“Kad mi one dođu dva puta nedjeljno, meni je to kao da me sunce ogrije“, kaže sedamdesetogodišnja Radica, koju gerontodomaćice Crvenog krsta Bar obilaze srijedom i petkom.

Živi u Čanju, u trošnoj kući koja joj ne pruža ni osnovne uslove za dostojanstven život. Vode nema, pa odlazi do obližnje kuće kako bi donijela nekoliko bidona pitke vode. Tu vodu koristi i za kuvanje dok za druge namjene upotrebljava tehničku vodu. Živi od svega 150 eura mjesečno, prihoda koji je naslijedila nakon suprugove smrti. Uz zdravstvene probleme, skupe ljekove i svakodnevne troškove, svaki novi dan donosi pitanje kako preživjeti. Tokom jesenjih i zimskih mjeseci, kada padnu kiše, krov prokišnjava, a voda se sliva niz zidove.

Rodom je iz Knjaževca, a u Crnoj Gori živi od 1992. godine. Dok su ona i suprug mogli da rade, nekako su uspijevali da se izbore sa životnim teškoćama. Njegova bolest, međutim, promijenila je sve. Imao je dijabetes, amputirana mu je noga, potom su mu otkazali bubrezi, da bi, nakon infekcije koronavirusom, preminuo.

Nakon suprugove smrti, ostala je sama, suočena ne samo sa tugom, već i sa sve težim uslovima života. Zdravstvene tegobe dodatno otežavaju svakodnevicu. Ima problema sa srcem, povišenim nivoom šećera u krvi  i čestim vrtoglavicama. Zbog toga joj posjete gerontodomaćica mnogo znače. Njihov dolazak za nju nije samo pomoć, već i osjećaj da postoji neko ko će primijetiti ako nešto nije u redu. U kući u kojoj dane provodi sama,  ta sigurnost ima posebnu vrijednost.

“Nema ovdje nikoga, niko ne svraća, nikome ne trebam. Da se nisam obratila Crvenom krstu za pomoć, ne znam kako bih starila“, govori Radica.

Usluge programa „Pomoć u kući“ koristi tri godine, a na spisku korisnika Opštinske organizacije Crvenog krsta Bar je već šest godina. Pomoć koju dobija obuhvata nabavku namirnica, hrane i higijenskih potrepština, kao i podršku u drugim svakodnevnim obavezama – pomoć u pripremi i serviranju obroka, pranju posuđa, pri održavanju lične higijene i pranju odjeće i posteljine, kao i pomoć pri loženju vatre u peći, radi zagrijavanja prostorija tokom zimskih dana.

Crveni krst joj je obezbijedio i drva za ogrjev. Prošle zime dobila je dvije palete, zahvaljujući kojima je uspjela da se ugrije tokom hladnih mjeseci. Pomoć joj pružaju i dobri ljudi iz okruženja, koji joj povremeno u dvorištu ostave nekoliko bidona vode za piće.

Ipak, među svim oblicima podrške, Radica posebno izdvaja ljude iz OOCK koji dolaze u njen dom.

“Uvijek dođu, pitaju treba li mi voda, ili nešto drugo. Kad mi bilo šta zatreba, kažem im da mi donesu i one mi donesu. Srijedom i petkom me obilaze. Meni to mnogo znači”, kaže Radica posebno naglašavajući ulogu gerontodomaćice Tamare Maljević.

“Tamaru računam sad kao ćerku. Razgovarale smo od početka o svemu, tako sam je i upoznala i zavoljela. Željno iščekujem svaki njen dolazak“, sa ljubavlju priča.

Njihov odnos odavno je prevazišao granice uobičajene profesionalne posjete. U razgovorima ima mjesta i za brige i za šalu, za pitanja o zdravlju i za svakodnevne sitnice koje život čine lakšim. Radica zna da, ako joj nešto zatreba, može da pozove Tamaru.

“Ako mi nešto zafali, zovem, ona odmah dolazi“, ističe Radica dodajući da je ponekad dovoljno samo da je neko pita kako je i da li joj nešto treba.

“U mom životu se dani često svode na sjedenje u kući ili posmatranje i brojanje automobila koji prolaze, pa mi ti susreti postaju događaji kojima se posebno radujem”, iskrena je.

Društvo joj prave i mačke. Ima ih petnaestak, a za njih hranu povremeno  donose članovi udruženja koja se bave zaštitom životinja. Radica je u dobrim odnosima sa komšijama, koji joj pomognu kada mogu. Ipak, svakodnevna podrška gerontodomaćica ostaje nezamjenljiv dio njenog života.

“Da nije gerontodomaćica ne bih imala kome ni da se pohvalim ni da se požalim”, kaže Radica.

Tamara Maljević već gotovo tri godine radi u Crvenom krstu Bar kao gerontodomaćica. Susreti sa starijim osobama, njihove životne priče i povjerenje koje joj ukazuju ostavljaju, kaže, snažan trag.

“Kad čujem neku tužnu životnu priču, ja se na neki način potresem. Ali sve te ljude stvarno poštujem i volim. Gledam da uvijek razgovaramo o svemu, i o tužnim temama i o nekim drugim stvarima, da se i našalimo“, istakla je Tamara, podcrtavši da svaki korisnik ima drugačije potrebe.

“Nekome je potrebna pomoć u nabavci, nekome odlazak do ljekara, a nekome podrška u organizovanju svakodnevnog života. Zato ovaj posao zahtijeva mnogo više od praktičnih vještina. Potrebni su strpljenje, odgovornost, empatija i sposobnost da se prepozna kada je čovjeku najpotrebnija pomoć, čak i onda kada je ne zatraži direktno”, smatra Tamara izražavajući uvjerenje da je upravo ljubav prema starijim osobama važna za posao kojim se bavi.

“Meni zaista znači ovaj posao zato što je lijep i human. Sve ove ljude sam stvarno zavoljela, kao da su članovi moje porodice. Na moj odnos prema korisnicima uticalo je i moje odrastanje uz babu i djeda. Bliskost sa starijim osobama, nešto je što nosim iz porodice”, otkriva Tamara dodajući da danas tu bliskost nastoji da širi i kroz svoj posao.

Da je osjećaj blkiskosti uzajaman, uvjerili smo se pri susretu sa Radicom, njenom  osmijehu i radosti kada je ugledala Tamaru u dvorištu. Za Tamaru su to trenuci koji potvrđuju da njen rad ima smisla, a za Radicu su to dani kada kuća, makar nakratko, više nije tiha.

Programi podrške starijima, koje sprovodi Crveni krst Bar, ne završavaju se posjetama u kući. Pomoć obuhvata i nabavku namirnica, podršku u plaćanju računa, nabavku potrebnih ljekova i terapije, kao i organizovanje odlazaka na preglede kod izabranih ljekara i prevoza do zdravstvenih ustanova.  Posebno mjesto ima i Klub za starija lica, u kojem se korisnici okupljaju, druženi provode vrijeme zajedno. Organizuje se i prevoz do Kluba i zdravstvenih ustanova, kako bi podrška bila dostupna i onima kojima je kretanje otežano.

Radica je jednom posjetila Klub za starija lica i, kako kaže, druženje joj se dopalo. Ipak, odlazak do Bara i povratak predstavljaju joj napor koji teško može da savlada. Zbog toga joj je pomoć koja stiže na kućni prag posebno značajna.

Uz podršku Crvenog krsta, dobija hranu i higijenske pakete, a povremeno je obraduju i malim znacima pažnje. Jedan od takvih trenutaka bio je njen rođendan.

“Nisam slavila rođendan, ne znam od kada. Proljetos, kad mi je bio rođendan, donijele su tortu i bilo je prelijepo“, priča Radica.

Ova simpatična starica ne krije da joj je pored toga što u kući nema vodu, finansijska pomoć najpotrebnija. Sa mjesečnim primanjima od 150 eura teško može da podmiri osnovne potrebe, naročito uz rast cijena i troškove ljekova koji su joj neophodni. Vjeruje da bi joj bolji materijalni uslovi omogućili da živi sigurnije i dostojanstvenije.

Njena priča otvara i šire pitanje položaja starijih osoba koje žive same, bez dovoljno prihoda i bez odgovarajućih uslova stanovanja. Briga o njima ne može se svesti samo na povremenu posjetu, koliko god ona značila. Potrebna je i sistemska podrška koja će obezbijediti pristup osnovnim životnim uslovima, zdravstvenoj zaštiti i primanjima dovoljnim za dostojanstven život.

Radica je u razgovoru nekoliko puta ponovila da ogromnu zahvalnost duguje gerontodomaćicama. To je ponovila i na kraju.

“Najčešće sama kupim hljeb, a oni mi donose druge namirnice. Svašta mi donesu. Samo da Bog poživi ove gerontodomaćice“, kaže, sa puno emocija.

Radica je samo jedna među brojnim starijim osobama  kojima podrška gerontodomaćica olakšava svakodnevicu. Iza svakog takvog susreta krije se drugačija priča, ali i zajednička potreba da neko sasluša, pomogne i pokaže da nisu zaboravljeni.

