Prema riječima psihološkinje i porodične psihoterapeutkinje Branke Ćalasan, direktorice NVO “Portret”, cilj projekta je jačanje Kluba mladih volontera “Klupko” kako bi se direktno uticalo na poboljšanje položaja djece i mladih u lokalnoj zajednici.

„Sprovodićemo aktivnosti koje će ih angažovati da zajedno kreiraju vrijednosti humanosti, solidarnosti, empatije i volonterizma, naspram postojećih trendova: prekomjerne i destruktivne upotrebe uređaja (telefona, kompjutera, tableta), dominantnog broja poremećaja u ponašanju i funkcionisanju djece i mladih (povišen trend izostajanja sa nastave, rizično stupanje u seksualne odnose, razni oblici zavisnosti – kocka, internet, alkohol, narkotici, maloljetnička delinkvencija, odustajanje od sporta i manjkavost zdravih stilova zivota, autoagresivna i suicidalna ponašanja)“, objasnila je Ćalasan.

Ovim projektom planirane su brojne aktivnosti, obuke i druženja za volontere.

„Sa ’O.Kreacija’ Oljom Fatić učimo da heklamo odjeću za stabla koja ćemo otkrivati upoznajući česme i njihove istorije u okolini Bara sa nastavnicom biologije Draganom Vukčević, o kojima je značajnu arhivu napravio građanski aktivista i heroj našeg grada pokojni Mirsad Kurgaš u svojoj knjizi ’Česme’. Obilježićemo Dan mentalnog zdravlja, 10. oktobra, kao dio I Festivala mentalnog zdravlja koji organizuje Institut za javno zdravlje Crne Gore pod pokroviteljstom IJZ Vojvodine. Ovogodišnji slogan je EMPATHY JA SOLIDARY TI. Akciji će se pridružiti profesorica filozofije i UNESCO globalni trener za građansko vaspitanje, sa kojom ćemo imati razgovore o vrijednostima, slobodi, empatiji i temama koje odaberu učesnici/e projekta – Nela Dabanović“, navela je Ćalasan.

Iz ovog udruženja pozivaju mlade koji su zainteresovani da se prijave putem sajta koferpsihoalata.me ili koordinatorki volontera Katarini Stanišić na broj telefona +38269498599.

Klub mladih volontera “Klupko” osnovan je 2019. godine, u okviru programa “Za jači glas omladinskih organizacija” od strane Fonda za aktivno graanstvo, pod pokroviteljstvom Američke ambasade u Podgorici, te postoji i danas i funkcioniše ustaljenom metodologijom i logistikom.

The post Ja klot, ti frket – Za bolji položaj djece i mladih first appeared on BARinfo.

Međunarodni dan čišćenja obala predstavlja najznačajniji globalni volonterski poduhvat koji se bavi izazovima zagađenja naših mora i voda.

Iz NVO Zero Waste Montenegro ističu da je fokus na smanjenju otpada, posebno plastike za jednokratnu upotrebu. „Rastući problem plastike u morima i rijekama nanosi nepopravljivu štetu morskim i riječnim ekosistemima, ugrožavajući stotine i hiljade ptica i morskih životinja, a takođe ima i negativan uticaj na ljudsko zdravlje“, istakli su.

Cilj im je da promovišu ponovnu upotrebu, pravilno i odgovorno odlaganje otpada i da istovremeno skrenu pažnju kompanijama, kako javnim tako i privatnim, na potrebu preduzimanja mjera za smanjenje otpada. To uključuje podršku šemama povrata depozita i produžene odgovornosti proizvođača.

„Analiza otpada (Brand Audit) je građanska naučna inicijativa čiji je cilj rješavanje korijena problema zagađenja plastikom umjesto fokusiranja na njegove posljedice.

Da bismo identifikovali ove kompanije i pozvali ih na odgovornost, prikupljamo podatke o brendovima otpada koristeći Break Free from Plastic metodologiju. Prikupljeni podaci pomažu nam da identifikujemo kompanije čiji su proizvodi najčešće nađeni tokom akcija i pozovemo ih da preuzmu odgovornost za otpad koji stvaraju njihovi proizvodi, smanje plasiranje jednokratne ambalaže na tržište i redizajniraju svoju ambalažu kako bi smanjili njen uticaj na životnu sredinu“, objasnili su.

Organizator događaja je NVO Zero Waste Montenegro, a glavni pokrovitelji događaja ove godine su Erste banka i Francuska ambasada u Crnoj Gori.

„Ponosni smo što možemo istaći da imamo podršku i drugih partnera i društveno- odgovornih kompanija, koji na razne načine doprinose akciji i bez kojih ovo ne bi bilo moguće.

Jako je bitno je da svi damo svoj doprinos u mjeri u kojoj možemo. Upotrebom višekratnih proizvoda, kao što su cegeri i flaše smanjujemo otpad i istovremeno šaljemo poruku ostalima da postoje održivi načini života koje možemo podržati i svojim djelovanjem doprinijeti očuvanju prirode. Pozivamo sve građane da nam se 16. septembra pridruže na akcijama čišćenja koje su navedene na sajtu cleanupmontenegro.me i na društvenim mrežama“, naveli su iz ove NVO.

The post Međunarodni dan čišćenja obala: U subotu akcija čišćenja Gradske plaže first appeared on BARinfo.

RB/BI: “Kofer psiho-alata” je internet platforma, koja je aktivna od početka ove godine. Što sve mladi tu mogu naći?

Stanišić: „Kofer psiho-alata“ je namijenjen mladima od 15 do 29 godina. Bilo da su izazovi sa mentalnim zdravljem dio ličnog ili iskustva iz neposredne okoline, važno je i korisno razviti vještine koje služe kreiranju kvalitetnijeg i boljeg života. „Kofer psiho-alata’ ima dvije ‘pregrade za pakovanje’. U prvoj se nalaze radionice, a u drugoj digitalna platforma. Ciklus od pet psiholoških radionica u okviru kojih mladi imaju priliku da se upoznaju sa ličnim strategijama brige o mentalnom zdravlju i budu osnaženi za zdrav dalji razvoj, organizovane su po sljedećim temama: ‘Psihološki autoportret’, ‘Drveće mentalnog zdravlja’, ‘Emocionica’, ‘Ja i drugi’. U drugoj pregradi sa digitalnim sadržajem okupljaju se mladi koji mogu pronaći ili kreirati alate za podršku, edukaciju, angažovanje i komunikaciju na relevantne teme koje se tiču mentalne higijene. I dalje je platforma u svojoj fazi razvitka. Nije se dovoljno pročulo za nju. Ali radimo na tome. Za sada, za početni neki korak, zadovoljni smo kako vizuelno platformom tako i interesovanjem mladih.

RB/BI: Šta vas je pokrenulo da kreirate ovu platformu?

Stanišić: Istraživanja, napravljena u protekle tri godine, pokazala su da mladi ljudi predstavljaju ranjivu grupu, te da je 92,2 % od 200 mladih u Baru, nezadovoljno svojim životima i prilikama u kojima se nalaze. Situacija izazvana virusom korona je potom doprinijela širenju opsega psihičkih bolesti. Nove generacije imaju dodatne izazove u toj situaciji. S obzirom na takvo stanje, kreiran je “Kofer psiho-alata”, koji mladima pruža direktnu podršku u prevenciji, zaštiti i očuvanju mentalnog zdravlja, kao i razvoju psihološke otpornosti i adekvatnom prelasku u odraslo doba. NVO “Portret” okupila je tim stručnjaka u cilju realizacije ovog projekta podržanog kroz program “Odgovorno i solidarno: građani preuzimaju inicijativu, koji realizuje Fond za aktivno građanstvo iz Podgorice – fAKT, u partnerstvu sa NVO Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju “Zračak nade” i Aktivna zona, uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Koordinatorka projekta je Olja Popović, digitalnu platformu će stvarati softver developer Tatjana Doderović, a radionice će voditi Jovana Strugar i Branka Ćalasan, psihološkinje i psihoterapeutkinje.

RB/BI: Putem ove platforme mladi se mogu priključiti i Klubu mladih volontera “Klupko”. Koliko sada imate članova?

Stanišić: Klub mladih volontera “Klupko” je osnovan 2019. godine uz podršku Fonda za aktivno građanstvo f-AKT iz Podgorice, kroz program “Za jači glas organizacija građanskog društva” koji je finansirala Ambasada SAD-a iz Podgorice. Volonteri osmišljavaju i realizuju aktivnosti namijenjene mladima – projekcije filmova, panel diskusije, tematske večeri, edukacije, zabave i pomažu u sprovođenju humanitarnih i drugih akcija na nivou zajednice. Trenutno imamo oko 30-ak članova.

