Posebno su prezentovane mogućnosti primjene vještačke inteligencije kao podrške učenju i radu nastavnika, kroz pripremu lekcija i kvizova, kao i mapiranje oblasti u kojima je učenicima potrebna dopunska podrška. Rješenje je u najvećem dijelu funkcionalno, a članovi Komisije su kroz praktičnu demonstraciju imali uvid u njegov rad i mogućnosti primjene u školskom okruženju.

Članovima Komisije predočeni su i rezultati PISA testiranja, uz ocjenu da je Crna Gora ostvarila napredak u svim ispitivanim oblastima, a naročito u prirodnim naukama. Razmatrani su faktori koji su doprinijeli takvom ishodu, poput obuka nastavnika, rada PISA ambasadora i projekta „Nauka u fokusu“, dok je ukazano da matematika i dalje predstavlja izazov.

Zahvaljujući uvozu podataka u Informacioni sistem obrazovanja (MEIS), biće generisani izvještaji koji omogućavaju upoređivanje rezultata učenika iz osnovne škole sa postignućima na PISA testiranju. Time će se stvoriti uslovi za precizniju analizu i praćenje uspjeha đaka tokom dužeg obrazovnog perioda.

Komisija je razmatrala i sprovođenje ovogodišnjeg Akcionog plana, a članovi su pozvani da iniciraju nerealizovane aktivnosti i pripreme podatke za predstojeći izvještaj. Nakon objedinjavanja materijala slijedi izrada narativnog dijela i grafički prikaz ostvarenih rezultata, zaključuje se u saopštenju.

The post Učenik barske Gimnazije kreirao školsku mobilnu aplikaciju first appeared on BARinfo.

Program koji su priredili pokazao je da se jezici mogu upoznavati i na drugačiji način, a učionica pretvoriti u prostor za ideje, stvaralaštvo i upoznavanje drugih kultura.

Evropski dan jezika, koji se širom Evrope obilježava 26. septembra, ove godine protiče pod sloganom „Languages unite!“ – „Jezici ujedinjuju!“. Barski gimnazijalci i njihovi profesori obilježili su ga kreativnim programom, koji je objedinio video-radove, tematske panoe, priču o evropskim jezicima i pismima, ali i promociju prve knjige jednog od učenika.

Posebno zanimljiva bila je ideja da se nešto što je pripadalo vremenu prije brzih internet pretraga, nekada popularni džepni rečnik, nađe u središtu jedne savremene školske priče.

Kako su nam kazali iz Gimnazije, željeli su da učenicima pokažu da jezik nije samo dio nastavnog gradiva, već nešto što svakodnevno koriste, mijenjaju i njime se izražavaju.

„Posebnu pažnju privukla su dva video snimka, koja su osmislili učenici, a u kojima su obrazovne sadržaje predstavili na savremen i njima blizak način. Ono što svakodnevno gledaju na društvenim mrežama dobilo je tako novu ulogu i postalo sredstvo za učenje, stvaranje i dijeljenje znanja“, kazala je direktorica Milena Bajagić.

Kreativnost učenika vidjela se i u školskom holu, gdje su postavljeni tematski panoi posvećeni jezicima, pismima, kulturama i istoriji Evrope. Posebno se izdvojio pano koji su učenici, uz podršku profesora Marka Radosavovića, napravili od džepova starih farmerki. U njih su smjestili male rečnike na različitim evropskim jezicima.

Pano će, međutim, nastaviti da živi i nakon Evropskog dana jezika.

„Dobiće i praktičnu namjenu i ubuduće služiti kao mjesto za odlaganje mobilnih telefona tokom nastave“, navode iz Gimnazije.

Upravo taj spoj starog džepnog rečnika i mobilnog telefona zanimljivo oslikava vrijeme u kojem današnji srednjoškolci odrastaju i uče. Do značenja nepoznate riječi danas se stiže za nekoliko sekundi, ali su gimnazijalci pokazali da knjiga, papir i malo mašte i dalje mogu pronaći mjesto pored ekrana.

Program se nije završio ovom zanimljivom igrom starog i novog. Drugi pano povezao je evropske jezike, pisma i valute, a posebnu pažnju privukle su novčanice sa likovima poznatih evropskih pisaca.

Od jezika i pisaca put je prirodno vodio do knjige, pa je poseban dio obilježavanja bio posvećen promociji prve knjige učenika Vladana Mirkovića. Tako je priča o jezicima dobila i sasvim lični pečat, jer se među gimnazijalcima koji čitaju i izučavaju književnost našao i mladi autor koji je svoje riječi već pretočio u djelo.

Obilježavanju Evropskog dana jezika prisustvovali su i predstavnici Evropske kuće u Baru, a program su organizovali i realizovali članovi Aktiva stranih jezika Gimnazije „Niko Rolović“, uz podršku profesora i učenika.

Možda je upravo u tome i najvažnija poruka ovogodišnjeg obilježavanja. Jezik nije samo gramatika i skup novih riječi. Kroz njega upoznajemo ljude, književnost i kulturu, a sa svakim novim jezikom i svijet postaje malo veći.

The post Evropski dan jezika očima barskih gimnazijalaca first appeared on BARinfo.

Poseban razlog za zadovoljstvo predstavlja ovogodišnji upis: 168 učenika raspoređenih u šest odjeljenja opšte gimnazije, kao i novo odjeljenje matematičke gimnazije sa 15 učenika. Za Gimnaziju je to i potvrda interesovanja učenika i roditelja, ali i dodatna obaveza da opravda ukazano povjerenje.

Sa direktoricom Milenom Bajagić u emisiji iz kulture i obrazovanja “Mozaik”, razgovarali smo o njenom profesionalnom putu, prvim mjesecima rukovođenja školom, promjenama koje učenike očekuju od septembra, razvoju savremenih obrazovnih programa, ulozi nastavnika i planovima za budućnost ove barske obrazovne ustanove.

RB/BI: Vaš profesionalni put odvijao se od neposrednog rada sa učenicima do upravljanja jednom od najvažnijih obrazovnih ustanova u Baru. Kako biste danas, sa iskustvom koje imate iza sebe, opisali taj put i ono što Vas je opredijelilo da preuzmete rukovodeću ulogu? Od nastavnice biologije do direktorke?