U onoj jednostavnoj rečenici sa početka ove priče koju je izgovorila Radica, sabrana je suština misije gerontodomaćica Crvenog krsta Bar. Jer pomoć starijima ne mjeri se samo onim što im se donese, računima koji se plate ili obrocima koji se pripreme. Ponekad je najvažnije da neko svrati u njihov dom i uputi im lijepu riječ.

The post Kad neko pokuca na vrata samoće, pa srijedom i petkom pusti sunce u Radicin dom first appeared on BARinfo.

Skupu su, uz predstavnike OOCK Bar i njihovih korisnika, kao i lokalnih institucija i organizacija, prisustvovale Ivana Smolović, koordinatorka Crvenog krsta Crne Gore za brigu o starijima i Biljana Zeković, direktorica SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica. Kratak osvrt na Dan borbe protiv nasilja nad starijima i aktivnosti koje OOCK Bar sprovodi u okviru programa pomoći starijima predstavila je, putem video prezentacije, Tijana Tomić. Ona je saopštila podatak Svjetske zdravstvene organizacije prema kojem svaka šesta osoba starija od 60 godina trpi neki vid nasilja, a samo jedna od njih četrnaest nasilje prijavljuje, te zaključila da je nasilje nad starijima “tiha pojava”.

O položaju starijih osoba u Crnoj Gori govorila je Ivana Smolović ističući da se društvo suočava sa ubrzanim starenjem stanovništva i sve većim brojem samačkih domaćinstava, posebno u ruralnim područjima.

„Nekada su porodice bile brojnije i stariji su imali prirodnu podršku ukućana. Danas žive mnogo usamljenije, naročito u udaljenim krajevima gdje su infrastruktura i dostupnost usluga ograničeni. Usamljenost, socijalna izolacija i nerazumijevanje bolesti poput demencije dodatno povećavaju rizik od nasilja nad starijima. Nasilnici vrlo često dolaze iz kruga porodice. Posebno su ugrožene osobe koje boluju od demencije ili zavise od tuđe njege. Nerazumijevanje toka bolesti često dovodi do konflikata i različitih oblika zlostavljanja“, upozorila je ona, dodajući da je finansijsko nasilje jedan od najčešćih oblika zloupotrebe koje Crveni krst prepoznaje kroz rad na terenu. Prema njenim riječima, stariji ljudi često ne prijavljuju nasilje zbog osjećaja stida, krivice ili uvjerenja da predstavljaju teret porodici.

Govoreći o ulozi Crvenog krsta, navela je da svi zaposleni i volonteri prolaze posebne obuke za rad sa starijima, uključujući prepoznavanje i reagovanje na slučajeve nasilja.

„Nasilje se rijetko prijavljuje. Zato su servisi poput pomoći u kući, klubova za starije i centara za njegu od ogromnog značaja. Tamo gdje takve usluge postoje, stariji su manje usamljeni i manje izloženi riziku od nasilja“, poručila je Smolović.

Direktorica Centra za socijalni rad, Elisa Berbo, istakla je da je nasilje nad starijima jedan od najtežih problema sa kojima se stručni radnici susreću.

„Najviše zabrinjava zid ćutanja. Stariji ljudi se stide da prijave nasilje koje trpe od najbližih članova porodice, a često su i ekonomski i zdravstveno zavisni od njih. Ipak, želim da naglasim da starije osobe nisu same i da u Centru za socijalni rad mogu dobiti zaštitu, pravnu i psihološku podršku”, poručila je Berbo ukazujući na nedostatak smještajnih kapaciteta za stare osobe, navodeći da su ustanove često popunjene, posebno kada je riječ o nepokretnim licima.

„Stariji zaslužuju ljubav, pažnju i dostojanstven život, a na nama je da im to omogućimo“, zaključila je direktorica Centra za socijalni rad.

Njena saradnica, psihološkinja Milena Leković, naglašava da je „trauma starih ljudi“ najzahtjevniji dio njihovog posla, jer su “starije osobe često usamljene, povučene u sebe i bez sagovornika, pa im je najpotrebnija komunikacija”. Leković ističe da se nakon svega nekoliko minuta razgovora vidi koliko razgovor i pažnja mogu da promijene njihovo raspoloženje.

Direktorica SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Biljana Zeković istakla je da je nasilje nad starijima jedan od najtežih problema sa kojima se suočavaju organizacije koje pružaju podršku žrtvama.

„U Crnoj Gori gotovo da ne postoje organizacije koje se intenzivno bave pitanjima starijih osoba, iako je starost nešto što niko od nas ne može izbjeći. Najteži slučajevi su oni u kojima starije žene trpe nasilje od sinova ili drugih bliskih članova porodice, ali odbijaju da prijave nasilnika. Kada žrtva odbije da svjedoči, institucije nerijetko odustanu od postupka. A moglo bi se uraditi mnogo više kroz prikupljanje drugih dokaza, rad policije, centara za socijalni rad i zdravstvenih ustanova“, istakla je Zeković upozorivši i na nedovoljnu primjenu zaštitnih mjera i psihosocijalnih tretmana za počinioce nasilja, uprkos tome što postoje stručnjaci obučeni za njihov rad.

Viša samostalna inspektorka za maloljetničku delinkvenciju i nasilje u porodici Alma Hot ocijenila je da je nasilje nad starijima prisutno mnogo više nego što statistike pokazuju.

„Ovo nije ‘tiha pojava’, već statistički nevidljiva kategorija. Prijava je malo, ali to ne znači da nasilja nema. Naprotiv, riječ je o temi kojoj moramo posvetiti jednaku pažnju kao i drugim oblicima nasilja“, kazala je Hot ukazujući i na ograničene kapacitete institucija, ali i potrebu da se ovom problemu pristupi sistemski i dugoročno.

Svetlana Gažević, sekretarka Sekretarijata za lokalnu samupravu naglašava da Opština u kontinuitetu ostvaruje dobru saradnju sa Crvenim krstom, Centrom za socijalni rad i NVO sektorom, prvenstveno u kreiranju i donošenju lokalnih akcionih planova koji se bave nizom tema i problema u društvu, uključujući nasilje nad starima.

“Kroz tu saradnju nastavljamo da pružamo institucionalnu i finansijsku podršku aktivnostima usmjerenim na rješavanje problema nasilja nad starijima, uz planirano povećanje budžetskih sredstava i dalje jačanje partnerstva”, ističe Gažević.

U razgovor se uključio i korisnik usluge “Pomoć u kući”, Ramiz Škrijelj, kazavši da starija populacija kojoj pripada skoro na svakom koraku osjeća nasilje.

“Nasilje je sama visina naših primanja kao i njihovo neznatno povećanje s vremena na vrijeme. Nasiljem možemo da smatramo i našu samoću i usamljenost, zatim neke od sadržaja koje nam serviraju mediji, a nasilje se ogleda i u nekulturi mladih ljudi koji nisu naučili da, recimo, starijem ustupe mjesto u gradskom prevozu”. Škrijelj je pohvalio kvalitet usluga namijenjenih starijoj populaciji koje nudi OOCK Bar, ustvrdivši da mu te aktivnosti kao i sastanak kojem prisustvuje “udahnjuju život”.

Branka Vlahović, predsjednica OOCK Bar, ističe značaj lokalne zajednice i prilagođavanja usluga stvarnim potrebama stanovništva, posebno ljudi koji žive izolovano, usamljeno i daleko od drugih, koji boluju od nedostatka ljudskog kontakta. Ona predlaže izmjenu Zakona o Crvenom krstu, odnosno njegovo postavljanje na drugačije osnove.

Sekretarka OOCK Bar Zorica Crnčević je naglasila da ih, kad su u pitanju problemi starijih osoba, jednako opterećuju i savremena i tradicionalna Crna Gora, te da je veoma teško izgrađivati sebe uz održavanje tog balansa. Prema njenim riječima, najveći teret, kad je briga o starijima u pitanju, nose žene, a porodično vaspitanje Crnčević vidi kao ključno u oblikovanju mladih generacija.

“Za efikasniju zaštitu starijih osoba neophodni su jačanje međugeneracijske solidarnosti, razvoj lokalnih servisa podrške, bolja koordinacija institucija i veća spremnost društva da prepozna i prijavi nasilje”, kazala je Crnčević sa čim su se saglasili svi učesnici Okruglog stola uz zaključak da nasilje nad starijima ne smije ostati skriveno iza zidova porodičnih domova, već mora postati pitanje zajedničke odgovornosti cijelog društva.

The post Nasilje nad starijima i dalje nevidljiv problem first appeared on BARinfo.

Međunarodni dan Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca se obilježava 8. maja, a u okviru obilježavanja Nedjelje Crvenog krsta, OO CK Bar danas je organizovala i humanitarnu akciju u četiri velika marketa u Baru. Razgovor je bio prilika da se sumiraju rezultati rada u prethodnom periodu, ali i da se govori o izazovima, ulozi volontera, značaju humanosti i planovima za naredne godine.

Na početku razgovora, Crnčević je čestitala Svjetski dan Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, kao i Nedjelju međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, zahvalivši zaposlenima i volonterima na doprinosu koji svakodnevno daju humanitarnom radu.

