***

Hoće li planirana trasa Jadransko-jonskog auto-puta ugroziti viševjekovne maslinjake, vodoizvorišta, poljoprivredna imanja i tradicionalna barska naselja?

Da li je moguće da se u zemlji koja se ponosi Starom maslinom na Mirovici, jednim od simbola našeg istorijskog nasljeđa, razmatra izgradnja auto-puta kroz područja na kojima se generacijama uzgajaju masline stare više stotina, pa i više od hiljadu godina?

Naučno istraživanje koje obavezuje na oprez

U okviru projekta „Enhancing the competitiveness of local SMEs in Montenegro through cluster development“, finansiranog sredstvima Evropske unije, a koji je UNIDO sprovodio u partnerstvu sa UNDP-om i Ministarstvom ekonomije Crne Gore i Društva maslinara Bar, tokom novembra 2014. godine uzorkovano je 50 stabala masline: 25 u Baru i 25 u Ulcinju. Rezultati su objavljeni u konačnom izvještaju dr Nesibe Köse i H. Tuncaya Günera iz marta 2015. godine.

Prema procjenama iz tog izvještaja, među samo 25 uzorkovanih barskih maslina devet stabala starije je od hiljadu godina, a među njima su stabla procijenjene starosti 1.381, 1.799, 2.056 i 2.240 godina. Riječ je o naučnim procjenama što je posebno zahtjevno kod starih i šupljih stabala masline.

Opšte je poznato da ovih 25 stabala nijesu popis svih starih maslina Bara. Naprotiv, na području Bara postoje brojni drugi viševjekovni čitavi maslinjaci i stabla čija starost nije naučno ispitana. Nije isključeno da među njima postoje i masline starije od Stare masline na Mirovici. To tek treba istražiti, a upravo je ta nepoznanica dodatni razlog za najveći mogući oprez prilikom projektovanja trase.

Da li su Ujedinjene nacije uzaludno podržale utvrđivanje starosti naših maslina ako bi se ovo neprocjenjivo nasljeđe moglo ugroziti građevinskim zahvatima? Ko je spreman da odobri sječu stabla koje raste hiljadu ili dvije hiljade godina? Kojom novčanom naknadom bi se takav gubitak mogao nadoknaditi, ko može “izračunati” koliko vrijedi maslina stara dvije hiljade godina?

Može li iko danas sa sigurnošću tvrditi da na planiranoj trasi, u njenom zaštitnom pojasu ili na prostoru pratećih radova nema takvih stabala? Bez sveobuhvatne inventarizacije i stručnog uvida, takva tvrdnja ne bi bila odgovorna. Objavljeni rezultati UNIDO istraživanja ne dokazuju da se konkretna ispitana stabla nalaze na trasi, ali jasno pokazuju kakvo se nasljeđe na području Bara mora zaštititi.

Zašto se tranzitni auto-put približava barskim naseljima?

Na brojnim međunarodnim saobraćajnim koridorima tranzitni saobraćaj vodi se izvan gradskih i vrijednih poljoprivrednih područja, dok se gradovi povezuju priključnim putevima. Zato tražimo javno i stručno obrazloženje zbog čega se na području Bara razmatra trasa dionice Virpazar–Zaljevo–Sukobin koja bi mogla ugroziti Zupce, Stari Bar, Zaljevo, Dobru Vodu i Mrkojeviće, kao i maslinjake, imanja, izvorišta i lokalne puteve odnosno trasa koja “cijepa” urbana naselja gotovo urbane djelove Bara.

Zašto se ne predstave i uporede udaljenije varijante, uz kvalitetne pristupne saobraćajnice prema Baru? Potrebno je objaviti uporedne analize trasa iz okruženja, a ne građane stavljati pred gotovu odluku. Ne tvrdimo da je u svim drugim državama koridor svuda daleko od mora; tražimo da se barsko rješenje uporedi sa dobrim primjerima zaobilaženja naselja i očuvanja vrijednog zemljišta, prirodnog i kulturnog nasljeđa.

Zaštita maslinjaka, izvorišta i smisao javnih ulaganja

Postavljamo pitanje pune primjene Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju, kao i propisa o zaštiti voda, životne sredine i poljoprivrednog zemljišta. Posebno tražimo provjeru uticaja na izvorišta, kaptaže, vodotoke i tradicionalne sisteme navodnjavanja. Posljedice mogućeg ugrožavanja vode prevazilaze interese pojedinačnih vlasnika i tiču se opstanka i kvaliteta života čitavih naselja.

Kakav je smisao ulaganja Vlade Crne Gore i Opštine Bar u obnovu maslinjaka, poljoprivredu i promociju domaćeg maslinovog ulja ako se istovremeno ne preduzmu sve mjere da se sačuvaju resursi u koje se ulaže? Maslinjak nije samo parcela za eksproprijaciju: on je nasljeđe, proizvodnja, pejzaž i dio identiteta Bara, “Maslina je ime Bara“.

Pozdravljamo odgovor Ministarstva saobraćaja

Društvo maslinara Bar obratilo se Monteputu, Ministarstvu saobraćaja, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Opštini Bar. Do pripreme ovog saopštenja odgovorili su nam iz Ministarstva saobraćaja, dok odgovore ostalih institucija još očekujemo.

Ministarstvo saobraćaja je u odgovoru na naš dopis od 12. oktobra 2026. prepoznalo značaj barskih maslinjaka, izvorišta i tradicionalnih naselja. Dopis je proslijedilo Monteputu uz preporuku da se analiziraju varijantna rješenja, evidentiraju potencijalno ugrožena stabla, zaštite izvorišta i lokalni putevi, organizuje javna prezentacija u Baru i u konsultacije uključe predstavnici Društva maslinara Bar i stručnjaci za maslinarstvo.

Pozdravljamo takav konstruktivan odgovor. Važno je što je Ministarstvo potvrdilo da je projektna dokumentacija još u izradi i da postoji mogućnost da se primjedbe blagovremeno razmotre. Sada očekujemo konkretne korake investitora i drugih nadležnih institucija.

