Ljetnje računanje vremena počeće noćas, 26. marta, subota na nedjelju, u dva sata poslije ponoći, kada će se časovnici pomjeriti za sat unaprijed, na tri sata.
To znači da ćemo spavati sat kraće.
Ove godine, ljetnje računanje vremena trajaće do 29. oktobra.
U Jugoslaviji je ljetnje računanje vremena uvedeno 27. marta 1983. godine, nakon niza rasprava i višemjesečnih novinskih tekstova u kojima je građanstvo obavještavano da nije posrijedi nikakva revolucionarna stvar koja će im iz korijena promijeniti ustaljene živote.
Do 1995. ljetnje računanje vremena trajalo je do posljednje nedjelje septembra, a potom je zakonom usklađeno sa praksom Evropske unije.
Osnovna ideja iza uvođenja ljetnjeg računanja vremena je ušteda energije, ali u praksi ta zamisao nije u potpunosti ispunila očekivanja, pa se u Evropi vodi rasprava da li i dalje treba svake godine dva puta podešavati satove.
Računanje vremena i pomjeranje sata datira još iz antičkog perioda.
Međutim, u modernom dobu, Benjamin Franklin je tokom devetogodišnjeg perioda koji je proveo kao američki ambasador u Francuskoj napisao esej “Ekonomični projekat za smanjenje troškova i svjetlosti” u kojem je sugerisao da Parižani mogu da smanje upotrebu svijeća tako što će se ranije buditi ujutru i provoditi vrijeme uz prirodnu svjetlost.
Graditelj William Willett je bio čovjek koji je u Britaniji izložio svoju ideju o ljetnjem računanju vremena 1907. godine. On je želio da spriječi ljude da troše ključne sate dnevne svjetlosti tokom jutra ljeti. Objavio je i pamflet “Gubljenje dnevne svjetlosti” kako bi pokušao da ljude istjera iz kreveta ranije, promjenom u računanju vremena.