Milena Bajagić: Moj profesionalni put počeo je tamo gdje, po mom mišljenju, i počinje svaka dobra priča o obrazovanju, u učionici. Pedagoški rad započela sam 2014. godine, kada sam, nakon završenih studija i pripravničkog staža, započela profesionalni rad u obrazovanju. Kao nastavnica biologije imala sam priliku da svakodnevno radim sa učenicima, prepoznajem njihove talente, razvijam njihova interesovanja i zajedno sa njima ostvarujem rezultate.

Upravo taj neposredni rad sa učenicima dao mi je najbolje razumijevanje obrazovanja i onoga što školi zaista treba.

Kasnije sam preuzimala sve odgovornije uloge, od rada na projektima i vođenja stručnog aktiva, preko rada sa darovitim učenicima i uređivanja školskog časopisa, do upravljanja obrazovnom ustanovom.

Posljednjih osam mjeseci, koliko sam vodila Gimnaziju, kao vršiteljka dužnosti direktorice, bili su posebno intenzivni. To iskustvo mi je pokazalo koliko jedna škola zahtijeva istovremeno dobru organizaciju, poznavanje sistema, odlučnost, ali i sposobnost da slušate ljude.

Danas, kao direktorica Gimnazije, želim da spojim upravo ta dva iskustva: iskustvo nastavnice koja razumije učionicu i iskustvo rukovoditeljke koja zna kako da ideju pretvori u konkretan rezultat.

RB/BI: Koliko Vam iskustvo rada u učionici pomaže u rukovođenju Gimnazijom i koliko je važno da osoba koja donosi odluke o školi prethodno neposredno poznaje potrebe učenika i nastavnika?

Milena Bajagić: Mislim da je to jedna od mojih najvećih profesionalnih prednosti.

Kada ste godinama u učionici, znate kako izgleda školski dan iz perspektive nastavnika i učenika. Znate koliko pripreme, energije i odgovornosti stoji iza jednog časa. Zato, kada danas donosim odluke kao direktorica, trudim se da nikada ne izgubim iz vida ono najvažnije, kako će ta odluka uticati na nastavu, nastavnika i učenika.

Dobro rukovođenje školom, po mom mišljenju, upravo je spoj pedagoškog razumijevanja i menadžerske odgovornosti.

RB/BI: Nakon osam mjeseci na čelu Gimnazije, sada i sa punim mandatom direktorice, možete napraviti svojevrsni prvi bilans. Što ste za to vrijeme naučili o upravljanju, a što ste prepoznali kao najveće izazove i prioritete?

Milena Bajagić: Naučila sam da direktor škole mora istovremeno da bude organizator, pedagog, menadžer, pregovarač i, kada je potrebno, neko ko donosi teške odluke.

Ali sam naučila još nešto važno, nijedna ozbiljna promjena ne može se napraviti sama.

Za ovih osam mjeseci bilo mi je važno da sagledam sistem, njegove potencijale i probleme, a onda da postavimo prioritete i počnemo da ih rješavamo.

Neke stvari su već realizovane, neke su u toku, a za neke smo napravili temelje za naredni period.

Ne želim da se moj rad mjeri brojem obećanja, već brojem stvari koje smo zaista promijenili.

RB/BI: Prije nego što nam nešto kažete o promjenama koje su u Gimnaziji realizovane, važno je spomenuti ovogodišnji upis. Kakvu poruku Vam šalje podatak da je školu izabralo 168 učenika, uz novo odjeljenje matematičke gimnazije?

Milena Bajagić: Rezultat ovogodišnjeg upisa za nas je zaista značajan i doživljavam ga kao veliko priznanje povjerenja učenika i roditelja u našu Gimnaziju.

Ove godine smo upisali 168 učenika u opštu gimnaziju, raspoređenih u šest odjeljenja, kao i jedno odjeljenje matematičke gimnazije sa 15 učenika.

Posebno raduje činjenica da smo među školama koje bilježe izražen rast broja učenika koji biraju upravo Gimnaziju. Za mene to nije samo statistički podatak. To je signal da učenici i roditelji prepoznaju kvalitet koji pružamo, ali i potencijal koji imamo za dalji razvoj. Naše je sada da to povjerenje opravdamo.

RB/BI: Upravo formiranje matematičkog odjeljenja predstavlja novinu za Gimnaziju. Šta ono konkretno donosi školi i, još važnije, kakav obrazovni koncept želite da razvijete kroz rad sa ovim učenicima?

Milena Bajagić: Otvaranje odjeljenja matematičke gimnazije vidim kao važan iskorak u razvoju naše škole.

U ovo odjeljenje upisali smo 15 učenika koji su pokazali interesovanje i potencijal za intenzivnije izučavanje matematike i prirodno-matematičkih oblasti.

Naš cilj nije da to bude samo odjeljenje sa većim brojem časova matematike. Želimo da razvijamo savremen, interaktivan i istraživački pristup nastavi, u kojem će učenici biti aktivni učesnici procesa učenja.

Planiramo i saradnju sa drugim gimnazijama koje već imaju matematička odjeljenja, kako bismo razmjenjivali iskustva, primjere dobre prakse i otvarali mogućnosti za zajedničke aktivnosti učenika i nastavnika. Od ovih učenika očekujemo mnogo, ali im mnogo i nudimo.

Želimo da iz ovog odjeljenja izađu pravi znalci, radoznali intelektualci koji neće učiti samo da bi riješili zadatak, već će željeti da razumiju kako i zašto nešto funkcioniše.

RB/BI: Da li matematičko odjeljenje posmatrate kao izolovan projekat ili kao prvi korak ka razvoju šireg spektra specijalizovanih i savremenih obrazovnih programa u Gimnaziji?

Milena Bajagić: Svakako. Mislim da savremena gimnazija mora učenicima ponuditi mogućnost da razvijaju svoje talente i interesovanja na različite načine.

Matematičko odjeljenje je jedan od pravaca, ali želimo da istovremeno razvijamo STEM, robotiku, istraživački rad, prirodne nauke, međunarodne projekte i druge programe.

Naš cilj nije da stvaramo samo učenike sa visokim ocjenama, već mlade ljude koji znaju da misle, povezuju, istražuju i stvaraju.

RB/BI: Vi ste i sami kao nastavnica biologije ostvarili zapažene rezultate sa učenicima na državnim i međunarodnim takmičenjima. Koliko su ta iskustva uticala na Vaše razumijevanje rada sa talentovanim učenicima i koliko ih danas možete prenijeti na nivo cijele škole?

Milena Bajagić: Ti rezultati su mi posebno dragi jer iza svakog od njih stoje rad, povjerenje i odnos između nastavnika i učenika.

