Savjet mladih DPS: Veličanjem četništva Dobričanin udara u temelje antifašističke Crne Gore
Iznošenjem svog stava o četništvu, poslanik Vladimir Dobričanin je udario na tekovine naše slavne istorije i temeljne vrijednosti antifašizma na kojima je izgrađena ova država. Nažalost, sve ove godine, koliko već živi u Crnoj Gori, nijesu bile dovoljne da Dobričanin prihvati vrijednosni sistem savremene Crne Gore i da četnički pokret smjesti tamo gdje pripada – među poražene snage, koje su sarađivale sa fašistima.
Dobričanin, danas kao poslanik, predstavlja samo još jednog od onih koji kokardu nosi ispod maske koja sakriva njegov pravi ideološki identitet. Juče je maska pala, i saznali smo da nesuđeni direktor Kliničkog centra, kojem je tu funkciju preotela ćerka Branka Radulovića, izjednačava fašizam i antifašizam. Ova epizoda, treba da služi kao opomena građanima da obrate pažnju koga biraju za svoje predstavnike. Onaj ko može da zažmuri nad četničkim pokoljima, da ignoriše njihove žrtve i zločine nad ženama, djecom, masovne zločine nad pripadnicima drugih etničkih grupa, ne samo da nije dostojan da obavlja javnu funkciju, već je ostrašćeni šovinista koji, nakon svih lekcija koje nas je savremena istorija naučila, propagira ideologiju koja veliča jednu naciju, a sa svim drugim se beskrupulozno, zločinački obračunava.
***
URA povodom godišnjice smrti kralja Nikole: Lekcije iz prošlosti da nam posluže za izgradnju evropskog društva 21. vijeka
Povodom 100 godina od smrti kralja Nikole, iz Građanskog pokreta URA su kazali da je kralj Nikola ličnost koja je oblikovala politički život Crne Gore šest decenija, tokom druge polovine 19. vijeka i prvih decenija 20. vijeka.
„Kralj Nikola je sa svim svojim vrlinama i manama izuzetno kompleksna istorijska ličnost. Riječ je o vladaru koji je u značajnoj mjeri modernizovao Crnu Goru, državu koja je na kraju njegove vladavine po malo čemu ličila na onu koju je preuzeo. Za vrijeme kralja Nikole Crna Gora je dobila i ‘de jure’ međunarodno političko priznanje, a zbog svoje političke darovitosti imao je odličnu komunikaciju sa svim značajnijim evropskim vladarima”.
Iz Građanskog pokreta URA su kazali da je kralj Nikola širenjem teritorije stvorio konture današnje Crne Gore, te da je sa tim počela da živi i multivjerska i multinacionalna država koju danas imamo.
„Kralj Nikola je znao da cijeni i uvažava sve različitosti koje sa sobom nosi multinacionalna i multivjerska država i sa velikim uvažavanjem se ophodio prema takvom društvu. Snagom Ustava i zakona čuvao je različitosti u tadašnjoj Crnoj Gori“, kazali su iz Građanskog pokreta URA.
Iz URE su još kazali da je, istovremeno, kralj Nikola primjer vladara koji je na najbrutalniji način ispaštao zbog svojih političkih grešaka, gajenja iluzija i krajnje autoritativnosti.
„Zato je važno da kao društvo koje je naučilo lekcije iz prošlosti, neopterećeni istorijom, zasnivamo zajednicu koja će budućnost graditi na evropskim vrijednostima 21. vijeka“, zaključili su iz Građanskog pokreta URA.
***
DPS: Autorski tekst Andrije Nikolića: Tragična sudbina kralja Nikole, kao opomena
“Ja vas molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci, nego Srbi.”
Ove riječi Sava Fatića, potpredsjednika samozvane i nelegalne Velike narodne skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori, najbolje svjedoče, kako je prije ravno vijek ozvaničen obračun sa Crnom Gorom, Crnogorcima i kraljem Nikolom.
Istorijski kontekst je nametnuo da Mojkovačka bitka, najveća pobjeda borbenog morala u Prvom svjetskom ratu, koja je savezničkoj srpskoj vojsci omogućila nesmetano povlačenje preko Crne Gore i Albanije, najavi početak tragičnog kraja velike državne epohe, pod krunom dinastije Petrović Njegoš, koja se među Crnogorcima “kovala više od dvije stotine godina”.
Bez saveznika i u diplomatskoj mreži, koju je još od prve polovine XX vijeka, oko nje plela srpska vlada Nikole Pašića, Crna Gora sa kraljem i vladom u egzilu, bez vojske, faktički je bila talac velikih sila koje su presudno uticale na kreiranje mape Evrope, nakon Prvog svjetskog rata. A velike sile su imale drugačije planove za Balkan. Trebalo je stvoriti državu koja će biti zamjena za Habsburšku monarhiju. Ideja je bila da to treba da bude Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karađorđević. Za taj cilj, pa čak i po cijenu kršenja međunarodnog prava, valjalo je žrtvovati Crnu Goru.