RB/BI: Što se tiče Kluba mladih volontera “Klupko”, tu znamo da je omladina aktivna. Mimo toga, kako ocjenjuješ aktivnost mladih na području opštine Bar? Koliko ima tu inicijative da se bilo šta pokrene?

Stanišić: Pa skoro da i ne postoji inicijativa, iz razloga što su mladi prilično nezainteresovani i depresivni. Rekla bih da su i dalje u fazi ‘post covid’, nakon tog nekog stanja u kojem su bili zatvoreni u kućama. Kao da nisu svjesni da život teče i da vrijeme prolazi. Smatram da jednostavno treba da, ako žele da imaju neka prava i da društvo a i sama nacija, za njih daju neki doprinos, moraju sami da preuzmu inicijativu i da učestvuju u raspravama javnog zagovaranja. Trebalo bi da da podižu nivoe zahtjeva, da se zalažu za svoja prava i želje. NVO „Portret“ koja slavi ove godine jubilej – 10 godina postojanja, tokom cijele godine organizovaće radionice i razne aktivnosti, u kojima će mladi moći da se angažuju, povezuju, konkurišu za projekte koje će sprovoditi „Klupko“. Naš cilj jeste da pokažemo mladima da ima u našem gradu neko ko želi da se bavi sa njima i kome je bitno šta oni misle i koje su njihove potrebe.

RB/BI: Šta je ono što, po tvom mišljenju, fali mladima u Baru?

Stanišić:Smatram da mladima u Baru fali sadržaj koji je njima blizak. Oni nisu zainteresovani i nisu navikli npr. na forme izvještavanja u medijima na koje su navikle starije generacije. Njima nisu bitni dugi prilozi, dugi tekstovi i sl. Sada su aktuelne kratke video-forme, info-grafike… Platforma “Kofer psihoalata” kreirana je za mlade i da bude samo za njih. Da oni znaju da imaju nešto što je samo njihovo, i da se vidi da se ljudi bave njima. Sigurna sam da, ako se malo mladi motivišu, ako se angažuju i poguraju na neki način, da ćemo dosta njihovih kapaciteta, kvaliteta i vrijednosti da otkrijemo i primjenjujemo u našem društvu.

RB/BI: Prošle godine ste u sklopu NVO “Portret” sprovodili istraživanje “Vrijeme za mlade”. Koji su bili rezultati tog istraživanja?

Stanišić: Anketa koja je bila sprovedena, bila je namijenjena za mlađe i za starije generacije. Tu se tačno uočio sukob mišljenja i pogleda na ponašanje, mladih i starijih. Mladi su bili u velikom broju, ne samo nezainteresovani, nego i nezadovoljni kako se starije generacije a i država odnose prema njima. Smatraju da njihove potrebe nisu, ne samo u prvom planu, nego čini im se, nisu ni bitne. Starije generacije sa druge strane, bile su mišljenja da su mlade generacije nezainteresovane, pasivne, da očekuju da im se sve ‘servira na tanjiru’. Nažalost, to nije neistina, ali opet, mislim da je tim starijim generacijama zadatak da mlade motivišu i da im pokažu kojim putem treba da idu, kako da koriste svoje vrijednosti i kvalitete.

RB/BI: Puno je mladih, talentovanih ljudi iz Bara, koji studiraju u Podgorici, Nikšiću …ili van naše države… u regionu, pa i širom Evrope. U kontaktu si sa njima. Kolika je njihova želja da se nakon studija vrate u Bar i da daju doprinos u svom gradu?

Stanišić: Iskreno mislim da dosta mladih ne planira da se vrati u Bar, makar što se moje generacije tiče. Za neke znam sigrurno da se neće vratiti, zato što su duboko svjesni da ovdje nemaju priliku, a ne bi imali ni plate kakve kao u nekoj evropskoj zemlji. Tu jedino može igrati ulogu kolika je ljubav prema domovini, koliko ste spremni da se žrtvujete da poboljšate društvo, čak i ako znate da će taj vaš trud, nekad možda biti uzaludan. Zapitaju se mladi i bude im žao kada odu iz svoje zemlje, kada vide da propadaju neke vrijednosti, što su oni voljeli, koje su željeli da ostvare sjutra i u kojima su željeli da učestvuju. A ponekad je samo ta želja da živimo svoj život bez nekih pritisaka sa strane previše velika da bi ostali ovdje.

RB/BI: Rad na sebi je najvažniji, u svakom slučaju. Ti si nedavno bila i na jednoj interesantnoj edukativnoj radionici – “Mladi kao kreatori omladinskih politika od Crne Gore do Evropske unije” koja je organizovana u Budvi. Kakve utiske nosiš?

Stanišić: To je bilo 18. i 19. februara. Predavači su bili stručnjaci iz svojih oblasti. Imali smo priliku da se edukujemo u pogledu omladinskih politika, kako mi možemo i zašto je bitno da se uključimo, koliko moramo da podignemo taj nivo naših zahtjeva. Najviše se o tome pričalo. Ali i da li smo kao društvo svjesni šta sve treba da imamo, preko kojih stvari treba da pređemo i koje da popravimo, da bismo napravili jedan korak prema Evropskoj uniji. Bilo je riječi i o tome da ne treba da se forsira ulazak u EU, kad već neke ključne stvari, koje su u vezi sa našim društvom, nismo do sad riješili. Da sad uđemo u Evropsku uniju to bi bio – kolaps. U EU vrednuju mišljenje mladih i bave se osnovnim ljudskim pravima i slobodama. Bilo je riječi i o istorijatu i tome kako su se mladi kroz istoriju borili sa politikama koje nisu bile u skladu sa njihovim interesima i željama. Imali smo priliku da radimo i u grupama, kao i da napišemo konkretno neke zahtjeve koje bismo proslijedili u opštinu ili u zakonodavstvo. Mi smo stavljali neke predloge, na primjer o pravima studenta. Pravili smo paralelu između drugih zemalja i nas. Kakve privilegije imaju studenti, na primjer, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, a kakve kod nas. Uvidjeli smo veliku razliku u tome kako se tratiraju studenti u drugim zemljama, kakve prilike za studentske poslove imaju…Čak imaju npr. i više mjesta gdje mogu da se hrane. Jer, država nije uopšte svjesna koliko je skupo studirati u Crnoj Gori, iako je državni fakultet besplatan. Studenti u Podgorici imaju dvije menze, koje i nisu toliko dobre. Dosta studenta se često razboli od te hrane. Država ne njeguje svoj mladi kadar i ljude koji će sjutra da budu akademski građani, ne daju im ‘vetar u leđa’ u smislu da se vidi da im je stalo do njih i da ostanu u ovoj zemlji. Iako se toliko priča o tome da mladi odlaze, da ih ne interesuje…ali smatram ne interesuje ih s razlogom. Kao ‘trn u srcu’ će im zauvijek ostati to da nisu svojim znanjem i inicijativom mijenjali svoju zemlju. Ali, kada živimo u zemlji u kojoj živimo, svaka promjena je jako teška. Ono što je takođe bila neka od zanimljivih tema na edukativnoj radionici je mogućnost umrežavanja i saradnje za mlade u Crnoj Gori i EU, kao i šta EU nudi mladima u Crnoj Gori.

 RB/BI: S obzirom da si studentkinja u Podgorici na Fakultetu političkih nauka, druga godina, eto čuli smo koji su to neki od problema studenta. Što misliš da bi trebalo uraditi da se to promijeni?

Stanišić: Pa prije svega smatram da bi trebalo da se pokrene neki vid javnog komuniciranja, koji će da umreži nekako studente Crne Gore i koji će zajedno, jasno i glasno da izraze svoj stav ljudima koji su na položajima. Dakle da kažu šta im je potrebno da bi ostali ovdje i vidjeli neku vrstu dobre i stabilne budućnosti u ovoj zemlji. Istina je i da su studenti što se tiče toga pasivni. Rekla bih kao da su se pomirili sa činjenicom da promjenu ne mogu da naprave, jer, to su uzaludno pokušavali kroz niz godina. Godinama se bore za jednu stvar, a na kraju se ne izbore. I to na jako ružan način – tako što se ta inicijativa samo sasiječe u korijenu. Mislim da bi studenti trebalo da pokrenu neku inicijativu u vidu protesta ili slanja zahteva Skupštini… da se jednostavno podigne svest o tome da njihova osnovna prava nisu ispoštovana. Postoje npr. situacije kada profesori ne žele da ispoštuju studenta, barem u tom najosnovnijem pravnom poredku i pravnom okviru koji student samim upisom na fakultet stiče.

RB/BI: Koliko sluha imaju profesori na Fakultetu političkih nauka za sve vaše zahtjeve?