Što tražimo prije konačne odluke?

Tražimo da se javno predstave sve razmatrane varijante trase i njihove posljedice; da se prije izbora rješenja sprovede detaljna inventarizacija maslina, naročito starih i monumentalnih stabala; da se izvrše hidrološke i hidrogeološke analize; da se očuvaju naselja, lokalni putevi i pristupi imanjima; i da se u Baru organizuje otvorena javna prezentacija uz stvarno učešće stanovnika, mjesnih zajednica, maslinara i stručne javnosti.

Društvo maslinara Bar nije protiv Jadransko-jonskog auto-puta. Podržavamo savremenu saobraćajnu povezanost, ali razvoj ne smije podrazumijevati nepotreban gubitak neobnovljivih vrijednosti. Naši preci čuvali su masline za generacije koje dolaze. Imamo li pravo da budućim generacijama uskratimo takvo nasljeđe?

Auto-put se može projektovati različitim trasama, ali maslina stara hiljadu ili dvije hiljade godina ne može se ponovo stvoriti.

The post Društvo maslinara: Da li su Ujedinjene nacije uzaludno utvrđivale starost barskih maslina? first appeared on BARinfo.

„Na sastancima održanim u Lisabonu krajem mjeseca razmatrane su aktuelne teme u svjetskom maslinarstvu, uključujući prognoze proizvodnje maslinovog ulja i, prije svega, uticaj klimatskih promjena koje su jedno od ključnih pitanja kojima se ova međunarodna organizacija bavi, sa ciljem da se pronađu načini kako njihove posljedice ublažiti i prilagoditi ih potrebama savremenog maslinarstva“, istakao je Alković.

Govoreći o značaju prisustva Crne Gore na ovakvim skupovima, on je naveo da već godinama putovanja i učešće finansira iz sopstvenih sredstava, uprkos tome što se često pita da li takvo odricanje ima smisla.

„Ipak, smatram da je izuzetno važno da Crna Gora bude prisutna tamo gdje se razgovara o budućnosti svjetskog maslinarstva. Možda ne donosi ključne odluke, ali, samo prisustvo crnogorskog predstavnika doprinosi međunarodnoj vidljivosti zemlje kao proizvođača maslinovog ulja. Kao ilustraciju, navešću da mnogi predstavnici drugih država nijesu ni znali da Crna Gora ima dugu maslinarsku tradiciju, niti da se upravo u Baru nalazi Stara maslina, za koju je naučno potvrđeno da je starija od 2.250 godina. Tokom jednog stručnog obilaska u Portugalu, gdje su domaćini s ponosom predstavljali maslinu stariju od dvije hiljade godina, saopštio sam im da Crna Gora posjeduje još starije stablo, što je izazvalo veliko interesovanje prisutnih“, kazao je Alković, podsjetivši na nedavno uspješno realizovan projekat koji je djelimično finansirao upravo Međunarodni savjet za masline, a koji je pripremio zajedno sa Darkom Pekićem i Ilijom Moricom.

„Uspješna realizacija tog projekta dodatno je potvrdila ozbiljnost rada barskih maslinara i otvorila mogućnost za buduće projekte i saradnju sa ovom važnom međunarodnom institucijom“, kazao je on.

Govoreći o klimatskim promjenama, Alković naglašava da njihov uticaj na maslinarstvo nije jednoznačan. S jedne strane, ekstremno visoke temperature imaju određene pozitivne efekte, prije svega zbog toga što otežavaju razvoj maslinove muve, možda i najveće štetočine u maslinarstvu.

„Pri veoma visokim temperaturama ova štetočina se ne može razvijati, pa su masline u određenoj mjeri zaštićene. Međutim, sa druge strane, klimatske promjene donose ozbiljne izazove. Ukorijenjeno je uvjerenje među mnogim maslinarima u Baru i Crnoj Gori da maslina ne zahtijeva navodnjavanje. Tvrdim da takav pristup više nije održiv. Ukoliko se želi ozbiljna i stabilna proizvodnja, maslinama je neophodno obezbijediti vodu, naročito tokom sve dužih i intenzivnijih sušnih perioda. Prošlo je vrijeme kada se proizvodnja mogla prepustiti prirodi uz stav „ako bude roda, biće“. Savremeno maslinarstvo zahtijeva planski pristup i ulaganje kako bi postalo značajan izvor prihoda“, kaže Alković.

Od najvažnijih tema koje danas zaokupljaju svjetske maslinare, Alković je izdvojio kvalitet maslinovog ulja i kontrolu kvaliteta. Objasnio je da Crna Gora već posjeduje panel za senzorsko ocjenjivanje maslinovog ulja i laboratoriju za analize, ali, kako je naglasio, naredni važan korak je njihova akreditacija.

„Tek nakon nacionalne akreditacije moguće je dobiti i međunarodno priznanje od Međunarodnog savjeta za masline, čime bi rezultati analiza i ocjena postali međunarodno verifikovani i priznati. Pored kvaliteta, značajna pažnja na međunarodnim skupovima posvećena je novim tehnologijama i konceptu precizne poljoprivrede. U svijetu se sve više koriste dronovi za različite aktivnosti u maslinarstvu, uključujući praćenje zasada i tretiranje biljaka. Iako su te tehnologije već prisutne u razvijenim zemljama, u Crnoj Gori njihov razvoj ide sporije. Posebno zanimljivom smatram novu temu koja se sve više pojavljuje u međunarodnim raspravama – vezu između maslinarstva i smanjenja emisije ugljen-dioksida. Budući da masline apsorbuju ugljen-dioksid, sve se više govori o mogućnosti da proizvođači za taj doprinos zaštiti životne sredine ostvaruju određene benefite ili podsticaje“, naveo je Alković.

The post Alković: Klimatske promjene važan faktor u maslinarstvu first appeared on BARinfo.

