Nakon što je vakcinacija i zvanično primijenjena kao zakonski uslov za boravak djece u predškolskim ustanovama, novonastala situacija izazvala je brojne reakcije i podijelila javnost. Istražili smo kako na ove mjere reaguju roditelji. Dok dio sugrađana podržava odluku, smatrajući je neophodnom radi kolektivne zaštite najmlađih, drugi ističu da se povjerenje u zdravstveni sistem ne može graditi uslovljavanjem i pritiscima.

Nikolina Joksimović kaže da nije protiv vakcinacije i da upravo zato smatra važnim da se roditelji koji postavljaju pitanja, ili imaju određene nedoumice, ne svrstavaju automatski među „antivaksere“.

„Vjerujem u medicinu i vjerujem da vakcine imaju svoju važnu ulogu u zaštiti djece. Ali isto tako vjerujem da svaki roditelj ima pravo da pita, da dobije jasan odgovor, da razgovara sa ljekarom i da bude uključen u odluku koja se tiče njegovog djeteta“, kazala je Joksimović za Radio Bar i Bar Info.

Prema njenim riječima, problem nije samo vakcinacija, već i način na koji sistem pokušava da je sprovede.

„Ako roditelju kažete – vakcinisaćeš dijete ili ono neće moći u vrtić, možda ste dobili izvršenu obavezu, ali nijeste dobili povjerenje. Naprotiv, kod roditelja koji već ima strah ili sumnju, možete napraviti još veći otpor“, smatra ona.

Joksimović poručuje da bi trebalo otvoriti pitanje zbog čega dio roditelja nema dovoljno povjerenja u zdravstveni sistem i struku.

„Ljudi su imali loša iskustva, nijesu dobijali odgovore, nailazili su na neljubazan odnos i često su imali osjećaj da se njihova pitanja odmah shvataju kao napad na medicinu. Roditelj koji pita nije neprijatelj medicine. Roditelj koji se plaši nije neodgovoran roditelj. A roditelj koji želi objašnjenje nije protiv svog djeteta“, ističe ona.

Posebno joj je, kako kaže, teško što posljedice konflikta između sistema i roditelja na kraju može snositi dijete.

„Ako djetetu zbog toga zatvorimo vrata vrtića, ne uskraćujemo mu samo jedno mjesto u grupi. Uskraćujemo mu druženje, igru, socijalizaciju, razvoj i dio ranog obrazovanja. Ne mislim da dijete treba da bude sredstvo kojim će se vršiti pritisak na roditelja“, poručila je Joksimović.

Sličan stav, kada je riječ o potrebi bolje komunikacije i edukacije roditelja, ima i Damjan Vuković, koji ukazuje na problem velikog broja dezinformacija.

„Pred našim društvom, kao i u ostatku svijeta, stoji izazov da je do dezinformacija mnogo lakše doći nego do činjenica. U takvoj atmosferi roditeljima je jako teško, jer ne znaju na šta mogu da se oslone prilikom donošenja odluka za svoju djecu“, kaže Vuković.

On podsjeća da vakcine na kolektivnom nivou funkcionišu samo ukoliko je stopa vakcinacije dovoljno visoka, navodeći primjere ponovnog pojavljivanja bolesti za koje se smatralo da su zahvaljujući imunizaciji gotovo nestale.

„Nisam ljubitelj represivnih mjera i mislim da država prije svega treba da ulaže mnogo više u edukaciju roditelja i dostupnost istinitih informacija, ali bih ipak radije prihvatio i ovakve mjere nego da se svi prisjećamo tih bolesti od kojih su nas vakcine štitile prethodnih decenija“, poručio je Vuković.

Za razliku od roditelja koji problem vide u uslovljavanju boravka djece u vrtićima, Nenad Ostojić smatra da je vakcinacija odgovoran način zaštite djece i zajednice.

„Kao roditelju, najvažnije mi je zdravlje i bezbjednost moje djece, ali i to da borave u sigurnom okruženju u kolektivu. Upravo zato, moja djeca su uredno vakcinisana i idu u vrtić, jer smatram da je to jedini ispravan i odgovoran način da zaštitimo njih i zajednicu“, kazao je Ostojić.

Smatra da o ovoj temi treba razgovarati otvoreno, ali uz konsultacije sa zdravstvenim stručnjacima i pedijatrima.

„Važno je da roditelji imaju tačne informacije, bez širenja panike i dezinformacija“, poručio je on.

Tijana Đurović, čija su djeca uredno vakcinisana, kaže da i ona podržava vakcinaciju, ali se protivi načinu na koji država sprovodi odluku.

„Uredno su mi vakcinisani oboje i ne bježim od vakcinacije. Ali mislim da država treba više pažnje da posveti zdravstvenom sistemu i tome da ima dovoljno pedijatara i zdravstvenih radnika koji će liječiti djecu“, kazala je Đurović.

Iako je za vakcine, Đurović smatra da roditelji imaju pravo na svoje mišljenje i da se odluke ne bi trebalo sprovoditi silom.

„Ja sam za vakcine, ali ne silom. Iskreno, ovo što su uradili smatram jako ružnim i neprofesionalnim od države“, poručila je ona.

Odgovor na dio dilema koje prate ovu temu mogao bi stići već 15. septembra, kada je pred Ustavnim sudom Crne Gore zakazana javna rasprava o ustavnosti zakonskog rješenja kojim je vakcinacija propisana kao uslov za boravak djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama. Istog dana, roditelji koji se protive postojećem modelu najavili su i protest u Podgorici.