Pozorišni segment ovogodišnjeg 35. Barskog ljetopisa otpočeo je sinoć predstavom “Neki to vole vruće” Narodnog pozorišta iz Niša, na Ljetnoj pozornici Doma kulture.
Mjuzikl je rađen po motivima istoimenog filma iz 1959. godine, u kome su glumili Merilin Monro, Toni Kertis i Džek Lemon i koji je proglašen za najbolju komediju svih vremena.
Pred početak igranja u Baru razgovarali smo sa glavnim akterima mjuzikla: rediteljem i glumcem Aleksadrom Marinkovićem, glavnim glumicima Draganom Mićalović i Urošem Milojevićem.
Prvak drame niškog Narodnog pozorišta Aleksandar Marinković, koji tumači jednu od glavnih uloga, režirao je mjuzikl. Za Radio Bar i Barinfo je kazao:
“Igrom slučaja sam došao u situaciju da režiram mjuzikl jer je reditelj koji je trebao to da uradi otkazao. Nije mi ovo prva režija, bavio sam se pozorišnom pedagogijom kao asistent na fakultetu, tako da to nije bio problem. Problem je bila priprema, velika organizacija jer se radi o ansamblu od 50 ljudi na sceni , (džez bend, igrači, statisti…), sve ono što podrazumijeva žanr kakav je mjuzikl. Imao sam sreću da nađem dobre saradnike, ljude koji kao i ja vole tu čudnu formu, po mom mišljenju formu budućnosti pozorišta. Atmosfera tokom tri mjeseca rada je bila na nivou, ljudi su bili orni i vrijedni tako da nije bilo većih problema. Bilo je veoma naporno, ali tamo gdje smo krenuli smo i stigli“, kazao je Marinković
Govoreći o dvostrukoj ulozi reditelj-glumac, kaže da mu nije prvi put da radi režiju i igra u komadu.
„Za ovakvu formu-mjuzikl trebaju vam glumci koji su multitalentovani, da pored glumačkog zadatka znaju da pjevaju, plešu. Bilo je jako teško i opterećujuće ali zahvaljujući dobrim saradnicima, Neši Gromiliću iz Pozorišta na Terazijama koji je radio koreografiju, Ireni Popović- Dragović koja je radila muziku, ozbiljnim ‘igračima’ koji su bili oko mene da me rasterete u momentima kada sam bio na sceni, pronašli smo ključ i sve je funkcionisalo kako treba. Mjuzikl je čudna stvar i kada je sam proces u pitanju“ objašnjava Marinković, nekako vas vuče, atmosfera, želja, koja je rijetko prisutna kada se radi klasična dramska forma.
„Komedija je profunkcionisala, pogodili smo u svakom smislu, a nismo ni mogli da promašimo s obzirom na atmosferu koja je vladala, posvećenost i ljubav prema ovom žanru tokom spremanja“ s neskrivenim zadovoljstvom istiće Marinković.
“Posebno bih pohvalio svoje kolege i saradnike, jer bez njih i njihove energije ne bi bilo ništa. Sami smo komponovali muziku, sami pisali tekstove,radili koreografiju i ponosan sam na to. Više puta sam igrao u Crnoj Gori i na Barskom ljetopisu, ali prvi put u ovoj formi, pa me baš interesuje kako će publika reagovati. Mi s publikom nemamo problema, ovaj žanr brzo obuhvati ljude, tako da vjerujem da će i večeras biti tako“, rekao je Marinković.
Dragana Mićalović u ulozi čuvene “Puslice”, koja u predstavi glumi, pleše, pjeva rekla je za Radio Bar i Barinfo da je ovo njen prvi rad na mjuziklu
“Tek sam sada razumjela našu divnu koleginicu Tanju Bošković koja je jednom prilikom kazala da je to rudarski posao. U isto vrijeme pjevati, glumiti, plesati je veoma naporno, ali i jako izazovno. Ovo je predstava u kojoj mi toliko uživamo, puna izazova i svako novo igranje nosi nešto drugačije, posebno jer imamo i slobodu jer je komedija u pitanju. To je lijep ali i težak proces. Mi smo jedna velika ekipa koja funkcioniše kao jedan tačan, dobar sat”, kaže Mićalović
Na pitanje kako je uloga Merilin Monro u filmu “Neki to vole vruće” iz 1959 god uticala na kreiranje lika Puslice, Dragana Mićanović kaže da se trudila da izgradi svoj put, a da pritom previše ne odskoči od onoga što jeste original i onoga kako je postavljena prva verzija u filmu.
“U tom gledanju nje (Merilin Monro) kao Puslice, analizirajući njenu biografiju i život zaključila sam da je ona kroz tu ulogu uvukla neki dio svoga života i potrebe za ljubavlju, pripadnosti nekome i dječije radosti koju je nosila u sebi, te borbe između želim da budem žena i ja sam ustvari dijete u tijelu žene”, objašnjava Mićalović.
Uroš Milojević u ulozi Dafne , otvorio je novo poglavlje u svojoj karijeri, pa je pred igranje u Baru za naš medij rekao:
“Mjuzikl kao žanr veoma volim, to me je ispunjavalo i dok sam studirao glumu i uvijek me je inspirisalo, čak i u periodu kada nisam baš bio siguran u svoje pjevanje. Prvo iskustvo sa ovim žanrom sam imao u predstavi ‘Cigani lete u nebo’, niškog pozorišta, kroz malu ali veoma dragu ulogu. Rad na ovoj predstavi mi je jako prijao, proces koji ću sigurno pamtiti veoma dugo. Trudio sam se da ulogu dočaram onako kako sam mislio da treba, a reakcija publike u 15-tak izvođenja koliko ih je od premijere u februaru bilo, je zaista fantastična, kako na predstavu tako i na moju kreaciju. Jako sam zadovoljan, svako novo izvođenje je vrlo inspirativno”.
O ulozi Džoa,koji se u ovoj priči bježeći od mafije prerušava u ženu-Dafne i pridružuje ženskom bendu,Milojević objašnjava da je bilo jako teško iz lika muškarca preći u lik žene.
“Već na prvoj čitajućoj probi u novembru prošle godine tražio sam da dobijem ženske cipele sa štiklom koje su brzo stigle, tako da ih od novembra do februara nisam skidao.Nosio sam ih i kada nemam scene sa štiklama da bi ih nekako ‘osvojio’. Teže je bilo sa glasom, ali sam se trudio da ne pretjeram, da to bude sa jednom jasnom mjerom, da ne bude ono što mi glumci kažemo ‘sjedanje u krilo publici’, da ne bude ‘jeftino’ i sada slobodno, nakon ovoliko izvođenja i reakcija publike, mogu da kažem da sam veoma zadovoljan i da sam našao pravu mjeru. Volim komediju u kojoj se pronalazim, uživam u tome da zasmijavam ljude, kazao nam je mladi glumac.
Ljubitelje pozorišne umjetnosti u okviru Barskog ljetopisa očekuje još 7 predstava. Naredna je zakazana za 26. jul kada će “Teatar Exit” iz Zagreba izvesti predstavu “Realisti” u režiji Matka Raguža.