(Tekst je dat integralno, sa onda važećom gramatikom i načinom pisanja)

MASLINARSTVO I ULJARSKA INDUSTRIJA NA CRNOGORSKOM PRIMORJU

Poljoprivredna izložba u Baru, upriličena početkom minulog meseca od onamošnje podružnice Srpskog Poljoprivrednog Društva u Beogradu, privukla me je, da pod stare dane ispunim davnu želju i stupim nogom na teritoriju primorja junačke nam Crne Gore. Privukla me je poglavito želja, da moja istraživanja o vrstima maslina i loza u Dalmaciji upotpunim sa vrstima crnogorskog primorja i da se upoznam sa stanjem uljarske industrije. A kako je crnogorsko primorje samo nastavak dalmatinskog, ili bolje dubrovačkog i bokeškog primorja, nijesam niti očekivao, da ću se namjeriti bilo na drugačije vrsti plodina, drugačije načine poljoteženja ili preradbe poljskih proizvoda, već samo i jedino na drugačije nazive (sinonime) gojenih vrsti maslina, loza i ostalih plodina i voća. Pa tako je u istini i bilo, jer me osim toga i gorostasnih maslinovih stabala nije ništa potsetilo, da sam prešao dalmatinsku granicu.

Uz maslinu, koja je, kao i na južnom kraju dalmatinskog primorja, glavna, a mestimice i jedina kultura, nalazi se posađeno po nešto loze, pak badema, smokava, bresaka, limuna, naranača, šipaka, žižula ili iglica, japanskih mušmula i kaki, lovorike, buhača itd. Za čudo neviđeh, kao ni po Boki kotorskoj, korisna rogača a još korisnije višnje – maraške, a niti, da se, kao na otoku Hvaru, iskorišćuje ružmarin za vađenje ulja, ili da se iz ploda lovorike vadi ulje, kao što ga vade na jezeru Garda u južnoj Tirolskoj.

Viđeh samo jedno čudo neviđeno, a to su, gorostasna stabla maslinove prašume, koja prekriva vječnim zelenilom okolicu Baru. Takovih stabala nema na daleko i široko a niti u Dalmaciji; tek tada razumio sam ispravnost narodne rečenice „diči se kao Bar maslinom”.

Tko je te silne masline prvi uveo ili okalemio i kada, nije mi poznato. Kažu njekoji, da je to bilo u XIV vijeku za Cara Dušana, što je vrlo vjerovatno, jer nijesu rijetka stabla, kojima 4- 6 ljudi može jedva da obuhvati deblo. Cijenim ipak da je divlja maslina mnogo od davnijega samonikla postajala, a da je u XIV vijeku bila okalemnjena pitomom vrsti, jer se i sada na mnogim i najstarijim stablima vide, gde im iz temelja udaraju izdanci divlje masline, odnosno „mastrinke“.

Činjenica pak, što se glavna vrst masline na crnogorskom primorju, po Boki kotarskoj i sve do granice stare Dubrovačke republike, razlikuje posve od glavne vrsti masline, sađene po čitavom ostalom primorju Dalmacije, počam od granice između dubrovačkog i kotarskog okruga, može biti dokazom, da je pitoma maslina donešena na naše primorje sa dvije strane. S jedne strane, da je donesoše Grci preko Albanije u Crnu Goru i Boku kotorsku, a, s druge strane, Latini sa protivne, talijanske obale Jadrana. Crnogorski primorci, ne krste, kao dalmatinski, posebnim nazivima svaku pojedinu gajenu vrst masline a niti najglavniju, već ih razlikuju samo u vrsti krupnijeg i sitnijeg ploda i divlje.

U mojoj knjižici o dalmatinskim vrstima maslina, lani objelodanjenoj, nakladom poljoprivrednog odjeljenja pokrajinske uprave za Dalmaciju, sa naslovom „Građa za dalmatinsku Elajografiju” opisana je na str. 21 i prikazana u str. 6 vrst masline, okrštena u Dalmaciji imenom „žutica” (a također: bjelica, mesnica, paštrica i šarulja). Ta vrst jest jedina ili najglavnija, što je gaje na čitavom crnogorskom i bokeškom primorju. Uz ovu našao sam – a poslao mi ogledke i g. Petar Vojvodić drž. ekonom barskog okruga – i njekoje, ali posve uzgredne vrsti, među kojima sam raspoznao dalmatinske vrsti, opisane u mojoj knjižici pod imenom „oblica“, „dušica“ itd.

Bladoreći plodnoj i dubokoj a suši osetno nepodložnoj zemlji i samoj vrsti masline, najboljoj na rodu i ulju, a malo i skoro nimalo maru i radu težaka, masline se u okolini Bara prikazuju vrlo bujne, rodne, debla zdrava, bez trulike, a kića tamnozelena i bez suharaka, kao da su najvećim marom klaštrene i čišćene, đubrene i obrađivane. Nu uslijed zanemarena i neuobičajena prikraćivanja i razvođivanja krošnje, masline se, gđe su na rijeđe posađene, razvedoše u široko, a gđe su na gusto, uzdigoše se granam nebu pod oblake, da se nauživaju zraka i sunčana svijetka, bez kojih ne zameću i ne iznose roda, niti roda dosta uljevitog.

Uslijed toga ne samo, da je onemogućeno ili otešćano klaštrenje i čišćenje stabala, nego i berba rukama, pa se dosljedno berba niti neobavlja, već čeka, dok plod sam popada od vjetra, smrzavice ili prezreloće, pa kupi u više navrataka.

Tako se berba oteže po više mjeseci, čak do nove cvatnje, na štetu kvaliteta ulja, koje biva sve lošije t.j. gušće i masnije, čim je plod kasnije i prezreliji pokupljen.

Po podatcima, što mi ih je pružio moj davni učenik na maslinarskom tečaju, Bokelj g. Niko Davidović pučki nastavnik, u okrugu barskom t.j. primorju crnogorskom imade ukupno 144.435 stabala maslina i to: u srezu barskom 77.123, ulcinjskom 60.766, krimičkom 4.647, bojanskom 700, crmničkom 200.