 Stanišić: Pa neki imaju. Neki stvarno vole sa nama da razgovaraju o tome. Zanima ih naše mišljenje i sve ostalo. Na mom smjeru većina profesora je bila stvarno otvorena da razgovara sa nama i nekako nas osvješćuju da razmišljamo u tom nekom pravcu. Najprije, da budemo uvijek nepristrasni kao novinari i da gledamo iz objektivnog ugla. Uče nas tim vrijednostima. Zatim, da sagledamo situaciju ili problem iz svih uglova, da ne budemo suvoparni i plitki. Imamo dosta dobrih profesora na našem fakultetu. A to što i oni imaju nekog iznad njih i ne mogu nekad da se izbore za naša prava koliko god se trudili, to je opet druga priča. Ali, kao profesori, kada bi studenti pokrenuli neku inicijativu, mislim da bismo imali dobar odziv i od njih.

RB/BI: Druga si godina Fakulteta političkih nauka, smjer žurnalistika. Koliko imate mogućnosti za obavljanje prakse?

Stanišić: Svake godine imamo u drugom semestru praksu. U prvoj godini sam imala praksu u štampanim medijima, koju sam realizovala u „Vijestima“. Tokom ove godine, radim praksu na portalu „Vijesti“. FPN je realizovao ugovore o obavljanju prakse studenata sa portalom Dan, RTCG, Vijestima, Standardom. I iz mog i iskustva mojih kolega, veliko je angažovanje od strane samih novinara i mentora za to da se ohrabre mladi novinari i studenti, da mogu da rade svoj posao. Mene su, na primjer, vodili na dosta događaja gdje sam imala priliku da shvatim zapravo kako taj svijet funkcioniše i kako treba da se ponašam i da se postavim, kako će se drugi ljudi postaviti prema meni kao novinaru, kako da napišem tekst i da sve to stilski odradim… Kada sam upisala FPN-žurnalistiku, nakon prvog semestra i odradila prvi put praksu, shvatila sam da sam zaljubljena u tu profesiju.

RB/BI: Tako to obično i bude u početku kada je novinarstvo u pitanju – lijepo, interesantno… Ali vidjela si, vjerovatno, da puno novinara nakon nekog vremena pređe u PR vode. Nekako se zasite novinarstva. Imaš li osjećaj da bi se možda mogla ‘zasititi novinarstva’ ?

Stanišić: Pa dosta ljudi mi je govorilo da se zasiti. Pošto sam radila u kulturi i u zabavi, bilo mi je interesantno da idem svuda. I onda mi je koleginica koja je radila sa mnom u jednom momentu rekla ‘toliko ćeš se zasititi svega ovoga da sama na svoju inicijativu nikad više nigdje nećeš poći’. Dobro, meni se to još uvijek zaista nije desilo. Ko zna, hoće li.

RB/BI: Ima ona izreka “jednom u novinarstvu – uvijek u novinarstvu”.

 Stanišić: Da, ali dobro, sve je do toga koliko čovjek želi kroz život da se mijenja, da proba nove stvari, što vam se sviđa i kakav ste karakter. Mislim, barem ja. A negdje kasnije u karijeri novinari posegnu za tim PR-om. Možda zato što je, čini se, to pametniji izbor profesije, bolje plaćen. Sve je sada preko interneta. Štampani mediji polako izumiru. Internet portali su zaživjeli. Čak i velike medijske kuće počele su da se prebacuju na TikTok, na Instagram, da najprije tamo objavljuju vijesti. Taj PR-management je sada svuda tražen. Većina novinara i sa mog fakulteta, planira da nastavi PR.

RB/BI: Tačno sam znala.

Stanišić: Ali opet, ja sam se vezala za pisanje tekstova i za čitav taj proces. To mi je kao neki, ne znam, ritual, bukvalno. Tako da mi se baš sviđa. Najverovatnije ću nastaviti da se bavim novinarstvom.

RB/BI: Da li da očekujemo da se Baru vratiš?

 Stanišić: Vidjećemo… Ništa ne obećavam, ali moguće je.

RB/BI: Ako se ti zaljubiš ovdje, eto tebe u Baru sigurno, šalim se. Da se vratimo ponovno na “Klupko”. Zvanično si sada koordinatorka volontera. Koji su planovi za naredni period?

Stanišić: Nastavićemo da tražimo projekte na koje možemo da se prijavimo.

RB/BI: Ima li puno mogućnosti?

Stanišić: Ima, ima. Mislim, samo treba da znate gdje da tražite. Ja imam tu sreću da mi Branka Ćalasan, svaki put kada dobije mail, kada se organizuju neke konferencije, seminari, odmah pošalje da prisustvujem u ime NVO “Portret” i “Klupko”. Tako da, eto, srećom, imam nekoga ko će stalno da me gura u pravcu u kojem ja želim zapravo da idem. Ima raznih seminara, edukativnih radionica… Mladi vole da imaju tu interakciju i zato rado idu na to. Ima mladih ljudi koji žele da se bave omladinskim politikama, da budu vršnjački edukatori isl. Plan “Klupka” je da se prijavljuje za te projekte. No, prije svega planom je predviđeno i da povećamo broj članova. Ja ću obići barske srednje škole i na taj način takođe predstaviti naš Klub mladih volontera.

RB/BI: Realizovali ste do sada interesantne projekte i vjerujem da će, čim im budeš pričala o tome, interesovanje mladih volontera da vam se priključe biti još veće.

Stanišić: Da.Čini mi se da su oni željni da rade nešto, učestvuju, budu dio zajednice, ili jednostavno, dio nečega. Treba im mjesto gde će da se osjećaju sigurno, i gdje se njihove potrebe poštuju. Svi koji žele da nam se pridruže, mogu nas kontaktirati na društvenim mrežama Facebook i Instagram ili putem platforme www.koferpsihoalata.me

The post Stanišić: Zadatak starijim generacijama da motivišu mlade i da im pokažu kojim putem treba da idu first appeared on BARinfo.

RB/BI: U petak ste povodom završetka projekta Centar za darovite “Aska”, u OŠ “Jugoslavija” organizovali lijep događaj. Kako je sve to bilo osmišljeno?

Ćalasan: Krenućemo od same organizacije završne konferencije, koja je bila zaista izazovna. To je projekat koji je podržalo Ministarstvo prosvete 2021. godine u okviru projekta, tj. konkursa “Darovit(a) sam – podrži me” i namijenjen je darovitoj djeci u cijeloj Crnoj Gori. Osnovali smo Centar za darovite “ASKA”, gdje su se odvijale radionice na različite teme. Ono na što smo posebno ponosni jeste što se u našoj “ASKI” rodila prva “Mala škola filozofije” u Crnoj Gori. To je čitava jedna metodologija koja je u zemljama regiona uveliko prihvaćena i nadamo se da će i ovdje postati dio školskih programa. Pored toga, tu su bile i radionice javnog nastupa, likovne i psihološke…

RB/BI: Završna konferencija je trebalo da bude održana krajem godine. Zbog čega je odložena?

Ćalasan: Da, završna konferencija je trebalo da bude 23. decembra, 2022. ali, zbog dojava o bombama tog dana, odložili smo je. I s obzirom da je napravljen veliki vremenski jaz od tada do juče, mi smo preponosni i zahvalni zbog broja posjetilaca, roditelja i djece koji su prisustvovali i podijelili tu divnu priču sa nama. Uz veliku podršku Slavice Radević, direktorke OŠ ”Jugoslavija”, sproveli smo tu završnu konferenciju, predstavili rezultate projekta i imali jedan zanimljiv program.

RB/BI: Da ne propustimo da pomenemo i voditelje radionica. Ko je sve bio zadužen za taj edukativni dio?

Ćalasan: Naravno, hvala na podsjećanju. Psihološke radionice vodila Jovana Strugar, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Podgorice. U programu je bilo stotinu djece, od kojih je 92. prošlo kompletan program. Čitav grad i sve osnovne škole bile uključene u to. Priprema, sastanci u školama, dogovori sa roditeljima… Sve je trajalo nekoliko mjeseci i bilo zaista izazovno. Ali eto, na kraju smo preponosni, jer je tim to iznio na zaista sjajan način. Radionice javnog nastupa je vodila Vesna Vujošević-Labović, glumica i dramski pedagog. Djeca su, kroz kratak video, govorila o utiscima sa radionica javnog nastupa. Na završnoj konferenciji su bili u prilici da predstave cjelokupan rad, igre kroz koje su prošli, izazove u vezi sa tremom, strahom i javnim nastupom. Plan je bio da imaju taj javni nastup uživo, međutim i tu smo imali određene izazove. Naime, djeca su bila na ekskurziji na Cetinju, na Ivanovim koritima i onda smo našli jedinu varijantu koja nam ostaje i kao jedan video materijal. Eto, nekako je održivo. Potom, likovne radionice je držao Jakša Ćalasan, nastavnik likovne kulture. On je imao asistentkinju, na koju smo posebno ponosni, a to je Kristina Stanišić koja je u Beogradu završila “Akademiju primjenjenih umetnosti” i vodila je jedan dio programa. Nažalost, ni jedno ni drugo nisu mogli prisustvovati ovom događaju, ali je postavljena izložba likovnih radova koje su djeca uradila, a koja se može pogledati u školi “Jugoslavija” narednih mjesec. Profesorica Nela Dabanović vodila je “Vježbaonicu uma”. Međutim, te radionice su prevazišle samu “vježbaonicu” i postale su prava “Mala škola filozofije”. Sada smo u procesu traganja za modelom, kako će ta mala škola da nastavi da živi.