Imala sam zadovoljstvo da sa učenicima ostvarim značajne rezultate na državnim i međunarodnim takmičenjima. Izdvojila bih Olimpijadu znanja, gdje je Anđela Đokvučić osvojila prvo, a Milo Vučedabić treće mjesto, kao i rezultate u mentalnoj aritmetici, gdje smo na takmičenju u Ulcinju 2023. godine ostvarili najbolje rezultate u Crnoj Gori u više kategorija.

Ali nagrade same po sebi nisu ono najvažnije.

Najveća nagrada je kada vidite da je učenik prevazišao granicu za koju je sam mislio da postoji.

To iskustvo danas želim da prenesem na cijelu Gimnaziju, da prepoznajemo potencijal učenika i da im stvaramo uslove da ga razviju.

RB/BI: Veliki dio promjena koje najavljujete vezan je za STEM oblasti, robotiku i prirodne nauke. Zašto ste upravo tim oblastima dali toliko prostora u razvojnoj viziji Gimnazije?

Milena Bajagić: Zato što škola mora da priprema učenike za svijet koji ih čeka, a ne samo za svijet u kojem smo mi učili.

STEM nije samo tehnologija. To je način razmišljanja, postaviti pitanje, istražiti, eksperimentisati, povezati znanja i pronaći rješenje.

Želim da naši učenici ne budu samo korisnici tehnologije, već da razumiju kako ona funkcioniše i da dobiju priliku da sami stvaraju.

Zato razvijamo robotiku, unapređujemo računarsku opremu i radimo na stvaranju savremenog laboratorijskog prostora.

RB/BI: Kada govorimo o prirodnim naukama, posebno se izdvaja projekat savremene laboratorije. Šta će učenicima ona konkretno omogućiti i po čemu će se razlikovati od klasičnog kabinetskog pristupa nastavi?

Milena Bajagić: Radimo na stvaranju savremene laboratorije projektovane i opremljene u skladu sa standardima Evropske unije, sa posebnim akcentom na funkcionalnost, bezbjednost i kvalitet praktične nastave.

Materijali koji se koriste u laboratoriji su otporni na vatru i antikorozivni, što je posebno važno za prostor u kojem će učenici svakodnevno raditi sa različitim hemijskim supstancama i eksperimentalnom opremom.

Posebnu pažnju posvetili smo i bezbjednom skladištenju hemikalija. Predviđeni su specijalizovani ormari sa sistemom koji, u slučaju pojave isparenja, omogućava automatsko zaključavanje i aktiviranje sistema ventilacije. Na taj način se rizik od širenja isparenja i potencijalnog zagađenja prostora u kojem borave učenici svodi na minimum.

Za mene je važno da savremena laboratorija ne znači samo lijep i moderan prostor, već prostor koji je siguran, funkcionalan i prilagođen savremenim standardima obrazovanja.

A ono što je najvažnije, želimo laboratoriju u kojoj se prirodne nauke neće učiti samo iz udžbenika. Učenik treba da ima priliku da postavi hipotezu, uradi eksperiment, posmatra rezultat i sam dođe do zaključka. To je suština istraživačkog pristupa nastavi.

Dakle, ne pravimo samo laboratoriju, stvaramo prostor u kojem učenik može da uči nauku tako što je istražuje.

RB/BI: Robotika je još jedna oblast kojoj posvećujete pažnju. Šta će učenicima biti dostupno i koje vještine, osim tehničkog znanja, želite da razvijaju kroz takav rad?

Milena Bajagić: Radimo na nabavci savremenih robosetova i modernizaciji prostora i opreme za robotiku. Robotika je odličan primjer kako učenici mogu istovremeno primjenjivati znanja iz matematike, fizike, informatike i drugih oblasti.

Ali još važnije, kroz takav rad razvijaju logičko razmišljanje, kreativnost, timski rad i sposobnost rješavanja problema. To su kompetencije koje će im trebati bez obzira na to kojim će se zanimanjem jednog dana baviti.

RB/BI: Tokom ljetnjeg raspusta u školi su realizovani brojni radovi i nabavke. Šta je učenike konkretno dočekalo na početku školske godine i koliko su te promjene dio šireg plana, a ne samo estetskog uređenja škole?

Milena Bajagić: Za nas ovo nije bilo ljeto odmora, već ljeto rada, planiranja i konkretnih promjena.

Željeli smo da učenici odmah vide da se u njihovoj školi nešto promijenilo.

Radili smo na modernizaciji učionica, nabavci novog inventara i računarske opreme, opremanju učionica klima-uređajima, modernizaciji biblioteke, sportske sale i svlačionica, unapređenju robotike i pripremi savremene laboratorije.

Ali ono što mi je posebno važno jeste da se iza svega toga ne krije samo estetska promjena. Svaki projekat ima svoju obrazovnu funkciju. Želimo savremenu školu ne samo po izgledu, već po načinu na koji se u njoj uči.

RB/BI: Ulaganja se, međutim, ne odnose samo na učionice i nastavnu opremu. Koliko Vam je važno da Gimnazija bude prostor u kojem učenik želi da boravi, uči i provodi vrijeme i van samog časa?

Milena Bajagić: Tačno. Mislim da prostor u kojem učenik provodi veliki dio svog dana mora da bude funkcionalan, prijatan i podsticajan.

Zato smo pažnju posvetili i modernizaciji biblioteke, učionica, sportske sale i svlačionica.

Biblioteku želimo da razvijemo kao mjesto u kojem učenik ne dolazi samo po knjigu, već kao prostor za čitanje, učenje, istraživanje i kvalitetan boravak.

RB/BI: Kada govorimo o uslovima rada, učenike su dočekale i klimatizovane učionice, dok je najavljen i veliki servis sistema grijanja. Koliko su upravo ovakva, naizgled svakodnevna pitanja, važna za kvalitet obrazovnog procesa?

Milena Bajagić: Da. Učenici su novu školsku godinu dočekali u učionicama opremljenim klima-uređajima, što značajno olakšava rad i boravak tokom toplijih mjeseci.

Istovremeno, u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, tokom septembra će biti urađen i veliki servis sistema grijanja, tako da novu grejnu sezonu dočekujemo spremni. To su možda svakodnevne stvari, ali upravo takve stvari direktno utiču na kvalitet rada učenika i nastavnika.