Uzme li se u obzir vrst masline, koja spada među najrodnije i najuljevitije plode, te ogroman razvitak stabala, napram vrstima i razvitku stabala u Dalmaciji, nije pogrešno ako ustvrdim da svako maslinovo stablo na crnogorskom primorju može da urodi u srednje i na godinu najmanje koliko 3 stabla u Dalmaciji t.j. blizu 5 lit. ulja ili do 30 kgr. maslina. Prema tome srednji godišnji rod na crnogorskom primorju iznosio bi do 750.000 kgr. ili 75 vagona ulja.

Gosp. Milivoj Savić načelnik ministarstva trgovine i industrije, navađa u svome djelu „Naša industrija i zanati” i očito po službenim podacima, da Crna Gora u dobrim i vrlo dobrim godinama, kakova je baš i ova godina, urodi 1 ½ – 3 milijona kgr. ulja, a to bi odgovaralo po stablu, ako im je broj tačan, kgr 10 – 20 ulja, ili 70 – 140 kgr maslina. To je i vrlo vjerovatno, jer se računa, da će i u Dalmaciji, ovogodišnji dobar srednji rod, dati kgr 3 ulja po stablu, a stabla su, kako već reko, za 1/3 manjeg objama od crnogorskih.

* **

Žali bože, ovaj i obilan dar božji, koji crnogorskom primoriju sa malim trudom i znojem svake ili svako malo godina iz neba u njedra pada, iskorišćuje se vrlo loše i posve primitivno i ništa bolje, ako ne i još gore, nego li u Albaniji i Grčkoj. Na tržištima ulja, crnogorsko je ulje od uvjek najlošije ocjenjeno i najgore plaćano. Dapače i oni krajevi Dalmacije, gdje također još uvjek neumno izrađuju ulje, neće da znadu za crnogorsko ulje, pa niti za u kandila. Neka mi braća Crnogorci ne zamjere ovoliku iskrenost, jer je iznosim samo u dobroj namjeri.

Ako se ulje crnogorsko ipak prodaje, kupuju ga samo za pravljenje sapuna i druge industrijalne uporabe ili da mu u posebnim rafinarijama oduzmu boju, masnoću i smrad, pa opet vrate u promet, ali ne za jestivo, već za drukčije uporabe i uz nešto malo bolju cijenu.

Što je crnogorsko ulje tako loše, niti je do zemlje, nege i obradbe maslina, a pogotovo ne do vrsti maslina ili do sustava mašinerija, što služe za vađenje ulja. Njašto, ali ne jako osjetljivo, kriva je kasna berba t.j. prezrele masline. Glavna i najveća su krivnja: neuredno spremanje pobranih maslina, neumni način i postupci vađenja ili cijeđenja ulja iz njih, kao također neuredno spremanje i konzerviranje iscjeđena ulja, a u glavnom, velika nečistoća u svemu i svačemu, čime se ulje vadi, čime i u čemu prenaša i konzervira.

Kasna berba, koja dijeluje samo u toliko, što ulje biva u maslini sve gušće i masnije, čim plod više prezrijeva, ne da se izmjeniti lako i brzo u raniju, jer bi trebalo sva stabla po granama posjeći i krošnju sniziti do mjere, da bude omogućeno češanje ploda rukama u onome času zreloće, kada ulje, što je u njemu nakupljeno, odgovara najboljoj i najskupljoj vrsti.

Sve ostale i krupne mane, koje najviše kvare kvalitetu ulja, nastale su, narodu ušle u krv i, tako rekuć, postale zakonskim propisom jedino radi nedostatka sprava za brzu izradbu netom pobranih maslina. Uslijed toga nije moguće, kako bi trebalo, da se masline netom pokupljene ili pobrane izrade i iz njih ulje izvadi, već ih se sprema u kući na hrpe, u hambare, ozidana spremišta (depozite), gdje često i po više mjeseci čekaju do izradbe. Time se masline ugriju, upale i upljesne a dosljedno i ulje, što je u njima pokvari, ukiseli, zaudara gnjiležom, te izgubi svaku vrijednost za začinu jela. S druge strane sve, da se masline i izrađuju netom su pobrane, iskvari im se ulje uporabom vrele vode, kojom se tijesto samlivenih maslina oblijeva, eda se olakoti izlaz ulja prešanjem u tjeskovima. Taj običaj nastao je uslijed toga, što su zgrade, u kojima se masline izrađuju, bile slabo zaštićene od studeni, pa se ulje u njima zgusne, da ga i najjača preša ne može da potpuno istiješti i izvadi.

S treće strane, ulje je takove naravi, da, toli dok je u maslini, koli kad ga se iz nje vadi i izvadi, privuče posve lahko svaki strani miris i smrad, da ga više iz sebe ne ispušta; stoga ni najveća čistoća nije suvišna u svemu šta sa uljem dolazi u doticaj, dok je u maslini, dok se maslina melje, i iz tijesta cijedi ulje, te kupi, prenaša, sprema i otprema.

Uredna uljarnica ne smije ničim zaudarati, a vrele lušije za ispiranje alata, sprava i posuđa nije nikada dosta. I ovo je baš kod našega težaka, koji nije osobiti prijatelj reda i čistoće, najmučnije iskorenuti. Sastav mašinerija, što služe za vađenje ulja t.j. mlinova za meljavu maslina i preša za tiještenje, odnosno cijeđenje ulja, kao ni materijal od kojega su mašinerije građene ne odlučuje baš nimalo na kakvoću ulja. Izradbom tek pobranih i zdravih maslina, a ne prezrelih, tiještenjem ulja iz njih bez oblijevanja mlakom vodom ili parenja tijesta u preši vrelom vodom, može se, ako je reda i čistoće, učiniti najfinije maslinovo jeftino ulje; dočim obratnim postupkom neće pomoći niti najsavršenije mašinerije.

Dokaza tome pružila su ona 4 uzorka finoga ulja, što su ih na izložbi bili prikazali nekoji Barani. Ti uzorci dokazali su također, da osim opreza i pravila što sam ih ovđe naveo, ne iziskuje se jačeg znanja i umjeća za činjenje finog ulja za jestivo.

