“Na Hvaru smo lijepo i srdačno prihvaćeni. Posebno nam je značilo što smo među ljudima koji sa velikim poštovanjem čuvaju svoju pomorsku tradiciju prepoznali vrijednosti koje su bliske i nama u Baru. Hvar ima snažnu zajednicu vlasnika tradicionalnih plovila koja okuplja ljude, čuva barke i njeguje znanje i običaje vezane za život uz more”, prenosi za Radio Bar i Bar Info impresije direktorka Jedriličarskog kluba “Latinsko jedro” Miroslavka Lala Bokovac.

Velika zasluga za povezivanje ljudi i očuvanje tradicije plovila, navodi ona, pripada Tonku Bužoliću Lojku, predstavniku Metropole mora Hvar, sa kojim sU kroz prethodne susrete izgradili lijepu saradnju.

“Posebni značaj toj saradnji daje činjenica da je Lojko svojom čuvenom barkom prošlog maja doplovio do Bara, na putovanju dugom dva i po dana, čime je simbolično spojio dvije obale. Njegov dolazak pokazao je da prijateljstvo i pomorska tradicija ne poznaju granice. Upravo zato vjerujemo da će njegov dolazak u Bar biti samo početak još većeg povezivanja”, ističe Bokovac.

A, na Hvaru su, sa radošću priča “tu saradnju dodatno učvrstili i otvorili prostor za njeno dalje razvijanje”.

“Razgovarali smo o zajedničkim regatama, susretima tradicionalnih plovila, razmjeni iskustava, radu sa mladima, promociji starih brodograditeljskih tehnika i projektima kojima možemo zajedno predstaviti našu pomorsku baštinu. Poseban doživljaj bio je ‘Bal jedara’ ispred grada Hvara, gdje su tradicionalne barke, jedra i njihovi vlasnici pokazali koliko ovakvi susreti znače za očuvanje identiteta naših primorskih krajeva, objašnjava Bokovac.

Već sada barski jedriličari i kalafati sa zadovoljstvom očekuju Lojka i njegovu čuvenu barku ponovo u Baru naredne godine, ali i veću flotu hrvatskih tradicionalnih barki.

“Bilo morem ili drumom, cilj je isti – da povežemo naše obale i okupimo što više ljudi oko zajedničke pomorske baštine. Bar i Hvar imaju mnogo toga zajedničkog. Naše barke, jedra, brodograditeljsko znanje i ljudi koji ih čuvaju mogu biti osnova za dugoročnu saradnju i snažnije povezivanje Crnogorskog primorja, Boke Kotorske i Dalmacije”, kaže direktorica Jedriličarskog kluba “Latinsko jedro”, uz zaključak da “sa Hvara odlaze zahvalni na gostoprimstvu, ali prije svega zadovoljni što su učvrstili saradnju koja ima potencijal da preraste u veliko zajedničko okupljanje tradicionalnih barki i ljudi koji ih baštine”.

The post Kalafatska radionica Bokovac na Hvaru – učvršćena saradnja kroz zajedničku pomorsku baštinu first appeared on BARinfo.

RB/BI: Na početku čestitke na izvanrednom rezultatu. Koliko je bilo teško i izazovno zavrijediti titulu najboljeg?

Bokovac: Cijela organizacija putovanja u Stari Grad je bila veoma zahtjevna, a rezultat je poseban zbog kvalitetne konkurencije i različitih tipova tradicionalnih plovila koja su učestvovala. Kod ovakvih manifestacija, rezultat ne zavisi samo od brzine barke, već i od pravilnog trimovanja jedra, poznavanja karakteristika plovila, taktike i usklađenosti posade. „Klara“ je pokazala odlične performanse, ali je za nas najvažnije što je rezultat potvrdio i kvalitet rada koji godinama ulažemo u obnovu, održavanje i očuvanje tradicionalnih drvenih plovila.

RB/BI: Kako je uopšte došlo do vašeg učešća na „Danima u Vali“?

Bokovac: Još 2019. smo, kao počasni gosti pozvani na „Dane u Vali“ Stari Grad. Od tada datira, volim da kažem – prijateljska saradnja, a ne partnerska, jer gajimo istu ljubav prema tradiciji. Ove godine smo treći put bili u Starom Gradu tim povodom, a i oni su dolazili na regatu koju mi organizujemo 21. maja u Baru. Uvezali smo se u pokušaju da oživimo nešto što nam je ostavljeno u nasljeđe. U Stari Grad smo otišli, prije svega, da predstavimo Bar i Crnu Goru kroz autentičan segment naše pomorske baštine. Nastup sa tri barke  omogućio nam je ne samo da predstavimo takmičarski potencijal, već kompletan kontekst tradicijskog brodograditeljstva i života uz more.

RB/BI: „Dani u Vali“ njeguju upravo ono što je nama na Jadranu zajedničko – more, barke, pomorsku tradiciju i vještinu kalafata. Jeste li zadovoljni organizacijom manifestacije i uslovima koji su vam, kao učesnicima, bili ponuđeni?

Bokovac: Već u trenutku kada pristupate Starom Gradu, shvatite koliko je uloženo. Tako lijepa i ozbiljna organizacija ne može da se svede na samo jednog inicijatora i realizatora. Organizatori manifestacije su „Cronaves“ na čelu sa Plamenkom Bavčevićem, Turistička organizacija Starog Grada, a nije izostala ni podrška državnih institucija. Iako je prisutan impozantan broj učesnika i posjetioca, oni svakog gosta ispoštuju na najvećem nivou, svi osjećaju da su dobrodošli. Posebno sam fascinirana činjenicom da su svi mještani tog malog mjesta na ostrvu uključeni u organizaciju i daju doprinos. To me potaklo da se zapitam kako uključiti građane Bara u slične priče, da rade nešto značajno za opštinu i zajednicu. Institucije sa državnog nivoa treba da se uključe, jer je to jedini način da dosegnemo visine koje je, zbog potencijala koje posjedujemo, uz malo napora i dobre volje moguće valorizovati. Ne trebamo da kopiramo ni Stari Grad, ni Hvar, niti Murter i Betinu, treba da imamo nešto svoje, autentično.

RB/BI: Emilio, kako su domaćini prihvatili da ste apsolutni pobjednik regate? Složićete se da nije jednostavno tu titulu ponijeti u stranoj državi koja se diči jedriličarstvom.

Gavran: Podsjetiću na riječi koje je prije godinu i po, u izjavi vašim medijima, dao Rambo Amadeus kada je pobijedio na Jedriličarskoj regati u Baru: „Danas sam ja imao najviše sreće“.

RB/BI: Razgovarajući tom prilikom sa Rambom Amadeusom, nisam se u potpunosti složila sa njim. Sreća jeste važna, ali utiču i drugi faktori. Šta je još presudilo da prvi prođete kroz cilj?

Gavran: Poklopile su se i kockice. S obzirom da sam znao kakve su performanse broda kojim upravljam, nešto sam „čačkao“ dan prije takmičenja, podešavao, gledao vremenske prognoze. Bazirao sam se na to da budemo što konkurentniji, jer sam procijenio da su plovila sa kojima ćemo se nadmetati odlična, a svaki brod ima i svoju priču, zanimljivu istoriju… Zadovoljan sam i što smo se dobro uklopili i bili lijepo primljeni od strane kako domaćina, tako i ostalih takmičara. Tog dana nam je sve, nekako, išlo u korist: imali smo dobar start, a od presudnog značaja je bio flokista koji je i koordinirao regatom. Sve smo odradili timski usklađeno i prilagodili se uslovima koji, s obzirom da je padala kiša, i nisu bili najpovoljniji. Iako je u konkurenciji bio i brod za koji sam procijenio da ima najbolje performanse i najveću šansu za pobjedu, bolje smo se snašli, iskoristili neke „prelete“ i – rezultat je tu.

RB/BI: Koliko je za Vas bilo značajno to što je „Klara“ predstavljala Bar i barsku tradicijuna ovakvom događaju?

Gavran: Onaj ko nije iz jedriličarskih voda, ne može u potpunosti razumjeti o kakvim se imenima u jedriličarskom svijetu radi. Svi oni rastu s morem. Vrlo sam ponosan što su mi drugoplasirani takmičari prvi čestitali. Zahvaljujem im se na tome.

RB/BI: Barka „Klara“ nije samo plovilo – iza nje stoje znanje, ruke i vrijeme ljudi koji čuvaju jednu gotovo zaboravljenu vještinu. Koliko je danas teško sačuvati kalafatski zanat?

