “Jugoslavija”, Danijela Stanković Drobnjak, tokom aprila učestvovala je na kolektivnoj Međunarodnoj izložbi „Iluzija 2023“ u Beogradu, kao i na tradicionalnoj 78. izložbi Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore u Umjetničkom paviljonu u Podgorici. Predstavila je nove slike iz ciklusa naslovljenog „Nove priče“, koje je barska publika imala priliku da vidi na izložbi u Umjetničkoj galeriji „Velimir A.Leković“ tokom druge polovine februara. Tim povodom gostovala je u emisiji „Od doručka do ručka“ na talasima Radio Bara. Bilo je riječi o izložbama, novom ciklusu njenih slika, pedagoškom radu ali i o tome kako balansira između slikarstva i porodičnih obaveza.
RB/BI: Da krenemo od onog što je najaktuelnije – izlagali ste na kolektivnoj Međunarodnoj izložbi “Iluzija 2023” koja je održana u Beogradu od 3-17. aprila, u prostorijama Udruženja za razvoj likovne umjetnosti u Beogradu “Betty Ford”. Kako je došlo do saradnje i šta mislite o tom novom vidu predstavljanja online?
Stanković-Drobnjak: Na predlog akademskog slikara Dalibora Dada Ćetkovića koji redovno prati sva ta dešavanja online. Poslala sam sliku na konkurs i čekala da Umjetnički savjet izložbe odluči. Nedugo potom poslali su mi mail da ću učestvovati. Platila sam kotizaciju i objasnili su mi da upravo tim novcem oni štampaju moje djelo. Za slanje slika preko granice plaća se carina i da se to ne bi dešavalo, najbolje je kažu, ovako. Ovo nije prva izložba na kojoj sam učestvovala online. Ja sam 2020. Godine, u vrijeme korone, učestovala na “Majdan Art”- izložbi svjetske kategorije, sa više od 400 umjetnika iz raznih krajeva svijeta. Tada sam se predstavila slikom “Atlantida”.
RB/BI: Izložba “Iluzija 2023” je jedan od autorskih projekata diplomirane grafičarke Ane Marinković iz udruženja “Kreativna fabrika” iz Beograda. Koliko je bilo učesnika na toj izložbi i koju sliku ste odabrali za predstavljanje beogradskoj publici?
Stanković-Drobnjak: Učestvovalo je 48 umjetnika iz regiona. Za to predstavljanje odabrala sam moju omiljena sliku iz novog ciklusa – “U ogledalu”. To je slika iz nove serije koju je barska publika imala priliku da vidi u februaru na mojoj samostalnoj izložbi slika u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković”. Za nju sam se odlučila jer je jako slična samom nazivu izložbe – “Iluzija 2023”. Mislim da sam dobro odabrala.
RB/BI: Ciklus slika “Nove priče”, zapravo je nastavak vaših “Morskih priča”. More – vječna inspiracija.
Stanković-Drobnjak: Jeste, ja sam odrasla u kući pored mora. Porasla sam bukvalno na plaži. Svaki kamen znam, svaku kapljicu vode znam. Uživam u moru, pričam sa morem. Neko će reći – “Bože, šta priča ova žena danas”, ali stvarno je tako. More je meni vječna inspiracija i mislim da neću nikada odustati od te teme. Jedino što ću možda dalje da je unapređujem i da je malo možda modifikujem, da nekako provučem kroz neke druge detalje.
RB/BI: Čini se da je u ovom ciklusu i došlo do tih nekih, kako ste kazali, modifikacija. Nove slike nekako zrelije djeluju u odnosu na prethodne “Morske priče”. Koja je razlika između tog i novog ciklusa slika?
Stanković-Drobnjak: Razlika je ne samo u zrelosti, nego sam čak i preko nekih slika iz starog ciklusa, počela da radim nove. Morski svijet poistovjećujem sa kosmosom. Možda se to desilo i zbog korone. Jer, smatram da je korona došla i kao neki predah za planetu. Da malo ljudi razmisle o sebi, o svojim postupcima, o svom načinu života. To me možda i navelo da ubacim u taj morski svijet i čovjeka.
