Teško je u neizvjesnom vremenu punom izazova i loših okolnosti koje niko ne može kontrolisati, zadržati optimizam, prenijeti pozitivnu energiju, istrajati u nastojanju da svoj posao obavljate profesionalno, posvećeno, sa ljubavlju i odgovornošću. Upravo su to smjernice na kojima insistiraju profesorice Srednje ekonomsko- ugostiteljske škole Mirjana Savićević i Ivana Kecojević kada u mlade glave, osim znanja koje diktira plan i program „ulivaju“ i neke druge, takođe, dugotrajne vrijednosti. Gostujući u emisiji „Sunčanom stranom ulice“ na talasima Radio Bara, objasnile su na koji način uspijevaju da učenici što lakše i, po krhku tinejdžersku psihu, bezbolnije, prođu kroz neuobičajen obrazovni proces aktulan posljednje dvije godine, a pritom zadrže pozitivan duh i radost mladih godina, kako da se fokusiraju na ciljeve kojima srednjoškolci inače streme i na najbolji način se pripreme za ulazak u „svijet odraslih“.
RB/BI: Da li je Srednja ekonomsko- ugostiteljska škola spremna za drugo polugodište?
Savićević: Da, naravno da smo spremni tako da iako zimski raspust traje, učenici odmaraju ali mi, profesori ne. Već poslije 10. januara krenuli smo sa raznim aktivnostima, pa su tako u toku polaganja vanrednih razrednih, diferencijalnih ispita, kao i stručni završni ispiti… Na neki način dobro nam je došao produžetak raspusta, kako bi pripreme bile temeljnije, da spremni dočekamo učenike u ponedjeljak.
RB/BI: Koliko škola broji đaka?
Savićević: Imamo oko 540 učenika. U jednom periodu smo ih imali mnogo više, nadamo se da ćemo narednih godina ponovo imati više đaka. U prilog tome mogu reći da smo ove godine dobili licencu za smjer carinik- špediter, tako da će to vjerovatno „ključ“ koji će privući veći broj srednjoškolaca u Srednju ekonomsko- ugostiteljsku.
RB/BI: U posljednje vrijeme potencira se da se mladi koji nijesu zainteresovani da nakon srednje škole nastave obrazovanje, fokusiraju na tzv. „srednjoškolska zanimanja“ koja su po pravilu deficitarna. Srednja ekonomsko- ugostiteljske škola nudi upravo programe za sticanje takvih zvanja. Koji obrazovni profili su zastupljeni u vašoj školi i koji su najpopularniji?
Savićević: U našoj školi postoje smjerovi za treći i četvrti stepen. Što se trećeg stepena tiče, imamo konobare, kuvare i prodavače, a četvrti smjer su ekonomski tehničar i hotelsko- turistički koji je ove godine modularizovan (to je inače bio „turistički“ smjer, kako su ga popularno zvali) i gastronom. Učenicima se pruža mogućnost obavljanja profesionalne prakse, što je naročito aktuelno za treći stepen, jer oni koji se opredijele za četvrti, uglavnom nastavljaju obrazovanje. Praksa zna da bude velika pomoć prilikom odabira posla, a nerijetko poslodavac te mlade ljude prepozna kao izvrsne radnike. Oni po završetku srednje škole dobijaju posao (što je danas veoma važno) i pronađu sebe u zanimanju za koje su se školovali.
RB/BI: Ti programi su izvanredni za sticanje prakse i radnih vještina koje su sve više na cijeni. Na ovakav način se stimulišu mladi da odmah nakon srednje škole počnu da zarađuju za život. Plan je višestruko koristan- na tržištu rada pojavljuje se edukovan kadar, pun elana i volje, a na Zavodu za zapošljavanje biće manji broj nezaposlenih sa srednjom stručnom spremom, koji su uvijek najbrojnija lica na evidenciji. Šta po tom pitanju pokazuje praksa- da li su maturanti Srednje ekonomsko- ugostiteljske škole traženi na tržištu rada?
Savićević: Rekla bih da jesu. Praksa kod poslodavaca im pomaže, oni su pripremljeniji od onih koji nemaju iskustva. Spoznaju poslije kratkog vremena da li su se dobro opredijelili…. U našoj školi postoji i mogućnost dualnog obrazovanja, koji doduše ne pohađa veliki broj učenika. Za te đake je karakteristično da tri dana obavljaju profesionalnu praksu, a dva pohađaju teorijsku nastavu u školi. Takođe, i kada je modularizovana nastava, koja se posljednjih godina implementira u našoj školi, u pitanju, baš na profesionalnu praksu se stavlja akcenat.
