Na talasima Radio Bara gosti Milana Vujovića bili su Milojko Spajić i Jakov Milatović, bivši ministri u Vladi Zdravka Krivokapića, lideri pokreta „Evropa sad“. Milojko Spajić je bio ministar finansija i socijalnog staranja, Jakov Milatović ekonomskog razvoja.
RB/BI: Dođe mi da kažem – momci, tako mi djelujete. Dobar dan i dobrodošli na talase Radio Bara. Ovo je, ako se ne varam, vaš debi u našem Radiju.
Milatović: Jeste sigurno i veliko nam zadovoljstvo predstavlja da smo kod vas gosti i mislim da se možemo oslovljavati sa momci, međusobno.
Spajić: Hvala i sa moje strane, veliko je zadovoljstvo i pozdrav svim slušaocima iz Bara i cijele Crne Gore.
RB/BI: Da krenemo od logičnog pitanja – kojim dobrom vas dvojica u Baru? Pretpostavljam da se niste baš zaputili iz Podgorice samo zbog Radio Bara, iako bi to imponovalo našoj maloj informativnoj kući.
Milatović: Pa, u Baru smo počeli crnogorsku turu, u cilju osposobljavanja jedne infrastrukture koja je potrebna novoosnovanoj partiji, pokretu „Evropa sad“. Otpočeli smo direktne razgovore sa građanima širom Crne Gore. Veliki se broj građana prijavio preko našeg sajta otkad smo ga lansirali, prije tri sedmice. Više od dvije hiljade, što je stvarno veoma dobar podatak. Pokušavamo upravo kroz direktne razgovore sa njima da im dodatno objasnimo ciljeve partije koju smo osnovali i zatražimo od njih podršku, pomoć u osnivanju određenih lokalnih organa partije. Tako da, između ostalog, upravo smo zbog toga danas ovdje u Baru. Večeras ćemo imati jednu malu tribinu, sastanak, da u razgovoru sa građanima Bara, zajedno pokušamo da od ove zemlje u narednom periodu napravimo jedno stvarno lijepo i dostojanstveno mjesto za život.
RB/BI: Pripremajući se za ovaj razgovor, našao sam nešto što mi se činilo da je i vas iznenadilo u prvom momentu. Profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i medotolog CEDEM-a Miloš Bešić kaže da će na narednim izborima, prema njihovim istraživanjima, biti najinteresantniji pokret „Evropa sad“ Jakova Milatovića i Milojka Spajića (pojma nemam ko tu ide prvi, ko drugi, ali evo, „šaram“, jednom Milojko Spajić, drugi put Jakov Milatović), koji su preko noći pokupili dvocifrenu podršku. Najvjerovatnije će, citiram „od pozicije te partije zavisiti rezultat budućih izbora“. Koliko je ovo, Spajiću, kredibilno ispitivanje za vas?
Spajić: Mi mislimo da smo vjerovatno jedina partija u Crnoj Gori koja trenutno ima stvarnu i realnu, organsku podršku građana, tako da mislim da su ta istraživanja sigurno interesantna. Lijepo je čuti tako neke afirmativne stvari o našem pokretu. Međutim, mi se ne osvrćemo previše na istraživanja, potpuno smo fokusirani na rad, da se družimo sa našim građanima, da objašnjavamo ciljeve našeg pokreta, da razgovaramo o temama koje opterećuju naše građane da bismo na najbolji mogući način odgovorili onog trenutka kada budemo dio vlasti, a mi mislimo da će to biti vrlo brzo.
Milatović: Ali cilj, da nadopunim malo Mikija, jeste, svakako, da budemo najjača partija u Crnoj Gori, nikakav „tas na vagi“, da budemo zaista ključna partija u narednom periodu, upravo zbog ove organske podrške koju mi osjećamo svakodnevno razgovarajući sa građanima, koja će stvarno od ove zemlje da napravi, kao što sam rekao, jedno lijepo mjesto za život, u kom će da ljudi žive bolje, gdje će plate i penzije da budu veće, vladavina prava suštinski da dođe, da jednoga dana, nadamo se vrlo brzo, postanemo punopravna članica Evropske unije i da zaista, jednom za svagda, u Crnoj Gori pređemo sa riječi na djela. Mislim da smo mi u prethodnih godinu, koliko smo bili ministri, upravo to i pokazali. Čini nam se da je upravo to i bio faktor ovolike organske podrške među građanima. A jedni smo od malog broja ljudi koji je u prethodnih trideset godina zaista nešto uradio, tako da smo bili jedini koji su prešli sa riječi na djela. Ponavljam, ključna partija u narednom periodu, mislimo da imamo potencijal za to i ne samo to nego smo sigurni da će to tako i da bude.
RB/BI: Dakle, nesumnjiva je ta popularnost vas dvojice i pokreta na čijem ste čelu. Je li to, u suštini, zbog „Evropa sad“, kako ste rekli: programa reformi za bolji životni standard građana, ali i, prvenstveno, zbog onog spektakularnog povećanja minimalne zarade sa 250 na 450 eura?