RB/BI: Posebno ste se bavili i sportskom infrastrukturom. Šta će u tom segmentu biti unaprijeđeno?

Milena Bajagić: Radi se na modernizaciji sportske sale i svlačionica, a nabavljen je i savremeni semafor za praćenje sportskih aktivnosti.

Sport je važan dio razvoja mladog čovjeka i želimo da učenici imaju uslove koji odgovaraju savremenim potrebama. Ne smijemo zaboraviti da škola ne razvija samo znanje. Razvijamo cjelovitu ličnost učenika.

RB/BI: Nakon svega što je tokom ljeta urađeno, da li je to početak većeg investicionog ciklusa ili je već sada moguće govoriti o narednim projektima?

Milena Bajagić: Ne. Nekoliko projekata je već u pripremi ili realizaciji. Očekujemo realizaciju razglasnog sistema u cijeloj školi, kao i uređenje glavnog ulaza u Gimnaziju.

Naš cilj je da se razvoj ne zaustavi nakon početka školske godine. Ovo nije projekat jednog ljeta. Ovo je proces modernizacije škole koji želimo da traje.

RB/BI: Govorili smo o prostoru, opremi i programima, ali školu prije svega čine ljudi. Šta želite da bude prepoznatljivo u načinu na koji vodite Gimnaziju i kakav odnos želite da izgradite sa zaposlenima?

Milena Bajagić: Želim da se prepoznaju odgovornost, otvorenost i spremnost da se problemi rješavaju, a ne odlažu.

Smatram da direktor mora biti osoba koja je dostupna zaposlenima, učenicima i roditeljima, ali istovremeno mora znati da preuzme odgovornost za odluke. Ne vjerujem u promjene koje se donose preko noći, ali vjerujem u kontinuiran rad, jasne prioritete i mjerljive rezultate.

I možda najvažnije, želim da se u kolektivu razvija osjećaj da svi radimo za isti cilj. Gimnazija nije direktor, niti je nekoliko pojedinaca. Gimnazija smo svi mi koji u njoj radimo i, prije svega, naši učenici.

RB/BI: Koliko Vam je važno da nastavnici budu aktivni učesnici u razvoju škole i da ideje za promjene dolaze i iz učionice, a ne samo iz uprave?

Milena Bajagić: Izuzetno. Nastavnik je čovjek koji je svakodnevno u neposrednom kontaktu sa učenikom i često najbolje zna šta je potrebno promijeniti ili unaprijediti.

Zato ne želim da se promjene kreiraju samo u kancelariji direktora. Želim da ideje dolaze iz učionice, od nastavnika i učenika, a da uprava škole stvori uslove da se te ideje realizuju. Mislim da se najbolji rezultati postižu kada ljudi osjećaju da nisu samo izvršioci, već učesnici u stvaranju škole.

RB/BI: Gimnazija „Niko Rolović“ ima dugu tradiciju i prepoznatljivo mjesto u obrazovnom životu Bara. Kako sačuvati ono što je vrijedno iz te tradicije, a istovremeno školu prilagoditi novim generacijama i savremenim obrazovnim potrebama?

Milena Bajagić: Mislim da tradicija i modernizacija nisu suprotstavljene.

Tradicionalne vrijednosti škole treba sačuvati, ali metode i alati kojima dolazimo do znanja moraju da se mijenjaju. Naša Gimnazija ima istoriju na koju treba da budemo ponosni. Ali upravo zato što poštujemo tu istoriju, imamo obavezu da budućim generacijama ostavimo školu koja će biti još bolja.

RB/BI: Savremena škola teško može funkcionisati izolovano od lokalne zajednice, institucija i drugih partnera. Koliko Vam je važna ta saradnja i koliko ona može ubrzati realizaciju školskih projekata?

Milena Bajagić: Veoma. Savremena škola ne može biti zatvoren sistem.

U prethodnom periodu trudili smo se da razvijamo saradnju sa Ministarstvom, lokalnom zajednicom, institucijama, organizacijama i drugim partnerima. Posebno mi je važno da kada se pojavi dobra ideja, tražimo način da je realizujemo. Nekada je potrebno znanje, nekada oprema, nekada finansijska podrška, a nekada samo dobra saradnja. Moj posao je da pronađem put od ideje do realizacije.

RB/BI: Kada podvučete crtu, šta je za Vas zapravo uspješna škola? Da li su to rezultati učenika, nagrade i prosječne ocjene ili nešto mnogo šire?

Milena Bajagić: Uspješna škola nije samo škola sa dobrim prosječnim ocjenama i nagradama.

To je škola u kojoj učenik želi da napreduje, nastavnik ima uslove da kvalitetno radi, roditelj ima povjerenje, a kolektiv osjeća odgovornost prema zajedničkom cilju. Naravno da su takmičenja, nagrade i rezultati važni. Oni pokazuju kvalitet rada. Ali jednako mi je važan učenik koji možda neće osvojiti medalju, ali će zahvaljujući školi postati samostalna, odgovorna i kvalitetna mlada osoba.

RB/BI: Imate li ambiciju da Gimnazija „Niko Rolović“ u narednim godinama postane škola koja će ne samo pratiti promjene u crnogorskom obrazovanju, već u pojedinim oblastima i sama postavljati standarde?

Milena Bajagić: Imam ambiciju, ali ne i potrebu da to samo deklarativno kažemo.

Ako želimo da budemo primjer drugima, to moramo pokazati rezultatima, kvalitetom nastave, rezultatima učenika, savremenim programima, odnosom prema zaposlenima, saradnjom sa institucijama i načinom na koji koristimo resurse koje imamo. Ne želim da Gimnazija bude najbolja samo na papiru. Želim da se kvalitet naše škole vidi u učionici, u rezultatima naših učenika i u tome kakvi mladi ljudi iz nje izlaze.

RB/BI: Kada pogledate ono što je urađeno tokom proteklih osam mjeseci, a zatim pogledate planove koje imate, šta je ono što tek dolazi i gdje biste voljeli da Gimnazija bude za nekoliko godina?

Milena Bajagić: Ovo što je urađeno tokom prethodnih mjeseci za mene nije završetak, već početak jednog većeg procesa.

Imamo projekte koji su već pokrenuti i očekujemo njihovu realizaciju, ali imamo i mnogo ideja koje tek treba pretvoriti u konkretne projekte. Ne želim da nakon nekoliko mjeseci kažemo: „Uradili smo mnogo“. Želim da za nekoliko godina možemo reći: „Promijenili smo način na koji ova škola funkcioniše, učimo i razvijamo se”. To je mnogo veći cilj.

