“Volonterizam u Crnoj Gori je potrebno bolje pravno urediti, uz jasno razgraničenje od radnog iskustva i volonterske prakse. Istovremeno, novi zakonski okvir trebalo bi da zaštiti volontere, prepozna specifičnosti različitih oblasti u kojima rade i podstakne veće uključivanje građana, posebno mladih”, neke su od poruka javne stručne diskusije „Učešće građana i civilnog društva u unapređenju pravnog okvira za volontiranje u Crnoj Gori“, koju su u hotelu „Princess“ organizovale NVO “Naša akcija” i NVO MANS. Panel je okupio predstavnike nadležnog ministarstva, civilnog sektora, mlade i druge relevantne aktere iz Podgorice, Nikšića, Kotora, Tivta i Bara.
Generalna direktorica Direktorata za socijalno preduzetništvo, volonterizam i saradnju sa civilnim sektorom u Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga mr Biljana Vučetić, kazala je da se pri donošenju novog zakona moraju uzeti u obzir različita iskustva.
„Važno je da se budući zakonodavni okvir ne posmatra iz jednog ugla, već kroz iskustva različitih aktera koji se sa volonterizmom susreću u praksi. Nije jednostavno napraviti dobar Zakon o volontiranju jer volontiranje nije jednosektorski oblik angažovanja. Imamo mlade ljude, djecu uključenu u ekološke i humanitarne aktivnosti, volontiranje pri lokalnim zajednicama i NVO, kao i dobrovoljne angažmane u zaštiti i spašavanju. Jedno od pitanja koje je otvorilo različite stavove jeste odnos volonterskog i radnog iskustva. Ankete sprovedene tokom javnih konsultacija su pokazale da 82,4 odsto od 108 učesnika smatra da volontersko iskustvo ne treba da bude radno iskustvo, dok je istraživanje sprovedeno putem Instagram stranice pokazalo suprotan stav, po kojem 85 odsto anketiranih smatra da volontiranje treba priznati kao radno iskustvo. Tu nastaje problem i upravo zato buduće rješenje treba da bude rezultat stručnog sagledavanja i šireg dijaloga, a ne prostog opredjeljivanja za jednu ili drugu stranu“, kazala je Vučetić podsjetivši i na razliku između volontiranja i rada.
„Zakon je dobio naziv Zakon o volontiranju, a ne Zakon o volonterskom radu, iz razloga što nije svaki oblik volontiranja ujedno i radno iskustvo”, pojašnjava Vučetić.
Zorana Marković, predstavnica Centra za razvoj NVO smatra da upravo pitanje iskustva, ali i administrativnih procedura, mora biti precizno uređeno. Marković procjenjuje da prije donošenja novog zakona treba odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja.
„Šta je volonterizam, da li je to radni ili neki drugi angažman i koje su administrativne procedure potrebne da bi volonter bio registrovan kao takav? To su dvije ključne stvari koje treba definisati da bi se donio valjani zakon. Ali ne treba žuriti sa njegovim donošenjem”, smatra Marković, ukazujući na to da je potrebno razvijati kulturu volontiranja, jer „značajno mali broj ljudi u Crnoj Gori učestvuje u volonterskim akcijama“.
Za Zenepu Liku, ekološku aktivistkinju i direktoricu organizacije “Dr Martin Schneider-JA”, suština volontiranja je u dobrovoljnom uključivanju građana u aktivnosti koje doprinose opštem dobru.
„Volonterizam je ključan da bismo postali aktivni građani, sa kritičkom mišlju. To je slobodna aktivnost koja se ne tiče zakona niti institucija. Ipak, sloboda ne znači da volonter ne treba da bude zaštićen”, smatra Lika.
Na specifičnosti volontiranja u zaštiti i spašavanju ukazao je Davor Franović iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tivat. Njihov angažman, kako je objasnio, zahtijeva posebne uslove.
„Naši članovi moraju biti operativni, proći obuku, položiti ispite, biti psihofizički sposobni i osigurani. Problem je u statusu dobrovoljnih vatrogasnih društava koja su organizovana kao NVO, iako imaju posebnu ulogu u sistemu zaštite i spašavanja. Za poštovanje smo zakona, ali i za njihovo prilagođavanje specifičnim profesijama”, ističe Franović, dodajući da on u volonterskom angažmanu vidi i mogućnost da se mladi ranije upoznaju sa profesijama zaštite i spašavanja, te da sve treba početi od školske populacije.