Na primorju Crne Gore, rekoše mi, da imade u sve samih deset uljarnica za vađenje ulja. Taj broj je, dakako, za onoliki rod maslina vrlo malen i dok se taj broj ne poveća, nema govora da će se kvalitet ulja imalo poboljšati. Pojedinci, osim, ako nijesu keseđije, ne mogu, da podižu i uređuju nove i moderne uljarnice, jer se za zgradu, mašinerije i posuđe uz razni pribor hoće danas sila para.

Po tome ne prestaje, već da se i na crnogorskom primorju počne osnivanjem uljarskih zadruga, kakovih se je u Dalmaciji prije rata nekoliko osnovalo subvencijom države. Na tome polju eto pune ruke rada poljoprivrednoj podružnici u Baru i prigode, da svojim članovima koristi u najvećoj mjeri, jer će podignuti cijenu ulju najmanje za 1/3 povrh današnje, a time osokoliti narod na proširivanje i racijonalizovanje kulture masline.

Dao Bog, da se svi moji savjeti što prije oživotvore.

The post List Težak o Baru i barskim maslinama, 1922. godine first appeared on BARinfo.

RB/BI: Na početku bih Vam zamolila za kratko predstavljanje – ko je Seada Škrijelj i kako ste se obreli u Baru? U pripremi za ovaj razgovor kazali ste mi da niste Baranka rođenjem.

Škrijelj: Rođena sam 1977. godine u Rožajama. Tamo sam završila osnovnu i srednju školu. Onda sam se zaljubila i upravo me ljubav dovela da živim u Baru. Ovdje sam već 27 godina. Majka sam tri sina. Oni su već odrasli… Slikanje je moja ljubav, a iako cijeli život živim umjetnost, slikanjem se ozbiljno bavim poslednjih pet-šest godina.

RB/BI: Čime se, osim slikarstva, bavite, šta Vam ispunjava dane i premet je Vašeg interesovanja?

Škrijelj: Prije svega, majka sam, supruga, pa onda slikarka. Volim prirodu, svakodnevno provodim vrijeme u prirodi. Nekada petnaest minuta, nekada pola sata, ili sat, ali sam izuzetno povezana sa prirodom koja mi daje posebnu energiju i inspiraciju.

RB/BI: U kom dobu ste primijetili da posjedujete umjetničku crtu i da li je okolina, uz pretpostavku da se to desilo u vrlo mladim godinama, pozitivno reagovala i vjerovala u Vas?

Škrijelj: Još kao sasvim malo dijete sam pokazivala talenat za crtanje. Nekako, čim sam došla u kontakt sa olovkom, znala sam da crtam, to je kod mene bilo tako prirodno i lako. Nastavilo se i tokom školovanja, pa su prvo učitelji, a potom i nastavnici primjećivali u  kojoj mjeri su moja ljubav prema umjetnosti i talenat izraženi. Podržavali su me. Bila sam član sekcija, učestvovala na školskim izložbama, priredbama. Velika ljubav prema umjetnosti nije se svela isključivo na likovne okvire – bavila sam se i folklorom, plesom, pjevala sam u horu… Umjetnost je odredila moj put, pa tako danas mogu reći da živim umjetnost.

RB/BI: Koji su najčešći motivi Vaših radova?

Škrijelj: Najviše slikam masline. Nekima je to, možda, čudno jer dolazim sa podneblja na kome rastu četinari. Kada sam stigla u Bar i započela život ovdje, prvi susret sa maslinjacima je na mene imao magično dejstvo. To već decenijama traje, pa tako i danas kada se nađem u nekom maslinjaku, osjetim njegovu čar i prožme me posebno zadovoljstvo. Drevno stablo u meni rađa inspiraciju za nova djela, osjetim posebnu energiju, sreću… Kada sam počela da slikam na platnu, vrlo kratko vrijeme je bilo dovoljno da maslina postane moj najdraži motiv. Brzo sam shvatila da je upravo to ono što meni najviše „leži“, što mi se najviše sviđa.

RB/BI: Koje tehnike koristite?

Škrijelj: Tokom godina bavljenja slikarstvom, koristila sam razne tehnike. S obzirom da sam samouka, dosta sam istraživala. Naravno, olovka je uvijek tu, a sada najviše radim tehniku akril na platnu. Iskustvo sam stekla učešćem na brojnim kolonijama, tokom kojih sam shvatila da mnogo brzo slikam, pa mi je za rad neophodno upravo to brzo sušenje koje je moguće postići isključivo akrilom.

RB/BI: Ispravite me ako griješim, ali mislim da posljednjih godina nije bilo kolektivne izložbe organizovane u Baru, da Vi niste učestvovali. Podsjetimo na kojim ste sve izložbama predstavili radove?

Škrijelj: Prvu samostalnu izložbu sam imala u Baru, u restoranu „Stara čaršija“, a pod okriljem desetodnevne likovne kolonije. U pitanju je regionalna kolonija „Stari most“ koja se održava godinama. Tu sam dobila nadahnuće za dalje. Za taj događaj sam posebno emotivno vezana, jer su mi izložbu priredili prijatelji i porodica. Svoj rad sam predstavila i na, sada već prepoznatljivom i popularnom „Street in art“-u, kojeg je pokrenuo poznati barski umjetnik Vlado Iličković. U okviru projekta NVO “Bijeli ljiljan” iz Rožaja, prošle godine sam učestvovala na događaju pod nazivom „Sevdah“ organizovanom u Galeriji „Velimir A. Leković“. Selektor postavke je bio umjetnik iz Rožaja, Aldemar Ibrahimović.

RB/BI: Izlagali ste i u Kući maslina. Vaši radovi su tu, rekla bih, nekako „svoji na svome“.

Škrijelj: Baš sam srećna što su tamo. Direktorica Marija Markoč je vidjela moje slike na likovnoj koloniji organizovanoj u sklopu „Maslinijade“. Podrazumijeva se da sam slikala maslinu, pa smo došle na ideju da u taj prelijepi prostor donesem i izložim i ostale radove kojima je tema maslina. To je dragocjena prilika da ljudi mogu da vide šta radim.