Dok su se kraljevi Belgije i Srbije pobjednički vraćali, svaki u svoju otadžbinu, povratak kralja Nikole u Crnu Goru je spriječen, uz učtivo pismeno upozorenje francuskog predsjednika Poenkarea, da će u tom slučaju raskinuti diplomatske odnose sa crnogorskom Vladom u egzilu. U istom pismu, Francuska daje garancije kralju Nikoli da će savezničke trupe poštovati suverenitet i ustavne institucije kraljevine Crne Gore. Pokazaće se da je francuski poslanik pri crnogorskom dvoru predao pismo predsjednika Poenkarea Kralju Nikoli, u trenutku kad su u Crnoj Gori uz blagoslov savezničkih trupa, vršene posljednje pripreme za organizaciju takozvane Podgoričke skupštine.
Njene odluke nikada neće dobiti formalno pravnu verifikaciju na međunarodnom planu, što potvrđuje činjenica, da ih nikad, nijednim aktom nije priznala niti jedna velika sila. No, nijedna neće učiniti ništa značajno, da se stanje uspostavljeno na osnovu tih odluka promijeni.
Stav tadašnjeg predsjednika SAD Vudro Vilsona, iskazan pred američkim Kongresom u čuvenih 14 tačaka, gdje poziva na restauraciju, odnosno poslijeratnu obnovu Crne Gore, Rumunije i Srbije, držao je u zivotu, nadu crnogorske emigrantske Vlade i kralja Nikole. Međutim, kad je predsjednik Francuske Republike Poenkare, 18. januara 1919. godine zvanično otvorio Konferenciju mira u Parizu, nabrajajući sve njene učesnike, nije pomenuo ime naše države i njenog suverena. Stolica Crne Gore na Konferenciji sve vrijeme ostala je prazna. Bio je to, ispostaviće se, samo vješt diplomatski manevar velikih sila, na čelu sa tadašnjom Francuskom, koji će nagovijestiti da u novoj podjeli Svijeta, nema mjesta za Crnu Goru.
Sudbina Crne Gore u Prvom svjetskom ratu, ironično će podsjetiti na sudbinu kraljevine Srbije, čija se vojska sa oko 150 hiljada vojnika, na čelu sa kraljem, vladom i skupštinom povukla na Solunski front. Crnogorska vojska nije uspjela da se povuče, između ostalog jer je značajno izginula na Mojkovcu, ali se povukao kralj Nikola i dio ministara.
U naknadnom, vrjednosnom tumačenju tog čina, kralj Nikola će biti klevetan kao izdajnik koji je pobjegao, dok se kralj Petar herojski izvukao.
1. marta 1921. godine, kralj Nikola umire. Njegova agonija u izgnanstvu trajala je pet godina. Vjerovatno je u tom petogodišnjem periodu, propatio više, nego za 60 godina vladavine. Iznevjeren od strane svojih vjernih saveznika, na djelu je vidio domaću izdaju, klevetu i laž. Posljednje riječi koje je izgovorio, bile su: “Neka Bog pomogne, moje nesrećne Crnogorce.”
Herbert Džon Gledston, sin britanskog premijera Vilijama Gledstona, lord i sekretar britanske Vlade, 11. marta 1920. godine u Domu Lordova britanskog parlamenta opisaće svu tragediju sudbine kralja Nikole i Crne Gore, u jednoj rečenici: ”Sa Crnom Gorom, se do ovoga časa, gore postupalo nego da je ista, umjesto saveznicima, ruku pružila centralnim silama i borila se protiv nas.”
Knjiga američkog publiciste Vitnija Vorena, “Crna Gora – zločin mirovne konferencije” iz daleke 1922-ge, kao da je ostavila u amanet velikim silama, ispravljanje moralnog duga prema Crnoj Gori i dinastiji Petrović. U njoj je zapisano: “Među civilizovanim narodima postoji latentno osjećanje pravednosti, koje samo treba probuditi da bi se obezbijedila pravda za zemlju, koja je istrpjela najveću nepravdu koju poznaje savremena istorija.”
