O novoj kolekciji, ideji, nastanku i značenju dobrotske čipke, koja “ispisuje” istoriju, tradiciju, način življenja i duboku emociju, razgovarali smo za Radio Bar i Bar Info sa autorkom, istoričarkom umjetnosti i modnom kreatorkom, dr Anastazijom Miranović.

Za ovu modno – umjetničku priču, dr Miranović je pripremila 22 modela, rađena u posebno pripremljenoj svili za štampu, sa motivima odabranih primjeraka čipke iz zbirke crkve Svetog Eustahija u Dobroti. Namjenski za ovu kolekciju, Kotoranka Slađana Vučetić, je u tehnici drevne vještine uradila prateći aksesoar/nakit. Premijerno, modna revija će biti prikazana u subotu, 7. septembra, u Kotoru, gradu u kojem je prije više vjekova začeta tradicija izrade dobrotske čipke.

“Moj rad u modi jeste baziran na kulturi, istoriji, tradiciji i umjetnosti, a ovoga puta željela sam da se posvetim dobrotskoj čipki koja je, odnosno vještina njene izrade, zaštićeno nematerijalno kulturno dobro. Prije ove, uradila sam još dvije kolekcije posvećene našoj nematerijalnoj kulturnoj baštini – bihorskom ćilimu i crnogorskom zlatovezu, a tu priču na neki način zaokružujem sa Bokom, prostorom gdje sam rođena i provela djetinjstvo i mladost. Nadam se da će to doprinjeti daljoj valorizaciji ovog veoma značajnog kulturnog dobra Crne Gore”, kazala je dr Miranović, koja je podsjetila na istorijat i značenje u narodu dobrotske čipke.

“To je specifičan način izrade čipke, koji je došao u Boku u XV vijeku iz Venecije, u doba Mletačke republike, a prema nekim izvorima još u XII vijeku sa dolaskom franjevaca u ove krajeve. Donijeli su je naši pomorci i prenijeli suprugama koje su, čekajući ih da se vrate sa dugih putovanja, vezle i izrađivale različite predmete u toj veoma zahtjevnoj tehnici. Dovoljno je reći da je za samo jedan santimetar dobrotske čipke potrebno pet do šest sati rada, veoma strpljivog i posvećeničkog. Radi se ušima od igle, rjeđe vrhom, od tankog konca, i izvorno je bijeli vez na bijelom platnu. U početku je rađena u sakralne svrhe i za oltarnike, zatim su je žene izrađivale sebi za pokrov, za tzv. ‘umrli čas’, da bi vremenom ušla u svakodnevnu upotrebu, u smislu ukrašavanja doma”, istakla je dr Miranović, koja je objasnila da je upravo zbog veoma zahtjevnog načina izrade, kroz vrijeme, dobrotska čipka gotovo potpuno pala u zaborav.

U trenutku kada je zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro, 2014. godine, samo je profesorica Nada Radović iz Kotora radila dobrotsku čipku.

Zaštićena je upravo kada je dr Anastazija Miranović bila na čelu Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore. U vrijeme njenog mandata zaštićeno je još petnaest kulturnih dobara, od ukupno dvadeset koliko ih naša država ima pod svojom zaštitom, među njima i dva iz barske opštine – kult Svetog Jovana Vladimira i izrada čunova na Skadarskom jezeru (Spičanska svadba, na primjer, nije zaštićena jer se više niko u tom kraju ne ženi i ne udaje po tim tradicionalnim običajima).

“Ponosna sam što je upravo za mog mandata zaštićeno toliko vrijednih dobara iz naše istorije i tradicije, ali moram pojasniti – da bi dobili taj status, moraju da žive u narodu. Na sreću, iako je samo profesorica Nada u dugom periodu njegovala ovu drevnu vještinu, sada imamo tridesetak žene koje na veoma kvalitetan način izrađuju predmete u čipki – one koje je ona obučila i koje je Zajednica Italijana u Boki poslala na edukaciju u Veneciju. Još dok sam bila u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, razmišljla sam kako da oživim, afirmišem dobrotsku čipku, jer sam fascinirana njenim izgledom i vrijednošću. Najznačajniji, originalni i najstariji primjerci čuvaju se u crkvi Svetog Eustahija u Dobroti, od kojih su većina materijalna kulturna dobra Crne Gore. Od starješina crkve dobila sam dozvolu da određene motive fotografišem i apliciram  u vidu detalja na svili. Vidjela sam u tome način da dobrotsku čipku približim ovom vremenu i napravim nošljivu kolekciju. Spojila sam čipku i svilu, materijal, čija proizvodnja, takođe, vuče daleke korijene upravo u Boki gdje je gajena svilena buba, toliko da je Venecija u jednom trenutku tražila da budu posječena sva stable murve u Boki, jer je sve više ovaj prostor preuzimao primat i dominaciju u proizvodnji tog kvalitetnog materijala. Nažalost, tradicija uzgajanja svilene bube je zaista prekinuta u Boki, pa ova kolekcija skreće pažnju i na tu zaboravljenu tradiciju i vrijednost, koja se praktikuje u susjedstvu, u Konavlima. U Baru, Olja Fatić pokušava da je oživi, jer je i ovdje, pretežno u Mrkojevićima, nekada davno uzgajana svilena buba”, podsjetila je dr Anastazija Miranović, koja je spajajući svilu i dobrotsku čipku, kreirala lepršavu, ljetnju kolekciju, unikatnu i sofisticaranu, što je i karakteristika njenog rada u modnom dizajnu.