„Ponosni smo na Crveni krst, ali i zabrinuti zbog brojnih ratnih žarišta u svijetu, gdje veliki broj volontera i zaposlenih svakodnevno pomaže ljudima, često rizikujući i sopstvene živote“, kazala je Crnčević. Podsjetila je da je na redovnoj i izbornoj sjednici Skupštine usvojen Izvještaj o radu i finansijski izvještaj za 2025. godinu, kao i planovi rada za naredni period. Izabrani su i članovi radnih tijela za mandatni period od 2026. do 2030. godine. Za predsjednicu organizacije izabrana je Branka Vlahović.Za skoro tri decenije rada u Crvenom krstu, Crnčević ističe da se organizacija kroz godine suočavala sa brojnim izazovima – od ratnih dešavanja i izbjegličkih kriza, do prirodnih nepogoda i epidemija.

„Velika je odgovornost raditi u Crvenom krstu, jer radite sa ljudima i njihovim problemima. I danas smatram da status Crvenog krsta u Crnoj Gori nije dovoljno jasno definisan. Potrebno je sistemski urediti položaj organizacije i zakonski potvrditi da je Crveni krst pomoćni organ državi u humanitarnoj oblasti“, poručila i podsjetila i na jubilej – 150 godina Crvenog krsta Crne Gore, organizacije koja je osnovana 1875. godine kao odgovor na ratna stradanja i izbjegličku krizu.

„Ponosni smo na dugu tradiciju, ali je ona nastala iz velikih ljudskih nesreća i patnji. Na hiljade ljudi, zaposlenih i volontera, dalo je najbolji dio sebe kako bi ublažili ljudsku patnju i pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija“, kazala je Crnčević.

Poseban segment razgovora bio je posvećen mladima i volonterima, koje je označila kao temelj rada Crvenog krsta.

„Volonteri su sastavni dio naše organizacije i bez njih Crveni krst ne bi mogao da funkcioniše. Naročito smo posvećeni radu sa mladima, kroz Klub mladih, edukacije, akcije solidarnosti, obuke iz prve pomoći, psihosocijalne podrške i djelovanja u nesrećama“, istakla je Crnčević, dodajući da mladi volonteri imaju važnu ulogu u akcijama solidarnosti koje se organizuju tokom Nedjelje Crvenog krsta, te da svojim entuzijazmom motivišu građane da pomognu drugima.

„Oko 40 volontera iz srednjih škola danas je uključeno u akciju solidarnosti u marketima ‘Voli’, HD ‘Laković’, ‘Aroma’ i Idea’.  Njihova energija i želja da pomognu, često inspirišu građane da izdvoje dio svojih namirnica za one kojima je pomoć potrebna“, rekla je Crnčević.

Govoreći o programima organizacije, naglasila je da Crveni krst djeluje kroz više oblasti – socijalnu djelatnost, pripremu za djelovanje u nesrećama, zdravstvenu djelatnost, dobrovoljno davalaštvo krvi, rad sa djecom i mladima, kao i programe pomoći starijim osobama. Posebno je istakla program pomoći u kući za starije osobe u gradskim i seoskim područjima barske opštine, koji se sprovodi skoro tri decenije.

„Dešava se da građani nijesu ni svjesni da naše gerontodomaćice i volonteri redovno obilaze stare i usamljene osobe. Često nas ljudi pozovu da ukažu na nekoga kome treba pomoć, a ta osoba je već godinama korisnik naših usluga“, navela je ona.

Crnčević smatra da građani još uvijek nijesu dovoljno upoznati sa svim aktivnostima Crvenog krsta.

„Mnogi ne znaju da u Crvenom krstu mogu dobiti ortopedska pomagala, da mogu usmjeriti djecu ka volonterskom radu, ili potražiti podršku kada primijete probleme kod mladih. Potrebno je još više raditi na promociji naših aktivnosti i približavanju građanima“, istakla je.

Govoreći o saradnji sa lokalnom samoupravom, kazala je da je ona kontinuirana i kvalitetna, posebno na socio-humanitarnom planu.

“Crveni krst je uključen u rad Lokalnog tima za zaštitu i spašavanje, kao i u više lokalnih akcionih planova koji se odnose na socijalnu i dječju zaštitu, inkluziju RE populacije, zaštitu djece od nasilja, rodnu ravnopravnost i pitanja mladih. Lokalna samouprava je prepoznala značaj Crvenog krsta i naše aktivnosti. Očekujemo da saradnja u narednom periodu bude još snažnija i da dobijemo dodatnu podršku za sprovođenje humanitarnih programa“, rekla je Crnčević.

Na kraju razgovora osvrnula se i na problem nedovoljnog broja donatora i slabijeg odziva privrednog sektora.

„Rezultati akcija solidarnosti godinama su gotovo isti i uglavnom se odazivaju isti ljudi. Mladi volonteri često ne mogu da vjeruju da neko, kupujući pune korpe namirnica za sebe, ne izdvoji makar nekoliko eura za pomoć drugima. Više me, ipak, iznenadi ljudska dobrota i razumijevanje nego sama količina donacija“, zaključila je Crnčević.

OOCK Bar će ove nedjelje, osim akcije solidarnosti, sprovesti akciju dobrovoljnog davanja krvi, predavanja i radionice u vaspitno-obrazovnim ustanovama, kviz znanja o Crvenom krstu, podjelu humanitarne pomoći i promociju svojih aktivnosti na Gradskom trgu. Podsjetimo, Svjetski dan i Nedelja Medjunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca obilježava se od 8. do 15. maja pod motom “Ujedinjeni u humanosti” kojim Medjunarodna  federacija društava Crvenog krsta/polumjeseca, šalje poruku svima da budu istinski ujedinjeni u humanosti.

The post Crnčević: Neophodno sistemski urediti položaj Crvenog krsta i zakonski potvrditi značaj u humanitarnoj oblasti first appeared on BARinfo.

Direktor barske ekspoziture Erste banke Nikola Dabović, uručio je ček sekretarki Opštinske organizacije Crvenog krsta Bar Zorici Crnčević, istakavši da je riječ o vidu podrške aktivnostima najstarije humanitarne organizacije u gradu i njenom dugogodišnjem doprinosu lokalnoj zajednici.

Zahvaljujući se na vrijednoj donaciji, Crnčević je naglasila da ovaj gest predstavlja primjer društveno odgovornog poslovanja i posvećenosti potrebama ljudi koji žive u barskoj opštini.

„Ova vrijedna i, nažalost, rijetka donacija biće usmjerena na potrebe naših korisnika, kao i na realizaciju aktivnosti koje planiramo tokom 2026. godine“, kazala je Crnčević, uputivši rukovodstvu i zaposlenima Erste banke želje za uspješan rad i dalji razvoj.

“Želim da u narednoj godini i još dugo, svi srećno i u miru živimo pod krovom našeg lijepog grada“, poručila je Crnčević.

The post Crveni krst Bar dobio značajnu podršku ERSTE banke first appeared on BARinfo.

Na nagradni konkurs za najbolji literarni rad u kategoriji osnovnih škola, na temu „Ne okreći glavu“, pristigla su 54 rada iz osnovnih škola „Meksiko“, „Jugoslavija“, „Kekec“, „Anto Đedović“ i „Blažo Jokov Orlandić“. Žiri u sastavu Milica Vukmanović Jovanović, Valentina Lekić i Dušanka Dabović, predstavnica Crvenog krsta Bar odlučio je, da za veliki broj dostavljenih radova, posebno posebno pohvali OŠ „Anto Đedović“.

Prva nagrada dodijeljena je Sofiji Pejović iz OŠ „Kekec“ (mentorka Staša Savić) i Mini Lukolić iz OŠ „Meksiko“ (mentorka Rajka Nikolić).

Drugo mjesto dijelili su Daris Adrović iz OŠ „Jugoslavija“ (mentor Ivana Krulanović) i Nikita Šabalin iz OŠ „Anto Đedović“ (mentor Svetlana Knežević).

Treće mjesto osvojili su Tadija Rondović iz OŠ „Anto Đedović“ (mentor Ljiljana Milović) i Drita Rugovaj iz OŠ „Meksiko“ (mentor Nataša Markoč).

Na nagradni konkurs za najbolji literarni rad, u kategoriji srednjih škola pristiglo je samo devet radova, iz Srednje stručne i Srednje ekonomsko ugostiteljske škole. Oni su slali radove na temu „I najmanje svjietlo razbija tamu“.

Prvo mjesto podijelile su  učenice Nikolina Rabrenović i Zema Škrijelj iz Srednje ekonomskog ugostiteljske škole. Njihova mentorka je Ivana Kecojević.

Anđela Zindović, takođe iz iste škole, osvojila je drugo mjesto. I njena mentorka je Ivana Kecojević, dok je Anesa Hurić, iz SEUŠ, osvojila treće mjesto. Njen mentor je Anto Zgradić.

Jovana Vučićević iz Srednje stručne škole osvojila je treće mjesto (mentorka Nataša Despotović).

