Za Radicu Tošić, koja živi sama u Čanju, dolasci gerontodomaćica Opštinske organizacije Crvenog krsta (OOCK) Bar dva puta sedmično znače mnogo više od pomoći u svakodnevnim obavezama. Oni pružaju neku vrstu sigurnosti i osjećaj da, uprkos samoći i teškim životnim okolnostima, ipak nije sama.

“Kad mi one dođu dva puta nedjeljno, meni je to kao da me sunce ogrije“, kaže sedamdesetogodišnja Radica, koju gerontodomaćice Crvenog krsta Bar obilaze srijedom i petkom.

Živi u Čanju, u trošnoj kući koja joj ne pruža ni osnovne uslove za dostojanstven život. Vode nema, pa odlazi do obližnje kuće kako bi donijela nekoliko bidona pitke vode. Tu vodu koristi i za kuvanje dok za druge namjene upotrebljava tehničku vodu. Živi od svega 150 eura mjesečno, prihoda koji je naslijedila nakon suprugove smrti. Uz zdravstvene probleme, skupe ljekove i svakodnevne troškove, svaki novi dan donosi pitanje kako preživjeti. Tokom jesenjih i zimskih mjeseci, kada padnu kiše, krov prokišnjava, a voda se sliva niz zidove.

Rodom je iz Knjaževca, a u Crnoj Gori živi od 1992. godine. Dok su ona i suprug mogli da rade, nekako su uspijevali da se izbore sa životnim teškoćama. Njegova bolest, međutim, promijenila je sve. Imao je dijabetes, amputirana mu je noga, potom su mu otkazali bubrezi, da bi, nakon infekcije koronavirusom, preminuo.

Nakon suprugove smrti, ostala je sama, suočena ne samo sa tugom, već i sa sve težim uslovima života. Zdravstvene tegobe dodatno otežavaju svakodnevicu. Ima problema sa srcem, povišenim nivoom šećera u krvi  i čestim vrtoglavicama. Zbog toga joj posjete gerontodomaćica mnogo znače. Njihov dolazak za nju nije samo pomoć, već i osjećaj da postoji neko ko će primijetiti ako nešto nije u redu. U kući u kojoj dane provodi sama,  ta sigurnost ima posebnu vrijednost.

“Nema ovdje nikoga, niko ne svraća, nikome ne trebam. Da se nisam obratila Crvenom krstu za pomoć, ne znam kako bih starila“, govori Radica.

Usluge programa „Pomoć u kući“ koristi tri godine, a na spisku korisnika Opštinske organizacije Crvenog krsta Bar je već šest godina. Pomoć koju dobija obuhvata nabavku namirnica, hrane i higijenskih potrepština, kao i podršku u drugim svakodnevnim obavezama – pomoć u pripremi i serviranju obroka, pranju posuđa, pri održavanju lične higijene i pranju odjeće i posteljine, kao i pomoć pri loženju vatre u peći, radi zagrijavanja prostorija tokom zimskih dana.

Crveni krst joj je obezbijedio i drva za ogrjev. Prošle zime dobila je dvije palete, zahvaljujući kojima je uspjela da se ugrije tokom hladnih mjeseci. Pomoć joj pružaju i dobri ljudi iz okruženja, koji joj povremeno u dvorištu ostave nekoliko bidona vode za piće.

Ipak, među svim oblicima podrške, Radica posebno izdvaja ljude iz OOCK koji dolaze u njen dom.

“Uvijek dođu, pitaju treba li mi voda, ili nešto drugo. Kad mi bilo šta zatreba, kažem im da mi donesu i one mi donesu. Srijedom i petkom me obilaze. Meni to mnogo znači”, kaže Radica posebno naglašavajući ulogu gerontodomaćice Tamare Maljević.

“Tamaru računam sad kao ćerku. Razgovarale smo od početka o svemu, tako sam je i upoznala i zavoljela. Željno iščekujem svaki njen dolazak“, sa ljubavlju priča.

Njihov odnos odavno je prevazišao granice uobičajene profesionalne posjete. U razgovorima ima mjesta i za brige i za šalu, za pitanja o zdravlju i za svakodnevne sitnice koje život čine lakšim. Radica zna da, ako joj nešto zatreba, može da pozove Tamaru.

“Ako mi nešto zafali, zovem, ona odmah dolazi“, ističe Radica dodajući da je ponekad dovoljno samo da je neko pita kako je i da li joj nešto treba.

“U mom životu se dani često svode na sjedenje u kući ili posmatranje i brojanje automobila koji prolaze, pa mi ti susreti postaju događaji kojima se posebno radujem”, iskrena je.

Društvo joj prave i mačke. Ima ih petnaestak, a za njih hranu povremeno  donose članovi udruženja koja se bave zaštitom životinja. Radica je u dobrim odnosima sa komšijama, koji joj pomognu kada mogu. Ipak, svakodnevna podrška gerontodomaćica ostaje nezamjenljiv dio njenog života.