Spajić: Pa mi mislimo da je to minimum ljudskog dostojanstva. Tih 450 eura, to nije nikakva svemirska cifra, to je jedna normalna cifra koju svaki građanin treba da prima za svoj rad u Crnoj Gori, bez diskriminacije koji posao radi. Naravno, drugi dio programa „Evropa sad“ je fokusiran na penzionere. Mi smo htjeli na taj način da naše javne finansije ipak držimo potpuno održivim. Sljedeći korak je da i penzije budu minimum 450 eura. Mi mislimo da je to neki prag ljudskog dostojanstva koji mora da se dostigne i za penzionere u Crnoj Gori. Te mizerne penzijice od nekih 170, 200, 250, 270 eura – to nije prag ljudskog dostojanstva, mislimo da je 450 eura, apsolutno, ispod toga ne smije da se ide. To će biti naš cilj za sljedeću godinu. Što se tiče programa „Evropa sad“, odnosno ekonomskih reformi i daljeg unapređenja standarda naših građana, mi smo tek zagrebali površinu. Mislimo da smo sasječeni u korijenu, tek smo počeli da implementiramo neke stvari, odmah su se vidjeli rezultati, međutim, vidjeli ste da političarima ne odgovara da građani osjete boljitak, da bolje žive, da se bave tim temama, nego žele da ih vraćaju konstantno na neke teme koje ih dijele, gdje oni vladaju. Naravno, u tom blatu političari se najbolje valjaju i snalaze. Mi želimo da konstantno unapređujemo standard naših građana, da već sljedeće godine budemo negdje kao Hrvatska ili da preteknemo Hrvatsku do kraja sljedeće godine, za nekih četiri-pet godina da budemo na nivou prosjeka Evropske unije, za deset godina da budemo daleko iznad tog prosjeka. To je neka vizija od koje, Jakov i ja, nećemo odustati i borićemo se svim silama da se to ostvari.
RB/BI: Imputiraju vam da je „Evropa sad“ neodrživ program. Ono što meni pada u oči na prvi pogled jeste da ste vi, recimo i ovo povećanje minimalne zarade sa 250 na 450 eura forsirali i izglasali, a mislili ste, u tom momentu, da ćete biti ministri i da ćete biti u toj Vladi u punom mandatu, Vi, Milojko, kao ministar finansija i socijalnog staranja, Jakov ekonomskog razvoja. Vi biste sebi, recimo, olakšali da ste održali minimalnu zaradu na 250 eura ili je smanjili, pa da lako obezbijedite taj novac. Niste, čini se, namjeravali da lagodnije živite kao ministri nego da se izborite da taj program, koji ste sami donijeli, zaživi, da ga ostvarite do kraja i poboljšate standard građana.
Milatović: Tako je. Vi vidite po rezultatima: država je zadovoljna jer ima samo trideset tri miliona deficita, odnosno, praktično, u suficitu je poslije šest mjeseci ove godine, što se nikad nije desilo. Druga stvar je: država ima dosta novca za bilo kakav projekat, za kapitalne investicije, za sve drugo. Država je profitirala, građani su profitirali, naravno, podizanjem plata, a i penzija. Vidjeli smo sad, majsku penziju „Evropa sad“ je digla za devet i nešto posto. Naravno da to nije dovoljno, nećemo se na tome zaustaviti, a to je samo mali signal gdje treba penzije da idu. I treća stvar: privreda je zadovoljna, jer se desilo jedno veliko rasterećenje, za doprinose, recimo. Doprinosi su dosta manji, procentualno, za privredu. Međutim, vidimo u julu da su ti doprinosi čak za jedan posto veći ove nego prošle godine, iako su oni procentualno manji. Znači, prošle godine, evo daću vam primjer za jednu minimalnu zaradu: neko je morao da plati 40 posto, otprilike, od te minimalne zarade, državi. Sada oko 20 posto ide državi, ali u ukupnom zbiru, zato što smo ubili tu sivu ekonomiju, mi imamo podatak da su ukupno naplaćeni doprinosi za jedan posto veći ove nego prošle godine, što govori o tome da smo uradili stvarno sjajan posao što se tiče programa „Evropa sad“ i da je to jedan veliki uspjeh.
Spajić: Njime smo suštinski postavili jedan novi temelj ekonomskog modela u Crnoj Gori. Ovaj ekonomski model koji je do sada postojao u Crnoj Gori nije davao ama baš nikakve rezultate. Država je držala desetine hiljada ljudi u Crnoj Gori na minimalne zarade od nekih 200 eura, držala je prosječnu platu u Crnoj Gori deset-petnaest godina na 500 eura, afirmisala je sivu ekonomiju na tržištu rada zbog ogromnih doprinosa koje su poslodavci, oni koji su plaćali poreze, morali da plaćaju. Mi smo suštinski, jednim setom svih ovih zakonskih promjena, našim idejama, implementacijom dobrih stvari, udarili temelj novog ekonomskog modela u Crnoj Gori, koji je, kao što je Miki rekao, već za prvih šest mjeseci ove godine, od kada se sprovodi u djelo, dao sjajne rezultate. Ali moramo da podsjetimo sve da je to prvi korak. Mi želimo da ubrzo u Crnoj Gori prosječna plata bude hiljadu eura, da minimalna penzija bude 450 eura, da na taj način pokušamo da zaustavimo emigraciju, koja je ogromna iz ove zemlje. Imate, recimo brojku da je samo u posljednjih petnaestak godina Crnu Goru napustilo skoro stotinu hiljada ljudi. Ukoliko znate da je u I i II svjetskom ratu u Crnoj Gori poginulo nekih 80.000 ljudi, kad uporedite da je samo u petnaest godina ovu zemlju napustilo sto hiljada ljudi, onda vidite u kakvim problemima se mi kao društvo nalazimo. Zaista smatramo da jedino ovako snažnim reformama i povećanjem standarda možemo da zaustavimo emigraciju, da zaustavimo ljude, ljudski resurs. Zato što, ukoliko zaustavimo ljude da ovdje žive i rade i ukoliko te ljude smjestimo na ona mjesta gdje meritokratski treba da budu u ovoj zemlji, da nakon rada, truda, obrazovanja, dođu na mjesta gdje treba da dođu – to je pravi put da mi od Crne Gore napravimo jedno lijepo mjesto koje svi željno iščekujemo unazad trideset godina a što se nikako ne dešava.