Kolekcija će biti prikazana na Citadeli, prostoru kojim upravlja hotel Kataro i koji odlično korespondira sa osnovnom idejom autorke.

Modne revije dr Anastazije Miranović su uobičajeno multimedijalni događaji koji prate i drugi umjetnički i kulturni sadržaji. U programu će nastupiti klapa “Bisernice Boke” (čija je dugogodišnja članica bila dr Anastazija Miranović), a biće prikazan i dokumentarni film o izradi dobrotske čipke.

Sve modele uradio je Modni studio “Stil” Vernese Hasanagić iz Bara, sa kojim dr Miranović uspješno sarađuje godinama.

The post Dobrotska čipka – ljubav i tradicija na modelima dr Anastazije Miranović first appeared on BARinfo.

Povodom dana “Made in Italy” i obilježavanja 100 godina od kada je započeta izgradnja italijanske ambasade u Beogradu, po želji italijanske kraljice Elene od Montenegra (kraljica Jelena Savojska), kao zdanja koje je na simbolički način trebalo da predstavi dugu i bogatu tradiciju odnosa između Rima i Beograda, u organizaciji italijanske ambasade i Modne agencije Fabrika, u ambasadorskoj rezidenciji održane su dvije originalne modne revije inspirisane kraljicom Jelenom Savojskom.

“Ambasada Italije je proslavljala stogodišnjicu podizanja nove rezidencije u Beogradu. Na inicijativu naše princeze, a kraljice Italije, došlo se do odabira arhitekata i idejnog rješenja sadašnjeg izgleda italijanske ambasade”, objasnila je Miranović.

Za ovo veče, priredila je cijeli niz kreacija, a slušaocima Mozaika i za sajt Bar Info, pojasnila je kako je uvrštena za učešće u tom značajnom događaju.

“Italijanski ambasador je želio da pored niza događaja koji su bili priređeni tim povodom, upriliči i modne revije tematskih kolekcija italijanskog i kreatora iz Crne Gore. Moje zadovoljstvo je što su organizatori odabrali mene da predstavljam Crnu Goru”.

“Za taj dio priče je bila zadužena modna agencija ‘Fabrika’. Pozvali su me, smatrajući da bi crnogorsku princezu/italijansku kraljicu na ovom događaju trebalo da predstavlja crnogorski kreator. U saznanju su da se u kontinuitetu bavim izučavanjem kostima, zasnovanom na tradiciji, istoriji, etnosu”, kazala je ona.

Miranović objašnjava da se odazvala sa velikim zadovoljstvom, jer je dinastija Petrović – Njegoš i inače velika inspiracija njenom radu.

“Imala sam par kolekcija posvećenih, upravo , toj crnogorskoj vladarskoj dinastiji i tom periodu. Rad na modelima inspirisanim Jelenom Savojskom od Crne Gore predstavljao je nadogradnju i nastavak te priče”.

“Poziv je upućen prije dva mjeseca, što je jako kratak rok za izradu ovako zahtjevne kolekcije. Imajući u vidu datumsku limitiranost realizacije, odgovornost što predstavljam svoju zemlju na ovom značajnom događaju, a želeći da sve kvalitetno odradim, odlučila sam da sistemom reciklaže uradim kompilaciju modela iz nekoliko mojih kolekcija koje obrađuju epohu Petrović Njegoš”, kazala je Anastazija Miranović.

Ona je podsjetila da je dio ovih modela predstavljen pred Dvorcem kralja Nikole u Baru, povodom stotinu godina kraljevine. Tu su zastupljeni i modeli iz kolekcije posvećene dvjestagodišnjici od rođenja Njegoša, zatim iz kolekcije posvećene crnogorskom zlatovezu. “Sve je to povezano, tako da sam iz više kolekcija napravila odabir”.

“U ambasadi Italije u Beogradu predstavljeno je 17 modela. Neophodan je kraljevski tretman za odjeću koju je nosila kraljica, pa su određeni modeli pretrpjeli izvjesne korekcije i dorade. Takođe, posebno je bio značajan i aksesoar. Zastupljeni su bili šeširi, duge satenske, čipkane rukavice, svečane torbice, lepeze, raskošan nakit i nekoliko crnogorskih, originalnih ćemera, rađenih u srebru sa zlatnom oplatom”.

Anastazija Miranović objašnjava da za izradu jedne haljine sa ručno rađenim zlatovezom treba više mjeseci.

“Imam čitavu kolekciju ukrašenu zlatovezom i nerado otuđujem neki od tih modela, iako je odmah nakon revije bilo zainteresovanih dama iz svijeta diplomatije i umjetnosti, koje su željele da dođu do nekog od njih. Smatram da bi određenim primjercima mjesto prije bilo u izložbenim vitrinama nekog našeg muzeja (kako bi se prikazalo kontekstuiranje kulturne baštine u savremenom dizajnu, što je praksa u svijetu), nego u ormanu znamenite dame iz javnog života, koliko god bi to meni imponovalo”.

“Publika je bila izvanredna, predstavnici intelektualnog Beograda: poznati umjetnici – glumci, slikari, muzičari, zatim ambasadori, privrednici, novinari itd… zaista probrana publika koja se rijetko sreće okupljena na jednom mjestu”.

