Osmi po redu Edukativni kamp za osobe sa dijabetesom, prvi i jedini te vrste u Crnoj Gori, svečano je otvoren sinoć u bašti hotela “Sidro”. Organizator značajnog skupa, koji je okupio tridesetak mladih ljudi iz zemlje i regiona koji imaju dijabetes, je NVO “Plavi krug” Bar, na čijem je čelu doktorka Valentina Kalinić, internista endokrinolog u barskoj bolnici. Kamp su iznova podržali brojni sponzori, pretežno farmaceutske kuće, privredni subjekti iz Bara, Opština Bar, a učesnici su na bazi punog pansiona smješteni u hotelu “Sidro”.
Kroz edukativne kampove u Baru do sada je prošlo oko 250 učesnika. Akcenat je ove godine stavljen na edukaciju medicinskih sestara, a specifičan i produktivan način komunikacije i podizanje svijesti kod pacijenata oboljelih od dijabetesa, kojeg ljekari posmatraju kao “stanje” od početka podržavaju regionalne muzičke zvijezde, dramski umjetnici, sportisti… Ovoga puta to je učinio i planetarno poznati košarkaš NBA lige, Baranin Nikola Vučević.
“Dva dana ćemo posvetiti doedukaciji medicinskih sestara, koja za cilj nema isključivo sticanje novih znanja, već pospješivanje interakcije između sestara i pacijenata. Drugi dio kampa odnosiće se na novinu koja podrazumijeva dodjelu insulinskih pumpi pacijentima starijim od 27 godina sa medicinskom indikacijom za tim pomagalom (zadovoljavajuću gliko- regulaciju) ili su u pripremi za trudnoću (mlade žene)”, objašnjava dr Kalinić.
Kamp u Baru je otvorio direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Sead Čirgić, koji je podsjetio da je od 2017. godine, kroz izmjene Pravilnika, za sve osobe koji imaju insulinsku terapiju obezbijeđen dovoljan broj trakica i glukometara. Novina od početka ove godine je što svi osiguranici koji boluju od dijabetesa, bez obzira na starosnu granicu, imaju pravo na spoljnu portabilnu insulinsku pumpu. Do sada je ovo pomagalo bilo obezbjeđivano samo osobama do 26 godina starosti. Fond treću godinu zaredom podržava kamp u Baru.
“Od velikog značaja je i obezbjeđivanje senzora za kontrolu šećera u krvi- Free Style Libre Senzor. S obzirom da smo malo tržište, još uvijek nemamo ugovorenog dobavljača. Nadam se da ćemo i tu barijeru uspješno prevazići. Zahvaljujući inicijativama Ministarstva zdravlja, na listi ljekova se nalaze i najsavremeniji insulin i ljekovi za lica sa dijebatom”, kazao je Čirgić. On je istakao značaj zalaganja NVO ‘Plavi krug’ i endokrinologa Kliničkog centra, koji su ‘argumentovano predočili dobrobiti uvođenja ovih pomagala i ljekova na liste za oboljele od šećerne bolesti’. Govoreći o budućim aktivnostima, obećao je da će Fond, u skladu sa finansijskim sredstvima kojima raspolaže, istrajati u nastojanju da ne zaostaje za regionom u pogledu dodjeljivanja pomagala i ljekova.
Iz NVO “Plavi krug” Bar poručuju da su pacijentima sa dijabetesom u Crnoj Gori dostupni svi ljekovi koji su i u svijetu na tzv. ”pozitivnoj listi”.
“To nije slučaj sa zemljama u okruženju. Velika je stvar koliko država ulaže. Da bi se državi isplatilo ulaganje u zdravlje građana, a nama kao ljekarima omogućio lakši rad, pri čemu je moj stav da je ‘uvijek bolje bodriti nego tješiti’, bitno je da osim uzimanja ljekova pacijent sprovodi i higijensko- dijetetski režim ishrane”, savjetuje doktorka. Nova inicijativa NVO na čijem je čelu je da, uz pomoć Fonda, pacijenti koji su na insulinskim pumpama za potrošni materijal ne odlaze u Podgoricu, već da ga, uz nadzor, podižu u mjestu boravka.
Direktor Kliničkog centra Jevto Eraković već godinama kao predavač učestvuje na kampu u Baru, a rezultate ocjenjuje kao “sjajne”, u velikoj mjeri zahvaljujući entuzijazmu i volji doktorke Kalinić.