RB/BI: Lijepo bi bilo da se vas dvojica samo bavite ekonomskim stvarima i ekonomskim pitanjima za ovu zemlju i da sve to podignete na viši nivo, ali nemojte se uljuljkivati, krenuće vrlo brzo, vjerovatno ste već i osjetili kako izgledaju ti „bočni udarci“, a oni će se odnositi na identitetska pitanja, jeste li za ovu ili za onu crkvu, itd, itd, tako da i za to morate da budete spremni.
Milatović: Mi smo spremni za to, ali kažemo da stvarno nemamo vremena da se trenutno bavimo tim temama. Mi želimo da se bavimo ovim temama koje suštinski interesuju građane. Ne živi se od pitanja crkve, jezika, od pitanja koja nas generalno dijele i koja su kreirana tako da bi nas dijelila. Ali se zato živi od veće plate, od bolje penzije, od boljih škola, od boljih puteva, od prestanka emigracije, itd. To su stvari o kojima mi želimo da pričamo. Mislim da smo mi do sada, uvijek i u svakom trenutku, davali jasne odgovore i na ta pitanja. Evo, juče smo podržali potpisivanje Temeljnog ugovora. Mi smo, a više puta smo javno negodovali zbog načina na koji je ova Vlada nastala, zbog svih njenih loših aspekata, srećni što je juče to pitanje na neki način zaokruženo i što sada možemo svi zajedno da se bavimo upravo ovim temama o kojima razgovaramo.
Spajić: Vidite, formalno govoreći svaka partija se zalaže za ono za šta se mi zalažemo. Da pitate svaku partiju u Parlamentu, ona će reći: da, da, mi se zalažemo za infrastrukturu, za veće plate, za veće penzije. Ali, šta fali tim svim partijama – to je fokus da se to stvarno desi. Oni samo deklarativno pričaju o tome, nemaju ideju kako da to urade, nemaju ni znanja, ni energije, ni političke volje, bilo čega drugog da bi to sproveli u djelo. Vi ako nemate sve te stvari, to ostaje samo neka priča. I na kraju, imate 25 godina priču o autoputu koji je tek sad počeo da se realizuje, imate mnoge druge priče, govori se o tome da ćemo biti neki Monako i tako dalje. To su sve neke bajke iz prošlosti. I to nisu bajke zato što su one nemoguće. To su moguće priče, Crna Gora može da bude Monako, može da bude Luksemburg, može i treba da bude bilo koja od tih bogatih zemalja. Šta je problem tu? VI da biste tu visoku letvicu postigli, vi morate da ste potpuno fokusirani na te teme i da uložite ogromnu energiju u tom pravcu. Vi nemate kad da se bavite nekim drugim pitanjima. Mi mislimo da je tradicija super, svako treba da drži do svoje tradicije, do svojih korijena, ideje kojoj nacionalnosti pripada, kojoj vjeri pripada… To je sve dio nekog našeg narodnog melosa. Imate to u Singapuru ili bilo kojoj drugoj civilizovanoj zemlji, u Americi, to je na kraju krajeva individualna stvar. Država, po našem, ne treba da se bavi individualnim pitanjima. To su individualne slobode, svak ima pravo da izabere gdje pripada, kom se bogu moli. Država treba da se bavi dvjema najbitnijim temama: ekonomijom i vladavinom prava. Znači, država mora da obezbijedi potpunu jednakost građana pred zakonima, odnosno vladavinu prava i da obezbijedi uslove da privreda može da zaposli svakog radno sposobnog građanina i da mu da dostojanstvenu zaradu.
Milatović: Ne želimo da Crnogorce ubjeđuju da su Srbi, Srbe da su Crnogorci, Muslimane da su Bošnjaci, Bošnjake da su Muslimani… Želimo da od Crnogorca napravimo bogatijeg Crnogorca, od Srbina bogatijeg Srbina, od Muslimana bogatijeg Muslimana, od Bošnjaka bogatijeg Bošnjaka i tako dalje. To je naš pristup i mi mislimo da je to jedini ispravan pristup i u Crnoj Gori i u svakoj drugoj civilizovanoj zemlji na svijetu. Treba, prije svega, da se svaki građanin u ovoj zemlji osjeća ravnopravan pred zakonom i da je taj zakon isti za svakoga građanina, bez obzira kako se on lično osjećao, kojoj vjeri, naciji pripadao, kojim jezikom pričao, koju partiju glasao, u koju crkvu išao… To je ono što mi negdje zovemo: sva prava za sve. Mi duboko vjerujemo da je to jedini pravi put.