“Kad od takve publike dobijete čestitke i ovacije, a svaki model je ispraćen salvom aplauza, onda to govori da ste opravdali očekivanja i donosi posebno uzbuđenje i sreću. Želim istaći da sam slične reakcije doživjela na svim mojim dosadašnjim revijama u Crnoj Gori, ali kad odete iz svog domaćeg miljea, napravite iskorak ka vani i teritorijalno, i isto doživite i tamo, onda to ima jednu dodatnu vrijednost”, istakla je Miranović.

Posebnu, ličnu draž reviji, za Anastaziju je predstavljalo učešće kćerke Karle, koja je nosila jednu od kreacija.

“Pored revija u Ambasadi Republike Italije, u Italijanskom kulturnom centru, italijanski kreator, kostimograf i scenograf Michele Guadiomonte, i ja, prethodno smo održali predavanja studentima dizajna i primjenjene umjetnosti na temu kontekstuiranja kulturne baštine u modnom dizajnu. Prikazala sam dosta fotografija i materijala na kojem su mogli da vide praktičnu primjenu teme o kojoj smo govorili. Prevoditeljka, profesorica italijanskog jezika na Filološkom fakultetu, koja je kasnije prisustvovala reviji, kazala mi je – Sve ono što ste danas rekli na predavanju, večeras smo i vidjeli”.

Miranović smatra da je upravo to poenta priče, upotrijebiti ono najljepše iz naše baštine. “Kada je odjeća, kao etnološki materijal u pitanju, po mom mišljenju je to svakako crnogorska narodna nošnja, odnosno, njeno ukrašavanje – crnogorski zlatovez. Željela sam da zlatovez učinim dostupnim mlađim generacijama, ne samo da se ne zaboravi način njegove izrade, već da mladim djevojkama bude poželjan i prijemčiv”.

A da su zlatovezom oduševljeni i mladi ljudi, potvrdu je dobila upravo u Beogradu. “Prije par dana prišle su mi mlade glumice koje su željele da imaju takav primjerak, iako nije dio njihovog identiteta, međutim, znaju da cijene ručni rad. Mislim da se svijet zamorio od brze mode, koja čini da svi ličimo jedni na druge. Traže se specifičnosti, zato mi, preko određenih naših malih narativa, ličnih priča i identiteta, možemo dodati neku kockicu tom velikom svjetskom modnom mozaiku”.

“Moj pristup modi je artistički, nekomercijalan, ne radim sezonske modne kolekcije, već unikatne, tematske. One pripadaju svijetu visoke mode”, istakla je Miranović.

Priča o zlatovezu, čija je vještina izrade zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Crne Gore, za našu modnu kreatorku i istoričarku umjetnosti, ima posebnu dimenziju. “Sticajem okolnosti, u periodu kada je izrada zlatoveza zaštićena, rukovodila sam Upravom zaštite kulturnih dobara Crne Gore, a tokom mojeg petogodišnjeg mandata, uz zlatovez, zaštitili smo ukupno šesnaest nematerijalnih kulturnih dobara. Sada Crna Gora ima tek dvadeset. To je jako malo u odnosu na zemlje okruženja, da pomenem, da Hrvatska ima toliko na UNESCO listi. Mi osim Bokeške mornarice, na toj listi nemamo nijedno nematerijalno kulturno dobro”.

“Jako puno treba raditi na tom planu. Na teritoriji naše opštine imamo dva zaštićena nematerijalna kulturna dobra: Kult Sv. Vladimira i izrada čunova na Skadarskom jezeru, ali i dosta potencijalnih”, objašnjava Miranović.

Iz tog razloga je prošle godine pokrenula projekat Dani nematerijalne kulturne baštine Bara, gdje je prezentovano više potencijalnih nematerijalnih dobara sa teritorije barske opštine, uključujući i dva zaštićena.

“Barska regija je izvanredan resurs za zaštitu nematerijalne kulturne baštine. Nadam se da će prošlogodišnja manifestacija prerasti u tradicionalnu, jednom godišnje – svakog septembra, jer imamo šta prezentovati”.

Sa Anastazijom Miranović razgovarali smo i o Starom Baru o temama iz svih sfera njenih profesionalnih interesovanja. Starobarska scena je inspirativna ne samo iz ugla istoričara umjetnosti, već i kao modna scena, savršenog ambijenta.

”Namjeravala sam 2016. godine, kada se proslavljalo deset godina nezavisnosti i hiljadu godina državnosti Crne Gore, da kolekciju Vladimir i Kosara predstavim upravo u Starom Baru. Međutim, tog dana je bila ogromna kiša. Dan ranije, morali smo da izmijenimo odluku i ovaj događaj upriličimo u Domu kulture. Priča nije vizuelizovana na način koji sam zamislila, među zidinama, gdje bi sa pripremljenom kostimografijom, atmosferom i u autentičnom ambijentu, to bio specifičan događaj. No, i ovdje je bilo lijepo, reviju je obilježilo i učešće glumaca iz predstave Sveti i prokleti, produkcije Kulturnog centra, nastupio je hor Antivari muzika sa dirigentom mr Mirom Kruščićem, tim povodom komponovana je i namjenska muzika. Bio je to multimedijalni, multidisciplinaran projekat sa učešćem više umjetnika, izvođača”.