RB/BI: Da napomenemo da je ukupno sprovedeno 90 radionica, kroz 92 radna sata, sa 92 djece. To je zaista impozantan podatak.

Ćalasan: Da, jeste. Pa nekako smo i mi, na nivou tima, sinoć (kad smo sve to zaokružili, i svu tu statistiku pripremili za izvještaje) bili zadivljeni i iznenađeni ovim ciframa. Svaka od radionica je imala svoj broj radnih sata i svoj broj učesnika. Zamislite samo 90 događaja, dakle, 90 radionica koje su zaista, a svaka je, pored to kvantitativnog dijela, kvalitativno i sadržajno bila korisna za djecu.

RB/BI: Kad smo već kod brojki, NVO “Portret” postoji od 2013. godine i ove godine slavite deset godina postojanja. Događaj koji ste organizovali u petak nas zapravo, uvodi u priču o obilježavanju jubileja tokom čitave ove godine?

Ćalasan: Tako je. Pitali smo se kako ćemo da zaokružimo tih 10 godina i donijeli smo odluku da ćemo zajednici dati “pro bono” usluge i sadržaje. Zajednica – naše lokalno stanovništvo, može učestovati u kreiranju tih događaja putem ankete koje se nalaze na našoj Facebook stranici. Dakle, tamo možete pronaći “Anketa povodom 10 godina”, na Google Drive, gdje se mogu opisati iskustva sa “Portretom” a može se učestvovati i u kreiranju sadržaja. Moram da kažem da je za sada dominantni odgovor – da ljudi traže jednu veliku žurku.

RB/BI: Dakle, za početak velika žurka, pa ćemo o svemu ostalom kasnije.

Ćalasan:Da, ta velika žurka će se vjerovatno dogoditi. Nismo planirali, zaista. Ali, kad već zajednica traži, onda ćemo organizovati to vjerovatno. Jer, svi smo željni nekog udruživanja te vrste. Postoje tu posebni zahtjevi da dođu neki lokalni izvođači (poučeni vjerovatno našim iskustvima da smo podržavali male, lokalne, mlade izvođače, “Da Wreck” i ostale)… Tako da će u jednom trenutku ove godine biti žurka. Druge ideje su da to budu tribine, radionice, predavanja za roditelje. To je bilo zanimljivo, da je se pojavila potreba da roditelji žele da čuju stručna lica u vezi sa brojnim izazovima roditeljstva. Sve to će biti u ovoj godini, raspoređeno u skladu sa našim kapacitetima. Ono na čemu sam zahvalna jeste da smo dobili pripravnicu ove godine preko Programa za stručno osposobljavanje, to je Denira Planić. Imamo dakle i neku vrstu “vruće pomoći”, plus volonterski klub. Očekujemo i pozivamo sve sugrađane da učestvuju. Što bude na listi želja, daćemo sve od sebe da objedinimo i ponudimo zajednici.

RB/BI: Klub mladih volontera “Klupko”, funkcioniše u okviru NVO “Portret”. Trenutno aktuelan i vama vrlo značajan, a za mlade koristan, je projekat “Kofer psihoalata”.

Ćalasan: To je još jedan segment na koji smo ponosni, a nastao je u 2019. godini uz podršku Fonda za aktivno građanstvo. S obzirom da je priroda volonterskih klubova da se oni osipaju, tako se dogodilo i sa “Klupkom”. Međutim, ovo je trenutak kad se on obnavlja. Nedavno je vaša gošća bila Katarina Stanišić, koja je zvanično postala koordinatorka volontera i ona će preuzeti klub. “Kofer psihoalata”stvoren je takođe, uz podršku Fonda za aktivno građanstvo i grupe nevladinih organizacija Evropske unije. Ideja tog projekta jeste da podrži mentalno zdravlje mladih u tranzitnom, adolescentnom periodu, na tom prelazu ka odraslom dobu. Ima svoje dvije platforme. Jedna platforma je digitalnog karaktera- www.koferpsihoalata.me. Ideja nam je da angažuje mlade ljude da sami govore o mentalnom zdravlju. U ovom trenutku u okviru druge platforme sprovodimo radionice uživo sa mladima, tako da oni sami pišu tekstove, bave se temama koje su za njih aktuelne i važne.

RB/BI: S obzirom da je realizacija tog projekta krenula početkom godine, kakvo je interesovanje mladih do sada?

Ćalasan: Zadovoljni smo interesovanjem. Iz tih radionica “Kofer psihoalata” pokazalo se i da je interesovanje veliko i za “Klupko”, tako da se broj volontera proširio, naše aktivnosti se preklapaju i na taj način djelujemo. Povodom jubileja, događaji za mlade biće u okviru “Klupka”. Oni će nositi tu priču i organizaciju. Planiramo aplicirati na različite konkurse, tako da vjerujemo u održivost te priče, jer je zaista divna, preživjela je četiri godine, tako da su to velike stvari.

RB/BI: Da napravimo kratak osvrt i na Mrežu organizacija civilnog društva “Žuka”, koje se bave razvojem kulture i sadržajem u toj oblasti, čiji ste dio. Podsjetimo, sprovodite istraživanje u vezi sa potrebama stanovnika našeg grada i to kroz diskusije koje su održane sa različitim fokus grupama, a upravo ste vi, voditeljka fokus grupa. Kako to protiče i šta je u planu?

Ćalasan: “ŽUKA” je jedna mreža nevladinih organizacija, podržana od Centra za građansko obrazovanje kroz M-Base program. Nosilac projekta je NVO “Gradionica” i Goran Janković, a tu su još i NVO: “Pristan”, “Pogon”, DES “ Scena” i “Portret”. Poslednji segment projekta je upravo to istraživanje kulturnih potreba našeg stanovništva kroz fokus grupe. Imali smo ideju da osluškujemo potrebe našeg stanovništva tako što ćemo ih podijeliti uzrasne kategorije, pa smo radili sa mladima i sa srednjom grupom, gdje smo imali čast da prisustvuju renomirani profesore iz našeg grada, poslenici u kulturi, te trećom fokus grupom, koju su čine naši sugrađani od 65 godina i stariji. Moram naglasiti da su oni oprezni zbog virusa, bolesti… te smo ih podijelili u manje grupe. Ovom prilikom pozivam starije sugrađane koji su zainteresovani da nam se obrate i ako žele družiti se. Iskustva su pozitivna, naročito sa tom starijom grupom. Oni imaju potrebu da se druže, da na taj način pričaju i utiču na kreiranje nekih kulturnih politika. Rezultate istraživanja, tj. tih diskusija (ovo je jedno predistraživanje, ali metodološki istraživanje, rad kroz fokus grupe), će biti do kraja marta i biće prezentovani javno, tako da će sugrađani imati priliku da čuju do čega smo to i kakvih sve zaključaka došli.

RB/BI: Kada se održavaju radionice za naše starije sugrađane?

Ćalasan: Subotom. Već sljedeće subote planiramo da okupimo još jednu grupu, tako da dobrodošli su. Sve subote do kraja marta će biti posvećene fokus grupama.

RB/BI: Branka, sada bih željela da se kratko osvrnemo i na trenutnu situaciju i događaj koji je ove subote planiran za “5 do 12” u našem gradu. Naime, na okupljanju u centru grada protiv nasilja, kojem ćete i vi prisustvovati, profesori i naši sugrađani kako je najavljeno, žele da pošalju poruku “da se mora zaustaviti nasilje koje je izgleda, postalo svakodnevica i što je još opasnije, prihvatljivo ponašanje za koje nema odgovornosti čak i kada se ponavlja”. U isto vrijeme okupljanje organizuje i Udruženje “Roditelji” u Podgorici. Znam da ste puno puta pričali o ovoj temi nažalost, ali nije na odmet da ponovimo. Dakle, kako “obuzdati” mlade kada je u pitanju nasilje i kako da ih zapravo vratiti na pravi put? Šta je uzrok nasilničkom ponašanju?