Na nagradni konkurs za najbolji likovni rad u kategorji osnovnih škola, na temu „Srce na dlanu“, pristiglo je 98 radova iz osnovnih škola „Kekec“, Đerđ Kastrioti Skenderbeg“, „Blažo Jokov Orlandić“, „Meksiko“; „Jugoslavija““, „Srbija“ i „Anto Đedović“.

Prvo mjesto podijelili su Zera Piliavets,  iz  OŠ „Kekec“ (mentor Goran Ćetković) i Stefan Georgiev iz OŠ „Srbija“ (mentor Miloš Kontić).

I drugo mjesto osvojila su dva rada – Dorotee Petrović i Ognjena Krunića iz OŠ „Kekec“ (mentor Goran Ćetković).

Treće mjesto podijelile su Sara Selović iz OŠ „Jugoslavija“ (mentor Danijela Drobnjak) i Sena Mustafić iz OŠ „Meksiko“ (mentor Vesna Radovanović).

Specijalne nagrade dodijeljene su Nikolini Zejak iz OŠ „Srbija“ (mentor Miloš Kontić), Nini Durutović i Darini Koval iz OŠ „Jugoslavija“. Njihova mentorka je Danijela Drobnjak.

Odlučeno je i da rad Mirke Bošković iz OŠ „Meksiko“ (mentor Vesna Radovanović) bude sačuvan kao programsko rješenje za budući plakat ili poster za akcije Crvenog krsta.

Na likovni konkurs u kategoriji srednjih škola, na temu „Kap krvi – more života“ stiglo je šest radova iz Srednje stručne škole i Srednje ekonomsko ugostiteljske škole.

Prvo mjesto osvojila je Kristina Bokovac iz Srednje stručne škole (mentor Merima Đukić). Druga je bila Isidora Ceković, takođe učenica Srednje stručne škole, a treće mjesto osvojio je zajednički rad Sandre Miljanić i Aldine Vulić iz Srednje ekonomsko ugostiteljske škole.

Pozdravljajući okupljene, sekretarka OO Crvenog krsta Bar, Zorica Crnčević  istakla je da je ovo „jedno od najljepših okupljanja, prema kome imamo posebne emocije“.

Zahvalila je svim školama, koje su dale doprinos šaljući likovne i literarne radove, kako bi svi zajedno obilježili 150 godina od osnivanja Crvenog krsta Crne Gore.

„Ovaj dan je poseban, zato što je Svjetski dan volontera, dan dobrovoljnog rada, dobročinstva i nečeg što je najveće nematerijalno dobro u životu“ istakla je ona.

Pjesnikinja Milica Vukmanović Jovanović podsjetila je okupljene na misiju „najznačajnije i najhumanije organizacije na svijetu“ – Crvenog krsta, na njenog osnivača, kao i na činjenicu da je Crna Gora prva na Balkanu i dvadeseta članica svjetske organizacije Crvenog krsta. Podsjetila je i na Dan volontera i „izuzetne ljude koji, bez ikakve nadoknade, svojim angažovanjem u svim sferama pomažu ljudima u potrebi.“

The post Povodom Svjetskog dana volontera, dodijeljene nagrade za najbolje likovne i literarne radove first appeared on BARinfo.

Povodom 150 godina rada Crvenog krsta u Crnoj Gori, gosti Radio Bara bili su predsjednik CKCG Mitar Vučković, generalna sekretarka Jelena Dubak i sekretarka Opštinske organizacije CK Bar, Zorica Crnčević.

Crveni krst je kroz istoriju, u najtežim vremenima rata, gladi, epidemija, elementarnih nepogoda, izbjegličkih kriza, bio nezamjenljivi činilac u pomoći i podršci stanovništvu, ispisujući najljepše stranice humanosti i čovječnosti.

„Živimo na balkanskoj vjetrometini, gdje je često dolazilo do sukoba, dovoljno je samo spomenuti Prvi i Drugi svjetski rat. Crveni krst je uvijek bio prisutan i pomagao u mjeri mogućeg. Naša organizacija je bila tu i 1979. godine kada nam se desio katastrofalni zemljotres, prvi smo priskočili u pomoć, što se od nas i očekuje, kao organizacije od posebnog društvenog značaja. Veliku ulogu je imao i devedesetih godina prošlog vijeka, kada smo imali rat u okruženju, i kada je Crna Gora primila veliki broj izbjeglica. Trebalo je sve te ljude smjestiti, obezbijediti im hranu i ljekove. U novije vrijeme, epidemije korona virusa, Crveni krst je nanovo bio prvi koji je sakupljao i distribuirao pomoć i ljekove do najudaljenijih krajeva, opet do najsiromašnijih, starih i nemoćnih”, kazao je predsjednik CKCG Mitar Vučković.

I danas, u redovnim okolnostima, često je jedina svjetla tačka u životima najsiromašnijih, starih, bolesnih, ostavljenih, kojih je danas u stresnom, dinamičnom životu, sa niskim ekonomskim standardom, nažalost sve više. Zaposleni i volonteri obilaze stare i nemoćne u napuštenim domovima, brinu o njima, organizuju druženja u svojim prostorijama, pružaju psihosocijalnu podršku, stižu i do materijalno najugroženijih, a u svemu tome, kako su istakli naši sagovornici, najveće i najljepše jesu topla riječ, osmjeh, nada i osjećaj da nisu sami i ostavljeni.

„Zato bih posebno priznanje odao geronto domaćicama koje svakodnevno obilaze veliki broj korisnika tog servisa CK. Vodimo računa i o mladima, edukujemo ih o prvoj pomoći, u kom dijelu iz godine u godinu ostvarujemo sve bolje rezultate. Cilj nam je da što veći dio populacije bude obučen za pružanje prve medicinske pomoći, dok stigne stručna, u teškim situacijama. Obučavamo i spasioce na vodi i ski stazama. Imamo veoma dobar, licencirani program i izvanredne instruktore u našem Domu solidarnosti u Sutomoru. Pomažemo invalidima, RAI populaciju, izbjeglicama, bilo ih je puno, na primjer, u novije vrijeme, iz Ukrajine. Dešavali su se zemljotresi u Turskoj, Albaniji, kada smo, takođe, reagovali, prilikom poplava u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji. Uvijek smo prisutni u nevolji, želimo da pomognemo, ne samo u svojoj državi, već i u okruženju, gdje imamo drage prijatelje u svim nacionalnim organizacijama bivše Jugoslavije. Baštinimo dugu i prijateljsku saradnju, i u tom smislu Crveni krst daje značajan doprinos povezivanju. Naši prijatelji iz drugih nacionalnih organizacija biće prisutni na našoj svečanosti 28. novembra na Cetinju. Dakle, široka je lepeza aktivnosti CK, koji je pokazao, da uprkos teškoćama, ima kapacitete da iznese veliki teret na svojim plećima. Imamo kvalitetan kadar, svakodnevno radimo na unapređenju i naših usluga i naše volonterske mreže. Zato je potrebna podrška države, lokalnih uprava, jer uvijek može i treba bolje”, poručio je Vučković.

Generalna sekretarka, Jelena Dubak potencirala je značaj pomoći starima i usamljenima, posebno u vremenima otuđenosti i dehumanizacije.

„Danas u Crnoj Gori nemamo dovoljno ustanova – Domova za stare u koje bi bili smješteni stari i nemoćni. Oni jesu potrebni, ali najbolje i najprihvatljivije za njih, u većini slučajeva, jeste da ostanu kod svoje kuće. Mi, u Crvenom krstu se trudimo da im pružimo uslugu, donesemo namirnice, ljekove, pomognemo da odu kod ljekara, plaćamo im račune, završavamo neke administrativne poslove, jer nigdje nije ljepše nego u svojoj kući. Mnogi od njih, upravo zbog podrške zaposlenih i volontera CK ostaju što duže u svojim domovima, jer znamo da je, naglašavam, za većinu to prihvatljivije, a Dom, kao ustanova, jeste potrebna i važna, onda kada, zaista više nisu u mogućnosti da žive sami i kada je to krajnja nužda za mnoge ”, naglasila je Dubak.

Zorica Crnčević, sekretarka OO CK Bar osvrnula se na pitanje koliko je više potrebna i dragocjena misija CK upravo u ovim vremenima kada svjedočimo alijenaciji društva, destabilizaciji porodice i tradicionalnih vrijednosti.