“Kad radim, radim kompleksne događaje, to nisu samo puke revije i prezentacije novih odjevnih modela. Nastojim da budu multimedijalni događaji, s multidisciplinarnim pristupom temi, da uvezuju više umjetnosti, pa u njima participiraju muzičari, baletani, glumci… u zavisnosti od toga šta je fokus priče i na koji način moja modna priča može biti potkrijepljena umjetničkom koja čini suštinu”.

Za Stari Bar su vezani i naredni projekti koje Anastazija Miranović planira u saradnji sa umjetnikom Dimitrijem Popovićem, a među planovima je i projekat sa Kalafatskom radionicom Bokovac. “Tiče se jednog drugog ambijenta i našeg nacionalno zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra – dobrotske čipke. Dakle, Boka i poznata kalafatska radionica koja radi drvene jedrilice”.

O Starom Baru Anastazija Miranović je u emisiji Mozaik govorila i iz ugla istoričara umjetnosti.

“Gradska vlast, na čelu sa predsjednikom Dušanom Raičevićem daje značajnu finansijsku i logističku podršku zaštite i revitalizacije Starog Bara. Trenutno radimo desetak projekata, kod određenih smo u fazama izrade projektne dokumentacije, a kod pojedinih je sprovođenje konzervatorskih mjera uveliko u toku”.

 “Veoma je važno što opštinsko rukovodstvo prepoznaje kulturološki, identitetski i turistički značaj i potencijale Starog Bara. Sa aspekta istoričarke umjetnosti, moram istaći da je Stari Bar decenijama na nacionalnoj tentativnoj listi za sticanje UNESCO statusa”.

Miranović je pojasnila da je glavna smetnja da se već nije našao na toj listi, ili da se neće u nekom doglednom vremenu naći, podgrađe. “To je okolina, jer sve što je pod zaštitom UNESCA ima i zaštićenu okolinu, koja ima isti tretman kao i samo kulturno dobro. Preduslov je, takođe, izrada i sprovođenje Menadžment plana. Treba podsjetiti da imamo urađen menadžment plan, koji se, koliko sam upoznata, ne sprovodi, nije urađena njegova revizija i sl”.

Smatra da je neophodno uraditi novi Menadžment plan Starog Bara u susret sve većim heterogenim izazovima, koji predstavljaju prijetnju, ali i potencijal njegove valorizacije. ”Sve je više posjetilaca, kruzing turizam je u ekspanziji, sve više ljudi je zainteresovano za stare gradove, a mi imamo jedan koji je vanredno značajan i vrijedan”.

Miranović je kao značajno spomenula i konkurs Turističke organizacije Bara za sufinansiranje projekta kulturne baštine, po osnovu 10 posto godišnje boravišne takse. TO Bara je prva u Crnoj Gori otpočela sa sprovođenjem ove zakonske norme i do sada realizovala više konkursa koji pružaju zaštitu i revitalizaciju kulturnih dobara i kulturne baštine barske regije. Takođe, vrlo je značajno da je Turistička organizacija, na čelu sa direktorom Danilom Orlandićem, prepoznala vrijednosti nematerijalne baštine, kao ogroman razvojni, turistički resurs”.

***

Miranović smo kao rukovoditeljku Zavičajnog muzeja zamolili da prokomentariše i aktuelnu sanaciju Dvorca kralja Nikole. “To je jedno veliko pospremanje, ne samo dvorca nego i dvorskog parka, zaštićenog kulturnog i prirodnog dobra/spomenika i nadam se da će Barani u dogledno vrijeme uživati u ‘novom ruhu’ starog vremešnog zdanja”.

“Sanacija Dvorca kralja Nikole u kojem je smješten Zavičajni muzej, ne teče predviđenom dinamikom, s obzirom da se u toku radova otkrilo dosta novoga. Izvođač radova je firma KOTO iz Beograda, koja je radila i radi na najznačajnijim kulturnim dobrima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu. U toku radova su pronašli mnoge detalje koji zahtijevaju izmjenu/dopunu projekta, tako da je neophodna izmjena/dopuna konzervatorskog i glavnog projekta”.

“U toku je i izrada projekta uređenja enterijera, kojem prethodi TEP (tematsko ekspozicioni plan stalnih muzejskih postavki, koji je takođe u izradi). Petnaest novih elaborata, odnosno, stručnih izvještaja, dopunjuje postojeću projektnu dokumentaciju, koja u inoviranom izdanju ponovo treba da prođe određene zakonske procedure. Sve to zahtijeva i dodatne rokove realizacije”.

“Navedeno uslovljava prolongiranje roka završetaka sanacije, ali ono što je Opštini Bar i predsjedniku Raičeviću, a i nama iz struke jako značajno i bitno, je da se dvorac i park saniraju kvalitetno, da traje decenijama, a ne par godina, i da se zaista vidi kako je kvalitetno odrađeno, pogotovo što od 1979, nakon katastrofalnog zemljotresa, toliki obimni, kompleksni i zahtjevni radovi nisu sprovođeni na ovom zdanju”.

Iz tog razloga, kako je istakla, posjetioci ovog ljeta neće biti u prilici da posjećuju Dvorac, odnosno, Zavičajni muzej. “Čim se završi projekat parka, počeće i ti radovi, a to će sigurno zahtijevati određeno vrijeme. Treba odraditi kvalitetno, da imamo prave rezultate obavljenog posla, umjesto da žurimo kako bi zadovoljili rokove, a da posao ne bude urađen kako treba”.