Ćalasan: Ovaj apel je jako važan, u simbolično – 5 do 12, dok ne bude minut do 12. Ovo je, mislim poslednji apel. Vršnjačko nasilje je zaista jedan dominantan i veliki problem koji eto, dobija i razmjere ovog karaktera. Svjedoci smo da smo i sami odrastali kroz hajde da tako kažem “nasilne godine”, 90-ih i tako dalje… i da je ovo jedno tranzitno izazovno područje kad su u pitanju vrijednosti. Ko je odgovoran? To je prvo pitanje na koje je potrebno odgovoriti. Možemo da uvijek sve pojave u društvu klasifikujemo na sljedeći način: odgovorna je porodica, pa odgovoran je pojedinac i odgovorna je zajednica. Međutim, odgovoran za sva ta tri segmenta je – sistem. I to je nešto što je činjenica. Uvijek navodim pozitivni primjer prakse i apelujem na takvu priču. Čak sam se i lično obratila vladajućim pojedincima sa predlogom da u Strategiji razvoja mladih i zaštite potreba djece, budu uključena stručna lica. Navela sam primjer Islanda koji je iz 1980. godine imao podatke koji su govorili da imaju najveći broj djece sa bolestima zavisnosti. Rješili su to 20-ogodišnjom strategijom tako što su uključili stručna lica u program Vlade i danas su sa najmanje mladih koji pate od bolesti zavisnosti. Dakle, da bi riješili ovaj problem, mi možemo ovako da “punktiramo” neke stvari, da po punktovima djelujemo, ali dok ga sistem u potpunosti ne riješi, ne možemo se osjećati bezbjedno. Meni je zaista žao što takvo šta govorim. Iz pozicije NVO “Portret”- pošto je vršnjačko nasilje segment mentalnog zdravlja, ono je segment psihičkog života pojedinca i jednog deformiteta na polju mentalnog zdravlja i problema u ponašanju razvijenih, mi dajemo doprinos. Sam projekat “Kofer psihoalata”, između ostalog, ima ideju da širi neke dobre prakse. Isto tako Klub mladih volontera – da afirmiše dobre pojedince koji imaju šta da kažu i šta da urade u društvu. To su neki od načina kako se borimo sa vršnjačkim nasiljem. Ne pričamo aktuelno šta je sve vršnjačko nasilje, ne definišemo ga, već djelujemo na način što ćemo ga prevenirati.

RB/BI: Dakle, prevencija je ključ.

Ćalasan: A prevenciju može jedino da sprovede sistem.

RB/BI: Nažalost, ništa ne može “preko noći”, ali uvijek je važno napraviti makar korak naprijed, ka promjenama.

Ćalasan: Dakle, taj primjer 20-godišnje strategije dokazuje da je to proces. Prosto, potrebno je da se donese odluka, da se srede zakoni, da se ti zakoni adekvatno primjenjuju, da postoji monitoring, dakle, to je jedan proces. Ali, potrebna je dobra volja. A prije dobre volje – svijest o tome kakav je problem i o razmjerama problema. Druga stvar, reći ću da je blisko vršnjačkom nasilju…Mnogi problemi u ponašanju su udruženi, dakle, nije vršnjačko nasilje tako izolovan segment.

RB/BI: Sve povlači jedno drugo.

Ćalasan: Sve. Problemi su na nivou porodice. Porodica opet nije podržana od sistema, neadekvatan odgoj, maloljetnička delinkvencija, problemi sa zloupotrebama droga koji su sad, da kažem, dominantni. To je sve udruženo i meni je žao, ali kao stručnom licu, lako mi je prepoznati kad vidim samo fotografije neke djece, koji su potencijalni problemi. A zajednica treba adekvatno na takvo što da djeluje. Drugo, jako mi je važno napomenuti iste te osobe koje počine vršnjačko nasilja, oni su takođe članovi naše zajednice. Dakle, nikako da se ovim opravdavam, ne daj Bože, nasilje, ali, kad budemo brinuli o integraciji pojedinaca koje ispoljavaju bilo kakav problem u ponašanju u društvu i njihovoj asimilaciji, mi ćemo biti na dobrom putu. Na način što ćemo ih skloniti iz društva, kazniti – nije to jedino rješenje. Dakle, potrebno je da se napravi čitav sistem gdje je svaki građanin dobrodošao i to bi bila prevencija nasilja, jasna poruka.

RB/BI: Branka, dugo razgovaramo, računam da smo važne teme u ovom razgovoru pomenuli, ali uvijek naglašavam da je puno tema za razgovor sa psihologom i psihoterapeutom. Željela bih da pomenemo i nešto što je bilo aktuelno kao priča prethodnih dana – samopovrjeđivanje srednjoškolaca, odnosno srednjoškolki. Pored toga, još nešto što sam takođe htjela da obradim posebno kao temu u narednom periodu, a nisam primjetila da se javno priča o tome… da li ste možda vi čuli za “snus”? Šta je to? O čemu se tu zapravo radi i zašto je to toliko aktuelno u barskim srednjim školama? Ovo je, eto, prvi put da pominjem to kao temu ali o njoj već duže razmišljam. Naime, razredne starješine u jednoj srednjoj školi u Baru, upozorili su roditelje da su i taj problem takođe primijetili kod djece.

Ćalasan: Ove teme koje ste spomenuli, oni su zaista velike, široke, i ja osjećam veliku odgovornost spram ovog što ću reći u narednom izlaganju. Kada je “snus” u pitanju, razočaraću javnost, s obzirom da radim kao psihoterapeutkinja u ovom gradu- pojavljuje se od osnovne škole konzumacija “snusa”, čak od petog razreda osnovne škole…

RB/BI: Za sve one koji nisu čuli ili ne znaju, pojasnite šta je to “snus” ?

Ćalasan: Da. Ono što je tragično jeste da je “snus”, navodi se, kao vrsta duvana, koja se koristi na jedan specifičan način. Ja sam to, moram da kažem, od djece čula kako. Stave ga ispod jezika i daje mi neki osjećaj da pripadaju nekoj zajednici. Ali, nekad se dogodi i da ima neko halicinogeno dejstvo, na način da se malo osjećaju izmijenjeno u odnosu na prosječeno stanje. Ono što je strašno jeste da ga kupuju u trafikama, u slobodnoj prodaji. Dakle, nama zakona koji to reguliše, tu već dobijamo odgovor gdje je uzrok problema. Dakle, djeca ga počinju konzumirati, po u mom iskustvu iz prakse, već od petog razreda osnovne škole. Jako je važno da sad roditelji nakon slušanja ove emisije ne idu da djeci pretresaju rančeve i tako dalje, već da grade odnos povjerenja sa svojom djecom i budu uključeni u njihov svakodnevni život. I to na način što će kao prijatelji sa određenim granicama koje će postaviti kao roditelji, razgovarati otvoreno sa svojom djecom jer, pritisci na njih su ogromni. Dakle, srednja škola – to su već stariji maloljetnici, tu postoje konzumacija i drugih supstanci, ozbiljnijih… to je jedna velika tema, kao i pitanje dostupnosti i svega ostalog. Zaista velika i važna tema.

RB/BI: Sasvim sigurno da ćemo se tom temom baviti opširnije. Pomenule smo i samopovrjeđivanje. Zbog čega dolazi do toga? Da li je to trend ili samo pojava?

Ćalasan: Kada je riječ i samopovrjeđivanju, to već onako, djeluje da ima elemente trenda jer, evidentno je da je jedan od domintnih problema kad su mladi u pitanju. Moram da budem iskrena da, deset godina od kada radim, suočavam se sa samopovrjeđivanjem kod mladih. To je jedna vrsta autoagresije. Uvijek iz druge perspektive razmišljamo o suicidalnim mislima i suicidalnom ponašanju, jer jeste autoagresija u pitanju. Uzroci su brojni, dakle, od porodičnih odnosa, osjećaja pripadnosti ili nepripadnosti zajednici, toj nekoj vršnjačkoj grupi, osjećaj neadekvatnosti…To je ono što je za mene kao terapeutkinju najbolnije da se neka mlada, prelijepa djeca osjećaju neadekvatno u sopstvenom tijelu i to tijelo uništavaju. Drugo, jedan od velikih problema koji je proizišao kroz moju psihoterapijsku praksu jeste da je to neki osjećaj bola koji nose se sobom i na taj način ga, kako oni kažu, “otpuste”. To su velike i važne teme kojima treba govoriti.

RB/BI: Svakako ćemo to posebno obraditi, ali eto, da ovom prilikom “dodirnemo” te teme i upozorimo roditelje.

Ćalasan: Važno je…i na nivou trenda. Takođe je važno napomenuti i da postoje čitave društvene mreže i profili koji podržavaju samopovrjeđivanje. Paradoksalno, čak i aplikacije pomoću kojih se oni bore se samopovrjeđivanjem, ali tu je još jedan mali paradoks. Kad sam ja ušla u te aplikacije i vidjela kako to funkcioniše, shvatila sam da imaju potpuno suprotan efekat. To su velike i bitne teme i hvala Vam što ste ih pomenuli. U okviru obilježavanja jubileja NVO “Portret”, između ostalog, to će sasvim sigurno biti jedna od tema tribina koje ćemo organizovati.