RB/BI: Ako napravimo još jedan korak dalje, kada učenik posljednjeg dana svog srednjoškolskog obrazovanja izađe iz Gimnazije „Niko Rolović“, šta biste voljeli da ponese sa sobom, osim formalnog znanja koje je stekao?

Milena Bajagić: Voljela bih da ponese svijest o sopstvenim mogućnostima.

Da zna da može da postavlja pitanja, da istražuje, da griješi, pokušava ponovo i traži rješenja. Voljela bih da iz škole izađe kao mlada osoba koja ima znanje, ali i samopouzdanje, kritičko mišljenje, odgovornost i osjećaj za druge ljude.

Ako smo uspjeli da učeniku pomognemo da otkrije šta može i da vjeruje u sebe, onda smo uradili veliki posao.

RB/BI: I za kraj, kada biste danas morali da opišete Gimnaziju „Niko Rolović“ u samo tri riječi, koje bi to riječi bile, i zašto?

Milena Bajagić: Znanje. Potencijal. Budućnost.

Znanje, jer je ono temelj svega.

Potencijal, jer ga naši učenici i nastavnici imaju.

I budućnost, jer želim da zajedno napravimo školu koja će biti spremna za generacije koje dolaze.

Čuvajući ono najbolje iz naše tradicije, želimo da stvorimo Gimnaziju koja će biti savremena, otvorena i hrabra da ide naprijed.

The post Od učionice do direktorske kancelarije, Milena Bajagić sa novom vizijom barske Gimnazije first appeared on BARinfo.

Aktivnosti obuhvataju adaptaciju prostora, nabavku laboratorijskog namještaja, opreme i didaktičkog materijala. Iz resornog ministarstva su najavili nastavak ulaganja u STEM kabinete širom države kako bi se učenicima omogućilo više praktičnog rada, eksperimentisanja i istraživanja.

“Posebno me raduje što će ovaj prostor biti namijenjen upravo učenicima i njihovim idejama, jer vjerujemo da savremeni STEM kabinet nije samo prostor sa novom opremom, već mjesto na kojem radoznalost prelazi u znanje, a znanje u nove ideje i inovacije”, kazala je ministarka Anđela Jakšić-Stojanović.

“Ovo ulaganje predstavlja važan korak ka stvaranju moderne škole koja prati savremene obrazovne trendove i učenicima pruža priliku da znanja ne usvajaju samo kroz teoriju, već i kroz eksperiment, istraživanje, timski rad i rješavanje konkretnih problema”, istakla je direktorka škole Milena Bajagić. Ona je zahvalila Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija na prepoznatoj potrebi škole i podršci u realizaciji projekta.

The post Gimnazija Niko Rolović dobija savremeni STEM kabinet first appeared on BARinfo.

Prijave na konkurs podnose se elektronskim putem od 17. do 20. avgusta 2026. godine. Tokom prva tri dana, odnosno 17, 18. i 19. avgusta, sistem za elektronske prijave biće dostupan neprekidno od 0 do 24 časa, dok se konkurs zvanično zatvara u četvrtak, 20. avgusta.

Kako bi se svim kandidatima olakšao proces elektronske prijave, upisna komisija škole obezbijedila je tehničku i administrativnu podršku. Svi roditelji i učenici kojima je potrebna pomoć prilikom upisa mogu doći lično u prostorije škole, gdje će im članovi komisije biti na raspolaganju u kancelariji pedagoga svakog dana u terminu od 10 do 13 časova.

The post Naknadni upis u Matematičku gimnaziju u Baru first appeared on BARinfo.

Našu zemlju predstavljaće učenici: Ksenija Blagojević (Gimnazija „Stojan Cerović“, Nikšić), Nađa Vukčević (Gimnazija „Niko Rolović“, Bar), Daniil Monakhov (Gimnazija „Niko Rolović“, Bar) i Haris Muhotić (Gimnazija „Slobodan Škerović“, Podgorica).

Vođe tima, a ujedno i članovi žirija na ovom prestižnom takmičenju biće Luka Velašević (doktorand na EMBL, Hajdelberg) i Aleksa Petković (doktorand na MPI Biological Intelligence; LMU).

The post Na Međunarodnoj olimpijadi iz biologije u Litvaniji dvoje učenika iz barske Gimnazije first appeared on BARinfo.

Bivši učenici profesorice Šćekić na obilježavanju 20 godina mature došli su na ideju da ponovo budu dio „Mon Pota“. Iza sebe, šesnaestočlani ansambl sastavljen od raznih generacija ima već četiri izvođenja, a trenutno se razmatraju novi projekti i međunarodna predstavljanja. Tim povodom, gosti u studiju Radio Bara bili su profesorica francuskog jezika i književnosti Jasna Šćekić, bivši učenici Gimnazije „Niko Rolović“ Irena Vujić, Danijela Pekić i Aleksandar Ičević, kao i sadašnji učenik drugog razreda barske gimnazije Milo Vučedabić.

RB BI: Profesorice Šćekić, počnimo od Vas i od 1998. godine, kada je dramski studio na francuskom jeziku osnovan. Kada se osvrnete na proteklih gotovo 30 godina postojanja koji događaji su obilježili trajanje Mon Pota?