RB/BI: Gdje biste voljeli da se u narednom periodu nađu Vaši radovi?

Škrijelj: Iskreno, nisam puno razmišljala o tome. Voljela bih da prvo obiđem Crnu Goru, da se u našoj državi predstavim kao umjetnik, pa potom i u regionu.

RB/BI: Koja Vam je do sada najdraža izložba na kojoj ste učestvovali, gdje ste se najljepše osjećali i najviše bili ponosni na sebe kao umjetnicu?

Škrijelj: Bila sam srećna na kolektivnoj izložbi u Galeriji „Velimir A. Leković“, zadovoljna što sam imala priliku da u tom lijepom prostoru predstavim svoje radove.

RB/BI: Koliko vremena treba, s obzirom da ste maloprije kazali da brzo slikate, da nastane jedno umjetničko djelo sa Vašim potpisom?

Škrijelj: Zavisi od detalja. Platna na kojima je motiv maslina, zaista brzo radim. Mislim da je to iz razloga što iz mene jednostavno isijava energija koje masline pobuđuju u mom biću. Obično sliku koju radim akrilom, pa i ako je većih dimenzija, završim u roku od tri-četiri dana.

RB/BR: Šta je najveći izazov u slikarstvu, iz Vaše vizure?

Škrijelj: Po mom mišljenju, najveći je izazov prenijeti emociju na ljude koji stanu ispred platna i pokušavaju dokučiti vašu umjetnost. Najveća mi je satisfakcija kada neko, gledajući moju sliku, kaže da osjeća energiju, ljepotu. Tada me preplavi sreća, jer znači da sam uspješno odgovoril na ono što pred sebe postavljam kao cilj – a to je da prenesem što osjećam.

RB/BI: Šta biste voljeli da naslikate, a još se, možda, niste usudili?

Škrijelj: Ranije sam više „preslikavala“. Sada samo stanem ispred platna i slikam ono što je u tom momentu u meni. Ne posmatram više maslinu da bih je naslikala, sada radim misleći o bojama, svjetlosti, kako da na najbolji način masline koje su u duši, rasporedim po platnu.

RB/BI: Ko Vam je najveća podrška?

Škrijelj: Porodica. Moj muž, naravno. Da nije njega, možda ne bih bila u prilici da radim ono što volim. Mnogo je bitno da bračni drug bude podrška da budete svoji, da radite ono što vas čini srećnim. Potrebno je da vam neko daje snagu, energiju i, najviše, ljubav.

RB/BI: Kakvi su Vam planovi za naredni period?

Škrijelj: Imam ideju da otvorim neku vrstu art studija u užem gradskom jezgru, gdje bi ljubitelji umjetnosti bili u prilici da posmatraju kako teče moj stvaralački proces.

RB/BI: I, za kraj, gdje ljubitelji slikarstva mogu, dok ne ostavarite tu ideju, a vjerujem da hoćete, uživati u djelima Seade Škrijelj? Moraju li čekati kolektivne ili, nadajmo se, samostalnu izložbu?

Škrijelj: Svakako da želim i samostalnu izložbu, a do tada, osim slika izloženih u Kući maslina, moje radove zainteresovani mogu pogledati na mjestu gdje oni nastaju – u prelijepom ateljeu koji se nalazi na spratu vrtića u naselju Polje.

The post Škrijelj: Ljubav i neraskidivu povezanost sa prirodom, iz duše preslikavam na platno first appeared on BARinfo.

“Od žutice ćemo malo ulja proizvesti. Mada, sad većina maslinara pored autohtone žutice ima i druge, introdukovane sorte kao što su leccino, pendolino, grčki koroneiki, oliana. One su dosta dobro rodile, pa će nadomjestiti slab rod žutice”, smatra on.

Po njegovom mišljenju, ove godine ne treba brinuti za kvalitet ulja, jer su visoke temperature spriječile mušicu da se razvije, odnosno bilo je malo muve maslina pa su plodovi ostali zdravi.

“Ako ispoštujemo sve korake koji se tiču branja, transporta, obrade i skladištenja, imaćemo vrhunsko ulje”, zaljučio je Alković.

The post Alković: Slab rod naše sorte masline – žutice first appeared on BARinfo.

Zajedničkim zalaganjem Mornarice Vojske Crne Gore, donatora stabala Miodraga Banovića, kao i djece, roditelja i zaposlenih, usađeno je 15 novih sadnica maslina.

“U narednom periodu Tim za ekologiju JPU ‘Vukosava I. Mašanović’, u saradnji sa roditeljima, nastaviće sa planskim uređivanjem dvorišta”, rekli su iz vrtića.

The post Dvorište sutomorskog vrtića krasiće masline first appeared on BARinfo.

On podsjeća da su, nakon revitalizacije uništenih mladih maslinjaka u aveniji „Masline prijateljstva“ (koju su sredinom januara ove godine po treći put kompletirali sa 43 sadnice) 27. januara sa 28 sadnica obnovili i zasad u „Drvoredu đačkih maslina“.

„Mlade sadnice masline na ovom lokalitetu zasadili smo 17. novembra 2016. godine. U Eko danu Opštine Bar, 21. novembra 2017. godine, na mjestima na kojima su bile uništene, drvored koji broji 28 maslina,  iznova smo kompletirali sadnjom 15 novih stabala. Međutim, poražava činjenica da vandali nijesu mirovali ni 2020- te godine. Ponovo su uništili još deset maslina u „Drvoredu đačkih maslina“. (Broj 4. JP „Morsko dobro“ CG i Ambijent „Kuće Lekovića“; Broj 5. NTO CG i TO Bar; Broj 9. PPU „Bajka“, Franca, IDEA, Ćao, Helena i KR „Granit“; Broj 10. Dom učenika „Dušan Marović“ i ugostitelji Palma, Knjaževa Bašta i Helena; Broj 11. OŠ „Anto Đedović“, MZ „Šušanj“ i Bar gradnja; Broj 17. OŠ „Kekec“, MZ „Sutomore“ i NVO „Novo i ljepše Sutomore“; Broj 20. OŠ „Srbija“, MZ „Stari Bar“ i Starobarska čaršija; Broj 21. Muzička škola  „P.P. Njegoš“ i PZU „Masoničić“; Broj 27. Zaslužni građani Bara Miki Raičević, Rajko Nikezić i Vesko Leković i Broj 28. Fakultet za poslovni menadžment;)

U planu vrijednih ljubitelja prirode i mediteranskih kultura  iz NVO “Info sport CG- Bar” je treća revitalizacija uništenih maslina na lokalitetu “Park maslina i rogača” sa 63 sadnice.