Gavran: Sve u vezi sa tim poslom je u Kalafatskoj radionici „Bokovac“ prepušteno Nenadu Bokovcu. On ima najbolju viziju. U taj dio posla se ne razumijem. Mogu da pogledam, dam savjet ili preporuku ali, Nenadova riječ je presudna. Ja više volim da štelujem jedra, trimujem brod i prilagodim ga za uslove regate na kojoj nastupamo. Što se kalafatskog zanata tiče, rastužuje me što on na čitavom Jadranu izumire, pa je to razlog više da budemo ponosni što upravo u našem gradu imamo radionicu „Bokovac“ i vrsnog majstora Nenada.

RB/BI: Da li ste na Hvaru imali priliku da razgovarate sa ljudima koji se bave istim ili sličnim poslom i da razmijenite iskustva?

Bokovac: Naše susrete u regionu uvijek počinjemo i završavamo istom rečenicom: da brodogradnja nije prošlost, već aktivan segment savremenog pomorskog identiteta. Komunikacija vrlo brzo prevazilazi samu manifestaciju. Upravo u razmjeni iskustava u vezi sa konstrukcijom barke, izboru drveta, jedrenju, načinima gradnje, restauraciji, iskustvima kalafata, vidim najveću vrijednost ovakvih događaja. Oni su prilika za živu razmjenu znanja i iskustava i stvaraju mrežu ljudi koji čuvaju jadransko pomorsko nasljeđe. Dakle, najvažnije je očuvati živo znanje. Kalafatski zanat je vještina koja se pronosi praktičnim radom. Dokumentacija je važna, ali sama po sebi nije dovoljna. U školi se može naučiti teorija, ali je jako bitno provesti vrijeme sa majstorom, upoznati se sa načinom izrade, sa svim segmentima brodogradnje. Upravo zato očuvanje kalafatskog zanata treba posmatrati kao proces zaštite, prenosa i revitalizacije nematerijalne kulturne baštine. Tokom boravka u Hrvatskoj saznala sam da u tamošnjim školama formiraju tri odjeljenja čiji će đaci imati pravu stručnu obuku koju će držati kalafati brodograditelji. Neka ta tri odjeljenja iznjedre tri kvalitetna brodograditelja, misija je uspjela. Po tom principu bi mogli i mi da djelujemo, jer je Crna Gora u deficitu sa tim zanimanjem. Malo je neukusno da potenciram kako bi bilo korisno da u toj priči bude angažovan i moj suprug, ali sam sigurna da Nenad ima znanje i iskustvo i da bi odlično odgovorio izazovu. Kod nas dolaze učenici na praksu, ali su potpuno nezainteresovani kada im profesori govore i drže lekciju. Vjerujem da bi bilo potpuno drugačije da ih uključimo u neke aktivnosti, damo im zaduženja, obučimo ih kroz praktičan rad.

RB/BI: Nakon pobjede u Starom Gradu, koje aktivnosti imate u planu?

Bokovac: Već krajem sedmice putujemo ponovo u Hrvatsku, na „Feštu forske pulene“ koja slavi tamošnju pomorsku baštinu kroz tradicijske brodove, izložbe, predavanja i kulturni program povezan sa dugim odnosom ostrva i mora. Nadam se da ćemo posle toga barke ostaviti da malo odmore na zimovniku. Sredićemo ih za našu tradicionalnu Jedriličarsku regatu 21. maja, za koju već imamo najave preko 20 plovila. Podsjećam da kompleksan teret organizacije treba da podijelimo, jer nismo u mogućnosti da ga sami iznesemo. Trenutno nam samo Opština Bar pomaže, jer je lokalna samouprava prepoznala značaj aktivnosti i procijenila da na taj način zapravo ulaže u međunarodnu promociju grada kroz njegov autentični kulturni identitet. Bilo bi korisno da naše aktivnosti naiđu na podršku i Ministarstva pomorstva i Ministarstva turizma, jer je regata krajem maja najbolja predsezonska aktivnost i uvertira u ljetnju sezonu.

The post Bokovac: Brodogradnja nije prošlost, već aktivan segment savremenog pomorskog identiteta first appeared on BARinfo.

Na Hvar iz Bara odlaze tri tradicionalne drvene barke sa latinskim jedrom, zajedno sa posadama i predstavnicima Kalafatske radionice “Bokovac” i Jedriličarskog kluba „Latinsko jedro“. Barska ekipa na festival ne odlazi samo da učestvuje u programu, već da predstavi ono što Bar autentično ima i čuva – tradiciju drvene brodogradnje, znanje kalafata, barke, latinsko jedro i način života koji je vjekovima neraskidivo vezan za more.

„’Dani u Vali’ predstavljaju posebno mjesto susreta ljudi koji čuvaju pomorsku baštinu različitih krajeva Jadrana i Mediterana. U takvom ambijentu barske barke dobijaju priliku da budu dio velike priče o plovilima i ljudima koji svojim radom čuvaju znanja i vještine koje bi bez njihovog angažmana mogle biti izgubljene. S obzirom da je Bar grad koji živi sa morem i čiji je identitet sa njim duboko povezan, ovakav nastup je mnogo više od predstavljanja nekoliko tradicionalnih brodova”, ističe direktorica Jedriličarskog kluba “Latinsko jedro” Miroslavka Lala Bokovac.

Uz podsjećanje da pomorska istorija, brodovi i ljudi koji su generacijama živjeli od mora predstavljaju važan dio kulturnog nasljeđa grada, Bokovac potencira koliko je važno da se ta priča danas nastavlja kroz rad ljudi koji obnavljaju i grade drvene barke, njeguju tradiciju latinskog jedra i organizuju događaje koji okupljaju ljubitelje pomorske baštine.

Kalafatska radionica Bokovac već decenijama čuva znanje o gradnji drvenih brodova, dok Jedriličarski klub „Latinsko jedro“ kroz svoje aktivnosti nastoji da tradicionalne barke i način jedrenja ostanu živi i dostupni novim generacijama.

“Kada barska barka zaplovi pod latinskim jedrom, ona ne nosi samo svoju posadu – sa njom plovi i dio istorije Bara”, sa ponosom naglašava Bokovac.

Poseban značaj, kako kaže, ovom nastupu daje podrška Opštine Bar, jer omogućava da se barska pomorska baština predstavi dostojanstveno i van granica Crne Gore.

“Podrška lokalne samouprave pokazuje da očuvanje kulturne i pomorske baštine nije samo obaveza pojedinaca i entuzijasta, već vrijednost koju treba zajednički njegovati. Istovremeno, ovakvi nastupi predstavljaju mogućnost da se Bar predstavi pred brojnim učesnicima i posjetiocima iz različitih zemalja, da se otvore nova prijateljstva i saradnje i da se naš grad prepozna kao mjesto koje ima šta da ponudi kada je riječ o pomorskoj kulturi. Zahvaljujući podršci Opštine Bar, na Hvar se ne šalju samo barke – šalje se priča o Baru”, decidna je sagovornica Radio Bara i Bar Infa.

Nastup na manifestaviji podržalo je i Ministarstvo pomorstva Crne Gore, što je, procjenjuje Bokovac “važna poruka da pomorska tradicija pripada cijeloj Crnoj Gori i da očuvanje nasljeđa treba da bude zajednički cilj institucija, organizacija i ljudi koji se ovom temom bave”.

“Prisustvo Ministarstva pomorstva daće dodatnu institucionalnu vrijednost predstavljanju barki i rada kalafata, jer se na jednom mjestu susreću državna institucija, lokalna samouprava i organizacije koje neposredno čuvaju i žive pomorsku tradiciju. Na ovaj način Bar na Hvar ne dolazi sam. Dolazi kao dio šire crnogorske pomorske priče, pa je to i prilika da se pokaže da Crna Gora, iako mala po teritoriji, ima bogatu pomorsku tradiciju, svoje brodove, svoje zanate, svoje jedriličare i ljude koji se bore da to nasljeđe ostane živo”, sa entuzijazmom poručuje Bokovac.

Učešće na „Danima u Vali“ biće i nastavak saradnje koja se već razvija između Bara i drugih gradova i organizacija duž Jadrana. Na festivalu će se susresti ljudi koji govore različitim jezicima, ali razumiju jezik mora i tradicije.