Šćekić: Profesorica Natalija Janković i ja došle smo na ideju o osnivanju sekcije daleke 1998. godine. Igor Galić, jedan od bivših učenika barske gimnazije i jedan od ovih divnih osam ljudi koji su nam se ponovo vratili je dio te prve postave. Postojanje Mon Pota svakako su obilježili divni trenuci i brojna gostovanja. Za ovih 20 i nešto godina najviše smo putovali za Beograd i tamo se predstavljali na čuvenom beogradskom Festival de théâtre lycéen francophone, koji okuplja učenike iz raznih zemalja koji izučavaju francuski jezik u srednjim školama. Osim tog tradicionalnog gostovanja u Beogradu, bili smo i u mnogim drugim evropskim zemljama – 2001. godine smo bili u Rumuniji, a onda su uslijedila neka naša gostovanja, prilično česta, u Italiji, tako da smo bili u Napulju nekoliko puta, u Firenci na čuvenom festivalu Théâtralisons ensemble i 2010. godine na Siciliji, u Katanji. Ono što je najznačajnije je da smo 2009. godine bili gosti Globe Théâtre koji se održava u Ruanu i to je bilo jedno od najinteresantnijih iskustava za članove dramske sekcije, s obzirom da je taj festival koncipiran malo drugačije u odnosu na druge festivale koji pripadaju mreži Art dramatique et langue française. Neobičan je jer učenici imaju priliku da nastupaju više puta. Svi drugi festivali podrazumijevaju jedan nastup, međutim, ovaj festival u Ruanu je podrazumijevao više nastupa u različitim kulturnim institucijama od čak vrtića, preko osnovnih i srednjih škola, visokoškolskih ustanova, pa sve do centara za kulturu. Podrazumijeva i jednu međunarodnu pijacu, organizovanu isključivo za učesnike festivala, koji su međusobno mogli da razmijene neke proizvode tipične za zemlje iz koje dolaze. Jedne godine smo učestvovali na festivalu u Brnu, u Češkoj. Naša dramska sekcija učestvovala je gotovo na svim festivalima koji su organizovani na nivou Crne Gore, počev od 2004. godine kada su upravo Danijela Pekić i Božidarka Dedić učestvovale na prvom Pozorišnom festivalu u Crnoj Gori, koji je održan u Budvi. Najinteresantnija je ova posljednja školska godina kada smo uradili nešto netipično i ne znam da li drugi profesori rade ovakve stvari, ali spojiti bivše i sadašnje učenike je zaista bilo nezaboravno iskustvo i hvala ovim divnim ljudima, njih osam, koji su uspjeli i pored svojih ličnih i porodičnih obaveza da izdvoje vrijeme i pokažu da vole francuski jezik, pozorište, druženje i hvala im što su se vratili svom nekadašnjem profesoru i sadašnjim đacima, svojoj školi i takođe, na svemu što su uradili na promociji francuskog jezika i pozorišta, ali prije svega, ljudskosti. Sa druge strane, jedan od najtežih trenutaka za dramsku sekciju svakako je bio decembar 2007. godine kada nas je napustio Ivan Milović, maturant barske gimnazije.

RB BI: Profesorice, ko su članovi novog, proširenog sastava dramskog studija „Mon Pot“?

Šćekić: Moram prvo da pomenem imena bivših učenika. Krenuću od najstarijeg, to je dr Igor Galić, zatim ovdje prisutne Irena Vujić i Danijela Pekić, i sa njima u generaciji Božidarka Dedić. Tu nam je Aleksandar Ičević, čovjek sa najdužim stažom u dramskoj sekciji i moram da kažem da je on nikad ni napuštao. Počeo je u srednjoškolskim danima, nastavio da sarađuje sa nama tokom studija, a i kad je već bio zaposlen nije napuštao dramsku sekciju. Tu je i Milena Petrović, profesorica hemije u Gimnaziji „Niko Rolović“, Katica Bošković, profesorica francuskog jezika i profesorica italijanskog jezika u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi Magdalena Jovetić. Svi oni su, ponosna sam na to, moji bivši đaci. Što se tiče sadašnjih učenika, tu su Milo Vučedabić, učenik drugog razreda, četiri učenika trećeg razreda, koja posebno moram da pohvalim, jer ne uče francuski jezik – Dženan Mehmedović, Anastasija Davidova, Leonid Filipov i Alisa Moskaleva, učenica prvog razreda Darina Jeremejeva, kao i dva učenika Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole, koji su, kao i Irena, bilingvalni, što je veliko olakšanje i čast za sve nas – Stefan i Luka Pepđonović.

RB BI: Za Mon Pot je od velikog značaja uvijek učešće u tradicionalnim Danima frankofonije. Ovogodišnja manifestacija održana je upravo u Baru i vi ste se predstavili u ovom sastavu.

Ščekić: Dani frankofonije je manifestacija koja se svake godine održava u martu u Crnoj Gori i okuplja veliki broj osnovnih, srednjih škola i fakulteta iz Crne Gore. U okviru programa Scène libre učenici mogu da iskažu ono što su pripremili – skeč, igrokaz, pjesmu, bilo koju vrsta scenskog nastupa. Manifestacija uključuje i predstavljanje svih radova koje su učenici osnovnih i srednjih škola slali na prethodno raspisan konkurs. Karakteristično za ovu godinu je da su sve pjesme koje su bile u konkurenciji govorile o svijetu, a svi video prilozi imali temu „Škole budućnosti“. Naša gimnazija je bila domaćin ove godine, te smo, između ostalih, priredili i „Zid budućnosti“, na kojem su bili izloženi radovi koje su učenici iz cijele Crne Gore slali na konkurs.  

RB BI: Irena, Danijela i Aleksandar su novi-stari članovi studija. Irena, kako ste vi reagovali na ideju da se ponovo okupite i kako je izgledao prvi susret starih i novih članova?

Vujić: Ponovno okupljanje poslije 20 godina bilo je vrlo emotivno za sve nas. Valja napomenuti da smo se svi ovdje prevashodno vratili profesorici, a tek onda francuskom jeziku i glumi. Ideja je nastala sasvim slučajno na 20 godina mature, Danijeline i moje, prošle godine. Bilo je emotivno jer smo upoznali ljude koji su prije nas dijelili scenu sa profesoricom Šćekić, pa i mnoge mlađe koji su nama unijeli posebnu energiju i hvala im na tome.

RB BI: Aleksandre, koje nastupe je do sada održao ovaj novi, prošireni sastav i šta je ono što planirate za period koji predstoji?

Ičević: Ove godine smo održali četiri nastupa. Prvi nastup je bio u Nikšiću u novembru, povodom Dana profesora francuskog jezika, a u 2026. godini održali smo još nastupe povodom Dana frankofonije, koji su održani u barskoj gimnaziji, nastup povodom dana škole i posljednji u Osnovnoj školi „Meksiko“. Što se tiče projekata za narednu godinu, još ne znamo, nadamo se da ćemo ponovo biti tu, da ćemo se okupiti, a kad se okupimo lako ćemo riješiti taj dio koji se tiče naših nastupa. Mi smo tu za sve festivale na kojima možemo da nastupamo. Nadamo se da će biti još nastupa. Možda će biti nešto u inostranstvu sljedeće godine, to su naše ideje, sad hoće li biti, neće, to ćemo vidjeti.

RB BI: Aleksandre, vi ste, kao i Danijela, svoj akademski put vezali za izučavanje francuskog jezika. Danijela, koliko je rad u studiju zapravo doprinio da Vi donesete tu odluku i uputite se ka Nikšiću?