The post Nove (stare) akcije NVO Info sport CG- Bar first appeared on BARinfo.

“Predstoji i revitalizacija stabala koja su uništili vandali na još dva lokaliteta- u drvoredu “Đačkih maslina” (28 sadnica) i parku “Maslina i rogača” (63 sadnice). Ovim ekološkim akcijama stvaramo pretpostavke da “Mladi maslinjaci djece Bara”, zasađeni na 36 prostornih cjelina na području opštine, sa 819 sadnica maslina posvećenih našoj djeci i budućim generacijam, razviju svijest o značaju koje zdravo okruženje ima za čovjeka”,  objašnjava Banović.

On podsjeća da je u proteklih 20 godina pod okriljem Strateškog plana „Eko- kultura obale Bara”, kroz inicijalni klaster projekat „Ekološko uređenje priobalnog pojasa Opštine Bar” realizovano čak 54 projekta.

„Dio ovog plana su i „Mladi maslinjaci djece Bara”. U masovnim ekološkim akcijama, sa preko 8.000 učesnika, svih socio- uzrasnih kategorija stanovništva, sve tri vjere naroda u Baru, državnim i privatnim institucijama, zasadili smo 819 maslina. Na 27 lokaliteta u dvorištima institucija koje rade sa djecom i za djecu- javnih i privatnih predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, Crvenog krsta, Dnevnog centra „Adria”, Hramu sv. Jovana Vladimira, Islamskog kulturnog centra, Mornarice Vojske Crne Gore i za šest država, članica NATO-a Italiju, Grčku, Albaniju, Sloveniju, Hrvatsku i Crnu Goru, zasadili smo 576 sadnica maslina, a na devet lokaliteta u centralnoj gradskoj zoni Bara, na javnim gradskim površinama, 243 sadnice. Popisom „Mladih maslinjaka djece Bara”, koje smo posvetili djeci Bara i budućim generacijama ekološke države Crne Gore, obuhvaćene su i masline sađene u ranijem periodu na navedenim lokalitetima”, ističe Banović.

Posebnu pažnju, navode iz ove NVO, posvećuju zaštiti i unapređenju životne sredine Bara i države, podizanju nivoa kvaliteta eko- estetskog ambijenta centralne gradske zone i priobalnog pojasa grada, podizanju rejtinga Bara kao prestižne turističke destinacije, edukaciji o značaju ekološke svijesti…

„Sadnja mladih maslina u avenija „Masline prijateljstva“ realizovana je 03. i 23.aprila 2016.godine, u centralnoj gradskoj zoni na kompleksu Sportsko- rekreativnog centra. Tom prilikom zasadili smo 43 sadnice masline italijanske sorte ‘Frangivento cipessino’, koje su brzorastuće, dekorativne i vjetrobranskog karaktera, posvećene zaslužnima za ekološko uređenje Bara“, navodi predsjednik NVO Info sport CG- Bar.

Na žalost, vandali su u više navrata uništavali zasađene mlade masline. Uoči proslave Dana Opštine Bar, 16. novembra 2016. godine u kasnim noćnim satima, polomili su 23 masline, a 24. novembra polomljeno je svih 43 mladih sadnica maslina.

“Revitalizovali smo ih u EKO danu Opštine Bar, 21. novembra 2017. godine. U 2018. i 2019.godini vandali su polomili 23 masline, a jednu  su posuli benzinom i zapalili. Ovo su jedinstveni slučajevi u svijetu. Vjerujemo da je takvo ponašanje prošlost i da će nam se u budućem periodu i oni priključiti da kao partneri realizujemo nove ekološke akcije”, optimista je Banović.

U “Danu maslina” 8. marta 2019.godine, prisjeća se, zasadili su masline na mjestima na kojima su po drugi put bile uništene. Međutim, i tokom 2020. godine, po treći put je od čovjekove ruke stradalo nekoliko stabala.

“Ne odustajući od humane misije, tokom finalnih akcija Strateškog plana “EKO kultura obale Bara 2000-2020. godina” u zimskoj sezoni 2021. godine, ponovo smo zasadili masline, ali sada svega četiri sadnice- broj 18 Čedo Ratković, broj 30- Euromixbeton, broj 39- Javna preduzeća Opštine Bar i broj 40- Opština Bar i mjesne zajednice Opštine Bar”, zadovoljan je on.   

Predstoji revitalizacija uništenih maslina na još dva lokaliteta- drvoredu “Đačkih maslina” sa 28 sadnica i parku “Maslina i rogača” sa 64 sadnice.

The post NVO Info sport CG- Bar sa prijateljima revitalizovala zasade uništenih maslina first appeared on BARinfo.

Na radionici su učestvovali predstavnici Ministarstva poljoprivrede, Opština Bar i Ulcinj, Udruženja maslinara iz dva grada, predstavnici Turističkih organizacija Bar i Ulcinj i stručnjaci iz Italije, dok je zbog nedavnog katastrofalnog zemljotresa, izostalo učešće kolega iz Albanije.

Rezultati projekta jesu: mapiranje maslinjaka Džidžarin kod Starog grada, brošura u kojoj su predstavljene najbolje poljoprivredne prakse i lokalni, razvojni, turistički planovi.