“Posebno je značajno što će se barska ekipa susresti i sa prijateljima i učesnicima koji su prethodno bili gosti Bara na regati ‘Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva’. Takvi susreti pokazuju da pomorska baština ne poznaje granice. Tri tradicionalne barke koje iz Bara odlaze na Hvar, biće svojevrsni ambasadori našeg grada. One će pokazati da drveni brod nije samo muzejski predmet. On može i danas da plovi, da jedri i da povezuje ljude. Iza svake barke stoje godine rada, znanje preneseno sa generacije na generaciju, ruke kalafata, drvo, jedro i more. U vremenu kada stari zanati sve više nestaju, očuvanje kalafatskog znanja ima posebnu vrijednost. Zbog toga svaki ovakav nastup predstavlja i priliku da se govori o potrebi da se tradicionalna brodogradnja zaštiti, podrži i prenese mladima. Jer ako barke ostanu samo na fotografijama, tradicija prestaje da živi. Tradicionalna barka treba da bude na moru, a znanje kalafata u rukama novih generacija”, kategorična je Bokovac.

Odlazak na „Dane u Vali“ nije samo putovanje na festival. To je nastavak višegodišnjeg rada na očuvanju pomorske baštine Bara i Crne Gore i prilika da se na jednom od velikih okupljanja tradicionalnih brodova pokaže što Bar ima, da se upoznaju ljudi koji čuvaju slične vrijednosti, stvore nova prijateljstva i produbi saradnja.

The post Bar i Crna Gora na Danima u Vali – tradicija koja plovi Jadranom first appeared on BARinfo.

Pod stručnim rukovodstvom brodograditelja Nenada Bokovca, izvedeni su složeni radovi na obnovi plovila, uz puno poštovanje njegove autentičnosti i istorijske vrijednosti. Pored restauracije samog kutera, izrađena je i kompletna prateća oprema: svi drveni djelovi, deset novih vesala, bokoštitnice, snasti, kao i novo kormilo za kuter. Istovremeno, izrađeno je i potpuno novo kormilo za školski brod „Jadran“, čime je dodatno dat doprinos očuvanju funkcionalnosti ovog značajnog plovila.

“Po završetku radova, kuter je ponovo ojedren i spreman da nastavi svoju prvobitnu misiju – da bude učionica na moru. Na njegovoj palubi budući učenici i kadeti sticaće znanja i vještine jedrenja, ali i usvajati vrijednosti koje more oduvijek prenosi: odgovornost, disciplinu, međusobno povjerenje, timski duh i poštovanje prema zanatu”, sa zadovoljstvom ističe direktorica “Wooden boats Bokovac”, Miroslavka Lala Bokovac.

Posebna vrijednost ovog projekta, objašnjava Bokovac, ogleda se u saradnji sa posadom školskog broda „Jadran“.

“Njihova spremnost da budu dio procesa obnove, da posjećuju našu radionicu, razmjenjuju iskustva i zajednički učestvuju u stvaranju, pokazala je da se tradicija najbolje čuva kada se znanje prenosi neposredno – od majstora do mornara, a zatim na nove generacije koje će jednog dana nastaviti istim putem”, ističe ona.

U Marini Bar, juče je ispred prostorija Jedriličarskog kluba „Latinsko jedro“, obavljeno porinuće obnovljenog kutera i njegovo probno jedrenje. Za kormilom se nalazio komandant školskog broda „Jadran“, kapetan korvete Ivan Laković, što je trenutku dalo dodatnu simboliku i potvrdu da je kuter spreman za svoju novu plovidbu.

“Ovaj događaj imao je i posebnu poruku. Organizovan je u Marini Bar, mjestu kojem ovakvi poduhvati prirodno pripadaju. Pomorska infrastruktura treba da bude prostor u kojem se čuvaju i njeguju tradicionalna znanja, obnavljaju drvena plovila i stvaraju nove vrijednosti. Svjesni značaja zajedničkog djelovanja, trudili smo se da sve aktivnosti obavimo profesionalno i odgovorno, bez opterećivanja redovnih aktivnosti marine. Zahvaljujući opremi kojom raspolaže Jedriličarski klub ‘Latinsko jedro’, uključujući i sopstveni viljuškar, kompletan posao realizovan je efikasno i uz puno poštovanje prema radu svih korisnika Marine Bar”, naglašava Bokovac.

Izrazila je uvjerenje kompletnog tima da “ovakve priče prevazilaze okvire jednog projekta”. One su, kategorična je, u interesu svih nas – tradicionalne brodogradnje, Marine Bar, Ministarstva odbrane, Ministarstva pomorstva, Jedriličarskog saveza Crne Gore i čitave pomorske zajednice. To je, kaže, sinergija koja pokazuje da, kada postoji međusobno poštovanje i zajednička vizija, možemo zajedno stvarati vrijednosti koje ostaju iza nas.

“Ovom prilikom želimo da izrazimo iskrenu zahvalnost Ministarstvu odbrane Crne Gore, Mornarici Vojske Crne Gore, Ministarstvu pomorstva i Marini Bar na ukazanom povjerenju i podršci. Posebno nam znači činjenica da smo upravo kroz treći uspješno realizovani tender dobili priliku da svojim znanjem i iskustvom doprinesemo očuvanju crnogorske pomorske baštine. Nadamo se da ćemo ovu saradnju nastaviti i u budućnosti, na obostrano zadovoljstvo, kroz nove projekte i izazove koji će dodatno osnažiti domaću brodogradnju i sačuvati vještine koje su vjekovima bile dio identiteta našeg primorja”, vjeruje direktorica Jedriličarskog kluba “Latinsko jedro”.

Na kraju, poručuje i podsjeća da “drveni brodovi nijesu samo plovila, već čuvari sjećanja, škole života i most između prošlosti i budućnosti”.

“Na nama je da ih sačuvamo i predamo generacijama koje dolaze – sa istim ponosom sa kojim su ih stvarali oni prije nas. Kalafatska radionica Bokovac i Jedriličarski klub ‘Latinsko jedro’ danas nijesu porinuli samo jedan obnovljeni kuter. Porinuli su poruku da zajedništvom, znanjem i povjerenjem možemo sačuvati ono najvrednije – našu pomorsku tradiciju i ljude koji je nose”, zaključuje Bokovac.

The post Kuter broj 3 Školskog broda Jadran ponovo zaplovio – priča o znanju, povjerenju i zajedništvu first appeared on BARinfo.

Drugi su kroz cilj prošli jedriličari kluba “Mandrać Tivoli” iz Pule – Lučano i Mirjana Sošić i Zoran i Darna Bičvić, a treći je bio Saša Keković iz Herceg Novog. Trofeje je najboljim jedriličarima uručila direktorica Jedriličarskog kluba “Latinsko jedro”, Miroslavka Lala Bokovac.

Centralna manifestacija trodnevnog druženja u Baru održana je u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” pred velikim brojem zaljubljenika u more, bijela jedra, tradiciju i zajedništvo.

Procjena organizatora da nema ljepše i moćnije uvertire u događaj koji slavi crnogorsku maritimnu baštinu i blago Jadrana, od himne, pokazala se kao promišljen, mudar potez. Naročito što su na to koliko i zašto treba voljeti Crnu Goru, čarobnim glasovima, a capella izvedbom, podsjetile članice vokalnog sastava “Alata”.

Dvije decenije slobodne, samostalne i evropske Crne Gore obilježene su, tako, uz more koje nas je oduvijek povezivalo sa svijetom, uz jedra koja simbolizuju slobodu, trajanje i snagu našeg pomorskog identiteta.

Samostalna savjetnica u Direkciji za lučku i brodarsku djelatnost u Upravi pomorske sigurnosti Olivera Stojanović, u Bar nije stigla samo u svojstvu predstavnice važne institucije, već i da podsjeti koliko su sigurnost na moru, odgovornost i briga o pomorskom prostoru važni za život naše obale i svih kojima je more dio života.

„Posebnu simboliku ovom događaju daje činjenica da se održava u Baru, gradu koji svojom istorijom poTvrđuje značaj susreta kultura, razvojnih perspektiva u oblastima pomorstva, tuRizma, trgovine i jačanja pomorskih veza. ‘Jedra Jadrana’ okupljaju ljude različitih generacija i kultura, sa istim ciljem – da sačuvaju pomorsku tradiciju i inspirišu mlade ljude da zavole more. Zato jedrenje nije samo sport i takmičenje, ono je filozofija života i simbol duboke povezanosti čovjeka sa morem“, poručila je Stojanović.

Ovaj događaj, podcrtala je, živi zahvaljujući ljudima koji pokazuju da se baština ne nasljeđuje samo rođenjem, već, prije svega, odgovornošću, ljubavlju i predanošću, sa ciljem da se sačuva i prenese generacijama koje dolaze.