RB/BI: Vas dvojica ste idealni sagovornici, ja sam samo trebao da kažem „Dobar dan“ i „Doviđenja“, ali da ne bih bio kao na stonoteniskom meču, da mi glava ide lijevo ili desno, prema jednom ili drugom. da vam postavim jedno konkretno pitanje: meni se čini da ste Vi, Spaiću, u dosluhu sa NVO Centar za građansko obrazovanje, koja je saopštila da ste za šesnaest mjeseci potrošili sa službene kartice oko 27.200 eura za reprezentaciju i smještaj. U dosluhu u tom smislu što smo mi, na osnovu te informacije, dobili strahovitu repliku: da ste Vi sve svoje plate donirali. Mi, običan narod, nismo znali za taj nevjerovatan podatak. Ovo „u dosluhu“ je pod znacima navoda, naravno.
Spajić: Vidite, stvarno nisam želio uopšte da se hvalim takvim jednim podatkom. Osjećao sam potrebu da to uradim jer nemam nikakvu želju da se okoristim od naše države. Vratio sam se u državu da pomognem, da dodam neku vrijednost ako mogu i to je to. To doniranje plata bilo je zato što sam bio u mogućnosti da to uradim i uradio sam. Ima puno ljudi koji nisu u mogućnosti da to urade i ne treba. Mislim da je to neka privatna, lična stvar. Nažalost, bio sam prinuđen poslije serije bezočnih napada da odgovorim na taj način. Oni su napravili grešku i rekli da sam prihodovao taj novac. Taj novac su bili troškovi za putovanja i to ne samo za mene, nego za kompletan kabineta. Čitav kabinet je putovao sa tim kontom i mislim da je to, ukoliko uporedite sa bivšim ministrima, sa bilo kim iz prethodnih administracija, iznos koji nije toliko veličanstven ili ne znam kakav. Mi smo sa takvim iznosom dali velike rezultate. Jedna od stvari je bila i potpisivanje ovog hedžinga za koji su nas takođe napadali, gdje su rekli da je potpuno nepotreban… Putovanja su potrebna, troškovi su, nažalost, potrebni, međutim, bitno je šta vi uradite od tih troškova, kakav rezultat date za državu trošeći taj državni resurs.
Milatović: A rezultat u smislu hedžinga je bila ušteda od 18 miliona eura za prethodnih godinu i po.
Spajić: I sav profit od 120 miliona eura.
Milatović: I sad uporedite ovo što Miki kaže, rezultat tog troška koji je prirodan, morate poći, ugovoriti, pregovarati i tako dalje, ali je rezultat toga ušteda od osamnaest miliona eura. To je vjerovatno vrijednost trećine jedne nove bolnice u Baru. Zamislite da smo imali takve rezultate u prethodnih tridesetak godina, gdje bismo mi danas bili. Negdje ste upotrijebili riječ neodrživo, na početku. Jedina stvar koja je u Crnoj Gori neodrživa je ovo što se trenutno radi, što trenutno radi u punom zanosu nova Vlada, a to je ovo partijsko uhljebljavanje ljudi bez ikakvog iskustva, znanja i čak, vrlo često, evo sad vidimo i čitamo, to su bili neki ljudi koji su bili pravosnažno osuđeni za određene stvari. Znači, dodatno i neetičko partijsko zapošljavanje, to je jedino što je, nažalost, u velikom zanosu u Crnoj Gori, što se trenutno jako puno radi i to je jedino što je suštinski neodrživo i jedino čemu, u narednom periodu, svi kao društvo moramo da kažemo: dosta.
RB/BI: I znate što je još interesantno? Recimo, u Norveškoj dođe do smjene Vlade, dođu novi ministri, ali činovnici, administracija ostaje ista, ne mijenja se. Kod nas se sve mijenja i na našu veliku nesreću, nije to svake četiri godine, pa hajde da to i istrpimo, nego ovo je svakih trideset dana. A oni ljudi koji su tu bili, primaju platu godinu dana, a možda su bili samo šest mjeseci „na položaju“, pa nova Vlada, nova administracija i činovnici „po dubini“ i sve tako, ukrug…
Spajić: Do smjene nekih ljudi je moralo doći nakon 30. avgusta i mislim da je to urađeno. Ono što smo se mi trudili da uradimo dok smo bili u Vladi je da stvarno postavimo ljude koji su tu smisleno bili postavljeni na određena mjesta u državnom aparatu, na direktorskim mjestima određenih uprava, državnim sekretarima…
RB/BI: Ali i tu niste sasvim uspjeli.