RB/BI: U ciklusu “Nove price” su i kućice?
Stanković-Drobnjak: Naravno. Kućice su dio stanovništva naše planete.
RB/BI: Meni je zanimljiva bila i kritika divne istoričarke umjetnosti Katarine Gazdić-Ilić za vaš novi ciklus slika. Ona između ostalog piše – “ U ciklusu ‘Nove priče’ u spontanoj korelaciji likovnosti i života umjetnica bajkovito oblikuje krajolike svog unutarnjeg bića. U njemu se, od figuralnog, preko simboličkog, do asocijativnog, objedinjuju urbani i morski pejzaž u jednu prirodnu, tajanstvenim nitima uvezanu cijelinu”. Kako ona sve to lijepo objasnila riječima, a Vi slikom.
Stanković- Drobnjak: Da. A pjesnik Labud Lončar bi rekao da sam ja napisala pjesmu slikom. Jer kako je kazao “pjesnici i slikari rade istu stvar – slikaju. To što pjesnici rade riječima, slikari kistom”.
RB/BI: Ovo je dobra prilika da pomenemo i da je književnik Labud Lončar, predsjednik Međunarodnog udruženja književnika “Nekazano”, tada i otvorio vašu izložbu, ali da dodamo i da su mu vaše slike bile i inspiracija za pjesme. Jedna od slika je takođe i ilustracija u novom broju časopisa “Nekazano”.
Stanković- Drobnjak: Jeste. A što se tiče Katarine Gazdić-Ilić, ona je zaista osvježenje za Galeriju. Kada je vidjela moje slike i predložila je – “Hajde ti prva da izlažeš u ovoj sezoni, kao naša sugrađanka”. Ja sam joj u dokumentaciji i pripremama za izložbu, dostavila neke ranije likovne kritike mojih slika, koje su pisali dr Anastazija Miranović, istaknuti akademski slikar Muharem Muratović… Ona je rekla da će ona pisati i tako je nastao tekst koji ste pročitali. Za sliku “Nimfa” je kazala da predstavlja mene. Kritika je prelijepa, zahvalna sam na tome.
RB/BI: Na vašim slikama je uvijek bilo raznih elemenata, ali što bi rekla akademska slikarka Violeta Bolmanović u nekoj ranijoj kritici, to je nekako i tada bilo s mjerom. “Hrabra igra jarkih kolora i širok spektar motiva, multiplicirani su pristup slikarskoj zamisli sa vrlo izbalansiranim i veoma istančanim osjećajem mjere”, zapisala je. U ovom ciklusu slika uveli ste i jedan novi objekat ali i još neke detalje. Koje? I na čemu je fokus?
Stanković- Drobnjak: U prošlom ciklusu fokus je bio na morski svijet i dešavanja u njemu. Rađanje, smrt, život morskih stanovnika jednako paralelan sa našim i životima na planeti uopšte. Sada je recimo, prva slika, koja je bila i naslovna na katalogu izložbe – Morski svijet dubina, ali na njoj su i kućice i čovjek. To sam povezala, jer, posle korone to je taj neki vid ponašanja čovjeka u svijetu. A opet, taj morski svijet je i kosmički svijet. Pojavljuje se čovjek. Na svakoj slici ima po jedna figura čovjeka, koji je uvijek različite boje.
RB/BI: Zbog čega?
Stanković-Drobnjak: Svi mi imamo neko zračenje – auru, koja je nekad bijela, nekad plava-sve zavisi kao osobe kakvi smo. Sve te boje imaju značaj, u psihologiji t i uopšte. Negde, na nekoj slici, čovjek počinje da bude crn. Znači, on je u tom momentu nesnađen. On ne zna šta ga je snašlo od korone, ne zna ni šta je, ni kako je, ni kako je da postupi u raznim životnim okolnostima. A negde, on već počinje da, možda, polako shvata… pa se ta boja mijenja. Već na trećoj slici, on i dalje traga za nekim rješenjem. Na četvrtoj, on je negde bijeli, negde zelen kao Eco-man. Zelen, u smislu očuvanja životne sredine. Negde je plav, onda se on, zapravo “restartovao”, osvježio. Sklopio se sa cjelinom, prihvatio je situaciju kakva je.