Anastaziju Miranović zamolili smo da prokomentariše razliku između pozicija koje su poslednjih godina obilježile njenu karijeru: direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, direktorka Narodnog muzeja Crne Gore i sadašnju – rukovodilac Zavičajnog muzeja.

“Razlika je ogromna. Voljela bih kada bi postojalo sluha da znanje i iskustvo koje sam sticala rukovodeći tim velikim državnim institucijama kulture, krovnim, kada je u pitanju baština, valorizujem na pravi način“.

“Rad u Narodnom muzeju Crne Gore – matičnoj crnogorskoj muzejskoj ustanovi za mene je predstavljao ogromno iskustvo i nekako mi se u karijeri dešavalo da budem sudionik velikih projekata. Dok sam bila u Upravi za zaštitu kulturnih dobara sprovodio se veliki državni projekat revalorizacije kulturnih dobara. U Narodnom muzeje zatekla sam veliku reviziju, prvu ozbiljnu reviziju muzejskog materijala i muzejske dokumentacije od njegovog osnivanja. Bila je formirana državna komisija koja je pratila realizaciju cijelog procesa, puno se medijski polemisalo o izvjesnim ukradenim muzejskim predmetima, još decenijama unazad. Sve je to opterećivalo proces revizije, i iz svega je trebalo dostatno izaći i ‘pospremiti’ stvari u kući. Odradili smo ogroman posao, produkovali brojnu novu dokumentaciju”, kazala je Miranović.

“Kada sam ponovo profesionalno angažovana u barskom Kulturnom centru, u Zavičajnom muzeju, dočekalo me renoviranje vremešnog zdanja dvorca i revizija muzejskog fonda i dokumentacije barskog muzeja”.

“Paralelno radimo te poslove, uz tekuće, koji su sada uglavnom vezani za Stari Bar. Nekim usudom se uvijek nađem u središtu velikih projekata u kulturi, bilo kao njihov pokretač ili sudionik, pa se nadam da ćemo i iz ovoga izaći na najbolji mogući način, da ćemo konačno, kad ponovo uđemo sa muzejskim materijalom u barski Zavičajni muzej imati ne samo novu postavku i “novo” zdanje, u smislu sanacije i prezentacije najboljih slojeva ovog kulturnog dobra, već da će građani i gosti Bara moći da na dnevnom nivou uživaju u vrijednostima koje će moći da dožive u Zavičajnom muzeju Kulturnog centra Bar”, zaključila je Anastazija Miranović.

The post Anastazijin unikatni, artistički, tematski pristup modi oduševio Beograd first appeared on BARinfo.

RB/BI : Čestitke na jubileju i uspješnom istrajavanju na našoj modnoj sceni. Da se podsjetimo, kako je došlo do Vašeg iskoraka u modni svijet?

Miranović: Hvala, desio se prije 15 godina, prvom ekspozicijom na Fashion Conection-u u Baru, na Barskom ljetopisu. Interesovanja za modu su počela znatno ranije, još u djetinjstvu, u porodičnom miljeu i okruženju. Rođena sam i odrasla u Kotoru, a to je grad koji je tada, možda, još i više nego sada, bio perjanica kulture Crne Gore u svakom smislu, pa i kada je rječ o kulturi ponašanja i odijevanja. Imala sam pred očima mnoge lijepe događaje i kreacije, a u porodičnom domu uzor mi je bila majka. Naravno, postoji i talenat, koji se tokom života razvija i nadograđuje. Dobila sam podršku u tome i od supruga Mladena i tako je sve krenulo, a putevi u modi i mom primarnom angažmanu su se preplitali i nadopunjavali.

RB/BI : Prva Vaša revija priređena je 2008. godine na multimedijalnoj manifestaciji „Barski ljetopis“, a bila je naslovljena „Crno – bijeli svijet“. Pretpostavljam da je ona aocijativno bila vezana za neki Vaš unutrašnji doživljaj svijeta u tom trenutku, nakon čega su sve kolekcije, tematski osmišljene, bile inspirisane našom kulturom, istorijom, kulturnom baštinom i umjetnošću. Kako ste se i zbog čega opredijelili za takav pristup kreativnog izražavanja u modi?

Miranović: Prva kolekcija „Crno bijeli svijet“ zaista ima veze sa unutarnjim, ali te dvije „ne boje“, bijela i crna, su boje koje veoma volim i privatno ih često, kao i mnogi drugi, kombinujem u ličnom odijevanju, jer mi je njihov kontrast simboličan i amblematičan. Sve što je nastajalo nakon toga, vezano je za našu kulturu, kulturnu baštinu i likovnu umjetnost, jer su to polja moje moći, gdje se komotno i dobro osjećam i, čini mi se, uspješno krećem. Ne slikam, ali pišem, zvučaće neskromno, prilično dobro likovnu kritiku, a u modi sam našla prostor za ispoljavanje jednog dijela moje kreativne ličnosti. Pratila sam priče koje su me interesovale, ali i one kojima me je vodio posao. Dok sam bila direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, zaštićena su prva nematerijalna kulturna dobra Crne Gore, što mi je bila fantastična inspiracija, jer se radilo o vještini izrade narodne crnogorske nošnje, dobrotske čipke, bihorskog ćilima… Sve su to bile svršene potke za moje realizacije u savremenom modnom dizajnu. Takođe, inspiracija, nepresušna, su mi i naša istorija i kulturna baština, te su tako nastale kolekcije posvećene proslavi hiljadugodišnje državnosti Crne Gore, 200-ogodišnjici rođenja Petra II Petrovića Njegoša i brojne druge.