“Nakon završetka ovog projekta dobićemo turističku mapu na kojoj će biti predstavljeni maslinjak i Stari grad Bar, kao i ucrtana Stara maslina. To će pružiti priliku turistima da saznaju što sve mogu vidjeti u našem gradu, tim prije, što u tom maslinjaku postoje neke veoma interesantne tačke koje nijesu posjećene-poput starog mosta ili crkve Svetog Urbana”, kazala je Ana Živanović, članica Projektnog tima iz Opštine Bar.

Profesor sa Univerziteta CIHEM, iz Italije, Pasko Pandeli-projekt menadžer, istakao je da je zadivljen onim što je vidio obilazeći barske i ulcinjske maslinjake, na kojima, kako je kazao, Crnoj Gori mogu da pozavide i mnogo veće zemlje širom svijeta.

“Čestitao bih opštinskom timu i Društvu maslinara na vrlo značajnim aktivnostima koje su sproveli-pronalazak novih arheoloških nalazišta i izgradnja puta i cjelokupne infrastrukture. To je, zaista zadivljujuće. Ono što je preostalo i što je naš zadatak jeste da vam pomognemo i konstantno radimo na ruralnom razvoju. Ono što mora biti unaprijeđeno jeste edukacija poljoprivrednih proizvođača. Mi smo u Italiji mnogo radili na tome, a saznao sam, boraveći ovdje, da su i vaši proizvođači spremni da uče”, kazao je profesor Pandeli, koji je naveo da Italija do prije deset-petnaest godina nije imala značajniju proizvodnju maslinovog ulja, ali se to promijenilo zahvaljujući oznaci geografskog porijekla. On je sugerisao da bi oznaka “Barsko ulje” mogla mnogo da doprinese turističkoj valorizaciji.

Autorka brošure na crnogorskom i engleskom jeziku o najboljim poljoprivrednim praksama, koja je nastala kao rezultat ovog projekta je Marija Markoč, članica Projektnog tima iz Opštine Bar.

“U publikaciji su pozitivni primjeri za očuvanje, odnosno konzervaciju starih maslinjaka. Ona je vodič za maslinare, kojih ima puno i u Baru i u Ulcinju, u kojoj su navedene agrotehničke mjere koje bi trebalo sprovoditi, prvenstveno kod rezidbe, berbe, đubrenja i, eventualno navodnjavanja, kao i brojni drugi savjeti, kako bi naši maslinjaci bili uredno i na pravi način njegovani i održavani, i kako bismo, na kraju, imali i veoma kvalitetno ulje”, kazala je Marija Markoč, koja je poručila svim zainteresovanim maslinarima da brošuru mogu dobiti u opštinskoj Kancelariji za upravljanje projektima, Društvu Maslinara u Baru i Ulcinju, kao i u ulcinjskom udruženju “Valdanos”.

“Turizam i poljoprivreda na području barske opštine imaju ogroman potencijal i naše poljoprivredne proizvode bi trebalo da izvozimo kroz turizam”, kazao je nakon radionice za naše medije, direktor Turističke organizacije, mr Emil Kukalj, koji je istakao da će projekat koji povezuje turizam i maslinjake u blizini Starog grada, posjetiocima ponuditi novo iskustvo.

“Imaće mogućnost da prošetaju kroz naše lijepe maslinjake , koji su vjekovima stari i koji imaju svoje priče. To je danas veoma aktuelno u turizmu, tzv. ‘story telling’, jer gosti žele da saznaju više o destinaciji u kojoj borave, prirodnim karakteristikama, podneblju, ali i svim pričama i anegdotama iz daleke ili novije istorije. To je ono što doživljaj destinacije čini bogatijim i potpunim”, dodaje Kukalj, koji je istakao da već postoji značajno interesovanje turističkih agencija i organizovane ture, a da će ovaj projekat biti dodatni impuls tome.

Ukupan budžet ovog vrijednog projekta, koji se finansira iz programa Interreg Italija-Albanija-Crna Gora je 625.440 €, vodeći partner je Poljoprivredni fakultet u Tirani, a projekt partneri: Opština Bar, Institut za urbana istraživanja iz Albanije, Univerzitet CIHEM iz Italije i Park maslina Venafro, kao i udrženje “Valdanos” iz Ulcinja.

The post VIDEO: Predstavljeni rezultati intergraničnog projekta Cross Border OL first appeared on BARinfo.

“Ova akcija započeta je 22. aprila u OŠ ‘Srbija’ u saradnji sa NVO Starobarska čaršija. Želimo da nakon maslina u ovoj školi, tzv. Čarlijevih maslina, a zatim onih u dvorištima Gimnazije “Niko Rolović” / SEUŠ, Muzičke škole “P.P.Njegoš” i Srednje stručne škole, obezbijedimo i dopremimo po pet maslina sa pratećim materijalom za sadnju i u dvorištima ostalih osnovnih škola, kao i JPU ‘M.Ivanović’ sa 12 vaspitnih jedinica i upravom, PPU ‘Svetionik’, PPU ‘Bajka’, Doma učenika ‘Dušan Marović’, Crvenog krsta Bar, IO ‘24. Novembar’ i Mornarice Vojske Crne Gore. Na ovaj način biće obuhvaćene sve obrazovne institucije na području opštine Bar koje rade sa djecom i za djecu. Procijenili smo da ćemo se tako na najbolji način odužiti mladima Bara koji su nam pomogli u realizaciji projekta ‘Ekološko uređenje priobalnog pojasa opštine Bar’”, istakao je predsjednik NVO INFO sport CG – Bar, Miodrag Banović.

Nakon završetka sadnje, sa Društvom maslinara planiraju dvije edukativne prezentacije o značaju maslina i proizvoda od maslina. Prva će se održati u OŠ “Srbija” u Starom Baru u središtu maslinjaka, a druga u Srednjoj stručnoj školi ili Biotehničkom fakultetu, u zavisnosti od kapaciteta prostora.

The post Nastavak projekta Školske masline Bara first appeared on BARinfo.