Spajić: Apsolutno ne. Tu se sa vama potpuno slažem, niti smo se mi pitali za sve te stvari, niti smo mi mogli u potpunosi da utičemo na taj proces. Međutim, ono što se trenutno dešava je jedno bezočno partijsko postavljanje nekih „istaknutih“ DPS kadrova koji su u prethodnom periodu zaista onako strašno raubovali državni budžet i koji su bili u javnosti prepoznati po tome. Evo, recimo juče ste imali primjer gospodina Košute koji se opet vraća na velika vrata. Čovjek mislim da ima više stanova. Imate onaj primjer sekretara u ANB, čovjeka koji je pravosnažno bio osuđen, imate puno takvih primjera i to je zaista jedna jako loša praksa. Ako oko čega treba sve partije da naprave konsenzus, to je oko toga, jer je to u suštinskom smislu rak-rana Crne Gore. Šta je tu problem? Ukoliko nemate dovoljno iskustva, dovoljno znanja, vi realno morate da pribjegavate privlačenju ljudi koji bi trebalo za vas da glasaju tako što ćete im obećavati određene stvari zauzvrat, poput zaposlenja. To je bila praksa u prethodnom periodu. Sada imate, i prije ste imali, ministre koji se uče tako što su ministri. Crna Gora u ovoj fazi razvoja nema vremena za to. Ne možete vi da postanete ministar bez dana iskustva u nečemu. Ne možete da budete, na kraju krajeva, predsjednik Vlade, ako ništa u životu nijeste radili nego što ste političarili u prethodnih desetak godina. To su stvari koje u Crnoj Gori moraju da se promijene. Ja mislim da je tu negdje isto tako naša uloga, mi tu ljestvicu moramo da postavimo. Ja ne kažem da se to u narednom periodu neće dešavati, dešavaće se u nekoj mjeri u kojoj se dešava i na Zapadu, ali to stvarno treba da bude jedna mjera, koja nije ovako sistemska kao što je trenutno.
RB/BI: Dakle, uspostavićete tu mjeru, ako se budete pitali više nego što ste se pitali do sada?
Spajić: Apsolutno se zalažemo za sistem meritokratije, da konačno u Crnoj Gori dođe do izražaja rad, zalaganje i nečije obrazovanje.
RB/BI: I nećete promijeniti sve direktore osnovnih i srednjih škola i vrtića u Crnoj Gori?
Milatović: Oni koji nijesu dobro radili biće promijenjeni, oni koji su dobro radili neće biti promijenjeni.
RB/BI: Jedno od pitanja koje sam pripremio moglo bi da se formuliše i ovako: zašto je u stvari pala prethodna Vlada u kojoj ste bili ministri?
Spajić: Pa, vidite, mislimo da je i to bio dokaz da se uspjeh ne prašta u Crnoj Gori. To je, nažalost bio jako loš signal za sve ljude mlade, ambiciozne, koji žele da doprinesu ili koji žele da se ostvaruju u našoj državi, koji su osjetili da u tom trenutku neko ko se zalagao, neko ko je napravio čak rezultat u Crnoj Gori nije vrednovan nego je smijenjen, odmah nakon toga. Vidite i po političarima koji su dobili funkcije poslije nas da su to ljudi koji su vjerovatno birani obrnuto meritokratski, jer to su vjerovatno najmanje sposobni ljudi u politici u Crnoj Gori, jer takvi najmanje ugrožavaju političare iz Skupštine. Najmanje imaju problema sa njima, znaju da su superiorni u odnosu na te ljude i zato je najlakše izglasati takve ljude, da budu u Vladi i po raznim funkcijama. Naravno, mi se ne predajemo. Uopšte, takav jedan rez koji se tada desio uopšte nas se ne dotiče, mi smo započeli jedan nezaustavljiv proces koji će se desiti šta god političari mislili u Crnoj Gori. Da biste napravili promjene u jednoj državi treba vam znanje, volja i politički kapacitet, odnosno ruke u Parlamentu. Mi smo imali znanje, imali smo volju, ali nismo imali ruke u Parlamentu. Mi sada radimo na tome da obezbijedimo ruke u Parlamentu da glasaju za progresivne i dobre stvari na korist građana Crne Gore.
RB/BI: Jedna stvar me interesuje: kakva je saradnja sa bivšim premijerom Zdravkom Krivokapićem i ima li uopšte te saradnje?
Milatović: Prva stvar koju moramo stvarno da kažemo jeste da smo uvijek zahvalni profesoru što nam je ukazao povjerenje i pozvao nas da budemo ministri u njegovoj prvoj demokratskoj Vladi poslije onih izbornih rezultata. To je stvarno bila jedna velika čast da budemo dio te priče u tom posebnom i demokratskom trenutku ekonomskog razvoja u zemljii. Mislimo da smo opravdali njegova očekivanja i građana u Crnoj Gori koji su imali benefite od rezultata prije svega ova dva resora kojim smo upravljali nas dvojica. Mi smo u kontaktu sa profesorom, ostali smo mu, kao što ste vidjeli, do kraja u potpunosti lojalni, da iskoristim tu riječ u kontekstu svih onih političkih previranja. I dalje smatram da se nadovežem na pitanje na koje je Miki maloprije odgovarao, da ono što je uradio tadašnji potpredsjednik Vlade nije bilo dobro, po meni nije bilo racionalno, to se i vidi u ovih prethodnih par mjeseci. Mi smo u gospodinu Abazoviću na neki način tim postupkom izgubili političkog saborca za neko buduće vrijeme zato što je on obaranjem prve demokratske vlade i to tik nakon usvajanja „Evropa sad“ izgubio, čini mi se, svoj politički kredibilitet u narodu.
RB/BI: Jeste li sigurni da ste ga sasvim izgubili za buduće vrijeme?