RB/BI : S obzirom da je ovo godina jubileja i da smo pred njegovim svečanim obilježavanjem na Mamuli, podsjetiću na sve kolekcije koje ste uradili u prethodnih 15 godina. To su „Crno-bijeli svijet“, „Sjaj Mediterana“, „Noć u slavu vijeka“, „Kaputom kroz stilove“, „Dolce vita“, „Medit summer fashion“, „Pod kapom Njegoševom“, „Okus božanskog“, „Crnogorke – vile gorske i primorske“, „Milenijumom do vječnosti – Vladimir i Kosara“, „Između dana i noći – Lubarda“, „Eros, krv i svetost“, „Bihorski ćilim“, „Zlatovez vjekova“ i „Mediteranske priče“. Možete li se kratko osvrnuti  i prokomentarisati neke od ovih zanimljivih revija?

Miranović: Na primjer, „Eros, krv, svetost“ rađena je po naslovu knjige našeg poznatog umjetnika Dimitrija Popovića, to je i revija koju smo zajedno radili Dimitrije i ja, a premijerno je predstavljena na Cetinju 2018, a zatim i u Rimu, 2019. godine. Okolnosti, moj posao, bavljenje umjetnošću, puno izložbi koje sam radila i saradnja sa umjetnicima, bili su mi podsticajni i inspirativni da se osmjelim da radim i takve projekte. Revija posvećena jednom od najvećih naših slikara, Petru Lubardi, bila je veliki izazov i veoma zahtjevan posao, već zbog same činjenice da je prepoznatljivu paletu boja sa njegovih slika, trebalo prenijeti na svilu, za što je bio zadužen studio „Maruška“ iz Čačka, kojem sam neizmjerno zahvalna. Sa njima sarađujem duže od deset godina, a zajedno smo radili i reviju povdom zlatnog jubileja „Plantaža“ u Šipčaniku. Moram da naglasim da se ja ne bavim industrijskom modom, već su svi moji modeli unikatni i jedinstveni.

RB/BI: Odlično je odjeknula i revija „Pod kapom Njegoševom“, zar ne?

Miranović: Da, ona je bila veoma interesantna sa više aspekata. To je, vjerovatno, moja kolekcija koja je izazvala najjače emocije. Prezentovana je u prostoru Narodne biblioteke „Đurđe Crnojević“ na Cetinju, koji je prvi put korišten u te svrhe. Kroz dvije zasebne prostorije bila je montirana pista, tako da su događaj pratile dvije publike, a reviju je pratio i muzičko – scenski program, jer sam željela da istaknem univerzalnost Njegoševe misli i sve ono što je predstavljao kao genijalni pjesnik, filozof i duhovnik. Manekenke su nosile kamilavke, što je bio veoma upečatljiv detalj, a u muzičkom dijelu nastupila je violinistkinja Dina Kukalj i nekoliko profesora muzike na drugim instrumentima (flauta, klavir i čelo), guslar, hor „Antivari musica“ pod dirigentskim vođstvom profesora, mr Mira Kruščića, sopranistkinja Aleksandra Vojvodić Jovović, što je bio, i muzički, spoj tradicionalnog i savremenog (gusle i električna violina). U jednom momentu na sceni je bilo čak 70 učesnika, što je bilo fascinantno i istinska svetkovina umjetnosti. Brojna publika, u kojoj je bio i Dimitrije Popović, ispratila je događaj sa suzama u očima, a Popović je svoje utiske iskazao riječima „Da je Njegoš živ, večeras bi kazao „Hvala, Anastazija“, na što sam veoma ponosna.

RB/BI : Petnaest godina u modnom dizajnu i 15 revija, lijepa koincidencija za jubilej. To je ogroman rad, veoma kompleksan i zahtjevan, tim prije, što ste, pretežno, sve radili u individualnoj režiji. Zbog čega?

Miranović: Vrlo je malo bilo pojavljivanja na kolektivnim revijama. Desilo se to u Rimu, u Beogradskoj filharmoniji sa čuvenim pijanistom Ratimirom Martinovićem i u okviru modnog projekta Agencije „Fabrika“ – „Umjetnost i moda“, kao i na smotri mode u Kotoru, gdje sam nastupila sa svjetski poznatim kreatorom, Žan Pol Gotjeom, što smatram vrhuncem u svojoj modnoj karijeri. Jednostavno, moj odgvor na Vaše pitanje bio bi da ne volim kolektivna pojavljivanja. Ne zato što se osjećam posebnom u odnosu na druge, već zato što modu ne doživljavam isključivo kao bavljenje lijepim odijevanjem, već imam, usudiću se reći, umjetnički pristup u modnom stvaranju, i zato su moje kolekcije svevremene. One ne trpe prolaznost, niti u smislu kolorita, niti krojeva. To su modeli koje jednako možete nositi sada, kao i prije deset godina.