„Crveni krst je uvijek bio potreban. On je, u stvari, nastao u velikoj izbjegličkoj krizi i u velikoj ljudskoj patnji, iz potrebe da se pomogne najranjivijima grupama – starima, bolesnima, ženama i djeci. Skoro sam pročitala na društvenoj mreži Međunarodne federacije komentar, koji govori o osnivaču CK Anri Dinanu – ‘Jedna dobra namjera postala je globalna akcija’. Ta jedna rečenica lijepo oslikava suštinu. CK je prisutan u stotinu devedeset i jednoj zemlji, i stalno podsjeća na obavezu njegovanja humanosti. Mislim da Crna Gora i njeni građani to itekako slijede i ne možemo im pripisati to da su podlegli nekoj dehumanizaciji, jer u najtežim vremenima su pokazali i pokazuju spremnost da pomognu onima koji su u nevolji. To je usađeno u naš tradicionalni moral i etiku, to je suština crnogorskog čovjeka – da podijeli kada ima, i, možda, više da onima kojima je potrebno, nego što će ostaviti za sebe. Međutim, ono što će meni lično, profesionalno, ostati žal, a možda i neće, jeste činjenica da na pravi način vrednujemo ulogu i značaj Crvenog krsta. Ponekad imam utisak da to ne činimo i da toga nismo svjesni . Imamo kratka sjećanja za sve što se dešava kroz istoriju. Dovoljno je sjetiti se zemljotresa 1979. godine. Jugoslavija je tada bila velika i stabilna zemlja, ali je značajan dio pomoći upravo stizao posredstvom CK, skladištila se u opštinskim organizacijama i tako se pomagalo ugroženom stanovništvu. Onda smo došli do devedestih godina, kada se ta velika zemlja raspala na tragičan način. Niko nije očekivao da će se to desiti i to upravo na takav način, ratom. Tada su deset posto stanovništva u Crnoj Gori činile izbjeglice. Opet je bio pogođen čovjek. Susret sa ljudskom patnjom i pričama tih ljudi, među kojima su bile izbjeglice iz Bosne, Hrvatske, prognana lica sa Kosova i Metohije, ne može se mjeriti ni sa jednom materijalnom potrebom. To su teške sudbine, jer nije lako seliti se iz stana u stan u jednom gradu, a tek da ne govorimo kako je pod prijetnjom za sopstveni i živote svojih članova porodice, napustiti svoja ognjišta, domove. Svi mi angažovani u Crvenom krstu, prošli smo kroz tu generalnu patnju koju donosi izbjeglištvo. Dobro smo se nosili sa tim, pomagali, ali ostaju ožiljci na volonterima i zaposlenima, jer nismo u tim trenucima vodili računa kako to utiče na nas, kako da ‘sameljemo’ taj stres i prevaziđemo ga. Nažalost, to se odrazilo na zdravlje kolega, neki više nisu među živima, neki su mnogo bolesni. Stres nije prisutan samo u vanrednim događajima, već i u svakodnevnom radu sa korisnicima, od kojih mnogi imaju teške i sumorne životne priče. Zato mi je žao što naši mladi volonteri, koji se, takođe, nose sa tim bremenom, nisu prepoznati kao najdragocjeniji sloj društva, jer sistem mora biti svjestan da ljudi koji nose u sebi dobročinstvo i želju da pomognu, sjutra će biti i najbolji dio našeg društva – odgovorni na poslu, humani, čiji će doprinos u izgradnji boljeg sistema biti najveći. Dakle, nije dovoljno cijenjen volonterski rad, najviše ga cijenimo mi, u Crvenom krstu. Možda ga još neko poštuje, ali se to slabo vidi i prepoznaje. Sreća je da još uvijek ima puno mladih ljudi koji žele da volontiraju, često ih u tom pravcu usmjeravaju i motivišu prosvjetni radnici, što potvrđuje da iskra humanosti i dobrote nije ugašena”, istakla je Crnčević.

Predsjednik CKCG slaže se da volonterizam, koji je osnovna baza rada CK, nije ispoštovan na pravi način.

„Ne samo da, generalno, društvo nema adekvatan odnos prema volonterima, već on izostaje i prema samoj organizaciji Crvenog krsta, osim u situacijama koje možemo nazvati vanrednim i kriznim. Kada prođe teški period, zaboravi se CG i ono što je radio. To nije samo moj utisak, već i kolega koji su dugo u ovoj organizaciji. Moramo kao društvo da imamo odgovarajući tretman ovakvih i sličnih organizacija, koje donose stabilnost, bezbjednost u vanrednim okolnostima, ali i u redovnim doprinose socijalnom miru i ostvarivanju socijalne pravde, itekako potrebne. Generalna sekretarka i ja, imali smo priliku da razgovaramo sa Kejt Forbs, predsjednicom Međunarodne federacije društva Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca (bila je velika čast i privilegija primiti u posjetu tako jednu uglednu i visoku ličnost iz svijeta humanosti) koja nam je, između ostalog, kazala da u Americi, kada čovjek bira mjesto stanovanja, jedan od glavnih opredjeljujućih momenata jeste da li na tom području postoji organizacija i kancelarija Crvenog krsta. Kod nas, nažalost, nije takav slučaj, ali vjerujemo da ćemo afirmišući sve ove aktivnosti o kojima smo govorili, doprijeti do onih koji odlučuju, kako bi CK dodijelli pravi status – ne državne ustanove i institucije, jer to nije, nego saveznika i partnera na ovim poslovima od posebnog društvenog značaja. Takođe, neophodno je našoj organizaciji opredijeliti dovoljno finansijskih sredstava za funkcionisanje, jer često smo mi nekim ljudima jedina šansa za život”, upozorio je Vučković.

Crveni krst je, navodi predsjednica OO Bar, Zorica Crnčević, pomažući organ državi u humanitarnoj oblasti, a da li ona i lokalne uprave na adekvatan način to vraćaju ovoj organizaciji?

„To je stara, prepoznatljiva definicija i to jeste tako. Stari, nemoćni, siromašni, invalidi, vrlo često nas doživljavaju kao članove porodice. Dovoljno je vidjeti koliko im radosti pruža samo jedan naš servis, a to je Klub starih koji funkcioniše u okviru naše organizacije”, istakla je Crnčević.

Jelena Dubak, generalna sekretarka CKCG, smatra da ne dobijaju dovoljnu podršku od strane države i lokalnih uprava.

„Od nas se sve očekuje i često smo kritikovani. Upravo smo na Upravnom odboru CK donijeli odluku o izmjeni Zakona, koji je dobar bio u vremenu kada je donesen, tadašnje rukovodstvo postiglo je maksimum, ali dosta stvari se promijenilo i moramo se prilagođavati tome. Mi smo zemlja koja je pred ulaskom u EU, i samo ta činjenica ukazuje da regulative moramo mijenjati, a posebno decidno definisati finansiranje lokalnih organizacija CK, jer u tom smislu imamo ozbiljnih izazova. Često upotrebljavamo pogrešnu terminologiju – ‘razumijevanje lokalnih uprava’, ne, ne možemo govoriti o razumijevanju, jer to je obaveza, moraju, dakle da finansiraju CK za sve one poslove koji su mu zakonom povjereni. Ti poslovi nisu izmišljeni, već proizilaze iz Ženevskih konvencija, koje imaju nadustavnu moć. Mnogi drugi poslovi koje radi CK definisani su zakonom, ne niti odredbom, niti odlukom, i za brojne programe iznalazi sredstva iz donacija, na osnovu projekata i iz međunarodne pomoći. Pojedine lokalne uprave se ponašaju neodgovorno, to ne poštuju, i moram reći da je prosto nevjerovatan takav odnos prema jednoj ovakvoj organizaciji koja radi sve ovo o čemu smo pričali, i koja je više puta kroz istoriju, čuvala socijalni mir u državi. Uprkos tome, od nas se očekuje da radimo na najvišem nivou, podnosimo izvještaje, koriste nas upravo kada treba promocija nekim donosiocima odluka. To više ne smijemo da prihvatamo i tolerišemo, jer nemamo mandat pred našim zaposlenima i volonterima da na takav način funkcionišemo. Zato smo krenuli u izmjene zakona kako bi došli do najboljeg modela kada je riječ o našem statusu i finansiranju. Mi jesmo organizacija ‘sui generis’, specifična i jedina takve vrste u svijetu, radimo kao NVO, što podrazumijeva nezavisnost i neutralnost, ali smo organizacija sa posebnim statusom. Nepovoljnost je to što nemamo pravo, kao druge NVO, da apliciramo za fondove podrške, jer nismo uređeni Zakonom o nevladinim organizacijama, što je još jedan od razloga za često nerazumijevanje. Sa druge strane, ponavljam, od nas se očekuje ozbiljan i kontinuiran rad, vođenje administracije, pisanje izvještaja, a budžeti su nam zanemarljivi na lokalnom nivou. Koristimo i ovaj povod, jubilej od 150 godina, da pozovemo nadležne da imaju više sluha za CK, jer ono što mi radimo služi, prvenstveno građanima, da ostvare svoja socijalna prava, kako domicilno stanovništvo, tako i ono koje pobjegne pred raznim nevoljama i ratovima iz svojih zemalja. Crna Gora će uskoro, vjerovatno, postati članica EU i ljudska prava se moraju poštovati. Mi smo tu da ih svojim kapacitetima i znanjem realizujemo. Organizacije CK u svijetu, Evropi, su u mnogo boljem položaju”, naglasila je Dubak.

Predsjednik Crvenog krsta Crne Gore Mitar Vučković je kazao da Bar nije opština koja ne poštuje zakon, već smatra da je ona primjer kako se treba odnositi i sarađivati sa OO CK.