Pekić: Završila sam francuski jezik i književnost prije dosta godina. Svakako, taj uticaj, bilo kroz same časove kod profesorice Jasne ili kroz dramsku sekciju je bio dovoljno jak da se u meni probudi želja za daljim izučavanjem francuskog jezika i kulture. Te uspomene iz gimnazijskih dana na dramsku sekciju su jedne od najdražih. Ono što bih zaista  voljela da istaknem je da je naše okupljanje bilo emotivno zbog više razloga, ali ono što me sa ove strane, kao nekadašnje srednjoškolke, a danas profesorice francuskog jezika najviše obradovalo i inspirisalo, je što smo našu profesoricu razrednu zatekli sa istom onom energijom, željom, motivom i istom vatrom da se bavi djecom kao nekad, prije 20 godina. Još uvijek neumorno radi sa svojim učenicima. Raduje da nam je put već utabala, pokazala kako treba i može. Biću srećna i slobodna, ukoliko budem bila u prilici, da podijelim i sa svojim đacima iskustvo koje sam stekla kroz glumu i dramsku sekciju, jer smo imali od koga da naučimo i jezik i kako biti posvećen profesor.

RB BI: Vjerujem da i profesorica Šćekić traži svog nasljednika na ovom mjestu. Danijela i Aleksandre, da li Vi možda u sebi prepoznajete novog rukovodioca?

Pekić: Imamo dobrog mentora, trudili bismo se i dali sve od sebe da sve ono što smo do sada vidjeli i što možda nismo kao srednjoškolci prepoznali ili usvojili, već kao profesori vidjeli, i iskoristimo. Tako da se nadamo da ćemo imati priliku da nastavimo tom stazom.

RB BI: Ono što Mon Pot izdvaja od ostalih sekcija je jedan pečat, ili više njih, koji ostaju u pasošu. Kao što je profesorica Jasna lijepo približila, veliki je broj zemalja koje je Mon Pot tokom protekle tri decenije posjetio. Milo, da li je ta prilika da izvodiš komade na scenama drugih zemalja bio motiv više da se priključiš sekciji profesorice Jasne?

Vučedabić: Sami motiv bilo je prisustvo uopšte dramske sekcije koju sam tražio i na početku školovanja u Gimnaziji. Gluma i pozorište su moja velika ljubav i naša velika ljubav u dramskom studiju. I to me više povezalo sa dramskim studiom od toga da li ćemo putovati. Nisam u početku znao da ću biti na međunarodnoj sceni i nadam se da ću u budućnosti imati priliku da u tome učestvujem, ali ono što me prvenstveno privuklo je ljubav prema francuskom jeziku i prema naravno glumi.

RB BI: Koliko je za tebe vrijedan ovaj susred generacija?

Vučedabić: Veoma mi je značajno i zanimljivo, jer vidim ljude koji imaju iskustva i koji su se ovim bavili nekoliko godina. Naročito ću izdvojiti Irenu Vujić, koja je najbolja glumica koju sam ikad vidio baveći se glumom. Ujedno, imamo nekoliko profesora francuskog jezika u dramskom studiju, a ja u školi izučavam francuski jezik, pa mi saradnja sa njima pomaže u izučavanju samog jezika. I sve nekako čini značajnijim, zabavnijim. Ovaj dramski studio predstavlja nešto posebno za mene.

Šćekić: Nadovezala bih se Mila koji je pohvalio Irenu, koja je jedna kompletna ličnost i kada je u pitanju francuski jezik i pozorišna umjetnost. Sjećam se naših početaka i 2002. godine, kada je Irena sa svoje tri sestre učestvovala u jednoj svečanosti koju smo profesorica Ana Stanišljević i ja pripremale zajedno. Učenici Osnovne škole „Blažo Jokov Orlandić“ i učenici Gimnazije „Niko Rolović“ su te godine povodom 200 godina od rođenja Viktora Igoa pripremili jednu svečanost u Dvorcu kralja Nikole i to je zaista bilo predivno jer smo imali djecu koja su bila i vrtićkog uzrasta, osnovce i srednjoškolce. To je bio jedan veličanstven nastup koji je podrazumijevao i poeme i pjesme i jedan skroman pozorišni komad i tada smo počeli da radimo naše čuvene bajke sa kojima smo posle nastupali u inostranstvu. Ta postava koja je upravo prošle godine slavila 20 godina mature 2002. godine na festivalu u Beogradu je izvela pozorišni komad „Prah u oči“, u čast čuvenog beogradskog profesora Rodoljuba Konstantinovića koji je davne 1957. ili 1958. sa svojim đacima iz Špca izveo upravo taj pozorišni komad. Tako da nam je bila čast da odamo svojevrsni omaž tom čovjeku i čitavoj glumačkoj ekipi. Naše ponovno okupljanje probudilo je sjećanja i na te lijepe projekte.

RB BI: Ovaj razgovor ne bi bio potpun kada ne bismo pomenuli Nedeljku Cicu Pavlović, novinarku Radio Bara, koja je bila vaš vjerni pratilac – i iz radijskog studija, ali i saputnik na brojnim putovanjima. Kakva su Vaša sjećanja na pokojnu Cicu Pavlović?

Šćekić: Malo je teško o tome govoriti, pogotovo nakon prolaska kroz ulaz Radio Bara, poslije osam godina, otkad nas je Cica napustila. Veoma sam ponosna što smo imali jednog takvog prijatelja i što se nadam da nas ona sad gleda od gore i da zna da mislimo na nju. Uvijek je bila tu za nas, poslije svakog putovanja, poslije svakog našeg nastupa i gostovanja uvijek smo bili dobrodošli u njenu emisiju „Govorimo da bi nas vidjeli“. Cica je bila poseban čovjek, nikad nije odustajala od nas i uvijek nam je govorila da smo sjajni. Ostaće uvijek u našim srcima „signora con i capelli rossi“, koja je uvijek bila tu, i kad je bilo najteže, pogotovo da plati onda kad nismo imali. U svojim najtežim trenucima, dok se borila, pratila nas je i nikad nije rekla da nešto ne može. Drago mi je što smo danas ovdje i što smo se sjetili i na neki način odužili Cici za sve što je uradila za dramsku sekciju, koja joj je mnogo značila.

The post Susret bivših gimnazijalaca i sadašnjih srednjoškolaca za novu energiju dramskog studija Mon Pot first appeared on BARinfo.