“Milenijumom do vječnosti”

RB/BI : Dakle, ne podliježete trendovima, što je imperativ kod brojnih drugih kreatora?

Miranović: Ne, niti su to sezonske kolekcije proljeće – ljeto, jesen – zima, već me inspiracija vodi kada i kako ću da radim. Na primjer, trenutno se bavim dobrotskom čipkom, za koju postoji ideja već pet godina, ali sada se desio taj momenat kada je ona počela da se realizuje. Revija inspirisana ovim našim kulturnim dobrom, biće prikazana na ljeto naredne godine.

RB/BI: Već ste pomenuli neke od saradnika i učesnika na Vašim modnim revijama, koji su, akcentujem, modno – umjetnički spektakli. Pomenućemo i druge umjetnike koji su bili neizostavni dio Vaših modnih projekata i ideja. Između ostalih, pokojni bubnjar Dragoljub Đuričić, Vukica Mikača, olimpijka i svjetska prvakinja Marija Vuković, terzije Vahid i Nevina Turusković, Katarina Zlajić, Mileva Mijanović, porodica Bulatović iz Bijelog Polja, Slobe Vujović, žene koje heklaju, pletu, vezu, Sonja Štilet, slikarka Sonja Đuranović, baletski umjetnici, glumci, reditelji Slobodan Milatović, Obrad Nenezić, Goran Bjelanović, Slobodan Bobo Šćepanović… Oni su doprinjeli tom specijalnom umjetničkom i duhovnom doživljaju na Vašim revijama, koje obilježava i atraktivan aksesoar, kvalitetni materijali, upečatljiva muzika. Ono što je, takođe, važan aspekt Vašeg rada, jeste i to što ste afirmisali mnoge umjetnike ili stvaraoce u zanatstvu, koji su do tada, bili nepoznati široj javnosti, poput Katarine Zlajić, kojoj je prvi javni nastup bio na vašoj reviji “Pod kapom Njegoševom“.

Miranović: Na to sam posebno ponosna. Katarina Zlajić je kasnije postala poznata, ne samo u regionu, a ja sam pisala i likovnu kritiku za njenu prvu izložbu. Sarađivala sam i sa poznatom umjetnicom iz Beograda, Evicom Milovanov, koja izrađuje kožne rukavice za Kejt Midlton, Bijonse, Madonu… Za prvu kolekciju, moj saradnik je bio čovjek koji izrađuje nakit i drugi aksesoar od stakla, pa smo na toj reviji imali i šešir od stakla. Za neke kolekcije specijalno je komponovana muzika, a Marija Vuković je bila gošća na reviji posvećenoj obilježavanju 100 godina od kraljevine Crne Gore, 2010.godine. To je bilo i vrijeme intenzivnih pregovora i nastojanja da postanemo članica EU, a Marija Vuković je postala svjetska šampionka. Željela sam da pokažem da mi možemo biti spremni za tako veliki iskorak, a Marija je simbolično to reprezentovala noseći crnogorski barjak na pisti, obučena u crvenu haljinu, bosa, sa vijencem na glavi.

RB/BI : Vi ste u modnom svijetu napravili više iskoraka, a jedan od njih jeste i to što ste otkrivali nove modne scene, pa su neke Vaše kolekcije prezentovane na atipčnim lokacijama, ali atraktivnim i sa aspekta naše kulture i tradicije. Pomenuću Lipsku pećinu, Šipčanik, o kojem smo već govorile, Zimovnik Svetog Petra na Karuču, Porto Montenegro, JU „Muzeji i galerije“ u Podgorici. I sada ste odabrali atraktivnu lokaciju za proslavu jubileja – na istorijskom utvrđenju Mamula, odnedavno hotelu rizortu „Mamula Island“. Zašto i kako birate ove prostore, koji, uglavnom, predstavljaju magičan spoj naše istorije, tradicije i savremenosti, i što želite time da poručite?

Miranović: Upravo zbog toga i prostor za ekspozicije mojih modela, mora da prati priču i uklopi se u cijeli koncept. Porto Montenegro je, recimo, prvi put otvorio svoja vrata modnoj umjetnosti, prezentirajući moju kolekciju „Sjaj Mediterana“. Gat je poslužio za modnu pistu, gdje je bila visoka dizalica koja se nekada koristila u starom Arsenalu, a sa strane su visoke palme koje su te večeri djelovale kao karijatide. Monumentalnost te scene je bio nevjerovatan utisak, koji je upotpunio bubnjevima Dragoljub Đuričić, a na led zidu su simulirani talasi, u okruženju mora. Sudar talasa i muziciranja na bubnjevima Dragoljuba Đuričića, uz manekenke i modele, bio je fascinantan i neponovljiv spoj. Žao mi je , ponekad, što se to više ne može ponoviti i doživjeti na taj način.

RB/BI : Na kraju, ali ne najmanje važno, nego naprotiv, veoma značajno, jeste Vaša saradnja sa divnom damom, g-đom Vernesom Hasanagić iz Bara, vlasnicom modnog studija „Stil“, koja Vaše ideje sprovodi u djelo. Ona je radila gotovo devedeset posto Vaših kolekcija. Koliko ste zadovoljni tom saradnjom?