„Upravo nas Kalafatska radionica ‘Bokovac’ podsjeća da prave vrijednosti nastaju polako – rukama, srcem, znanjem i poštovanjem prema moru. Njihov rad nije samo zanat, već pravo umijeće tradicionalne drvene brodogradnje i latinskog jedra kao važnog dijela mediteranskog pomorskog nasljeđa. Kroz njihov trud i posvećenost jasno se vidi koliko je more duboko utkano u identitet Crne Gore“, istakla je Stojanović, uz podsjećanje da „more za nas nije samo prirodni resurs, već predstavlja istoriju, kulturu i našu budućnost“.

„Samim tim, podstiče nas da nastavimo sa razvojem pomorske infrastrukture, unapređujemo obrazovanje, bezbjednost plovidbe, kao i da promovišemo sportove na vodi u skladu sa savremenim standardima i potrebama današnjice“, zaključila je ona, uz poruku učesnicima da joj je želja da nas “Jedra Jadrana” i dalje povezuju kao more i obalu, noseći u sebi ljepotu i duh zajedništva do nekih novih susreta.

Istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović je na završnom događaju manifestacije „Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva“ govorila na inspirativnu temu „Zaštita maritimne kulturne baštine“.

Ukazala je da „maritimna baština Crne Gore predstavlja jedno od najvažnijih svjedočanstava istorijskog razvoja, identiteta i povezanosti crnogorskog primorja sa mediteranom“.

„Maritimna baština ne obuhvata samo stare brodove, luke i pomorske objekte, već i znanja, vještine, običaje, priče i zanate koji su generacijski nastajali i prenosili se. Identifikacija Crne Gore kao primorske i pomorske zemlje, nije samo u njenim slavnim pomorcima koji su odvajkada plovili svjetskim morima, već u često anonimnim pregaocima, vještim neimarima brodova, koji su ta putešestvija omogućavali“, kategoRična je.

Upravo zato je, smatra dr Miranović, od posebnog značaja očuvanje kalafatskog zanata. Kalafati su, navela je, nekada bili nezaobilazan dio života primorskih gradova, a njihovo znanje podrazumijevalo je mnogo više od same tehničke obrade drveta…

„Kalafatanje je u Baru prepoznato kao dio nematerijalne kulturne baštine, što potvđuje njegov kulturno-identitetski značaj, iako još uvijek nije normativno zaštićeno kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Praktikuje ga, čuva i decenijama promoviše porodica Bokovac. Međutim, savremeni način života i industrijalizacija, doveli su do postepenog nestajanja ovog zanata. Danas je broj majstora koji posjeduju tradicionalna znanja sveden na pojedinačne nosioce i čuvare kalafatske vještine, dok mlađe generacije rijetko pokazuju interesovanje za njeno izučavanje“, ukazala je dr Miranović.  

Podsjetila je i da posebno mjesto u barskom akvatorijumu zauzima jahta kralja Nikole – „Rumija“.

„Ovo plovilo ima, ne samo istorijski, već i simbolički značaj, jer svjedoči periodu crnogorske državnosti i razvoja pomorstva krajem XIX i početkom XX vijeka. Potopljena plovila pedstavlaju svojevrsne podvodne muzeje – mjesta gdje istorija ostaje sačuvana ispod površine mora. Njihova zaštita podrazumijeva istraživanje, evidentiranje, konzervaciju i sprečavanje nelegalnog uništavanja ili otuđivanja djelova podvodne baštine“, upozorava ona.

U izlaganju je podvukla da je, pored institucionalne zaštite, važna i svijest zajednice o značaju maritimne kulturne baštine. Decidna je u stavu da „kulturno nasljeđe opstaje samo ukoliko ga zajednica prepoznaje kao dio svog identiteta i vrijednosti koje treba prenositi dalje.

„U vremenu kada globalna kultura često potiskuje lokalne posebnosti i specifičnosti, očuvanje autentičnih znanja i tradicija postaje važan oblik očuvanja kulturnih raznolikosti. Crna GorA je u prethodnim godinama načinila značajne korake u oblasti zaštite nematerijalne kulturne baštine kroz zakonske mehanizme i evidentiranje tradicionalnih znanja i praksi“, zaključila je istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović.

Posebnu zahvalnost organizatori, učesnici, ali i svi ljubitelji manifestacije „Jedra Jadrana“ duguju ambasadoru Hrvatske u Crnoj Gori, NJ. E. Veselku Grubišiću, koji godinama podržava regatu. Doprinos je ove godine dala i ambasadorka Italije Andreina Marseli, koja je podržala ekipu svoje zemlje. Oni su od organizatora dobili lijepe trofeje.

Ova kompleksna priča ne bi mogla biti realizovana da nije podrške lokalne uprave, na čelu sa predsjednikom Opštine Bar Dušanom Raičevićem. Trofej “Jedra Jadrana” otišao je danas i u njegove ruke. Priznanje su dobili i direktor Marine Bar Milan Ćetković, kapetan korvete Blažo Gašić, panelista Plamenko Bavčević i Luka Maslivarić, koji je iz Tivta barkom stigao u Bar.

Posebnu čast je organizatorima ukazala ekipa njemačke ZED televizije, koja je odlučila da, prateći regatu u barskom akvatorijumu, upravo na “Jedrima Jadrana” proslavi Dan obnove nezavisnosti Crne Gore i napravi reportažu.

Trofej je zavrijedila i inicijatorka manifestacije „Jedra Jadrana“, svestrana i u aktivnostima koje realizuje iz čiste ljubavi prema moru, direktorica „Latinskog jedra“ Miroslavka Lala Bokovac.

„Dokazali smo da ‘Jedra Jadrana’ rastu, zajedništvo jača. Sve to ne bi uspjeli bez pomoći lokalne samouprave koja nas u kontinuitetu podržava. Nadam se da smo opravdali povjerenje i da ćemo sljedeće godine biti još brojniji i jači“, naglasila je Miroslavka Lala Bokovac, uz posebnu zahvalnost vremešnom Milojku Glasoviću, osnivaču, idejnom tvorcu i jednom od najvažnijih inicijatora obnove i promocije neretvanskie lađe i tradicije veslanja na Neretvi i Tonku Buzoliću Lojku, koji je iz Hrvatske u Bar doplovio gajetom.

I dok su na kraju učesnici i posjetioci uživali u divnim izvedbama vokalnog sastava „Alata“, gosti iz Italije su izrazili želju da domaćinima, prvenstveno predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću, a zatim i bračnom paru Bokovac, uruče prigodne poklone, uz želju da se lijepo druženje nastavi i ubuduće.

„Čast je što smo pozvani da sa vama proslavimo jubilej – 20 godina crnogorske nezavisnosti. Obilazimo Mediteran, plovimo Španijom, Italijom, ići ćemo i u Izrael, u avgustu planiramo odlazak u Hrvatsku. Naša jedra uvijek dižemo za mir u svijetu“, istakao je član pobjedničke posade, Đovani Di Ruso.

Protekla tri dana u Baru se slavila tradicija, trajanje, identitet i ljubav prema moru. Nad umorom, kod organizatora i učesnika, ipak, preovladava ponos i zadovoljstvo što su poslali poruku zajedništva i ljubavi prema Jadranu i korijenima.

The post Italijanski jedriličari pobjednici regate Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva first appeared on BARinfo.

Nakon jutrošnjeg obilaska najljepše dame podrumijskog kraja – Stare masline na Mirovici, šetnje po drevnom Starom Baru, druženja i uživanja u blagodetima kulturnog i istorijskog nasljeđa kojima se Bar s razlogom diči, učesnici su posjetu drevnom gradu završili u Kući maslina.

Pozdravljajući ljubitelje mora, plovidbe i masline, u ime Kuće maslina obratila se inženjerka agronomije Vesna Kontić.

„Ovdje, u Kući maslina, gdje tradicija našeg kraja susreće savremeni duh dijaloga, radujemo se što ste izabrali upravo ovaj prostor da pod jedrima Jadrana govorite o značaju njegovanja tradicije. Maslina, simbol mira i trajnosti, neka bude inspiracija da današnji susret bude plodonosan kao njen plod, a otvoren kao more koje nas spaja. Kako mi čuvamo našu tradiciju, mnogo bolje će pokazati slike nego što bi rekle riječi“, poručila je Kontić.

Gosti su imali priliku i da uživaju u kratkom filmu o istoriji dugoj 2250 godina, simbolu grada Bara, ali i Crne Gore – o Staroj maslini.