“Ja sam neurolog, a neurološke komlikacije dijabeta su slične drugim komplikacijama. Najvažnija je preventiva njihove pojave, pa je edukacija na ovom i sličnim kampovima, osnovni razlog zbog kojeg društvo treba da ih podržava”, smatra Eraković. Profesorka na Medicinskom fakultetu u Beogradu, doktorka Teodora Beljić Živković po drugi put učestvuje na kampu za dijabetičare u Baru. “Ovo je za mene kao vremeplov. Prvi kamp sam organizovala u Beogradu daleke 1989. godine za djecu sa dijabetesom. Prisjećam se kako su uslovi tada bili oskudni- nismo imali ni trake… A sada čitava država podržava kamp za djecu i mlade sa dijabetesom… To je zaista divno”, ističe doktorka. Objašnjava da ljekari uče od pacijenata i obratno. “Mi njima možemo prenijeti ono što smo čuli na kongresima, a od njih dobijamo ono što možemo podvesti pod ‘život sa šećernom bolešću’. U komunikaciji sa pacijentima obogatimo se, shvatimo šta to stanje podrazumijeva van bolnice”, ističe profesorka.
Otvaranju Edukativnog kampa za dijabetičare prisustvovao je i pomoćnik ministra zdravlja dr Miro Knežević. “S obzirom da su hronične nezarazne bolesti još uvijek osnovni uzrok smrtnosti, upoznati smo sa radom ovog kampa. Jedan od primarnih ciljeva Ministarstva zdravlja je ulaganje u segment medicine koja se bavi prevencijom i sprečavanje bolesti”, kaže dr Knežević, ističući pri tom da je nužno aktivnije učešće nevladinog sektora, ali i svih građana.
Edukativni kamp u Baru i ove godine podržava Nacionalna komisija za dijabetes, na čijem je čelu doktor Sreten Kavarić. On je izrazio zadovoljstvo što u Kliničkom centru Crne Gore tokom protekle godine sa bilo kojom vrstom akutne komplikacije nije registrovan niti jedan učesnik ovog kampa.
Podršku je u emotivnom obraćanju učesnicima i organizatorima dala i glumica Dubravka Drakić. “Nismo prepoznati kao društvo koje podržava i voli različitosti. Pretpostavljam da je i vama najteže to što vam se čini da ste drugačiji od drugih… Tako je i u mom poslu- nemam ograničeno radno vrijeme, priroda posla je neobična… Moj sin bi recimo mnogo više volio da sam ja bankarka. Tvrdi da bi našoj porodici tada bilo mnogo lakše”, kroz osmjeh je ispričala Drakić. Učesnicima kampa je poručila da su posebni, specifični i da je pred njima važna društvena misija- da nas sve nauče koliko je važno biti umjeren u svemu i da “noseći na glavi krunu različitosti budu uzori drugima”.
Izvanredni primjer kako se sa dijabetesom može kvalitetno živjeti je mladi Darko Lasić iz Tivta, koji u kamp u Baru dolazi već sedam godina.
“Iako sam 25 godina dijabetičar (šećer sam dobio kao 11-ogodišnjak) i puno toga znam, radujem se dolasku u Bar. Ovdje iznova puno naučim. U životu sa dijabetesom, nemjerljivo mi je pomogao sport, a kada sam nakon 15 godina prestao da se njime aktivno bavim, održava me ‘vojnički’ režim života. A to znači- ništa mi nije bitnije od sebe i svoga zdravlja. Ne dajem primat ni pozivu na piće, večeru, zabavi bilo koje vrste, jer u određeno vrijeme moram obaviti svoju dužnost – primiti terapiju”, poručuje ovaj harizmatični mladi čovjek, koji insulin uzima četiri puta dnevno, pred svaki obrok. “Ipak, nijesam ni ja perfekcionista. Više puta sam upadao u hipoglikemiju. Nije jednostavno suočavati se sa ovim stanjem, dešavaju se nepredviđene situacije i komplikacije. Imao sam sreću, izašao sam bez problema”, iskren je Darko, koji će se uskoro po drugi put ostvariti kao otac. Njegova dvogodišnja ćerkica dobiće brata.
Podgoričanka Bojana Mladić dijabetes ima sedam godina. Insulinsku pumpu koristi dva mjeseca. Kaže da adaptacija nije bila kompikovana, a učinak je odličan. “Mnogo mi pomaže, sigurnija sam, stabilnija. Ranije, dok sam koristila penkalo, dešavalo se da zaboravim da dam sebi insulin, osjećala sam se lošije nego sada. Procedura za upotrebu nije kompikovana. Prvog dana nakon obuke, imala sam tremu zbog previše informacija koje sun am dali vezano za korišćenje. Međutim, čim sam došla kući, bilo je lakše. Prvo mijenjanje seta je malo stresno, a potom sve ide svojim tokom”, kaže Bojana. Do pada nivoa šećera u krvi, kako objašnjava, može doći usljed preskakanja obroka, nedovoljnog hidriranja, i u njenom slučaju premalo sna, jer ima malu djecu. Od dijabetesa je naučila da je najvažnije imati mjeru u životu. “To je preduslaov za dug, srećan, zdrav život i osmjeh na licu”, zaključuje Bojana.
U zabavnom programu na otvaranju Edukativnog kampa za osobe sa dijabetesom učestvovali su i novinar i književnik Milan Vujović, etno-grupa “Zora” i “Orkestar Omera Hodžića”.