“Da nije gerontodomaćica ne bih imala kome ni da se pohvalim ni da se požalim”, kaže Radica.

Tamara Maljević već gotovo tri godine radi u Crvenom krstu Bar kao gerontodomaćica. Susreti sa starijim osobama, njihove životne priče i povjerenje koje joj ukazuju ostavljaju, kaže, snažan trag.

“Kad čujem neku tužnu životnu priču, ja se na neki način potresem. Ali sve te ljude stvarno poštujem i volim. Gledam da uvijek razgovaramo o svemu, i o tužnim temama i o nekim drugim stvarima, da se i našalimo“, istakla je Tamara, podcrtavši da svaki korisnik ima drugačije potrebe.

“Nekome je potrebna pomoć u nabavci, nekome odlazak do ljekara, a nekome podrška u organizovanju svakodnevnog života. Zato ovaj posao zahtijeva mnogo više od praktičnih vještina. Potrebni su strpljenje, odgovornost, empatija i sposobnost da se prepozna kada je čovjeku najpotrebnija pomoć, čak i onda kada je ne zatraži direktno”, smatra Tamara izražavajući uvjerenje da je upravo ljubav prema starijim osobama važna za posao kojim se bavi.

“Meni zaista znači ovaj posao zato što je lijep i human. Sve ove ljude sam stvarno zavoljela, kao da su članovi moje porodice. Na moj odnos prema korisnicima uticalo je i moje odrastanje uz babu i djeda. Bliskost sa starijim osobama, nešto je što nosim iz porodice”, otkriva Tamara dodajući da danas tu bliskost nastoji da širi i kroz svoj posao.

Da je osjećaj blkiskosti uzajaman, uvjerili smo se pri susretu sa Radicom, njenom  osmijehu i radosti kada je ugledala Tamaru u dvorištu. Za Tamaru su to trenuci koji potvrđuju da njen rad ima smisla, a za Radicu su to dani kada kuća, makar nakratko, više nije tiha.

Programi podrške starijima, koje sprovodi Crveni krst Bar, ne završavaju se posjetama u kući. Pomoć obuhvata i nabavku namirnica, podršku u plaćanju računa, nabavku potrebnih ljekova i terapije, kao i organizovanje odlazaka na preglede kod izabranih ljekara i prevoza do zdravstvenih ustanova.  Posebno mjesto ima i Klub za starija lica, u kojem se korisnici okupljaju, druženi provode vrijeme zajedno. Organizuje se i prevoz do Kluba i zdravstvenih ustanova, kako bi podrška bila dostupna i onima kojima je kretanje otežano.

Radica je jednom posjetila Klub za starija lica i, kako kaže, druženje joj se dopalo. Ipak, odlazak do Bara i povratak predstavljaju joj napor koji teško može da savlada. Zbog toga joj je pomoć koja stiže na kućni prag posebno značajna.

Uz podršku Crvenog krsta, dobija hranu i higijenske pakete, a povremeno je obraduju i malim znacima pažnje. Jedan od takvih trenutaka bio je njen rođendan.

“Nisam slavila rođendan, ne znam od kada. Proljetos, kad mi je bio rođendan, donijele su tortu i bilo je prelijepo“, priča Radica.

Ova simpatična starica ne krije da joj je pored toga što u kući nema vodu, finansijska pomoć najpotrebnija. Sa mjesečnim primanjima od 150 eura teško može da podmiri osnovne potrebe, naročito uz rast cijena i troškove ljekova koji su joj neophodni. Vjeruje da bi joj bolji materijalni uslovi omogućili da živi sigurnije i dostojanstvenije.

Njena priča otvara i šire pitanje položaja starijih osoba koje žive same, bez dovoljno prihoda i bez odgovarajućih uslova stanovanja. Briga o njima ne može se svesti samo na povremenu posjetu, koliko god ona značila. Potrebna je i sistemska podrška koja će obezbijediti pristup osnovnim životnim uslovima, zdravstvenoj zaštiti i primanjima dovoljnim za dostojanstven život.

Radica je u razgovoru nekoliko puta ponovila da ogromnu zahvalnost duguje gerontodomaćicama. To je ponovila i na kraju.

“Najčešće sama kupim hljeb, a oni mi donose druge namirnice. Svašta mi donesu. Samo da Bog poživi ove gerontodomaćice“, kaže, sa puno emocija.

Radica je samo jedna među brojnim starijim osobama  kojima podrška gerontodomaćica olakšava svakodnevicu. Iza svakog takvog susreta krije se drugačija priča, ali i zajednička potreba da neko sasluša, pomogne i pokaže da nisu zaboravljeni.

U onoj jednostavnoj rečenici sa početka ove priče koju je izgovorila Radica, sabrana je suština misije gerontodomaćica Crvenog krsta Bar. Jer pomoć starijima ne mjeri se samo onim što im se donese, računima koji se plate ili obrocima koji se pripreme. Ponekad je najvažnije da neko svrati u njihov dom i uputi im lijepu riječ.