U vremenu brzih promjena, Kalafatska radionica Bokovac podsjeća nas koliko vrijedi sačuvati ono autentično – miris drveta i soli, zvuk konopa na jarbolu, duh Bara i Mediterana koji nas je oblikovao. Upravo na tu temu odnosilo se i izlaganje predsjednika Udruženja „Cronaves“ Plamenka Bavčevića pod nazivom „Promocija hrvatske maritimne baštine u inozemstvu 1998-2025″, tokom koje je predstavljen razvojni put i međunarodna promocija pomorske tradicije. Bavčević je jedan od ključnih organizatora međunarodnih festivala tradicijskih barki na Jadranu i u Francuskoj koji, uz to, godinama vodi projekte predstavljanja hrvatske pomorske baštine u Evropi. Jedan je od organizatora manifestacije „Dani u vali“ u Starom gradu na Hvaru.

„Puno toga smo nastojali napraviti tokom posljednjih dvadesetak godina, a nadam se da ćemo u budućnosti biti još bolji, kvalitetniji“, poručio je Bavčević.

Naročitu zahvalnost domaćini duguju brojnim prijateljima i saradnicima koji su doputovali u Bar na „Jedra Jadrana“.

Uvaženi gost je Grgo Jerat, sin pokojnog Željka Jerata, jednog od najistaknutijih zaštitnika pomorskog blaga Hrvatske. U Baru ovih dana boravi i Tonko Buzolić Lojko, predsjednik udruženja „Hvar metropola mora“, koji je doplovio svojom prelijepom gajetom. U Hrvatskoj je prepoznat kao istinski zaljubljenik u maritimnu baštinu, organizator brojnih događaja, prezentacija i radionica o istoriji pomorstva, čuven je i po gradnji drvenih brodova. Milojko Glasović je osnivač, idejni tvorac i jedan od najvažnijih inicijatora obnove i promocije neretvanskie lađe i tradicije veslanja na Neretvi. Učestvovao je u brojnim značajnim međunarodnim projektima u Francuskoj, Italiji, Nju Jorku… Dug put je prevalio i Lučano Sošić, koji je sa ekipom u Bar doputovao iz Pule, a ponovo je ovdje i veliki prijatelj manifestacije Nikša Ivićević iz Drvenika. Na “Jedra Jadrana” stigli su i prijatelji iz Formie, grada u regiji Lacio, na obali Tirenskog mora – predsjednik Udruženja „Hormiae Mare Nostrum“ Đovani De Ruso, Masimiliano De Meo i Ćiro Esposito. Svi su na dar dobili ručno rađene trofeje Kalafatske radionice “Bokovac”.

Organizatori manifestacije podršku imaju i od generalne direktorice Direktorata za industrijski i regionalni razvoj, mr Renate Milutinović, u čije ime je priznanje primila Lidija Radović. Sa lijepim znakom pažnje iz Bara je otišla i samostalna savjetnica u Direktoratu za pomorsku privredu, Olivera Stojanović.

Agilna i posvećena direktorica jediličarskog kluba „Latinsko jedro“ Miroslavka Lala Bokovac je podcrtala da su ono najvažnije, što se ponese sa manifestacija ovog tipa „uspomene i sjećanja, poznanstva i prijateljstva“.

„Korijeni tradicije neprestano jačaju i to upravo zahvaljujući vama, našim prijateljima koji nas podržavaju, bodre i oplemenjuju. Nadam se da vam put nije bio uzaludan i da ćemo se sresti ponovo naredne godine“, kazala je Bokovac.

Ovu lijepu priču su podržali Opština Bar na čelu sa predsjednikom Dušanom Raičevićem, Marina Bar AD, Uprava pomorske sigurnosti, Ministarstvo ekonomskog razvoja, Ministarstvo pomorstva na čelu sa ministrom Filipom Radulovićem i saradnicima Oliverom Stojanović, Marijanom Perić i Antom Stanišićem, direktorica Direktorata za industrijski i regionalni razvoj Renata Milutinović, ambasade Hrvatske, Slovenije i Italije, Jedriličarski savez Crne Gore i njegov predsjednik Predrag Vukčević, Kuća maslina, Kulturni centar Bar, Galerija „Velimir A. Leković“, Vodovod DOO, Odjeljenje bezbjednosti Bar, a veliki doprinos sjutrašnjoj regati daće i sudija Siniša Samac…

Regata počinje sjutra (četvrtak, 21. maj) u 11.30 sati, a svečana dodjela nagrada je u Galeriji “Velimir A. Leković” u 17 časova.

The post VIDEO: Jedra Jadrana ponovo u Baru okupila zaljubljenike u maritimnu baštinu i čari Mediterana first appeared on BARinfo.

RB/BI: Lala, zamoliću Vas da na početku razgovora predstavite program manifestacije “Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva”. Šta ljubitelji mora i jedrenja mogu očekivati narednih dana?

Bokovac: Ove godine manifestacija nosi posebnu emociju i ima naročito veliki značaj, jer se održava u susret velikom jubileju – dvije decenije od obnove nezavisnosti naše države. Želja nam je da kroz more, jedra i pomorsku tradiciju pošaljemo poruku zajedništva, ponosa i ljubavi prema državi i njenoj bogatoj kulturnoj baštini. Bar tih dana postaje prava mediteranska scena – more će biti puno jedara, drvenih barki, na kojima će ploviti prijateljske posade iz Hrvatske, Italije, Boke… Upravo nam se javio prijatelj iz Tivta koji je morem krenuo ka Baru. Sigurna sam da će atmosfera biti lijepa, puna druženja, muzike, zabave, svojevrsni podsjetnik koliko su Jadran i pomorska tradicija važni za naš identitet. Za nas ovo nije samo regata, već je i živa priča o nasljeđu koje želimo da sačuvamo i približimo novim generacijama.

RB/BI: Šta za Vas znači činjenica da Bar kroz ovu manifestaciju ponovo vraća pažnju na more i pomorsku tradiciju?

Bokovac: Ova manifestacija ima veliki značaj za promociju Crne Gore, jer danas turisti traže autentične događaje. “Jedra Jadrana” upravo to i nude – spoj tradicije, mora, kulture, mediteranskog načina života. Sve to, brižljivo uvezano, ostavlja snažan utisak na sve posjetioce. Gostu ne možete ponuditi samo pijesak, plažu, more i sunce, već nešto novo, autentično. Iako je ono čime se bavimo i što promovišeno, staro i tradicionalno, nije zaostalo, već postoji mnogo puteva i načina za inovacijama.

RB/BI: „Jedra Jadrana” okupljaju ljude iz različitih gradova i država – koliko je važno da more i tradicija povezuju region?

Bokovac: Povezivanje ljudi sa Jadrana je i bio motiv da pokrenemo tu priču, da približimo obale, jer more nije prepreka, već lijep način da doplovimo jedni do drugih, morem pravimo mostove između ljudi i regija, država. Svi naši prijatelji imaju misiju identičnu našoj – čuvanje onog što nam je ostalo u nasljeđe. Ne treba tu ništa mijenjati, “ispravljati”, “dorađivati” po svaku cijenu, već sačuvati sjaj i bogatstvo drvenih barki. Ovakva okupljanja su i prilika za nova prijateljstva, uživanje, stvaranje poslovnih konekcija…

RB/BI: Emilio, bilo bi lijepo da se podsjetite Vaših početaka u svijetu jedriličarstva. Od kada se bavite jedrenjem?

Gavran: Moje jedriličarske početke vezujem za Pulu, gdje sam živio do 1991. godine. Jedrenjem sam počeo da se bavim krajem ’89. godine. Iskustvo sam počeo sticati jedrenjem u klasi “Optimist” (prvi stepenik jedrenja) u kojoj sam se, još od dječačkih dana, aktivno takmičio u Hrvatskoj, Italiji i drugim zemljama u okruženju. Pokojni otac je kupio dvije jedrilice klase “Kadet” (sada je ta klasa “izumrla”) koje smo koristili u privatne svrhe. Kada sam ih donio u Bar početkom devedesetih, ta moja aktivnost i ljubav prema jedrenju su, sa žalošću se prisjećam, bile potpuno neshvaćene. Srećom, postojalo je troje, četvoro ljudi koji su mi bili podrška i “vjetar u leđa”, cijeneći moj rad i poštujući jedrenje. Sredinom devedesetih Akademski jediličarski klub – Beograd mi je u Bar donio jedrilicu klase “Laser”. Takmičio sam se 1996/97. na Montenegro Kupu, prvo u Budvi, a zatim i u Baru. Ostvario sam zapažene rekultate, a to mi je bilo naročito značajno s obzirom da nisam trenirao, a tu klasu (koja je olimpijska) sam tada vozio prvi put. Početkom dvijehiljaditih u Baru je postojao Jedriličarski klub “Plov put” kojem sam, shodno mogućnostima i slobodnom vremenu, pomagao. Ipak, Bar u to vrijeme nije bio grad otvoren za taj sport.