Posebno pitanje otvoreno je kada je riječ o volontiranju u oblastima u kojima angažman podrazumijeva posebne sposobnosti i odgovornost. Profesor Neđeljko Đurović, predsjednik Internacionalne policijske organizacije (IPO) Crne Gore, smatra da je u određenim slučajevima neophodna procjena spremnosti, odnosno sposobnosti volontera, a predlaže i drugačiji odnos prema sticanju iskustva tokom školovanja, na način što bi tokom završnih godina školovanja trebalo stažirati u struci, u cilju bolje spremnosti za budući radni angažman. Po njegovom mišljenju, trebalo bi snažnije povezati sistem volontiranja sa obrazovanjem i zapošljavanjem.
„Najprije treba uputiti zahtjev Ministarstvu prosvjete i nauke da se uvede građansko vaspitanje u osnovnoj školi i građansko obrazovanje u srednjoj školi. da se uvedu volonterske knjižice kao vid evidencije, da se osnuju volonterski centri, organizujju stručne javne rasprave, kao i kampanje o volonterizmu”, predlaže Đurović naglasivši da bi volonterski rad trebalo da bude definisan Zakonom o radu, te da novi Zakon o volonterizmu ne bi trebalo donositi prije Zakona o Vladi.
Da iskustvo stečeno volontiranjem treba vrednovati, posebno kada je riječ o stručnim i operativnim volonterima, smatra Momčilo Šćekić, izvršni direktor IPO Crne Gore.
„Naša organizacija ima volontere koji se bave humanitarnim radom i operativne volontere kao stručna lica kojima treba priznati radno iskustvo i koji treba da imaju prioritet pri zapošljavanju. Šćekić, kao i Đurović, je mišljenja da bi volontiranje moglo imati značajniju ulogu i prilikom zapošljavanja na odgovornim radnim mjestima.
U diskusiju se uključila predstavnica NU “Lea” Bar Milena Nikezić, ukazavši na potrebu organizovanja obuka i primjene posebnih standarda prije angažovanja volontera u organizacijama koje rade sa ranjivim grupama. Valetina Ognjenović iz organizacije „Mladiinfo“ Nikšić, smatraju da je potrebno sistemski razvijati svijest o volontiranju od najranijeg uzrasta. O značaju volontiranja za mlade govorio je i predstavnik organizacije „Optimisti“ Nikšić Boško Milović, koji je ukazao da ih upravo volonterske akcije mogu ponovo povezati sa zajednicom “jer su oni, ponajviše zbog uticaja društvenih mreža, izgubili dodir sa zajednicom i sa stvarnošću”. Predstavnik NVO „Info sport“ Bar Miodrag Banović, smatra da je potrebno preciznije regulisati pravni osnov za funkcionisanje NVO koje angažuju volontere, dok su iz Fondacije „Mentorium“ Podgorica upozorili da se u procesu razvoja volonterizma ne smije izgubiti osnovni princip zaštite dostojanstva volontera. “Volontiranje u Crnoj Gori treba cijeniti, razvijati i institucionalno podržavati, ali uz osnovno pravilo da dobrota ne smije biti razlog da se nečije dostojanstvo dovede u pitanje”, poručili su iz Fondacije “Meritorium” čiji se predstavnik Mirsad Dreić, u diskusiju uključio putem video linka.
Panel je otvorila Patricija Porobić, izvršna direktorica NVO “Naša akcija”, ističući najprije da Evropska unija ne prepoznaje Zakon o volonterizmu. Porobić je apostrofirala značaj obuka za volontere uz dobijanje sertifikata o spremnosti, pogotovo kad je riječ o akcijama sa povećanim stepenom rizika. Zaključila je da je volonterizam od izuzetnog značaja za psiho-fizičko zdravlje.
Diskusiju, realizovanu u okviru projekta „Osnaživanje glasova zajednice: Zalaganje za pravdu i vladavinu prava“, koji finansira Evropska unija u Crnoj Gori, moderirala je predsjednica NVO „Kompas“, Ivana Đoković.