The post NVO Portret proslavlja deset godina postojanja first appeared on BARinfo.

„U sklopu projekta, realizovane su dvije afirmativne akcije kojima su mladi pokazali, uz svoje talente, empatiju i solidarnost prema socio-ekonomski ugroženom stanovništvu naše zajednice. Potom, sproveli smo i dva istraživanja – ‘Vrijeme je’ i ‘Za mlade’, čiji rezultati predstavljaju smjernice sistemu, institucijama i organizacijama koje se bave mladima za poboljšanje njihovog položaja kako na nivou opštine Bar, tako i na nivou države. Tokom oktobra održane su takođe i tri online radionice sa 75 učesnika i učesnica, a na kojima su takođe obrađene važne teme koje se tiču mladih”, kazala je psihološkinja i psihoterapeutkinja Branka Ćalasan, direktorica NVO “Portret”.

Ovaj projekat podržao je Fond za aktivno građanstvo u sklopu programa „Vrijeme je za mlade“, zahvaljujući “Balkan Trust for Democracy The German Marshall Fund of the United States” i USAID – USA Agency for International Development.

“Fond za aktivno građanstvo” zakazao jednodnevni Forum organizacija i grupa mladih u sklopu programa „Vrijeme je za mlade“ za 11. novembar u Podgorici, gdje će predstavnici NVO “Portret” i KMV “Klupko” takođe predstaviti rezultate projekta, a to će, kako su najavili, učiniti i na sastanku u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta, gdje će ponuditi i modele poboljšanja položana mladih.

U toku je prijavljivanje za narednu radionicu koju realizuju pod nazivom “Kofer psiho-alata”, koju će pored Branke Ćalasan, voditi i psihološkinja Jovana Strugar.

 O detaljima se možete informisati na zvaničnoj Facebook stranici NVO “Portret” ili putem mail-a nvoportret@gmail.com

The post Završna online konferencija EMPATHY-JA SOLIDARY-TI first appeared on BARinfo.

Prva radionica na temu „Slika tijela“ održana je u četvrtak, 7.oktobra.  

„Drago mi je što je interesovanje za ovu temu bilo veliko. Bilo je 23 mladih, koji su aktivno učestvovali u radionici. Taj podatak govori o potrebama naše djece za takvom vrstom sadržaja i podrške. Radionica je trajala dva sata, to je još jedan detalj na koji je važno obratiti pažnju. Mladi su željni konstruktivnog razgovora, savjeta, interakcije, razmjene u svakom smislu…“, kazala je Ćalasan.

Psihološkinja dodaje da na osnovu istraživanja (čije su rezultate nedavno predstavili), najčešče imamo predrasude prema mladim ljudima i tome kako posmatraju teme iz svakodnevnog života.

„Ova radionica bila je konstruktivan, kritički osvrt na uticaj društvenih mreža i generalno medija na sliku o tijelu. Ono što se izdvojilo je – koliko je važno o tome razgovarati i razmjenjivati iskustva i načine borbe sa takvim vrstama uticaja“, istakla je Ćalasan.

Svjetska zdravstvena organizacija odredila da ovogodišnja tema obilježavanja Dana mentalnog zdravlja bude – “Mentalno zdravlje za sve”. Tim povodom je, 10.oktobra, klinički psiholog i psihoterapeut Jovana Strugar (koja je studije završila u Rimu, a koja ima desetogodišnju praksu u radu s mladima) na online radionici  govorila o mentalnom zdravlju u zajednici.

“Interesovanje za ovu radionicu je bilo slično kao i za prethodnu, bilo je 25 učesnika. Tema je bila “Naši psiho-alati, mentalno zdravlje za sve”. Radionica je bila interaktivnog kataktera. Jovana je na odličan način uspjela da uključi skoro sve učesnike. Takođe, se dogodila i jedna značajna razmjena, gdje su učesnici dijelili svoje psiho-alate, kojima čuvaju svoje mentalno zdravlje. Na kraju su dobili i jednu tehniku koju mogu primjenjivati u svakodnevnom životu, koja se zove ‘Drvo priča’ ili ‘Drvo našeg života’. Imali su priliku da čitavu prezentaciju dobiju putem mail-a. Ono što je pozitivno, a to je negdje i kriterijum održivosti, je da su se kontakti nastavili i da zajedno svi planiramo neke buduće aktivnosti”, najavila je Ćalasan.

Na našu konstataciju da su tokom protekle školske godine, mladi prema online predavanjima, imali određenu vrstu otklona, a da je na ovim radionicama vladala drugačija atmosfera, te da su učesnici bili aktivni, kako kroz individualni tako i kroz rad u grupama, iznosili svoja promišljanja i iskustva, Ćalasan je prokomentarisala “da je sreće, tako bi trebalo da izgleda svaki čas”.

“Možemo da prenesemo takve primjere prakse i na obrazovanje. Dakle, to je jako važno znati. A ono kako učimo jeste – kroz lični angažman. Psiholozi mogu mnogo da pomognu u organizaciji online nastave i ukažu kako da to djeci bude zanimljivo i korisno, da online učenje ne bude za djecu ‘uzaludno mučenje’, ili već asocirano sa ugašenim ekranima, dosadnim sadržajem itd. Ovo predavanje bilo je angažovano i nadam se da će takva vrsta prakse da se primijeni i u nekim drugim okolnostima”, nada se Ćalasan.

Treća radionica biće održana večeras u 20h na temu “Kultura i osjećanja mladih”.

“ To je tema u kojoj ćemo razmatrati uticaje različitih kultura na doživljaj sebe i osjećanja mladih. Putem raznih saznanja će nas voditi, Borka Lješković, Bachelor humanističkih nauka i spec.sci. marketing menadžment, nacionalna kontaktna osoba Interreg MED programa u Kancelariji za evropske integracije. A o tome da li se mladi osjećaju različito u nekim drugačije uređenim sistemima i kulturnim kontekstima, govoriće dvoje Barana i jedna Podgoričanka: Marija Kovačević, Fakultet za hemiju i hemijsku tehnologiju Ljubljana, Slovenija, Miloš Djuranović, Bachelor psiholoških nauka sa Unverziteta u Padovi i  Ana Božović, koja studira ‘Razvojnu i kliničku diječiju psihologiju’ u Budimpešti. Oni će govoriti o tome kako različiti kulturni konteksti utiču na osjećanja mladih, na doživljaj sebe i ostale elemente svakodnevnog funkcionisanja, napraviće poređenje u odnosu na to kako im bilo dok su živjeli ovdje. Istraživaćemo pozitivne prakse i primjere dobrih praksi koji se odnose na život mladih. Ukoliko bude sve tehnički u redu, radionica će biti uživo prenošena na Facebook-u ”, najavila je Ćalasan.

Posljednju radionicu u sklopu projekta organizovaće krajem mjeseca.

„Završna radionica za sada nosi radni naziv ‘Otvoreni ekrani’. S velikim uzbuđenjem i posebnim zadovoljstvom očekujemo i tu radionicu. Pozvaćemo predstavnike institucija, Sekretarijata za mlade, MPNKS, kao i predstavnike naše lokalne zajednice, da nam se pridruže te večeri. Cij nam je da otvorimo diskusiju u vezi sa onim što nije dobro u našoj zajednici, govorićemo o rezultatima istraživanja koje smo sproveli u sklopu projekta ‘Vrijeme je za mlade’, daćemo neke konstruktivne predloge na osnovu svih ovih prethodnih radionica – Šta dalje? Kako se baviti mladima? Vidimo da su oni u  svim ovim tranzicijama zanemareni, a oni su svijet na kojem sve počiva“, zaključila je Ćalasan.

Zainteresovani za online radionice mogu se prijaviti na Facebook stranici NVO “Portret”, email: nvoportret@gmail.com, kao i Instagram stranici klupko.volonteri

Realizaciju projekta “Vrijeme je” omogućili su Fond za aktivno građanstvo fAKT iz Podgorice zahvaljujući Balkan Trust for Democracy, The German Marshall Funf of the United States i USAID – USA Agency for International Development.

The post NVO Portret i Klupko nastavljaju sa uspješnim edukativnim radionicama first appeared on BARinfo.

“U prvom istraživanju ‘Vrijeme je’, koje je bilo namijenjeno osobama iznad 30 godina, ispitivali smo stavove prema postignućima i ključnim ishodima ‘Strategije za mlade 2017-2021. godine’, kao i predrasude prema mladima. U drugom istraživanju “Za mlade”, osim toga, ispitivali smo i kako se mladi osjećaju u zajednici koja ih tretira na određeni način”, pojasnila je gostujući u programu Radio Bara, psihološkinja Branka Ćalasan, direktorica NVO “Portret”.