RB/BI: To se posljednjih godina značajno promijenilo.

Gavran: Jeste. Već duže od deset godina, na moju i radost svih, stanje se dosta promijenilo. Naši prijatelji iz Boke su u posljednje vrijeme uložili dosta sredstava i vremena, što ima efekta. Jedrenje je specifičan sport, jer za formiranje jedriličara je potrebno više segmenata. U Baru je Kalafatska radionica “Bokovac” izgradila i ojedrila divne barke tipa “Arsenalka” koje su licencirane i već mogu formirati svoju klasu, s obzirom da su duge 5,20 metara i imaju zadovoljavajuću kvadraturu jedara, što ih čini izuzetno konkurentnim kako u zemlji, tako i u regionu. Sa Nenadom i Lalom Bokovac koji su lijepo uvezali kalafat, tradiciju, drvo, sport, ljubav prema moru, istoriju, prijatelj sam još od 1991. godine.

RB/BI: Kazala sam u najavi da ste licencirani trener. Šta to znači i kakv je bio put do tog zvanja?

Gavran: Prepoznato je moje jedriličarsko iskustvo, pa sam dobio licencu od Jedriličarskog saveza Crne Gore. Inicijativu je pokrenula Lala Bokovac, na čemu sam joj zahvalan. Jedini put uspjeha je da se sve radi po zakonu što je, smatram, način da se postignuti rezultati vrednuju.

RB/BI: Kakva su očekivanja od ovogodišnje regate? Stalno ponavljamo, pa je postalo krilatica, da je Bar grad mora, ali da li smo dovoljno svjesni svog pomorskog identiteta?

Bokovac: Idemo stepenicu po stepenicu. Ne može brzo, a nismo ni očekivali. Dešavaju se pozitivne stvari, ali bi to bez podrške bilo jako teško izvodljivo. Sa Opštinom Bar, čiji su čelni ljudi prepoznali da kvalitetno radimo, u kontinuitetu nam pomažu. Čim imate podršku koja raste, rastemo i mi. Cilj nam je da Bar predstavimo kao pomorski, a ne primorski grad, a marinu kao mjesto u kome se odvija društveni život, da se taj divni dio grada ne svodi isključivo na komercijalu i naplaćivanje vezova. Predstoji nam nastavak borbe za ciljeve koje smo zacrtali, jer ne mogu reći da smo sto posto zadovoljni.  

RB/BI: Šta biste voljeli da jedan mladi čovjek ponese sa „Jedara Jadrana”?

Bokovac: Bar ima najljepši akvatorijum za jedrenje. Jedriličari iz dugih gradova su, slobodno mogu kazati, ljubomorni na nas jer imamo izvanredne potencijale koje, nažalost, još uvijek ne koristimo u dovoljnoj mjeri. Boka je drugačija, tamo nema vjetra, pa Bokelji žude za barskim vremenskim prilikama.

Gavran: Svaka regata je specifična, pa vjerujem da će i sa ove mladi ponijeti pregršt divnih uspomena i utisaka. Naš akvatorijum je Bogom dat za jedrenje, a naše je da se tokom cijele godine prilagođavamo uslovima jedrenja.

RB/BI: Koliko more traži disciplinu, a koliko slobodu i da li se čovjek na moru bolje upozna sa sobom?

Gavran: Naravno. Morate biti vispreni, snalažljivi u raznim okolnostima i (ne)prilikama, more je priroda, a protiv prirode se ne može. Morate znati i da vi upravljate brodom, a ne brod vama. Ako ispravno, pribrano odreagujete kada vjetar udari, sačuvate sebe i plovilo, znači da ste u dobroj vezi sa prirodom i morem.

The post Bokovac: Jedra Jadrana šalju poruku zajedništva, ponosa i ljubavi prema moru i Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Nakon više od deset godina rada, posvećenosti i upornog razvoja ideje sa ciljem očuvanja tradicije drvenih barki i latinskog jedra, klub je dobio svoj prostor u marini – u ambijentu koji prirodno pripada jedrenju i životu uz more.

“Ulaskom u Marina Bar AD, jasno se osjetilo da se radi o prostoru koji je prirodno nastavak onoga što klub godinama njeguje. Među barkama, jedrima i ljudima koji žive more, naš rad je dobio novu cjelinu i prirodno okruženje za dalji razvoj”, ne skrivajući sreću, saopštila je izvršna direktorica Jedriličarskog kluba “Latinsko jedro” Miroslavka Lala Bokovac.

Ona je navela da će “u ovoj, početnoj fazi, u skladu sa mogućnostima, klub koristiti kontejnerski prostor kao privremeno sjedište kluba”.

“Taj prostor će biti uređen kao mali, ali prepoznatljiv kutak naše priče. Unutra će biti smješteni trofeji, jedra, konopi, alati i drugi predmeti koji svjedoče o godinama rada, regatama i zajedničkim aktivnostima. Cilj je da prostor ne bude samo kancelarija, već mjesto koje govori o identitetu kluba – o tradiciji, radu i vezi sa morem. Svako ko dođe imaće priliku da kroz taj prostor upozna naš put i sve ono što smo gradili godinama”, otkriva Bokovac.

U narednim danima slijedi uređenje i organizacija prostora, kako bi bili spremni da na adekvatan način dočekuju goste, saradnike i prijatelje kluba. Sve će, objašnjava Bokovac, biti urađeno jednostavno i funkcionalno, sa fokusom na otvorenost i pristupačnost.

“Ovaj korak ima važan značaj i za buduće aktivnosti, posebno za pripreme regate’Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva’ koja se tradicionalno održava u maju, jer sada imamo mogućnost da sve tehničke i organizacione pripreme sprovodimo direktno u marini, uz barke i more, u prirodnom okruženju jedrenja. Sve što radimo zasniva se na zajedništvu i saradnji, i upravo to daje smisao svakom projektu i svakoj aktivnosti kluba”, podsjeća direktorica “Latinskog jedra”.

Izražava zahvalnost Ministarstvu pomorstva Crne Gore na kontinuiranoj podršci razvoju pomorske djelatnosti i očuvanju tradicionalnih vrijednosti koje su važne za identitet našeg primorja.

“Posebnu zahvalnost upućujemo upravi Marina Bar AD, kao i direktoru Milanu Ćetkoviću, na prepoznavanju značaja našeg rada i na ukazanoj prilici da Jedriličarski klub Latinsko jedro postane dio ovog prostora. Ova podrška ima veliki značaj jer omogućava da se aktivnosti kluba razvijaju u ambijentu koji je direktno vezan za more i jedrenje, što dodatno jača kvalitet i autentičnost svega što radimo. Cijenimo ukazano povjerenje i doživljavamo ga kao podsticaj da nastavimo još posvećenije i odgovornije, u pravcu razvoja tradicije, edukacije i promocije jedriličarstva”, zaključuje Bokovac, uz poruku da “ovo nije samo nova adresa kluba, već prostor otvoren za sve ljude iz Bara, za članove, prijatelje, mlade koji žele da uče, i sve koji vole more i tradiciju jedrenja”, uz uvjeravanje da će nastaviti da promovišu pomorsku kulturu i nasljeđe našeg grada, uz želju za dugoročnom i uspješnom saradnjom.

The post JK Latinsko jedro dobio sjedište u AD Marina Bar first appeared on BARinfo.

Riječ je o prestižnim takmičenjima koja se u Abu Dhabi organizuju uz snažnu institucionalnu podršku, kroz sistem koji strateški njeguje i finansijski valorizuje pomorsku tradiciju. Regate okupljaju veliki broj posada i plovila, dok nagradni fondovi dostižu visoke iznose, potvrđujući ozbiljan i dugoročan pristup očuvanju nacionalnog pomorskog identiteta.

“Flotu kapetana Mushala čine isključivo regatni brodovi – od manjih takmičarskih plovila do velikih, posebno projektovanih i pripremljenih brodova za vrhunske performanse na moru. U tehničkom smislu, riječ je o spoju tradicije i savremenih materijala: koriste se karbon, epoksid i inovativna rješenja, kako bi se brodovi olakšali, povećala brzina i izdržljivost, a istovremeno zadržala forma i duh tradicionalnog plovila. Uz vrhunsku opremu, logistiku, specijalizovana vozila sa prikolicama (trailere) i snažnu organizacionu podršku, njihov sistem omogućava takmičarima optimalne uslove za razvoj i vrhunske rezultate”, objasnila je za Radio Bar i Bar Info Bokovac.