RB/BI: Zaista su vrlo koloritne sve Vaše slike, koja Vam je omiljena, koja boja dominira?
Stanković-Drobnjak: Najčešće plava. Uglavnom, htjela sam da tu cijelinu dovedem do kraja. Negdje sam na nekoj izložbi, čini mi se u “Kuli Balšića” u Ulcinju 2020. izložila pola “Morskih priča” a pola “Novih priča”. I onda sam rekla da idem do kraja. Tako je i nastao novi ciklus slika.
RB/BI: Dakle, 2020. godine, baš u vrijeme korone. Uvijek volim da iskomentarišem kako je, posebno za umjetnike, koliko god da je tada situacija bila užasna to, ispostavilo se, bio vrlo produktivan period.
Stanković-Drobnjak: Kroz istoriju umjetnosti poznato je da svaki umjetnik prođe kroz te neke “karantinske dane”. Pogotovo, recimo, kada su ratovi. Što su veća negativna dešavanja u zemlji i u okruženju, to su oni više puni energije, puni snage. Sklanjaju se u neki svoj svijet, da bi mogli tu nešto, što je spoljašnji svijet, da prikažu na bolji način u samoći. Mislim da je samoća potrebna svakom od nas da malo razmisli, da malo se restartuje, da izađe bolji.
RB/BI: U neformalnom razgovoru rekli ste mi da uvijek imate neki svoj kutak. Sada, kada su vam djeca porasla, nastupio je i novi kreativni period. Kako ste do sada balansirali ulogu majke i akademske slikarke, nastavnice? I kako sada gledate na taj period od prije desetak godina, koji je bio preplavljen obavezama. Pretpostavljam da ste relaksiraniji?
Stanković-Drobnjak: Više se vremena ima, definitivno. Sad tu je, kako ste primijetili, baš tih nekih deset godina razlike. Za sve je bitna dobra organizacija. Ja sam od malena djecu naučila da sam ja umjetnik i da meni treba neko moje posebno vrijeme. Dok su bili mali, počinjala sam da slikam sam od tih nekih večernjih sati. Noćni tip. Od devet sati, pa do ujutru. Onda ujutru na posao, radno vrijeme do jedan. Ali imala sam pomoć svekrve, majke, muža, naravno, i podršku od prvog dana.
RB/BI: Dakle, prvenstveno dobra organizacija. Da pomenemo i vaš pedagoški rad. S obzirom da radite u OŠ “Jugoslavija”, gdje ste na izvoru talenata, prepoznate ih i usmjeravate dalje. Srele smo se na izložbi Ateljea “Dalijas” koji vode Dalibor Dado Ćetković i Jasmina Ćetković. Tada su radove izložili i neki vaši bivši i sadašnji učenici. Nekoliko djevojčica, sada već djevojaka, uspješno su nastavile likovnim putem, a upravo ste ih vi prepoznali i usmjerili.
Stanković-Drobnjak: U osnovnoj školi radim po planu i programu koje dobijam od Ministarstva prosvete. Tu ne mogu da ništa izmijenim, osim na likovnoj sekciji. Još na samom početku otvaranja likovnog ateljea “Dalijas” sa Daliborom Ćetkovićem sam razmijenila kontakte. U Srednjoj likovnoj školi na Cetinju, predaju i kolege koje su bile sa mnom u klasi, npr. profesor Branko Mrdak i drugi. Zbog tada male djece i porodičnih obaveza, neko vrijeme nisam dodatno mogla da se posvetim talentima i usmjeralavala sam ih kod njih. U osnovnoj školi ima puno talentovane djece koji vole da rade i talenata koji su prosto prirodni, izvorni talenti. S druge strane ima i djece koja npr. znaju da dobro crtaju ali ih to ne zanima. A rad i usavršavanje su izuzetno važni. Na primjer, neko ko ima manje talenta a više radi, može da uspije bolje od onoga ko je talentovaniji, a manje radi. Najvažnije je interesovanje, zatom volja i želja da se time bavi. Recimo, učenica OŠ “Jugoslavija” Tiara Mlatišuma, na nedavnoj izložbi “Veliši u čast” dobila nagradu publike za sliku “Mr Gusan”. Ona je neko ko i na času u školi predano radi, dostigla je taj neki nivo i prevazišla program za svoj uzrast. Andrijana Mumović koja je dobila Gran pix u svojoj kategoriji na izložbi “Dalijas” sada je studentkinja na FLU u Trebinju.