RB/BI: Kakva je tokom protekle dvije godine bila situacija što se tiče infekcije koronavirusom- koliko đaka, a koliko profesora je bilo Covid pozitivno?
Savićević: Dobra stvar je što u isto vrijeme nije bio veliki broj zaraženih. Ni učenika, a ni profesora. Međutim, možemo reći da je 2/3 učenika i isto toliko profesora bilo zaraženo Covid virusom.
RB/BI: Smatrate li da je odluka da časovi i u narednom polugodištu traju po 30 minuta dobra i opravdana?
Kecojević: Polemisalo se o tome da li će nastava u drugom polugodištu biti redukovana, ili će časovi trajati 45 minuta. Imali smo priliku da čujemo i stav roditelja koji su, čini mi se prilično energično zagovarali tezu da nastavu ne bi trebalo skraćivati, jer je kvalitet obrazovnog procesa doveden u pitanje. S druge strane, Unija srednjoškolaca je u drugoj polovini decembra anketirala oko 40% srednjoškolaca. Čak 93% ispitanika je mišljenja da nastavu ne bi trebalo vraćati na ustaljeni model, jer su navikli na 30-ominutno trajanje časa, pa bi im, objasnili su, bilo teško da se prilagode regularnom nastavnom procesu. Uzimajući u obzir sve činjenice, nezahvalno je komentarisati da li je odluka o redukovanoj nastavi dobra, jer će se prosvjetni radnici složiti da nije moguće realizovati planirane vaspitno- obrazovne ciljeve u trajanju od 30 minuta. Međutim, ostaje nam da poštujemo preporuke Ministarstva zdravlja, posebno ako se uzmu u obzir sugestije sa te adrese da djeca ne bi trebalo da provode više od dva, dva i po sata u zatvorenom prostoru sa maskama koje su obavezne.
RB/BI: U kojoj mjeri je pandemija uticala na obrazovni proces u školi?
Kecojević: Evidentno je da je zbog kraćeg boravka u školi nastavni proces izgubio na kvalitetu. Kao što znate, u zavisnosti od epidemiološke situacije, mijenjao se oblik nastave- od online modela, preko kombinovanog nastavnog procesa, da bismo na kraju, ovu školsku godinu započeli sa redukovanom nastavom. Bilo je izazovno uhvatiti se u koštac i prilagoditi se novonastaloj situaciji. Međutim, mi se, na sreću možemo pohvaliti dobrom saradnjom sa učenicima, tako da smo se dovijali na razne načine kako bismo omogućili da što temeljnije usvoje planirano gradivo. Svjesni smo da je obrazovanje ključno, ali, isto tako razumijemo i potrebu učenika da u ovim neizvjesnim i teškim vremenima žele da budu manje opterećeni, tako da pokušavamo da kroz vannastavne aktivnosti ponudimo interesantne i korisne sadržaje. Naša novinarska sekcija je iznjedrila ambicione mlade reportere koji su i za vrijeme pandemije agilno prikupljali informacije, izvještavali javnost o svemu što je urađeno, a tiče se školskih dešavanja na kojima vrijedno radimo.
RB/BI: Koliko su srednjoškolci zbog ovakvog režima rada, ipak, na gubitku?
Kecojević: Srednjoškolci nijesu bili na gubitku…. Hrabrimo ih da ništa nije nenadoknadivo, da se sve može nadomjestiti, da ko želi da nadoknadi znanje ima tu mogućnost.
RB/BI: U najnezavidnijem položaju su već dvije godine maturanti. Tužno je što ti mladi ljudi odmah, na pragu punoljetstva, osim onih lijepih, uobičajenih nedoumica i muka koje nosi ulazak u novo životno poglavlje, moraju da se nose i sa problemima i neizvijesnošću na koje ne mogu da utiču. Kako učenici završnog razreda ove godine reaguju na činjenici da korona doba još traje?
Kecojević: U pravu ste, učenici završnih razreda jesu najugroženiji. Ostali su bez najljepših uspomena, prilike da uživaju na maturskoj ekskurziji… Sa druge strane i zabrinuti su jer ih čekaju brojni ispiti- maturski i stručni. Međutim, jasno im je da neke stvari ne mogu kontrolisati, pa im ostaje da se prilagode, a nama da ih pripremimo za predstojeće ispite, kako bi ostvarili što bolje rezultate koji će im omogućiti upis na željeni fakultet.