Tokom susreta razmijenjena su iskustva o modelima očuvanja tradicionalne brodogradnje, organizaciji velikih pomorskih manifestacija i ulozi zajednice u njegovanju nasljeđa.

“Zajednički zaključak je da je misija identična – očuvati tradiciju i baštiniti je na najbolji mogući način, prenoseći znanje budućim generacijama. Razlika je, prvenstveno, u resursima i budžetskim mogućnostima koje stoje na raspolaganju u Emiratima, ali suština ostaje ista – duboko poštovanje prema korijenima. Emirati svoju pomorsku tradiciju ne posmatraju kao prošlost, već kao temelj identiteta koji se aktivno jača, institucionalno podržava i snažno utemeljuje u savremenoj kulturi”, prenosi utiske direktorica Kalafatske radionice “Bokovac”.

Ova posjeta, zaključuje ona, predstavlja važan korak ka daljem jačanju međunarodne saradnje u oblasti pomorske kulture i tradicije, otvarajući prostor za buduće zajedničke projekte, stručne razmjene i povezivanje Jadrana i Zaliva kroz snažan most pomorskog nasljeđa.

The post Kalafatska radionica Bokovac i Latinsko jedro u zvaničnoj posjeti Abu Dhabi Sailing Clubu first appeared on BARinfo.

RB/BI: Podsjetimo na posljednju aktivnost – krajem decembra bili ste gosti prijateljima budvanskog kluba “Galiola”, o čemu su Radio Bar i Bar Info izvještavali. Zamoliću Vas da podsjetimo kako je bilo tog lijepog, vedrog decembarskog dana u susjednoj opštini?

Bokovac: Bio je to posljednji dan naših aktivnosti u protekloj godini. Dan, sunčan i prelijep, a jedrenje, kojem smo prisustvovali na poziv najnovijeg kluba u našem Savezu, bilo je zaista fantastično. Dosta toga smo zaključili – između ostalog, da se i oni bore sa istim problemima kojima i mi u Baru, nastojimo stati na put. Elem, svi klubovi u Crnoj Gori, osim nas i Budvana, imaju svoju statično- matičnu luku. Tu problematiku smo i medijski prezentovali, a sve sa ciljem da se dođe do adekvatnog rješenja. Komšije su nas divno ugostili, dogovorili smo nove aktivnosti i regate u sklopu kojih ćemo podržati jedne druge, jer je glas prema svim institucijama koje žele da se tradicija njeguje i nastavi, mnogo jači ako smo uvezani. Treba da znamo da su i Bar i Budva pomorski, a ne primorski gradovi.

RB/BI: Ono po čemu su Bokovci i klub na čijem ste čelu u cijelom regionu prepoznati je Jedriličarska regata povodom 21. maja – Dana nezavisnosti Crne Gore. Prošle godine ste na prelijep način, dvodnevnom manifestacijom “Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva” pokazali koliko su more, jedra i sloboda duboko ukorijenjeni u identitet naše zemlje. Na dan kada slavimo nezavisnost, regata simbolično spaja prošlost i sadašnjost – vještinu, zajedništvo i duh Mediterana. Iako se maj čini daleko, sigurna sam da se već polako pripremate, jer je organizacija događaja tog tipa i obima izuzetno zahtjevna i komlikovana, a odgovornost velika, imajući u vidu da u ambijentu praznika, ova manifestacija potvrđuje da Dan nezavisnosti nije samo datum u kalendaru, već osjećaj pripadnosti i ponosa, zar ne?

Bokovac: Apsolutno. Regata “Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva” jeste centralni događaj, manifestacija koja je postala prepoznatljiva tačka susreta ljudi, barki i kulture sa cijelog Jadrana. Ona nije isključivo sportski događaj, pa šaljemo poruku da Dan nezavisnosti ne mora podrazumijevati samo organizaciju muzičkih koncerata i manifestacija zabavnog karaktera, već da Barani i gosti koji tog dana borave ovdje, treba da uživaju u živim slikama. Vjerujem da ćemo uspjeti da pošaljemo snažnu poruku da drveni brodovi, latinsko jedro i tradicionalna brodogradnja imaju mjesto u savremenom dobu. Kroz jedrenje, zajedničke trenutke na obali, gradimo prostpr u kome se prenosi znanje, poštovanje prema mou i osjećaj pripadnosti jednoj široj jadranskoj porodici. Tačno je i što ste kazali da mislimo da je 21. maj daleko, ali to je nama “sjutra”. Organizacione pripreme, koje su velike i zahtjevne, počećemo već ovih dana. Uskoro moramo započeti i koordinaciju sa potencijalnim učesnicima. Dešava se da neko od prijavljenih odustane u posljednjem momentu dok, na drugoj strani, neke ekipe “u pet do 12” prijave veći broj učesnika od dogovorenog. Ne mogu reći da nam povećanje broja predstavlja teret, jer zaista želimo da ugostimo što veći broj ljudi, ali želimo da sve bude na visokom nivou i da se dobro snađemo u svemu tome. Naravno, ne radim sve sama, veliki dio obaveza odradi i moj tim. Pohvalila bih i Opštinu koja je taj događaj prepoznala kao značajan za grad i Bar kao turističku destinaciju, dajući nam finansijsku i svaku drugu potporu.

“Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva” 2025.

RB/BI: Jedra na moru nisu samo sportsko nadmetanje, već snažna poruka da je Crna Gora okrenuta moru, tradiciji i zdravim vrijednostima. Regata okuplja različite generacije, profesionalce i entuzijaste – domaće i goste. Prošle godine ste organizovali panel diskusiju u Kući maslina, dok je završna svečanost upriličena u Galeriji “Velimir A. Leković”. Hoćete li se i ovog puta držati sličnog koncepta?

Bokovac: Razmišljajući u pravcu da bi bilo lijepo da događaj dodatno oplemenimo, planiramo da učesnicima ponudimo nove sadržaje. Cilj nam je da im, s obzirom da su nam do sada gosti bili iz Hrvatske, Boke, predstavimo bogatstvo različitosti koje naš Bar nudi. Dovoljno je otići do Starog Bara, Skadarskog jezera, pa osjetiti drugačiju atmosferu, uživati u ljepotama drugog tipa. Hrvati dolaze iz maslinarske zemlje, tako da ih je naročito oduševio obilazak Stare masline na Mirovici. Predstavnici institucija, kojima smo dokazali da itekako znamo da se suočimo sa odgovornošću i “ponesemo” komplikovanu organizaciju, odali su nam priznanje. Ideja je da ove godine učesnike regate povedemo i do Skadarskog jezera, jer je i po tome što imamo dvije obale, Bar specifičan. Želimo da se pohvalimo, imamo čime.

unuk Viktor pomaže u obnovi broda kojeg je pravio njegov prađed Pero

RB/BI: Svaki brod koji je izašao na more nosi u sebi trag zanata – ruke kalafata, brodograditelja, majstora koji decenijama održavaju drvene barke i jedrilice u životu. Bez njih ne bi bilo ni regata, ni plovidbe, ni morske priče po kojoj je naše primorje prepoznato. Kako zima protiče u Kalafatskoj radionici “Bokovac”?