Milatović: Pa vidite, ovo ja govorim iz njegove perspektive. Mislim da je to što je uradio sasvim sigurno umanjilo neku njegovu prepoznatljivost, neke njegove dobre ideje za koje se zalagao. U krajnjem, ne možete vi bježati od nekih fakata i činjenica. Njegova Vlada je izglasana glasovima DPS-a, to je Vlada koja upravo postavlja i kadrira neke od najlošijih kadrova tog istog DPS-a i vraća ih na velika vrata u državne organe, na ključna mjesta u državi, tako da, u tom smislu, on je vratio sve ono protiv čega se na neki način borio. Mislim da smo mi njega izgubili, jer kao što Miki kaže, za buduće procese u Crnoj Gori stvarno su potrebni dobri ljudi, ljudi koji se zalažu, istinski i iskreno, za određene ideje i koji stvarno od Crne Gore žele da vide jedno dostojanstveno i lijepo mjesto za život. Da se vratimo na profesora Krivokapića, kao što znate, vratio se Univerzitetu. On je tim svojim činom pokazao da u crnogorskoj politici postoji drugačija etika, on je bio univerzitetski profesor, jedno vrijeme je bio predsjednik Vlade, a onda se vratio Univerzitetu. Time je svima nama, sadašnjim i budućim političarima pokazao upravo nešto za šta se i mi zalažemo: da stvarno politika u Crnoj Gori bude epizodna stvar u pogledu ličnog i profesionalnog ostvarenja. Čovjek ili žena ulaze u politiku kako bi dodatno pomogli lokalnoj zajednici i javnim politikama, ali iz koje, isto tako, ta neka osoba može i treba da izađe, zbog neke odgovornosti, slabih rezultata, zbog ovoga ili onoga. Moramo da napravimo od Crne Gore mjesto u kojem politika nije sve, u kojem je politika posao kao svaki drugi: ukoliko ga dobro radite ostajete, ukoliko ga ne radite, idete iz njega. Posao koji možete da promijenite, ali za sve to treba da imate alternativu. Miki i ja, profesor, mi smo ljudi koji imamo alternativu. Nažalost, većina ljudi koji se bave politikom u Crnoj Gori, nema alternativu. Oni ne znaju ništa drugo da rade i zbog toga takvi ljudi nanose upravo toliko štete našim javnim politikama i generalno, standardu u Crnoj Gori. Naša zamisao je da napravimo i neku platformu, koja je sad iznjedrila nas, koja će sjutra iznjedriti nekoga drugoga i to je taj kontinuitet, to su institucije, nije važno da li je to Milojko Spajić, Jakov Milatović, važno je da imamo institucije koje funkcionišu, gdje će se ministar promijeniti, možda i državni sekretari, zato što su to ljudi koji implementiraju neku politiku za koju se zalaže ta Vlada, ali gdje će, recimo, ta državna uprava stvarno da bude sačinjena od ljudi koji meritokratski dolaze na ta mjesta. To su stvari za koje se mi istinski i iskreno zalažemo. Mislim da je to profesor stvarno želio i negdje djelimično i uspio u tome i za to mu stvarno treba odati jednu veliku počast.
RB/BI: Da li će vam se profesor pridružiti u pokretu ili partiji „Evropa sad“?
Milatović: To je pitanje za profesora u svakom smislu te riječi, mi bismo svakako voljeli i željeli da nas on javno podrži.
RB/BI: Ali sama činjenica da ste mu ostali, kako kažete, lojalni do kraja govori da u vašim očima on nije takav kakvim ga drugi predstavljaju: ujutro priča jedno, popodne drugo, da je sklon čašici, itd, itd.
Milatović: Mislim da su to takvi ružni spinovi. Mi smo kao društvo podložni tome, upravo su to spinovi koji dolaze upravo od ovih ljudi koji, nažalost, nemaju nikakvu alternativu bez tu neku svakodnevnu politiku u kojoj su oni onako zatvoreni. To je upravo jedna vrlo ružna stvar. To su stvari zaista koje su u potpunosti neistinite i ne bih želio više ni da ih komentarišem. Profesor je imao istinsku namjeru da vrati etiku u politiku. Mislim da je djelimično uspio i mi bismo negdje trebali da nastavimo tu jednu štafetu koju je on započeo.
RB/BI: Nešto ste se, Spaiću, ućutali.
Spajić: Mislim da je Jakov sjajno odgovorio na sva vaša pitanja, samo bih da dodam, vraćam se na ono vaše prethodno pitanje oko CGO-a, nemam nikakav problem da dokažem, ako treba da pokažem uplate o doniranju svoje zarade, tako da ukoliko bilo ko želi, mogu to da uradim u svakom trenutku. Evo, vidim stižu neki komentari da ne vjeruju u to. Mogu da se uvjere u svakom trenutku.