„Zahvaljujem se ljudima u lokalnoj upravi na tome, iskazanoj volji i namjeri da još bolje sarađujemo i unapeđujemo rad opštinske organizacije, na dobrobit građana. Međutim, ima opština u Crnoj Gori u kojima smatraju da sa hiljadu ili hiljadu i po eura, mogu da završe obaveze prema CK. Pitam se, ako je potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu, prema zvaničnim podacima Monstata, 1.800 eura, kako onda možemo pomoći 50 ili 100 porodica u stanju socijalne potrebe. Zato ću na kraju poručiti ‘ budimo ljudi, jer svi smo braća’, i imajmo to u vidu, obraćam se nadležnima, kada budu formirali budžete i sarađivali sa Crvenim krstom”, zaključio je Vučković.

Sekretarka OO CK Bar, Zorica Crnčević, istakla je da imaju dobru saradnju sa lokalnom upravom, da se otvaraju potrebe za novim uslugama, pa i u unapređenju saradnje.

„Vjerujem da ćemo zajedno sa opštinom odgovoriti svemu tome, unaprijediti naš rad, baštiniti svjetle tekovine Crvenog krsta i ići jedino ispravnim putem – putem humanosti i čovjekoljublja”, kazala je Crnčević.

U svemu tome značajna je podrška medija, a Radio Bar, kako je navela generalna sekretarka CKCG, Jelena Dubak, uvijek je bio podrška organizaciji u ostvarivanju njene dragocjene i važne misije.

The post Crveni krst Crne Gore – 150 godina na putu humanosti (2. dio) first appeared on BARinfo.

“Drago mi je što smo u Radio Baru, gradu Baru, jer upravo ovdje imamo jednu od najboljih organizacija u mreži CKCG. Ova humanitarna organizacija u našoj zemlji datira iz 1875. godine, u vrijeme Hercegovačke bune, kada je više od 60.000 Hercegovaca došlo u Crnu Goru, a tada je svaki treći građanin bio izbjeglica. To je bio povod za osnivanje Odbora za pomoć, kasnije je prerastao u organizaciju, koja je rasla, razvijala se u prethodnih 150 godina i bila prvi Crveni krst na Balkanu i 22. na svijetu. To govori o značajnoj tradiciji i Crnogorcima kao humanim ljudima, spremnim da uvijek prvi priskoče u pomoć kada je potreba i nevolja. Jedan od glavnih inicijatora osnivanja organizacije bio je crnogorski suveren Nikola Petrović, a pokretač mitropolit crnogorsko – primorski Ilarion. Do 1945. godine predsjednici organizacije bili su sveštena lica, a nakon toga ugledni ljudi iz svjetovnog života. Na meni je ogromna odgovornost da nastavim ono što su oni za ovo dugo vrijeme gradili i dobro izgradili”, kazao je predsjednik CKCG Mitar Vučković.

Jelena Dubak je godinama generalna sekretarka ove humanitarne organizacije, ali njene veze, kopče sa Crvenim krstom, su još mnogo duže, jer se još kao djevojčica, volontirajući, pridružila vrijednim pregaocima i plemenitim ljudima koji su radili ili podržavali njegov rad.

“Mogla bih reći da poznajem Crveni krst ‘u dušu’ i da me je izgradio u punom i pravom smislu u ono što jesam danas. Prvu školu podmlatka završila sam u vašoj opštini, u Domu solidarnosti u Sutomoru, odatle su i krenuli moji volonterski dani. U mom životu, uz moju porodicu, ti dani predstavljaju najljepši period. Kasnije, profesionalni angažman je donio brojne izazove, odgovornost, ali i zadovoljstvo. Drago nam je, i predsjedniku, pretpostavljam, i Zorici, što radimo u Crvenom krstu u trenutku kada obilježavamo 150 godina njegovog postojanja, tim prije što nema mnogo organizacija i institucija koje se mogu pohvaliti tako dugim trajanjem. Nije se radilo samo ‘na krilima’ stare slave, već smo konstantno imali priliku da se dokazujemo i pokažemo na djelu, prvenstveno u vanrednim okolnostima, kada se to, možda, više vidi, ali i u redovnim, mirnodobskim uslovima, kada ne radimo ništa manje”, istakla je Dubak, koja je objasnila šta je nju motivisalo da se pridruži Crvenom krstu.

“Dva su aspekta o kojima mogu govoriti kada je o tome riječ. Prvi je da takvo razmišljanje, vaspitanje i opredjeljenje dolazi iz moje porodice, jer su moji roditelji bili angažovani u Crvenom krstu. Međutim, nisu mi to nametali, sama sam, posmatrajući šta i kako rade, kakav je njihov volonterski doprinos, shvatila da je to nešto veoma značajno za zajednicu i društvo. Opštinska organizacija CK Podgorica bila je smještena u mojoj zgradi, baš u ulazu gdje sam živjela, zanimalo me da odem i vidim na koji način funkcionišu. Već na prvom sastanku i susretu sa mladim volonterima shvatila sam da je to i moje opredjeljenje, u potpunosti sam pronašla sebe i vrlo brzo bila angažovana na poslovima psihosocijalne podrške izbjeglicama. S obzirom na moj afinitet prema jezicima, tadašnji predsjednik Slobodan Kalezić me, na neki način ‘bacio u vatru’, vrlo brzo sam radila i kao prevodilac. Moj put je već bio zacrtan tada, u ranom djetinjstvu, nikada se nisam pokajala, iako je bilo teških i izazovnih dana i perioda. Mislim i danas da je to najljepši posao na svijetu, sa svim izazovima, ali i predivnim trenucima, koje gotovo svakodnevno nalazim i doživljavam”, kazala je Dubak.

Zorica Crnčević, sekretarka OO CK Bar je, takođe, dugo u ovoj humanitarnoj organizaciji, u kojoj je profesionalno angažovana tri decenije.

“Rođena sam u socijalizmu, društvenom sistemu u kojem smo svi na neki način pripadali Crvenom krstu. Kao srednjoškolka sam bila član Skupštine mladih Crvenog krsta. Ovaj angažman nije posao koji tražimo, kao što su kazali predsjednik i generalna sekretarka, već smo opredijeljeni za njega kroz naš odgoj, moralni profil. Išli smo zapravo tamo gdje smo trebali da budemo i gdje smo osjećali da pripadamo. Crveni krst jeste organizacija koja zahtijeva cijelog čovjeka u svakom smislu – profesionalnom i ljudskom. Čini mi se da mi, u Crvenom krstu, nikada nismo bili dovoljno profesionalci, u smislu da striktno pratimo stroge, administrativne norme, nego smo uvijek balansirali i ljudsko stavljali ispred profesionalnog. Tradicija Crvenog krsta u Baru, poklapa se sa njegovim počecima u Crnoj Gori 1875. godine. Na ‘Barskom vremeplovu’ se pojavio podatak da je je dvadesetih godina XX vijeka, od Crvenog krsta Londona stigla pomoć u Bar za lokalno stanovništvo. To su bile teške godine (mada su u Crnoj Gori uvijek teške), ali ta pomoć ne bi mogla biti distribuirana do nas bez urgencije i napora CKCG i ljudi koji su njime rukovodili. Duga je tradicija humanitarnog rada, generalno u Crnoj Gori. Mislim da se tu okupljaju i zadržavaju najbolji ljudi. To tako i mora da bude, uprkos svim teškoćama i odgovornosti. Moramo biti spremni na kritiku, lako je kada je ona osnovana, ali vrlo teško preživljavamo kada je neopravdana. Uspjeli smo da kroz vrlo težak period raznoraznih turbulencija, vanrednih događaja, elementarnih nepogoda, tranzicije, sačuvamo samostalnost naše organizacije i ispoštujemo osnovne principe”, istakla je Crnčević.

Predsjednik CKCG Mitar Vučković, podsjetio je koji su osnovni postulate na kojima radi ova humanitarna organizacija.

“Postoje sedam osnovnih principa koji su, u stvari, mjera čovječnosti i kompas kojim se rukovodimo. Prvo i osnovno jeste da budemo humanisti, nezavisni, nepristrasni, neutralni, jedinstveni i univerzalni, zasnovani na volonterima, koji su osnovna i najveća naša snaga. Značajna je još jedna uloga Crvenog krsta, a to je naš uticaj na stvaranje boljeg i humanijeg društva kroz edukacije i okupljanje mladih, njihovo usmjeravanje na dobar put, na kojem se insistira na empatiji, jer moramo priteći ljudima u pomoć, znati da je njihova nevolja i naša. To je nešto što ovako dugo održava ovu organizaciju i na čemu mi, zaposleni, danas insistiramo. Nisu prioritet materijalne stvari, već upravo to – da ljudi koji su u nevolji osjete da nisu sami, jer uglavnom se radi o onima koji, najčešće iz objektivnih razloga, nisu pokriveni nekim programom socijalne politike i zaštite. Tada zakucaju naši zaposleni ili volonteri na njihova vrata. Suvišno je govoriti koliko im to znači, ne samo kese sa namirnicama i lijekovima koje im donesu, već topla riječ, i prije svega, osjećaj da nisu sami i ostavljeni. Njihov osmjeh znači mnogo, zato Crveni krst ima nemjerljivu misiju u društvu, a svaka odgovorna i demokratska zajednica to mora da ima u vidu i njeguje”, poručio je Vučković.