Bokovac: Naš posao – obnova i remont brodova je “tih” i ne baš mnogo vidljiv javnosti. More je nemilosrdno, ne štedi, pogotovo ne drvo. Našu flotu smo već spremili za zimovnik, a u ovom momentu završavamo dva posla. Jedan je obnova stare barke koja je svojevremeno bila u vlasništvu Baranina, potom je dom našla na Skadarskom jezeru, da bi je novi vlasnici vratili kod nas u radionicu. Moj suprug Nenad radi na obnovi te barke. Zanimljivo je da je to plovilo prije skoro pola vijeka, radio Nenadov otac, Pero. Kroz taj posao, Nenad se u mislima druži sa svojim ocem, skida nešto što je on radio, a more godinama “načelo”, jer drvo ne može opstati toliko dugo. Tu je i unuk Viktor, koji je treća generacija u ovoj priči, i pomaže svome đedu. To su neke zanimljive priče. Da bi opstala drvena brodogradnja, nasljeđe je najbitnije. Kada govorimo o centralnom događaju, podsjetiću da smo prethodne godine potpisali ugovor za obnovu Školskog broda “Jadran”. Obnova ovog broda ima posebnu težinu, jer on nije samo plovilo, već učionica na moru, simbol obrazovanja, discipline i pomorske tradicije. Svaki obnovljeni drveni element, svaki detalj urađen ručno i sa pažnjom, predstavlja ulaganje u buduće generacije, koje će učiti o moru ne iz knjiga, već iz iskustva. Sa ljudima sa “Jadrana” smo došli na ideju da bi se i šljupka (čamac sa šest do osam vesala za prevoz ljudi i robe) trebao ojedriti. Naša radionica promoviše taj zanat i tradicionalno jedrenje, a važno je što se to prepoznaje, pa vjerujemo da tradicija neće zamrijeti. Brodogradnja ne treba da se svede na muzejske eksponate, već mora da bude živa praksa i da se njeguje u mjeri u kojoj to zavređuje.

kormilo sa školskog broda “Jadran” izrađeno u Kalafatskoj radionici “Bokovac”

RB/BI: Bilo bi lijepo da podsjetimo naše slušaoce kako je nastala kalafatska radionica „Bokovac“ i šta je Vas, lično, motivisalo da nastavite ovu priču?

Bokovac: Kalafatska radionica “Bokovac” nije nastala kao jedan projekat, niti kao odgovor na kratkoročne trendove, već je reputaciju od daleke 1965. godine, uporno i dosljedno gradila radom, trudom, njegovanjem nasljeđa. Nije bilo lako, niti jednostavno. Kada sam udajom došla u porodicu Bokovac i vidjela čime se bave, bilo mi je fascinantno kako vraćaju u život stare barke. Rodila mi se ideja da to treba predstaviti širokom krugu ljudi. Potreban je rad, volja i snaga da se ne odustane, jer ponijeti tu priču na leđima nije jednostavno. Dijelimo teret. Pomažu nam i entuzijasti koji se uključuju u naš klub. Na regatama koje organizujemo, predstavljamo ne samo jedrenje, nego i maritimna svojstva tih barki i kako se one ponašaju na moru. Tradiciju, oblikovanu decenijama, ne treba mijenjati, već je samo prilagoditi i nadograđivati. Novina na koju smo naročito ponosni i kojom smo zaokružili priču je što smo barku ojedrili i to najstarijim, latinskim jedrom.

Miroslavka Lala Bokovac

RB/BI: Koliko je danas izazovno baviti se zanatom koji nosi dugotrajnu tradiciju, a istovremeno zahtijeva savremeno poslovanje?

Bokovac: Tradicija mora pratiti inovacije. Kada uzmete posao, morate voditi računa da imate najbolje materijale, a oni su posljednjih godina u Crnoj Gori zaista dostupni. To nam mnogo olakšava posao. U tom segmentu imamo veoma dobre partnere. I nama, kao i svima, najveći izazov je nedostatak radne snage.

regata u Hrvatskoj 2025.

RB/BI: Da li mladi pokazuju interesovanje za ovaj zanat i postoji li nada da će se tradicija nastaviti u mjeri u kojoj zavređuje?

Bokovac: Treba da se uključi sistem, država, da se posao olakša i prilagodi mladima. Oni obično na pomen tradicije imaju predrasude, jer je doživljavaju kao nešto staromodno, neinteresantno. Svjedočimo ljeti da mladi vole glisere, gumenjake, skutere… Smatram da su prvi korak u buđenju ljubavi prema drvenim brodovima upravo regate koje mi organizujemo. Kada mladi čovjek dođe kod nas u radionicu, shvati da se ta drvena barka ručno pravila. Pokušavamo da ih lagano uvedemo u priču, neopterećujući ih. Mladima se naročito sviđaju putovanja na regate koje se organizuju u okruženju. Pred nama su dva važna međunarodna gostovanja. Treći put odlazimo u Stari grad Hvar na manifestaciju koja okuplja veliki broj drvenih brodova sa cijelog Mediterana. Za nas je to potvrda kontinuiteta, povjerenja i činjenice da je kvalitet našeg rad prepoznat. Takođe, drugi put ćemo učestvovati na regati drvenih barki na Murteru, mjestu koje s posebnom pažnjom njeguje pomorsku baštinu i okuplja zaljubljenike u tradicionalno jedrenje.

regata u Hrvatskoj 2025.

RB/BI: Koji je najstariji ili najposebniji brod na kojem je radionica „Bokovac“ radila?

Bokovac: Svi brodovi iz naše flote su, na svoj način, posebni jer nose imena naše djece i naših unuka. Ipak, nekako je poseban brod “Viktor”, pošto je on korčulanka. Zovemo ga i “admiralski” brod, a specifičan je i jer se razlikuje od arsenalki, pa bude kao neka pratilja cijele naše flote. Kad ne jedri, kad je na motoru, na njemu budu novinari, ili naši prijatelji, ili prati cijelu flotu… I jedriličarima, i nama koji organizujemo regatu, uliva sigurnost kada znamo da je brod “Viktor” tu negdje i da u svakom trenutku može da priskoči u pomoć.

brod “Viktor” – vjerni, pouzdani pratilac regata

RB/BI: Koliko institucije prepoznaju značaj očuvanja tradicionalnih zanata poput ovog?

Bokovac: Opština Bar, na čelu sa predsjednikom Dušanom Raičevićem, podržava organizaciju regata, manifestacija, izložbi, a projekti su podržani i sa državnog nivoa. Prošle godine nam je u obnovi radionice alatima pomoglo Ministarstvo ekonomije. Radimo i projekte koji su podržani iz fondova Evropske Unije, što nam je od velike pomoći u pravcu oživljavanja flote. Jedrenje je skup sport, treba dosta ulaganja. Treba mijenjati jedra, koristimo elektromotore, potpuno smo isključili čvrsta goriva… Zadovoljna smo u kojoj mjeri smo uvezani i sa lokalnom zajednicom i sa državom, jer vjerujem da smo kroz sve poslove i projekte koje smo realizovali tokom proteklih godina zaslužili da se na nas obrati pažnja i da dobijemo podršku i pomoć. Nismo muzejski eksponati, već smo živa praksa koja treba da se prenosi generacijama, da se baštini, da jača i da živi.

RB/BI: Dakle, iako je komplikovano i zahtjevno, smatrate da kalafatski zanat u Crnoj Gori ima budućnost?

Bokovac: Naravno. Najveći problem, međutim je što ljudi koji odluče da se bave tim zanatom očekuju uspjeh za godinu, dvije ili tri. To nikako ne može. Naša radionica, uz intenzivan rad, postoji već šest decenija. Rad, strpljenje i ljubav prema tom poslu su preduslov za uspjeh.

učenici Srednje stručne škole na praksi – kuteri čiju je obnovu sponzorisala Kalafatska radionica “Bokovac”

RB/BI: Šta biste poručili mladima – zašto je važno čuvati zanate i znanje predaka?

Bokovac: Ispred naše radionice su dva kutera Srednje stručne škole, namijena za praksu učenika koji pohađaju smjer Nautika. Jako mi je žao što ne postoji volja da se aktivnije radi u pravcu da se ta djeca uključe u priču. Ti đaci uče školu da bi otišli na brod. Najbolja bi praksa bila da se direktno obuče da veslaju, da plove upravo na tim čamcima. Prije nekoliko godina im je Kalafatska radionica “Bokovac” bila sponzor. Procjenjujem da bi bilo dobro da se povežu Srednja stručna škola, Marina AD i neke druge institucije, da učenici uđu u čamce, da savladaju veslanje, snalaženje na moru, kako bi sjutra, koliko-toliko bili sposobni da odgovore izazovima poziva za koji se školuju. 

RB/BI: Vjerujem da ćete se složiti ako rezimiramo da planovi za naredni period idu u pravcu jačanja veze između sportskih manifestacija, lokalnih zanata i edukacije mlađih generacija. Ideja je da se regate, radionice i javni događaji sve više koriste kao prilika da se mladima približi more ne samo kao sport i zabava, već i kao poziv, znanje i način života.

Bokovac: Upravo tako. Naš cilj ostaje isti – da brodovi plove, da latinsko jedro ne bude uspomena, već snaga koja i danas nosi brod. U 2026. godini nastavljamo tim putem, otvarajući novo poglavlje sa još više odgovornosti, ponosa i vjere u zajedništvo, jer more i tradicija imaju budućnost.

The post Bokovac: Brodogradnja je živa praksa, nedopustivo je drvene brodove svesti na muzejske eksponate first appeared on BARinfo.