RB/BI: U posljednje vrijeme mnogo se govori o mentalnom zdravlju, nestabilnosti, borbi sa anksioznošću, depresijom…, teškim stanjima i duševnim tegobama koji, da je sreće, ne bi trebalo da karakterišu makar te mladalačke dane, jer je jednostavno fer da oni obiluju prevashodno radošću i smijehom. Razgovaraju li na tu temu učenici sa vama? Na šta se žale, šta im naročito teško pada i šta im savjetujete, kako ih hrabrite?
Kecojević: Za tinejdžere suočavanje sa životnim promjenama nije jednostavno. Nakon zatvaranja škola i uvođenja raznih ograničenja, anksioznost je prosto prirodna reakcija. Važno je biti svjestan problema i baviti se njegovim rješavanjem. S tim u vezi ih savjetujemo da se kada uoče bilo kakav drugačiji oblik ponašanja, nezadovoljstvo… obrate roditeljima, da razgovaraju sa nama. Učenici su slobodni da nam se obrate, uvijek smo tu za njih, a onda kada nijesmo u mogućnosti da problem riješimo, upućujemo ih na razgovor sa školskim pedagogom. Prošle godine smo imali školskog psihologa, koji im je zbilja bio sjajna podrška, jer smo svjesni da moraju zdravo da odrastaju, pa se trudimo da im ponudimo zdravo okruženje.
RB/BI: Srednja ekonomsko- ugostiteljska škola prepoznata je i po vannstavnim aktivnostima, zanimljivim projektima, kojima stimulišete đake na kreativnost, povezanost, drugarstvo… Nije tako davno bilo, pa se odlično sjećamo izvrsnih rezultata na brojnim poljima… U kojoj mjeri je korona i taj segment narušila?
Savićević: Iako je neminovno da korona ima uticaj na cjelokupan školski život, pa i na vannastavne aktivnosti, trudimo se da to prevaziđemo, da poštujući mjere odradimo puno raznih projekata. Spomenula bih naše litararnu, novinarsku, radio, dramsku, filmsku sekciju… Svaka daje doprinos, a mi se trudimo da okupljajući učenike u manjim grupama, odradimo projekte. Sa rediteljem Goranom Bjelanovićem smo prošlog septembra sarađivali na predstavi „Ludi kamen za princa“, koju je on režirao. Tu su učenici i naše dramske sekcije dali doprinos, a Barani su je mogli pogledati već početkom oktobra. Taj projekat je započet još prošle godine, ali zbog koronavirusa nije do kraja realizovan u predviđeno vrijeme. Bila je to izvanredna prilika za naše mlade glumce da sarađuju sa poznatim, profesionalnim režiserom. Istakla bih i film „Preobražaj“ na kome smo sarađivali sa Dejanom Senićem. I na dinamiku realizacije ovog projekta uticala je pandemija. Premijera filma sa tematikom vršnjačkog nasilja, bila je u novembru 2021. Veoma smo zadovoljni jer je ostvarenje imalo izuzetan odjek u društvu, naročito među mladom populacijom. Baš to nam je i bila namjera- da pošaljemo poruku i ukažemo na besmislenost vršnjačkog nasilja. Nije to prvi projekat kojeg smo realizovali sa NVO „Bubulj“– u novembru prošle godine smo sa amaterskim filmom „Ispovijest jednog nasilnika“ učestvovali na srednjoškolskom festivalu kratkometražnog filma „Beosef“ u Beogradu. Ove godine smo realizovali četiri filma, a naš učenik Božidar Marđokić je dobio priznanje za film „U tuđoj koži“ koji je režirao. Film je zanimljiv, šalje poruku da se „kolo sreće okreć“, te da se ne treba prepustiti životnim iskušenjima, već moramo biti na oprezu. Zanimljiva tematika, izbor ambijenta (sniman je u Starom Baru). Prošle godine poslali smo i sedam filmova od po 90 sekundi na festival „Depict“ (Short Film Competition). Što se tiče dramske sekcije, prepoznate po odličnim rezultatima (učestvovali smo na festivalu u Ohridu, festivalu Crvenog krsta, Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju), doprinos u vrijeme pandemije najviše daje angažovanjem članova u okviru radio- sekcije, u sklopu koje postoji segment „kreaktivacije“. Radio je zahvalan medij jer tu naprave prve korake kada je u pitanju javni nastup. U saradnji sa Ženama Bara i IPA Montenegrom organizovali smo manifestaciju „Recimo STOP nasilju“ u Dvorcu kralja Nikole. Izveli smo performans koji se sastojao iz više segmenata koji su obuhvatili vršnjačko i porodično nasilje. Odlično smo se snašli u tome. Članica literarne sekcije Aleksandra Đurović je osvojila treću nagradu na poetskom festivalu „Ogledalo“ sa pjesmom „Mom bratu“. Prošle godine saradnja koleginice Valentina Drobnjak sa Labudom Lončarom, predsjednikom Međunarodnog književnog udruženja „Nekazano“ izrodila Zbornik literarnih i likovnih radova naših talentovanih učenika. Finansirao ga je haiku pjesnik i svjetski putnik Kanađanin Majkl Dadli. Srednjoškolska emisija „Iz našeg ugla“, koju realizujemo u saradnji sa Radio Barom, prati školski život i sva dešavanja, emituje se jednom mjesečno. Najvažnija je sloboda izražavanja i njegovanje kreativnosti, a to im nude sve sekcije koje djeluju pod okriljem Srednje ekonomsko- ugostiteljske škole.