Ona je navela da u istraživanju “Vrijeme je”, od 200 ispitanika iznad 30 godina, najveći broj smatra da ni jedan od ključnih ishoda Strategije za mlade 2017-2021. nije zadovoljen u potpunosti.

“U vezi sa tim čak dolazimo do podataka da se po mišljenju najvećeg broja ispitanika ciljevi uopšte ne ostvaruju kada su u pitanju ekonomska i socijalna sigurnost. Potom, da mladi nemaju obezbijeđen pristup kvalitetnom obrazovanju, te da ne učestvuju u procesima donošenja odluka. Takođe, ono što je značajno napomenuti je da odrasle osobe smatraju da mladi nijesu dobrog zdravlja, da su lišeni proaktivnog učestvovanja u procesima donošenja odluka, razvoja zajednice i kreiranja i sprovodjenja politika, te da nemaju obezbijeđen pristup adekvatanom sistemu podrške za prelazak u odraslo doba, kao ni pristup kvalitetnim kulturnim sadržajima (kako kao kreatori tako i kao konzumenti) “, kazala je Ćalasan.

Rezultati istraživanja “Za mlade” ukazuju da prema mišljenju ispitanika (uzorak 239 od 15 do 30 godina) ključni ishodi predviđeni Strategijom za mlade 2017-2021. nijesu ni djelimično ostvareni. 

“S obzirom da je riječ o četvorogodišnjem dokumentu i njegovom ignorisanju, kao nevladina organizacija koja se bavi zaštitom mentalnog zdravlja, stava smo da su mladi zanemareni (što je oblik nasilja) i strogo diskriminisani, te su njihova osnovna ljudska prava i zdravlje direktno ugroženi. Slika mladih o sebi je takva da sebe percipiraju kao zavisne od Interneta, potom ravnodušne, razočarane, pasivne, udaljene od tradicionalnih vrijednosti, što direktno ukazuje na postojanje apatije među tom populacijom, koja je uslovljena socijalnim kontekstom. Prema mladima, neophodne su korjenite promjene u sistemu kojima bi bio unaprijeđen njihov položaj u društvu”, naglasila je direktorica NVO “Portret”.

Treći dio istraživanja bio je posvećen razradi teme kako unaprijediti položaj mladih u društvu.

“Došli smo do zaključka da poboljšanja položaja mladih nema bez sistemske promjene i podrške. Tako da,  tužni zbog svih ovih rezultata, apelujemo da Vlada Crne Gore pod hitno preduzme mjere i okupi tim koji će se baviti realizacijom omladinskih politika donošenjem normativnih okvira. Pozivamo i Opštinu Bar i Sekreterijat za mlade, da se osvrne na rezultete ovog istraživanja i uradi nešto što će poboljšati položaj mladih u našoj zajednici”, apelovala je Ćalasan i dodala da prikaz kompletnog istraživanja zainteresovani mogu pogledati na Facebook stranici NVO “Portret”.

 Tokom realizacije projekta “Vrijeme je”, kroz program “EMPATHY-JA, SOLIDARY-TI”, koju je ova nevladina organizacija sprovela zajedno sa Klubom mladih volontera “Klupko”, organizovane su i dvije afirmativne akcije, za čije sprovođenje su bile odgovorne volonterke Katarina Stanišić i Violeta Filipović.

“Obije akcije su bile divne i mogu reći uspješne, jer su i mladi sakupili određena sredstva koja smo uplatili ‘Narodnoj kuhinji’ koju vodi NVU ‘Žene Bara’. Iako se radi o simboličnom iznosu (165 eura), on je značajan s obzirom od koga dolazi i na koji način je prikupljen. Jedan od ciljeva Strategije je da su mladi kreatori kulturnih događaja, pa je samim tim i ovaj projekat njihova kreacija. Naziv ‘EMPATHY-JA, SOLIDARY-TI’ govori o suštinskim vrijednostima koje su nam potrebne, a mogu ih ponuditi mladi ljudi. U istraživanju smo vidjeli da ih odrasli ne doživljavaju kao osobe koje su humane, solidarne, empatične…, tako da su zapravo te afimativne akcije imale za cilj da pokažu empatiju i solidarnost mladih ljudi. Opet, s druge strane, intencija je da ih uključe na način da oni kreiraju kulturne događaje i nadamo se, jednog dana postanu donosioci odluka. Dakle, Strategija ima predviđene ciljeve, koji na nažalost, nijesu realizovani, a mi bi voljeli da ti ciljevi postanu realnost”, kazala je Ćalasan.

U sklopu realizacije projekta, najavila je afirmativnu akciju i dvije online radionice, koje će biti organizovane povodom obilježavanja 10.oktobra – Međunarodnog dana mentalnog zdravlja.

“ Što se online radionica tiče, biće zanimljive teme. Naime, imamo nešto što je dominatan problem a to je ‘slika tijela’ i kako na nju utiču mediji, društvene mreže i ostalo. O toj temi, psihološkinja Dragica Jovišević Popović iz Instituta za javno zdravlje Vojvodine, pro bono će 7.oktobra, putem Zoom-a, održati online interaktivno predavanje.Takođe, ideja nam je da pozvemo mlade ljude iz Bara koji žive, rade ili studiraju u inostranstvu, da nam prenesu iskustva uticaja kulture na osjećanja mladih.To nam je nekako djelovalo kao narativno važno – da li je kultura u kojoj živimo, i realnost koju živimo, presudna za naša osjećanja kao i da li bi izazvalo drugačija osjećanja kada bi se sklonili odavde i promijenili kulturu. O ovoj temi govoriće Borka Lješković, spec.sci marketinga i menadžmenta NCP Mediteranskog programa EU. Nadamo se pozitivnim zaključcima, po one koji žive ovdje i planiraju da ostanu. Svjetska zdravstvena organizacija odredila da ovogodišnja tema obilježavanja Dana mentalnog zdravlja bude “Mentalno zdravlje za sve”. Tim povodom će, 10.oktobra, klinički psiholog i psihoterapeut Jovana Strugar (koja je studije završila u Rimu, a koja ima desetogodišnju praksu u radu s mladima) na online radionici  govoriti o mentalnom zdravlju u zajednici”, najavila je Ćalasan i dodala da se zainteresovani za online radionice mogu prijaviti na Facebook stranici NVO “Portret” ili na email: nvoportret@gmail.com.

Realizaciju projekta “Vrijeme je” omogućili su Fond za aktivno građanstvo fAKT iz Podgorice zahvaljujući Balkan Trust for Democracy, The German Marshall Funf of the United States i USAID – USA Agency for International Development.

The post Ćalasan: Poboljšanja položaja mladih nema bez sistemske promjene i podrške first appeared on BARinfo.

“Inspirisani položajem mladih u našoj lokalnoj zajednici, koji je, smatramo, na nezadovoljavajućem nivou, imali smo želju da doprinesemo poboljšanju tog položaja tako što ćemo zajednici pokazati svoju empatiju, solidarnost i potencijale koje mladost nosi” kazala je Violeta Filipović, koja se obratila u ime Kluba mladih volontera “Klupko”.

Ona je istakla i da se, kroz afirmaciju mladog hip-hop sastava iz Bara “Da Wreck”, nadaju da su još jednom potvrdili spremnost mladih da pokažu svoju empatiju, solidarnost i da konstruktivno djeluju u zajednici.

Članovi hip-hop sastava“Da Wreck”, braća Luka i Vuk Martinović, kao i producenti Petar Ljubenko i Deniz Hodžić, približili su publici kako je bend nastao i na koji način stvaraju numere. S obzirom da je peti član benda Ilija Tomović na brodu, nisu izveli pjesme uživo, već su ih prezentovali putem video projekcije.  

Vuk Martinović je za Radio Bar i Bar info kazao da je cilj ove njihove prezentacije, na način na koji do sada nisu imali priliku, bio da široj publici približe to što rade. “Naši prijatelji znaju i mogu da čuju te priče, a ostali čuju samo muziku. Ne znaju što se sve dešava iza toga. Htjeli smo da ljudima kojima je to zanimljivo, onima koji bi htjeli da se bave muzikom, a misle da ne mogu, pružimo praktične savjete, da im pokažemo da je to izvodljivo i da, ako postoji volja, može se naći i način. To je poenta i naše grupe. Mi smo krenuli od nule. Sa idejom i velikom željom, ni iz čega se stvaraju velike stvari”, poručio je Vuk Martinović.

Sa novog albuma “Sedam” prikazali su za sada jedini spot za pjesmu “Grizeldisimo”, a u planu im je ekranizacija još numera. “Ja studiram u Sloveniji, moj brat Luka u Austriji, a Ilija je trenutno na brodu.Nadam se da ćemo uskoro, čim budemo svi u Baru, uraditi još spotova”, kazao je Martinović.