Rijetki su primjeri, da neka velika sila prizna svoju grešku. Orden legije časti, najznačajnije priznanje koje Francuska republika daje zaslužnim pojedincima, prije par godina je stavljen na srce princu Nikoli Petroviću – unuku kralja Nikole. Tokom svečanog čina ispravljanja moralnog duga prema kralju Nikoli, Florans Manžen iz francuskog ministarstva spoljnih poslova, podsjetila je da je Crna Gora bila jedina država u istočnoj Evropi koja je vjekovima odolijevala Otomanskoj imperiji, a onda se obratila princu Nikoli:
“ I pored toga, mi smo ovdje, među ovim zidovima, u pobjedničkoj euforiji 1918, zbog Jugoslavije žrtvovali Kraljevinu Crnu Goru, onome što smo smatrali višim interesima. Vaš prađed je od samog početka rata 1914, bio saveznik koji se hrabro borio protiv nadmoćnog neprijatelja, ali je na Versajskoj mirovnoj konferenciji, to zaboravljeno. “
Bilo je to pripremljeno i diplomatski odmjereno izvinjenje potomcima kralja Nikole i Crnoj Gori, našoj domovini koja je u proteklih stotinu godina doživjela nestanak, poniženje, raskol i osporavanje. Naučivši tragičnu lekciju iz 1918, Crna Gora je na početku Drugog svjetskog rata poput feniksa, 13. julskim antifašističkim uzletom, prvim u porobljenoj Evropi, napravila novi istorijski uzlet. 88 godina smo čekali da bi se 21. maja 2006. godine svijetom prolomio glas, da je stara, humana i slobodarska država Crna Gora preživjela.
Pa ipak, nije dovoljno reći da je u prošlosti bilo loše, ni da će u budućnosti biti bolje nego danas. Između ta dva viđenja je praznina , koju treba naseliti vizijom. A naša vizija je da svi građani Crne Gore, nađu želju i interes da se identifikuju sa sopstvenom državom. Da zajedno gradimo modernu, evropsku i demokratsku Crnu Goru. Da u tom poslu, učestvuju ljudi različitih političkih uvjerenja i identitetske pripadnosti, ali neupitno lojalni svojoj državi. Da učimo iz negativnog istorijskog iskustva i da ne ponavljamo greške. Toliko dugujemo antifašističkoj borbi, kralju Nikoli, Petrovićima, Crnojevićima, Balšićima i Vojislavljevićima. Oni su svojim djelom i životima, učinili da ideja o slobodi Crne Gore nadživi svoje neprijatelje!“, navodi se u autorskom tekstu kojeg potpisuje Andrija Nikolić, član Predsjedništva i poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore.
***
URA: Ni tamo ni ovamo, Đukanović vam je uvijek kreirao politiku
Svjedoci smo da se funkcioneri SDP-a u stranačkim saopštenjima hvale poznavanjem istorije, a ne bi bilo na odmet da se nečega pomalo i prisjete i porade oko memorije, kazao je danas generalni sekretar URE Mileta Radovanić.
“URA se zalagala za promjene i odlazak DPS-a u opoziciju jer je to spasonosno za Crnu Goru. To smo jasno govorili u kampanji, direktno i “crno na bijelo”, ne kao SDP kome se nije znalo gdje je. Tome u prilog govori i čuveni grafik u izbornoj noći u kojem je sa jedne strane vlast, sa druge opozicija a pored svega toga, ni tamo ni ovamo – rezultat SDP-a. Dakle, kako tada, tako i sad, sa SDP-om se ne zna na čemu si, a to je najgora karakteristika”, poručio je Radovanić.
Kaže da bi SDP, da je od njih zavisilo, izigrao promjene jer nikad nisu mislili na građane, što se već vidjelo u njihovih 18 godina vršenja vlasti sa DPS-om.
“Njihov jedini poriv je bio da budu tas na vagi kako bi mogli da naplate DPS-u to što se između SDP-a i SD-a odlučio za ove poslednje. Podsjećanja radi, SDP je napustio vladu jer zahtjev gdina Krivokapića 2015. godine da se smijene tadašnji ministri Vujica Lazović i Ivan Brajović nije bio usvojen. Dakle, bilo je smijenite njih dvojicu i mi ostajemo tu gdje smo i bili, da držimo kesu. Kakvi ideali, principi i perspektiva Crne Gore. Đukanović je to odbio uz obrazloženje da su svi oni zajedno, dakle zajedno sa njim i Krivokapić, Konjević, Lazović, Brajović i drugi, mandate dobili sa iste liste. Da, sa iste liste, zajedno sa Đukanovićem i ostalim viđenim DPS-SDP-SD prvacima koji su ojadili Crnu Goru”, ukazuje Radovanić.
Ističe i da je drugo to što bi SDP najradije da izbriše tih 18 godina.
“Međutim, uzaludni si bili pokušaji da to operete, jer je Đukanović, onako po inerciji, i sam kazao u izbornoj noći da ima 40 mandata i izbirsao vas sa političke scene. Trebalo vam je dva dana da prebrojite svoje mandate. Trebalo vam je 18 godina dok držite vreću i dok se država čerupa da se sjetite, tobože, nekih ideala i principa. Izgleda SDP-u stalno treba neko vrijeme da dođe sebi. Crna Gora, nažalost, zbog vas i vaših koalicionih partnera nema više vremena za čekanje. Budite bezbrižni pa ćete, kao po ustaljenom običaju, za neko vrijeme shvatiti da URA radi za dobrobit građana, svih onih koji žele dobro Crnoj Gori. Da rezimiram: URA neće dat’, onako kako je SDP već dao”, zaključuje Radovanić.