RB/BI: Jeste li zadovoljni tehničko- tehnološkom opremljenošću?
Savićević: U tom segmentu nijesmo baš zadovoljni, ali, snalazimo se. Trudimo se da nam to čime raspolažemo bude dovoljno. Ipak, dobro bi nam došla pomoć. Objasniću slikovito- ako želimo da održimo neki neobičan čas, koji iskače iz ukalupljenih okvira, moramo da se najavimo i organizujemo zbog nedovoljnog broja projektora, laptopova…
RB/BI: Da li organizaciona i kadrovska osposobljnost prati savremene standarde u oblasti obrazovanja?
Savićević: Prati. Kolege se trude da učenicima pruže svu podršku, kako bi imali mogućnost da usvoje znanja iz svih oblasti obrazovanja- ekonomije, turizma… Iako smo zbog skraćenih časova neke sadržaje bili prinuđeni da redukujemo, ipak, moram pohvaliti kolege koji daju maksimum da u školi stekmnu dobar osnov za nastavak školovanja ili radnu paksu.
RB/BI: U kojim segmentima sarađujete sa ostalim srednjoškolskim ustanovama u Crnoj Gori?
Savićević: U nekim segmentima je ta saradnja zaista dobra. Kod ekonomista postoji preduzeće za vježbu, pa su kroz taj modul povezani.
Kecojević: Značajan je i đački parlament koji je tu saradnju razvio kroz Uniju srednjoškolaca, pa smo povezani sa tim udruženjima širom Crne Gore, uključeni smo i sarađujemo na brojnim projektima. Međutim, znatno nam je korisnija saradnja na lokalnom nivou, pri čemu moram pomenuti punu podršku koju imamo od Opštine Bar. Trenutno radimo na projektu „Znanjem protiv narkomanije i ostalih bolesti zavisnosti“ koji je finansijski podržala Opština Bar. Ideja za njegovu realizaciju proistekla je iz Lokalnog akcionog plana za mlade za period 2020/21. godine. Zaista se možemo pohvaliti sjajnom saradnjom sa lokalnom samoupravom, koja „osluškuje“ potrebe naše škole i učenika i uvijek je tu kada treba pružiti podršku mladima. Saradnja je sveobuhvatna, jer je osim finansijske potpore, Opština delegirala i službenike resornog sekretarijata za praćenje aktivnosti koje se sprovode u okviru projekta i podržavaju ih maksimalnom uključenošću.
RB/BI: Zamoliću vas na kraju za poruku đacima, na šta da se fokusiraju na početku drugog polugodišta, kako da olakšaju i učine što ljepšim školske dane u ovom neizvjesnom vremenu?
Savićević: Što se tiče učenika završnih razreda, možemo im poručiti da se fokusiraju na stručne i završne ispite koji ih čekaju, a ostalima da se potrude da im uspjeh na kraju školske godine bude što bolji. Osim toga, pozivamo ih i da se priključe raznim sekcijama i učestvuju u brojnim projektima koje realizujemo, kako bi školski život učinili što zanimljivijim.
Kecojević: U ovim teškim vremenima poručujem im da čuvaju sebe i druge, da se nađu jedni drugima, da razvijaju empatiju, pružaju podršku, da se sve propušteno može nadoknaditi, pa nema razloga za sjekiraciju, jer učenje je jedan cjeloživotni proces, tako da ko god želi znanja može usvajati kontinuirano. Trebaju da se potrude da se dobro pripreme kako bi na ispitima dali maksimum kako bi obezbijedili kvalitetniji život.