Milatović: Stvarno pozivam sve nevladine organizacije u Crnoj Gori, uključujući i Centar za građansko obrazovanje, da istražimo sve, zajedno, ukoliko organi državni ne rade taj svoj posao kako treba. Sve pravne posljedice neustavnosti odluke o odlaganju lokalnih izbora. Imate presudu Ustavnog suda koja kaže da imate petnaestak lokalnih samouprava čija su rukovodstva trenutno neustavna. Da li to takođe znači da su sve odluke koje ta rukovodstva donesu…
RB/BI: Mogao je, vala, Ustavni sud da se tu odredi decidno…
Milatović: Tako je. Mogao je Ustavni sud, čini nam se, da I malo brže reaguje i da to obrazloženje napiše kako bi svi u društvu tačno znali o čemu se radi. Mi trenutno u Crnoj Gori živimo u jednoj velikoj pravnoj nesigurnosti. Da li je svaka odluka gradonačelnika Podgorice, koji je po odluci Ustavnog suda trenutno neustavan, po difoltu, neustavna? Ko će sjutra da plati za tu pravnu štetu pojedincima, privrednim društvima i tako dalje? To su sve pitanja koja su stvarno vrlo velika. Mi trenutno nemamo snagu da odgovorimo na sva ta pitanja. Pozivam CGO i sve ostale NVO koje su u prethodnom periodu na neki način stvarno igrale jednu kontrolnu ulogu, da nam dodatno pomognu da odgovorimo na ova pitanja.
RB/BI: Koga biste rado vidjeli u svojim redovima od bivših ministara iz vaše ere i crnogorskih intelektualaca. Eto, bilo bi lijepo, to slušaoce interesuje, da bude konkretan odgovor, ali i da ne bude, razumjeću.
Spajić: Mi smo lijepo sarađivali sa praktično svim ministrima i svim ljudima iz administracije 42. Vlade.
RB/BI: Jer to nisu bili partijski ljudi, upravo zbog toga vas i pitam o eventualnoj saradnji sa nekima od njih.
Spajić: Tako je. Imamo intenzivnu komunikaciju, recimo, sa bivšim ministrom Stijovićem, sa dr Jelenom Borovinić Bojović, prof. Oliverom Injac i tako dalje. To su ljudi sa kojima mi praktično svakodnevno razgovaramo i mislim da smo na istoj frekvenciji što se tiče mnogih pitanja o kojima smo upravo pričali. Ti ljudi sigurno zaslužuju naročita mjesta u bilo kakvom pokretu a naročito u našem.
RB/BI: Pitanje svih pitanja kad je politika u pitanju: s kim biste išli, i da li ćete ići, u predizbornu koaliciju i na koga računate u toj, eventualnoj, post izbornoj koaliciji? Jer, bez obzira na vaš očiti optimizam, teško da više, bilo ko, može osvojiti aspolutnu vlast u Crnoj Gori.
Spajić: Mislim da nam trebate dati jednu vrstu šanse da pokušamo da ostvarimo to. Šalim se naravno, sigurno da smo mi početnici u ovom poslu. Ulazimo u jednu vrlo intenzivnu trku gdje imate partije koje imaju ogromne finansije, koje će sigurno poklopiti i medije i razne druge načine oglašavanja. U takvoj jednoj utakmici mi ćemo morati da se borimo samo činjenicama, biografijama, našom željom, voljom, energijom, intenzitetom naših sastanaka sa građanima. To je jedini način da se mi izborimo sa jednom jako dobro uhodanom mašinerijom koja trideset godina ove građane jednostavno vrti oko malog prsta. Želimo da građane nekako upozorimo, mi ćemo im dati opciju da glasaju za nas, tu smo da ne bude više – nisam imao izbora za koga da glasam pa sam apstinirao ili sam glasao najmanje lošu opciju. Imate sad opciju za koga da glasate, za neki bolji život u budućnosti. Mislim da je to jako jednostavan, praktično referendumski izbor. Imate nas, imate sve ostale koji su svi imali priliku da kažu i da daju neki svoj doprinos i nisu uspjeli u tome. Mislim da zbog toga treba da idemo samostalno na ove izbore. Što se tiče koalicija, vidite da vrlo mali broj partija podržava program “Evropa sad”. Imate DF, DPS, većinu ministara iz sadašnje Vlade koji su apsolutno protiv programa i dan-danas pričaju kako je to bio jedan štetan program, pričaju neke bajke, tako da sa tim ljudima jako je teško vidjeti bilo kakvu vrstu saradnje u budućnosti. Naravno, ukoliko oni promijene ploču, ukoliko se budu zalagali za ove principe za koje se mi zalažemo, možemo da razmišljamo o koalciji sa njima. Ali, to je vrlo teško zamislivo. Kao što je Jakov rekao, ne idemo da budemo tas na vagi, ne želimo da budemo neka nova URA, mi smo sami za sebe, idemo da budemo dominantna partija, koja će da napravi potpuno jedan novi pristup politici u Crnoj Gori, gdje će potpuni fokus biti na ekonomiji i vladavini prava.
RB/BI: Kada će biti formiran Opštinski odbor u Baru, imate li koordinatore, ko je zadužen i koji su građani u principu vaša ciljna grupa?
Spajić: Upravo razgovaramo sa građanima i iz tog intenzivnog razgovora naravno da će se izroditi i lokalni odbori i lokalne liste za barske izbore. Nismo još zaokružili tu priču. Pozivamo sve građane da se jave, da razgovaraju sa nama, otvoreni smo potpuno. Nemamo neka imena koja ćemo unaprijed da izbacimo kao prve, druge, treće, kako god, nego ćemo se stvarno truditi da najbolji ljudi zauzmu najbolje pozicije. Hoćemo li praviti greške – sigurno da hoćemo, ali daćemo sve od sebe da se to ne desi. Mi targetiramo, u stvari, svakoga ko je osjetio benefite “Evrope sad”, što znači svakoga u Crnoj Gori. Mislimo da bilo kojeg etničkog, nacionalnog, vjerskog ili drugog backgrounda taj građanin bio, može da se poistovjeti sa našim ciljevima, sa našim stavovima i upravo ta širina nam daje neku vrstu samopouzdanja da ćemo biti prva partija u Crnoj Gori.