Među četvoro učenika koji će braniti boje Crne Gore na ovom prestižnom međunarodnom takmičenju nalaze se i učenici Gimnazije „Niko Rolović“ iz Bara: Nađa Vukčević i Daniil Monakhov. Tim će činiti i Ksenija Blagojević iz Gimnazije „Stojan Cerović“ iz Nikšića i Haris Muhotić iz Gimnazije „Slobodan Škerović“ iz Podgorice.

Kako je saopštio Ispitni centar Crne Gore, vođe tima, a ujedno i članovi žirija na olimpijadi biće MSc Luka Velašević (EMBL) i Aleksa Petković (MPI Biological Intelligence; LMU).

Pripreme se realizuju u saradnji sa stručnjacima sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, stručnjacima iz Specijalističke veterinarske laboratorije kao i sa predstavnicom Univerziteta u Groningenu.

Tokom priprema učenici su imali priliku da unaprijede znanja iz savremene biologije i upoznaju se sa modernim istraživanjima i laboratorijskim metodama, uključujući disekcije, mikroskopiju, PCR metode i bioinformatičke analize.

Učešće učenika iz Bara na jednom od najznačajnijih međunarodnih takmičenja iz oblasti biologije predstavlja još jedno priznanje kvalitetu rada i znanju učenika Gimnazije „Niko Rolović“.

The post Barski gimnazijalci na Međunarodnoj biološkoj olimpijadi first appeared on BARinfo.

Veče je počelo odavanjem počasti preminulim drugovima i drugaricama, koji i dalje žive u sjećanjima na školske zgode i nezgode.

Tomislav Markolović prisjetio se dana kada su završili srednju školu i iskoračili u svijet odraslih.

„Imali smo svoje ideale i nosili kofere pune snova i nade. Taj svijet nam je izgledao mnogo drugačije, gledali smo u vedre daljine i vjerovali u sve moguće, puni nade u život koji nas je kasnije rasuo na razne strane. Gradili smo karijere, stvarali porodice, suočavali se sa životnim izazovima i radovali se uspjesima. Ipak, bez obzira na sve kilometre koji su nas dijelili, sjećanja i niti koje nas vežu ostali su da žive u nama. Večeras se ne sjećamo samo lekcija iz učionica, već nekih pravih životnih lekcija koje smo naučili jedni od drugih i od naših profesora. Večeras evociramo uspomene na prve ljubavi, tajna šaputanja, dosjetke i čarke tokom bezbrižnih školskih odmora, žagor i smijeh koji su odzvanjali hodnicima. Zvona za početak časa, pažnje i poštovanja profesora, želje za znanjem i punog takmičarskog duha za najbolje odjeljenje generacije“, kazao je, između ostalog, Markolović dodajući da su, i pored godina, duh mladosti i prijateljstvo u ovoj generaciji ostali netaknuti.

Proslava je održana u restoranu „Mornar“, a za muzički dio bio je zadužen Bubo Kahari.

The post Generacija 1975/76. proslavila pola vijeka od mature first appeared on BARinfo.

Na festivalu je učestvovalo 45 članova ansambla, među kojima je bio i veliki broj učenika Gimnazije „Niko Rolović“, koji aktivno pohađaju folklornu sekciju pod rukovodstvom profesora Dražena Kaljevića. Upravo ova sekcija posljednjih godina postaje prepoznatljivo mjesto okupljanja mladih koji kroz igru, pjesmu i druženje njeguju bogato kulturno nasljeđe Crne Gore.

Tokom festivalskog programa članovi „Rumije“ predstavili su se spletom igara iz Crne Gore, igrama iz Mrkojevića i tradicionalnim Vrsutom, izazvavši pozitivne reakcije publike i učesnika iz brojnih zemalja. Njihovi nastupi bili su među najzapaženijima na festivalu, a energija, disciplina i autentičnost izvođenja još jednom su pokazali da Bar ima mlade ambasadore kulture na koje može biti ponosan.

Kao priznanje za izuzetan doprinos festivalskim aktivnostima i promociji folklorne umjetnosti, organizatori su članovima ansambla uručili posebne nagrade – pehare, medalje i diplome zahvalnosti. Ova priznanja predstavljaju potvrdu predanog rada svih članova ansambla, ali i stručnog vođenja koje godinama daje vidljive rezultate.

Posebnu vrijednost ovog putovanja predstavlja činjenica da su mladi folkloraši, pored nastupa, imali priliku da prošire svoja znanja o istoriji i kulturi regiona. Tokom boravka u Grčkoj obišli su neke od najznačajnijih kulturno-istorijskih lokaliteta, među kojima su Bijela kula u Solunu, Citadela i stari grad, Srpsko vojničko groblje na Zejtinliku, spomenik Aleksandru Makedonskom, kao i veličanstveni manastirski kompleks Meteori.

Folklorna sekcija Gimnazije „Niko Rolović“, koju vodi profesor Dražen Kaljević, posljednjih godina bilježi sve veće interesovanje učenika. Kroz rad sekcije mladi ne samo da uče tradicionalne igre i običaje različitih krajeva Crne Gore, već razvijaju osjećaj pripadnosti, timski duh, odgovornost i poštovanje prema kulturnom nasljeđu. Brojna međunarodna gostovanja i nastupi pružaju učenicima priliku da steknu nova prijateljstva, upoznaju druge kulture i predstavljaju svoju zemlju na najbolji mogući način.

Uspješno učešće na festivalu u Paraliji još je jedna potvrda da Folklorni ansambl „Rumija“ i folklorna sekcija Gimnazije „Niko Rolović“ predstavljaju važan segment kulturnog života Bara. Svojim radom i rezultatima oni nastavljaju da čuvaju tradiciju od zaborava i prenose je na nove generacije, istovremeno promovišući Bar i Crnu Goru.

„Naša najveća nagrada su zadovoljstvo mladih ljudi, njihova ljubav prema folkloru i činjenica da kroz igru i pjesmu dostojno predstavljaju svoj grad i državu. Nastavićemo da radimo na očuvanju tradicije i stvaranju novih prilika za mlade da putuju, uče i predstavljaju Crnu Goru širom Evrope“, istakao je predsjednik Folklornog ansambla „Rumija“ i rukovodilac folklorne sekcije Gimnazije „Niko Rolović“, mr Dražen Kaljević.

The post Folklorni ansambl Rumija predstavljao Crnu Goru na festivalu u Paraliji first appeared on BARinfo.