U svom obraćanju na sceni, osvrnuo se i na situaciju u kojoj stvaraju.  “Činjenica je da ne postoje institucije ili makar ne znamo za njih, koje bi mogle da nas podrže u svemu ovome tj. mogle bi, ali očigledno nema intersovanja da se to desi. Znamo i druge ljude koji su se bavili muzikom, ali nisu dobili vrstu podrške koju su zaslužili”, kazao je Martinović.

S druge strane, dodao je kako vjeruje da upravo takvo stanje može i da “motiviše mlade da zasijaju i urade nešto stvarno dobro”.

“Ako nam je sve dostupno, nekako ne vidim da može da postoji toliko jaka želja da se stvori nešto dobro, istinski dobro, iz duše. Mislim da svako ko nešto želi da kaže, da ispolji u vidu muzike ili bilo koje druge vrste umjetnosti, treba to da radi, bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi, sa željom da iskaže sebe i saznanjem da postoji šansa da to niko neće čuti, vidjeti i cijeniti onako kako ta osoba to cijeni. Jer, to nije poenta umjetnosti i muzike – da nas cijene ljudi i da imamo para od toga, nego da nam bude dobro i da se zabavljamo, da uz sve to kažemo nešto što nam znači i da eventualno, dodaknemo nekog drugog kome to isto nešto znači”, zaključio je Martinović. On je zahvalio organizatorima i Kulturnom centru Bar na prilici da prezentuju svoj rad i učestvuju u humanitarnoj akciji za Narodnu kuhinju koju vodi NVU “Žene Bara”.

Ovoj afirmativnoj akciji prisustvovale su i članice ovog udruženja. Predsjednica NVU ”Žene Bara” Ljiljana Vujović, za Radio Bar i Bar info je kazala da su “ponosne što su ovakvi mladi ljudi dio miljea našeg grada”.

“Čineći nešto lijepo za sebe, za svoju dušu i znajući da to podijeliš sa onima koji nemaju i kojima nešto u životu fali, velika je stvar. To može samo onaj koji baš uživa u onome što radi. A ovi momci uživaju to se vidi i oni imaju što da pruže. Kroz tekstove u njihovim pjesmama dosta nam kazuju, ko sluša – shvatiće”, naglasila je Ljiljana Vujović.

Da su “Da Wreck” sjajni, smatra i psiholog Branka Ćalasan, predsjednica NVO “Portret”.

“Njihova priča je autentična i vrijedna slušanja. Drago nam je da su se prvi put barskoj publici predstavili baš u okviru ove naše Druge afirmativne akcije. Vjerujemo da će nastaviti ovako vrijedno i posvećeno da rade”, kazala je Ćalasan.

Krajem nedjelje medijima, institucijama i donosiocima odluka NVO “Portret” predstaviće rezultate dva istraživanja koja su sproveli u sklopu projekta “Vrijeme za mlade”.

“Prvo istraživanje ‘Vrijeme je’ bilo je namijenjeno osobama iznad 30 godina, a ispituje stavove prema postignućima i ključnim ishodima ‘Strategije za mlade 2017-2021. godine’, kao i predrasude prema mladima. Drugo istraživanje naslovljeno ‘Za mlade’ takođe ispituje stavove prema postignućima ključnih ishoda predvidjenih Strategijom, kao i to kako se mladi osjećaju u zajednici koja ih tretira na određeni način”, pojasnila je Ćalasan.

Na pitanje da nam preliminarno otkrije neke od zaključaka istraživanja psihološkinja je kazala da su rezultati poražavajući ali i da se potvrdilo ono s čim se susreću u svakodnevnoj praksi.

“Imamo takve okolnosti da se suočavamo sa istraživanjima koje nam daju takve, poražavajuće podatke. Zapravo, ljudi su u potpunosti nezadovoljni postignućima tj. ključnim ishodima koji su određeni Strategijom od 2017-2021. Čak 80% populacije smatra da ciljevi uopšte nisu postignuti. Ono što je dominantno kada je riječ o predrasudama prema mladima je da odrasli smatraju da su mladi zavisni od interneta, da su površni i da traže instant rješenja.To možda da utiče i na položaj mladih u zajednici. Mi kroz ovakve afirmativne akcije radimo na tome da to popravimo. S druge strane, pitali smo mlade kako se osjećaju – oni su tužni, ravnodušni i to su odgovori koji su dominantni”, otkrila je Ćalasan neke od zaključaka istraživanja koje su sprovodili prethodnih mjeseci.

U sklopu projekta “Vrijeme je za mlade”, u narednom periodu biće organizovan niz online radionica koje će voditi stručna lica, psiholozi, psihoterapeuti i omladinski radnici. Za realizaciju ovog projekta NVO “Portret” i Klub mladih volontera “Klupko”, dobili su podršku Fonda za aktivno gradjanstvo fAKT iz Podgorice, zahvaljujući Balkan Trust for Democracy The German Marshall Funf of the United States i USAID – USA Agency for International Development.

The post Bend Da Wreck predstavljen u sklopu afirmativne akcije NVO Portret i Kluba MV Klupko first appeared on BARinfo.

Barski hip-hop sastav „Da Wreck“ premijerno će publici predstaviti nove pjesme sa njihovog nedavno objavljenog albuma “Sedam”.

 Ovaj sastav čine tri MC-a: Luka Martinović koji nastupa pod pseudonimom Fosil, Vuk Martinović Lowki i Ilija Tomović Komesar, kao i producenti Petar Ljubenko aka Fly Killa i Deniz Hodžić MND. Za njih kažu da su osvježenje na crnogorskoj oskudnoj rep sceni.

Novim projektom su, kako ističu, publici željeli da predstave moderniji zvuk.

”Cilj ovog projekta je da pokažemo da u Crnoj Gori postoji zvuk koji nije zastupljen na ovim prostorima”, rekao je nedavno, povodom izlaska novog albuma, producent Petar Ljubenko.

Album “Sedam” čini osam pjesama: “A joj”, “Beskonačno skila”, “Grizeldisimo”, “Artiljerija”, “Kipim Stari”, “Enderdir”, “Hmnja” i “Naše Djelo”. Sa sastavom “Da Wreck-a” su na ovom albumu sarađivali i neki od već afirmisanih repera: Random, Joe Shua Kizz i Pe3il.

”Grizeldisimo’’ je za sada jedina pjesma za koju su radili spot. U njegovom stvaranju je učestvovao producent grupe Petar Ljubenko, dok mu je pomoć pri snimanju, pružio barski reper Miloš Medojević poznatiji kao Princip.

Organizator koncerta, Klub mladih volontera „Klupko”, djeluje u skopu Centra za istraživanje, edukaciju i psihološko savjetovanje “PORTRET”. Osnovan je u martu 2019.godine i ima 40 članova. Za projekat “EMPATHY-JA, SOLIDARY-TI”, su dobili podršku Fonda za aktivno gradjanstvo fAKT iz Podgorice, u okviru programa “Vrijeme je za mlade”, zahvaljujući Balkan Trust for Democracy The German Marshall Funf of the United States i USAID – USA Agency for International Development. U sklopu ovog projekta organizovali su niz aktivnosti, sa ciljem da doprinesu poboljšanju položaja mladih u našoj zajednici.

The post NVO Portret i Klupko organizuju humanitarni koncert hip-hop sastava Da Wreck first appeared on BARinfo.

Ovaj projekat realizuju uz podršku ambasade SAD i u saradnji sa Fondom za aktivno građanstvo iz Podgorice.

“Danas od 18-19h naši sugrađani i gosti biće u prilici da slušaju ‘Macondo band’ kojeg čine Magdalena Jovetić i Frano Kolović, a od 19-20.30h plesni performanas izvešće Sonja Vojvodić. Svi zainteresovani mogu učestvovati i u istraživanju ‘Za mlade’. ’Klupko’ svojom projektom ‘EMPATHY-JA SOLIDARY-TI’ doprinosi poboljšanju položaja mladih u zajednici i životu socio-ekonomski ugroženih pojedinaca i porodica te ova afirmativna akcija ima i humanitarni karakter. Sakupljena sredstva biće donirana NVU ‘Žene Bara’ i socio-ekonomski ugroženim porodicama i pojedincima”, naveli su organizatori i pozvali sve zainteresovane da im se pridruže i daju svoj doprinos realizaciji projekta.

Mladi koji žele da učestvuju u istraživanju anketu mogu popuniti na link-u:

https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSemT72nEiyyviTR0y5jdqE3LuZFeOWvXwb7u50YPlffAybJ-A/viewform?vc=0&c=0&w=1&flr=0

The post Akcija Vrijeme je za mlade danas od 18 sati na šetalištu first appeared on BARinfo.