RB/BI; Pretpostavljam da su vaša glavna meta parlamentarni izbori. Međutim, kao što znate, 23. oktobra su raspisani redovni izbori za 11. opština u Crnoj Gori. Tu su i prijevremeni izbori u Tivtu i Budvi, kao izbori u Podgorici, glavnom gradu, koji imaju posebnu, kako se to kaže, specifičnu težinu. Kako ćete izaći na lokalne izbore u oktobru?
Milatović: To su sve pitanja koja će imati svoje konačne odgovore na organima pokreta “Evropa sad”. Ono što je možda Miki propustio da kaže jeste da ćemo negdje do kraja avgusta zaokružiti priču određenih lokalnih odbora, koji će kao takvi onda davati svoje delegate na jednoj osnivačkoj skupštini i osnivačkom kongresu pokreta “Evropa sad” koji će se vjerovatno desiti početkom septembra, gdje će konačno biti izabrani organi partije: predsjednik partije, potpredsjednici, Glavni odbor, predsjedništvo partije. To su sve pitanja na koja će u konačnici, organi partije odnosno predsjedništvo, davati neku formalnu završnu riječ. Ono što je Miki rekao, na republičkom nivou nama je trenutno najizglednija pozicija samostalnog nastupa. Što se tiče nastupa na lokalnim izborima, svaka opština u Crnoj Gori ima neku svoju posebnost. Mi smo recimo već najavili da ćemo u nekim gradovima javno podržati određene lokalne inicijative, poput Durmitorske na Žabljaku. Upravo će se sve te stvari iskristalisati do kraja avgusta ili početka septembra. Onda će građani tačno znati šta da očekuju od nas za republičke izbore za koje smo mi negdje sigurni da će biti na jesen ove godine zajedno sa lokalnim, jer prosto ova situacija u Crnoj Gori je apsolutno neizdrživa i neodrživa. Možda više neizdrživa nego neodrživa. Jedino razrješenje ove političke krize u kojoj se zemlja nalazi jesu vanredni parlamenarni izbori. Evo, ovim putem pozivamo sve političke partije u Crnoj Gori da u narednim danima ne preve nikakve zakulisne dogovore koji opet mogu da koštaju puno državu Crnu Goru i sve naše građane, nego da zaista vrate mandat građanima i da su jedino građani ti koji mogu da na izborima razriješe ovu krizu.
RB/BI: Dvije stvari sam htio da kažem za kraj, malo sam stariji od vas obojice. Radio Bar radi pošteno. Što to znači? Sat vremena prije vas bio je predsjednik Opštine. Tačno sat vremena. Sat vremena i vas dvojica. Kad čovjek radi pošteno…
Milatović: Mislite bivši predsjednik Opštine?
RB/BI: Ja sam ga oslovio kao predsjednika Opštine, on je objasnio da se osjeća legitimnim i legalno izabranim, ali vidjećemo kako će se stvari tu razvijati i kakva će biti konačna tumačenja. Dakle, kad čovjek radi pošteno, lako mu je. Ubjedljivo mu je najlakše da se pošteno i istinito ponaša a ne da kalkuliše. I, još jedna stvar: ako ste vas dvojica taj dvojac bez kormilara, jeste li odlučili, da ne bude kakvih nesporazuma između vas, koje vaše pristalice ne bi željele: ko će biti predsjednik, ko potpredsjednik stranke?
Milatović: To je odluka koju će donijeti organi partije. Trenutno je Miki čovjek koji je predsjedavajući u ovom periodu do kongresa. Ja bih volio da on bude sjutra predsjednik pokreta „Evropa sad“. Kao neko ko je tu od početka, smatram da on ima sve karakteristike koje su potrebne sjutra jednom dobrom premijeru u Crnoj Gori, koji stvarno može da ovu zemlju onako značajno povede u iskorak u pravcu o kojem smo mi do sada razgovarali.Tako da između nas, vjerujte, nema nikakve sujete, mi smo poprilično i karakterno komplementarni. Ono što on ne zna, ja znam, ono što ja ne znam, on zna, tako da pokušavamo da damo jednu zajedničku dodatnu vrijednost.
Spajić: Ovo što je Jakov rekao, upravo to odslikava neki bratski odnos koji mi imamo. Jednostavno, među nama nema te vrste sujete. U ovom trenutku možda sam ja malo isplivao na površinu, u nekom sljedećem će možda Jakov, u nekom trećem će možda neko treći. Potpuno smo rasterećeni toga da li je neko percipiran ovako ili onako. Mislim da ne postoji šansa da se desi bilo kakav nesporazum među nama, a sigurno da će biti nekog podmetanja…
RB/BI: Bacanja spice, što bi se reklo…
Spajić: Sigurno, vidite da je bilo između nas i profesora i ovoga i onoga. Ta vrsta nekog medijskog potkopavanja će se sigurno dešavati i to treba da očekujemo.