Zorica Crnčević ističe da tu organizaciju nisu održala materijalna i finansijska dobra, jer za Crveni krst nikada nije bilo dovoljno novca, niti nagrade i priznanja, već ljudi.

“Zato ovo jeste prilika da se sjetimo svih njih koji su joj dali najbolji dio sebe, štitili je i prenijeli budućim generacijama na čuvanje i sprovođenje one misije zbog koje postojimo i koja je dragocjena. Bilo ih je puno u našem gradu, bilo je teško vrijeme u ovih 150 godina, ratovi, epidemije, gladi… Nemoguće ih je sve pomenuti i nagraditi. Ovoga puta predložili smo, i to je prihvaćeno, da posthumno priznanje uručimo vašoj koleginici Nedjeljki Cici Pavlović, koja je bila dio naše organizacije. Ona je radila i kao volonter, živjela ideju Crvenog krsta, počev od djetinjstva, kroz omladinski rad, dok je bila na studijama, a kasnije i kao profesionalac, trudeći se da građanima pruži uvijek pravu i objektivnu informaciju. Dala je ogroman doprinos i veoma poštovala sve što radi ova humanitarna organizacija. Priznanje će biti uručeno Cicinoj porodici, koja je, takođe, uvijek bila uz nas”, istakla je Crnčević.

Godina jubileja obilježena je i štampanjem Monografije 150 godina Crvenog krsta Crne Gore.

“Moram napomenuti da uz sve naše redovne aktivnosti, Crveni krst učestvuje u donošenju strategija, ataka, zakona, kako bi ih prilagodili potrebama naših korisnika, jer mi smo njihov ‘produženi glas’, sarađujemo sa drugim organizacijama na međunarodnom nivou, kako bi se izborili za što bolji status. Nikada nismo u potpunosti zadovoljni, i dalje ćemo raditi na tome. Što se tiče jubileja i programa obilježavanja, drago nam je što će CKCG po prvi put dobiti sveobuhvatnu Monografiju (imali smo sličnu povodom 100 godina) koju je radio referentan tim stručnjaka, i koja će ostati važan pisani trag o istorijatu i misiji Crvenog krsta u prethodnih stotinu pedeset godina”, navela je Dubak.

Iako sa ograničenim materijalnim mogućnostima, sve opštinske organizacije dale su doprinos obilježavanju jubileja nizom manifestacija, a uvod u program bila je tribina na Univerzitetu Crne Gore na kojoj je govoreno o izazovima sa kojima se Crveni krst suočavao tokom svog dugog trajanja, razvoju međunarodnog humanitarnog prava, uz osvrt na Ženevske konvencije i problematiku savremenog doba.

O ovim važnim temama govorili su dekanka Pravnog fakulteta Aneta Spaić, istoričar Petar Glendža, dr Slavko Burzanović, mr Vukota Vukotić, Nataša Špadijer, istoričari Vukan Ražnatović i Filip Kuzman, doc dr. Adnan Prekić, prof. Nađa Durković, profesorice Pravnog fakulteta dr Andreja Mihailović i dr Sanja Grbović, generalna sekretarka CK CG Jelena Dubak, studenti…

Tada je zaključeno da “uprkos brojnim izazovima sa kojima se CKCG susrijetao, poput ratova, elementarnih nepogoda, izbjegličkih kriza, raznih oblika prenosivih bolesti i pandemija, spoljašnjeg uticaja, uvijek je kao humanitarna organizacija odolijevala i nikada nije prestala da bude podrška građanima. Novo vrijeme nam donosi brojne izazove, sukoba je svakoga dana sve više, a Crveni krst Crne Gore će nastaviti da djeluje i bude svuda za svakoga”.

The post Crveni krst Crne Gore – 150 godina na putu humanosti (1. dio) first appeared on BARinfo.

Obuka iz prve pomoći razvija svijest o rizicima iz okruženja, podstiče preventivne mjere i osnažuje pojedince da reaguju u kriznim trenucima. Dušanka Dabović, koja godinama radi sa predškolcima i najmlađim osnovcima, istakla je da je sa njima važno krenuti od ranog djetinjstva.

„Djeca najbolje uče kroz igru. Kada im pokažemo kako da pravilno pozovu pomoć ili da stave flaster na ranicu, oni to ne doživljavaju kao obavezu, već kao zabavnu aktivnost. Upravo u tim godinama usvajaju navike čijom primjenom kasnije mogu spasiti svoj ili tuđi život. Statistika pokazuje da se najveći broj povreda događa u kućnom okruženju, a djeca često prva primijete problem. Ako znaju osnovne korake, mogu zaštititi i sebe i mlađe ukućane”, smatra Dabović dodajući da takav način rada ne samo da razvija osjećaj odgovornosti, već kod djece gradi i empatiju i solidarnost.

Instruktorka Dragana Vukčević, inače prosvetni radnik, podsjeća da je većina odraslih imala priliku da se upozna sa osnovama prve pomoći, najčešće tokom školovanja ili kroz kurs za polaganje vozačkog ispita. Međutim, kako kaže, “problem nastaje kada se to znanje ne obnavlja i ne vježba”.

„Prva pomoć nije teorija koju naučite jednom za svagda. To je vještina koja se gubi ako se ne praktikuje. Ljudi često misle da sve to znaju, ali u trenutku nesreće strah, panika i neizvjesnost blokiraju reakciju. Zato je obuka, a posebno obnavljanje znanja na svake dvije godine, od ogromne važnosti. Zakon predviđa da svaka veća firma mora imati obučeno najmanje dva odsto zaposlenih, i u Baru to zaista funkcioniše. Škole, zdravstvene ustanove, preduzeća i velike kompanije pokazuju dobru praksu i ulažu u edukaciju zaposlenih“, kazala je Vukčević prisjetivši se niza primjera kada su upravo polaznici kursa Crvenog krsta reagovali na ulici, u firmi ili kod kuće, i svojim postupcima spasili život.

Instruktor Tomislav Stević, dugogodišnji volonter Crvenog krsta je naglasio da prva pomoć nije rezervisana samo za medicinske radnike, već da je namijenjena svima, od djece u vrtiću do najstarijih građana.

„Naši treninzi su pažljivo osmišljeni. Polaznici prvo prolaze teorijski dio, gdje se upoznaju sa osnovnim pravilima – kako prići povrijeđenom, na šta obratiti pažnju, kako pravilno pozvati pomoć. Zatim slijedi praktični dio, kroz simulacije i rad sa markirantima, gdje učimo ljude da savladaju najtežeg neprijatelja, a to je strah. Strah od krvi, od bola, od odgovornosti. Kada se to prebrodi, i najteža situacija postaje savladiva. Najvažnije je obezbijediti sopstvenu sigurnost, zatim pozvati 124 i tek onda pristupiti pružanju pomoći. Čak i ako neko misli da ne zna dovoljno, već i sam poziv hitnoj pomoći predstavlja prvi korak u spašavanju života”, poručio je Stević, naglašavajući da su simulacije posebno važne jer omogućavaju ljudima da se pripreme na realne situacije i ne izgube prisebnost kada se stvarno suoče sa nesrećom.

Sagovornici su podijelili i inspirativne primjere iz života. Dabović je ispričala kako su učenici jedne škole na vrijeme primijetili da njihova nastavnica pokazuje simptome sunčanice i odmah reagovali sklonivši je u hlad i pozvavši pomoć. Vukčević je pomenula građanina koji je, zahvaljujući znanju sa kursa, uspio da spasi prijatelja koji je doživio iznenadni srčani zastoj.

„To su priče koje nam daju motivaciju da nastavimo još snažnije. Ne postoji veći uspjeh nego kada vam bivši polaznik obuke prve pomoći kaže da je, zahvaljujući naučenom na kursu, spasio život“, naglasila je Vukčević.

OOCK Bar nastavlja da sprovodi edukativne aktivnosti tokom cijele školske godine, kroz radionice u školama i vrtićima, kao i kroz javne promotivne akcije.

„Čak i kratki susreti sa građanima na trgovima, gdje volonteri demonstriraju osnovne postupke, mogu biti dragocjeni. Nekada je dovoljno pet minuta da neko nauči kako pravilno da reaguje u ključnom trenutku“, rekla je Dabović.

Na kraju razgovora, instruktori su uputili ključne poruke povodom Svjetskog dana prve pomoći. Tomislav Stević je kazao da treba prevazići strah i biti pobjednik sam nad sobom. “Kada se oslobodimo panike, možemo uraditi mnogo više nego što mislimo”. Dušanka Dabović je poručila roditeljima da djecu treba učiti kroz igru, što je najljepši i najučinkovitiji način da im prenesu znanje koje će nekome, možda, spasiti život. „Pomoći sebi i drugima, to je suština prve pomoći. Ako svi budemo spremni da reagujemo, zajednica će biti sigurnije mjesto”, poručila je Dragana Vukčević.