RB/BI: Da podsjetimo da ste član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2002. godine. U Podgorici je u toku tradicionalna 78. godišnja izložba ULUCG u Umjetničkom paviljonu u Podgorici, i ove godine ste učestvali.
Stanković-Drobnjak: Svake godine se trudim da učestvujem na izložbi ULUCG. Moram se pohvaliti i da sam nedavno dobila mail u kojem su me obavijestili da sam ušla u 80 delegata za izbor Skupštine ULUCG. Nijesam prisustvovala sjednici zbog obaveza u školi. Ali, upućena sam u neka dešavanja, tako da sam se pojavila na izložbi. Učestvujem sa slikom koja se zove “Lanac” i koja je takođe iz novog ciklusa.
RB/BI: Uprkos priči da i među umjetnicima ima sujete, vi imate lijepu saradnju. Uvijek ste tu kada su izložbe, da razmjenite iskustva i podržite jedni druge, što je zaista za pohvalu.
Stanković-Drobnjak: Naravno, uvijek su dobrodošli razmjena mišljenja i informacije. Recimo na izložbi ateljea “Dalijas” smo došlo je do poznanstva sa Belisom Pajetićem, direktorom Kulturnog centra Pljevlja, pominjali smo i da bismo mogli neku saradnju da ostvarimo.
RB/BI: Evo i momenta kada bi trebalo da govorimo malo i o planovima za naredni period. Da li već imate pozive za izlaganje i gdje biste možda voljeli da se predstavite u Crnoj Gori, možda i van granica naše države. Koje su vaše želje?
Stanković- Drobnjak: Moje želje su i da se predstavim van granica Crne Gore. Prvenstveno bih se možda još malo predstavila kroz primorje, u Herceg Novom i Kotoru, to mi je želja. U Tivtu, Petrovcu i Ulcinju sam izlagala. U pregovorima sam za izložbu u Podgorici, zatim sa Belisom Pojatićem za Pljevlja. Da malo morske i nove priče predstavim i na sjeveru. Zatim, možda i samostalna izložba u Beogradu.
RB/BI: Naravno, želimo Vam svu sreću i da nastavite tako divno da radite kao i do sada. Nisam istoričarka umjetnosti i ne mogu da napišem ovako lijepu kritiku kao Katarina Gazdić-Ilić, ali umijem da osjetim i da prepoznam što je ljepo.
Stanković- Drobnjak: I ja nekad volim da poslušam, recimo. Rekli su mi da bi trebalo da radim i male slike – minijature, pa ću i to da probam.
RB/BI: Da, srele smo se nedavno i na otvaranju izložbe minijatura u Dvorcu kralja Nikole. Kako vam se dopala ta izložba?
Stanković-Drobnjak: Jako, jako dobra. Koliko čovjek može detalja da uradi na jednoj malenoj slici. Baš čitav svijet u malom, prosto nevjerovatno.
RB/BI: Pozivamo naravno naše slušaoce i čitaoce da pogledaju izložbu u sali Dvorca, koja je u postavci do 3. maja. Nekako je, čini se, uvijek malo vremena za priču sa umjetnicima. Ali vjerujem da smo otkrile našim slušaocima neke detalje o vama koje možda nisu znali, kao i o vašem slikarstvu na koje ih upućujemo. Za kraj razgovora da pitam i da li ste možda razmišljali o nekom svom sajtu gdje ćete takođe predstaviti slike?
Stanković-Drobnjak: Da. Ali za sada imam Instagram profil- danijela.danyart i Facebook nalog sa mojim imenom i prezimenom. Tu su generalno sva dešavanja, što se tiče mojih slika krenula sam i sa online predstavljanjem, pa vjerujem da će se i to unaprijediti.