Naši sagovornici zaključuju da prva pomoć nije znanje rezervisano za stručnjake, već vještina koju može i treba da savlada svako. U trenutku nesreće, ona može biti presudna razlika između života i smrti.

The post Prva pomoć – znanje i umijeće u funkciji spašavanja života first appeared on BARinfo.

Ove godine na Svjetski dan Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, ističu nepokolebljivu posvećenost miliona volontera i zaposlenih širom svijeta, dok istovremeno podižu svijest o sedam osnovnih principa koji usmjeravaju njihov rad.

„Kako se približava njihova 60. godišnjica u oktobru 2025. godine, ovogodišnja tema ‘Na strani humanosti’, naglašava trajni značaj ovih principa, sa posebnim fokusom na princip humanosti kao temelj svakog humanitarnog djelovanja, koji omogućava postojanje svih ostalih principa. Tim povodom, želimo naglasiti ključnu važnost poštovanja osnovnih principa dok se suočavamo sa različitim krizama. Cilj nam je da istaknemo jedinstvenu ulogu Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca i izuzetno djelo naših volontera i zaposlenih, koji ostaju duboko povezani sa zajednicama u kojima djeluju – uključujući i područja pogođena oružanim sukobima, nasiljem i humanitarnim krizama, gdje je pristup osnovnoj pomoći i zaštiti najpotrebniji.

Ovo je pravi trenutak da budemo ponosni na činjenicu da smo dio Pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, koji broji 191 nacionalno društvo širom svijeta i ima podršku preko 16 miliona volontera. U Crnoj Gori, Crveni krst ima podršku oko 850 volontera, koji su pomogli da očuvamo dostojanstvo i humanost više ciljnih grupa u stanju potrebe: starijih, djece, samohranih roditelja, osoba sa invaliditetom, migranata, tražilaca azila, osoba sa odobrenom međunarodnom zaštitom, izbjeglica, Roma i Egipćana… “, naglašavaju iz Crvenog krsta.

U okviru Nedjelje Crvenog krsta, širom Crne Gore biće realizovane mnogobrojne aktivnosti, kako bi građanima približili njihovu humanitarnu misiju.

U toku je organizovanje akcije prikupljanja prehrambenih i higijenskih proizvoda za socijalno ugrožene porodice – „Solidarnost na djelu” u 11 opština, Glavnom gradu i Prijestonici .

Jubilarno, 50. Državno takmičenje ekipa u pružanju prve pomoći na kojem će znanja ukrstiti čak 24 ekipe, biće organizovano 10. maja na Cetinju. Dodjela priznanja Ministarstva zdravlja najboljima u oblasti dobrovoljnog davalaštva krvi u prethodnoj godini, povodom Dana dobrovoljnih davalaca krvi biće organizovana 12. maja u Crvenom krstu Crne Gore.

Od 5. do 11. maja u trening centru Crvenog krsta – Domu solidarnosti u Sutomoru biće organizovana prva ovogodišnja obuka za spasioce na vodi. Tokom Nedjelje Crvenog krsta, širom Crne Gore biće organizovana predavanja i radionice o Crvenom krstu, principima, istorijatu, volonterizmu, akcije i motivaciona predavanja na temu dobrovoljnog darivanja krvi, obuke prve pomoći posjete i druženja sa korisnicima naših programa. Tradicionalno, sve bebe rođene u Nedjelji Crvenog krsta, od 8. do 15. maja, dobiće bebi-paketiće.

„U godini značajnog jubileja – 150 godina Crvenog krsta Crne Gore, koristimo priliku da ukažemo na važnost postojanja naše organizacije, koja je vjekovima unazad brinula o mnogima i činila da ljudsko dostojanstvo ipak bude održano. Da bismo nastavili pružati pomoć ranjivim kategorijama stanovništva, na kvalitetan način, pozivamo buduće partnere da to postanu i sadašnje da nastave partnerstva sa nama, kojim ćemo obezbijediti održivost naših usluga“, zaključuju iz ove organizacije.

The post Obilježavanje Svjetskog dana i Nedjelje Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca first appeared on BARinfo.

„Mi smo se primarno opredijelile za Crveni krst iz više razloga. Smatrale smo da je to najbolja opcija, prvenstveno, jer je humanitarna organizacija, a zatim nepristrasna, apolitična, što je nama, kao mladim osobama, u ambijentu u kojem živimo, bilo posebno značajno. Moram priznati da mi nisu bili poznati svi aspekti humanosti i aktivnosti Crvenog krsta. Kada sam počela da radim, shvatila sam koliko je široko polje njegovog djelovanja, a neke od tih aktivnosti osvojile su moje srce zauvijek. Prvi kontakt je bio zbunjujući, ali i veoma lijep, jer smo naišle na dobar prijem i divan kolektiv. Atmosfera je bila radna, ali istovremeno, i veoma opuštajuća”, kazala je Andrea.

Psihosocijalna podrška je temeljna osnova u radu Crvenog krsta, kada je riječ i o terenskom radu, radionicama ili bilo kojoj drugoj aktivnosti.

„Za mene je, kao psihološkinju, ali i kao osobu, najvažniji bio kontakt sa brojnim ljudima, kojima je zajednička teška životna priča, na jedan ili drugi način. Zadivljujuće je povjerenje koje oni imaju u nas, i njihova spremnost da podijele razne, vrlo tužne životne priče. Kroz radionice, koje sam osmišljavala i vodila, u stalnom sam kontaktu sa korisnicima.

Dragocjeno je to iskustvo, a izdvojila bih, uz stare, i program djelovanja u nesrećama, kada Crveni krst ima veoma značajnu ulogu, ali ne može sam, treba da se uključi cijela zajednica i volonteri. Crveni krst je u tome stožer, okuplja nas, umrežava i svi postajemo jedno, što je važno kada se suočimo sa nesrećama razne vrste, i kada je građanima nasušno potrebna pomoć”, kazala je Andrea, koja je naglasila da su joj životne priče i sudbine korisnika bile dragocjene i u smislu učenja važnih životnih lekcija.

„Mi smo tu da pružimo podršku u tim teškim situacijama, ali istovremeno učimo puno od ljudi koji nose teško breme – kako se bore, kako prevazilaze nesrećne i tužne momente u životu, i svi su oni, na neki način, heroji ovog doba i vremena. Nisu samo materijalno ugroženi, nažalost, većina su teško bolesni, ostavljeni i mnogo, mnogo usamljeni”, podvukla je Andrea.

Najveći utisak na Milicu, takođe, ostavljaju susreti i druženja sa starim i nemoćnim, a prije svega, usamljenim ljudima.

„Za mene je bilo posebno dirljivo to kada sam shvatila da tim starijim ljudima više znači naša posjeta, druženje i razgovor od, recimo hrane ili materijalne pomoći, koju im, takođe, pruža CK. Razgovor je, zaista, za njih lijek. Shvatila sam tada u punom i pravom smislu, da Crveni krst koji se bazira na humanim i ljudskim vrijednostima, i mi koji radimo u njemu, predstavljamo svijetlo na kraju tunela u životima tih ljudi.

Zadivljujuće je i to što oni imaju toliko povjerenja i u zaposlene i u volontere, i što im se toliko raduju. Zahvaljujući tome, imamo utisak da ulazimo u sopstvenu kuću, a oni osjete da im nosimo iskrene emocije i srce puno ljubavi”, istakla je Milica, koja je navela da je poslije svake takve posjete bila puna utisaka i sjećanja koja će ponijeti za cijeli život.

Iako su pred Andreom i Milicom drugi izazovi i planovi za daljim obrazovanjem i usavršavanjem, žele da trajno ostanu vezane za Crveni krst i da pomažu, prije svega starima i nemoćnima.

„Nekako sam u potpunosti srasla sa Crvenim krstom, i želim da ostanem ili kao volonter ili na neki drugi način angažovana, jer nas sve te aktivnosti i zaposleni u ovoj humanitarnoj organizaciji, mijenjaju kao ljude, na pozitivan način. Nadam se da će što više srednjoškolaca i studenata odlučiti da se pridruže CK-u zbog razvijanja, između ostalog, i te humane crte ličnosti. Nemamo je svi, štaviše, to je danas rijetkost, zato je moramo razvijati”, poručila je Andrea.

I Milica je istakla da joj je rad u Crvenom krstu pružio priliku da raste kao stručnjak, a prvenstveno kao čovjek.

„Crveni krst će, bez obzira što ću raditi u budućnosti, ostati jedna nit koja će prožimati cijeli moj životni put. On će biti ogledalo u kojem ću se stalno ogledati i tražiti dobro, jer samo dobra i humana djela donose istinsku sreću. Pozivam mlade ljude da se oprobaju u ovome i promijene sebe na najbolji mogući način. Za sebe mogu reći da ću uvijek ostati sa zadovoljstvom dio ove priče”, kazala je Milica.

Kao što nekad, neko mudar reče: „Ako u život starih ne možemo donijeti proljeće, učinimo da im poslednji dani i godine liče na zalazak sunca.”

To i takvo sunce u njihove usamljeničke živote donose Andrea i Milica, kao i drugi mladi ljudi poput njih.

The post Razgovor kao lijek first appeared on BARinfo.