Miranović: Sama činjenica da je radila gotovo sve kolekcije, govori koliko je ta saradnja uspješna. Vernesa razumije sve moje zamisli, a vrlo često me nadopunjuje, predlaže i daje veoma korisne sugestije. To je saradnja veoma plodonosna, koja se izrodila i u jedno divno i veliko prijateljstvo.

RB/BI : Gđu Vernesu Hasanagić imaćemo zadovoljstvo da vidimo i na Mamuli, u programu obilježavanja Vašeg jubileja u modi, koji će kako izgledati?

Miranović: Kao neko ko dolazi iz Boke, iako živim 25 godina u Baru, rođena sam i odrasla u Kotoru, to je moj genius loci, bilo mi je najprirodnije da petnastogodišnjicu stvaranja u modnoj umjetnosti obilježim u tom prostoru. Mamula je sa druge strane, istorijsko utvrđenje, koje je od prošle godine, velelepno turističko zdanje, iako, kada sam ulazila u tu priču, nisam bila svjesna koliko je zahtjevno realizovati program upravo na toj lokaciji, na ostrvu. Imala sam iskustva sa Lipskom pećinom, do koje, takođe, nije jednostavno doći, gdje je revija realizovana na minus osam stepeni, a svirali su muzičari uživo. Čini mi se da je još zahtijevnije pripremiti program na Mamuli, jer sav obiman materijal, kolekcije, prateća tehnika i sve ostalo, mora biti brodom dopremljeno do mjesta održavanja revije i programa. Ostrvo je malo, nije bilo mogućnosti za formiranjem velike piste, a zbog toga je ograničen i broj zvanica. Zadovoljstvo mi je, prije svega, što ćete Vi moderirati program, kao moja dugogodišnja prijateljica i vrhunski profesionalac u poslu, koja i prati moj profesionalni put, a u programu će učestvovati i govoriti neki od mojih saradnika. Naravno, biće priređena i revija, koja će predstavljati retrospektivu svih mojih dosadašnjih kolekcija, sa dva modele iz nove revije, koju pripremam za iduću godinu i koje će publika te noći, u subotu, 7.oktobra, premijerno i vidjeti. Foto – studio „Petović“ radi (iako imaju puno posla, i na tome sam puno zahvalna Ćazimu Petoviću), kolaž sa video-materijalom koji će biti emitovan tokom cijelog programa.

RB/BI : Puno uspjeha na večeri na Mamuli i, uopšte, u budućem radu.

The post Dr Anastazija Miranović na Mamuli obilježava 15 godina rada u modnom dizajnu first appeared on BARinfo.

Čitaoci našeg portala u prilici su da premijerno pogledaju nekoliko modela.

RB/BI: Povodom stotinu godina od obnove crnogorske kraljevine, takođe, ste imali tematsku reviju. Što je noseći dio nove kolekcije, sa kojom ćete se sjutra veče predstaviti na jednoj od najprestižnijih modnih manifestacija u ragionu-Internacionaloj kotorskoj smotri mode?

Dr Anastazija Miranović: Prije deset godina nastala je kolekcija “Noć u slavu vijeka”, posvećena jubileju obnove crnogorske kraljevine. Iako se najčešće osvrćemo na dinastiju Petrovića, moram naglasiti da istorija naše monarhije datira još od XI vijeka, od kada je Crna Gora imala desetak kraljeva, počev od Mihajla koji je 1077. godine dobio krunu, do poslednjeg dinasta Nikole. Kolekcija je namjenski rađena, a ono što stalno konotiram u svom modnom iskazu je spoj kulturne baštine, umjetnosti, naše istorije i tradicije, te je noseći elemenat ove kolekcije crnogorski zlatovez, koji je kao vještina zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro naše države. Počeli smo da je radimo u februaru i veoma kreativno smo iskoristili period pandemije koronavirusa. Pomogle su mi dame iz Bijelog Polja i NVO “Niti od zlata”, predvođene nedavno preminulom Marijanom Bulatović, koje su svih sedam mjeseci vrijedno radile na modelima.

RB/BI: Zlatovez će, dakle, obilježiti ovu kolekciju. U modnom izrazu prepoznati ste po sofisticiranosti, ali i kvalitetnim materijalima. Što je to još što ove modele čini drugačijim od prethodnih?

Dr Anastazija Miranović: I ovoga puta koristila sam kvalitetan materijal, ali je isključivo, zastupljen raznobojan pliš, jer je on veoma pogodan za vez. Osim zlatnog, modeli su ukrašeni srebrnim i vezom u raznim bojama. To je inovacija i iskorak shodno ovom vremenu, a krojevi i boje, koje su vrlo koloritne, u skladu su sa modnim trendovima današnjice. Ja volim da spajam tradiciju i prošlost sa ovovremenim, te se nadam da će savremene princeze pronaći sebe u ovoj kolekciji.

RB/BI: Čitaoci našeg portala će premijerno vidjeti nekoliko modela iz nove kolekcije, uoči sjutrašnje Internacionalne smotre mode Kotor 2020. Koliko je ova manifestacija, na kojoj ste već nastupali, a koja godinama okuplja najveće svjetske dizajnere, za Vas značajna?

Dr Anastazija Miranović: Bila sam u Kotoru, uz Žan Pol Gotjea, što mi je zaista bila čast. Tada sam predstavljala Crnu Goru, a bila sam prije dvije godine i u Beogradskoj filharmoniji sa našim poznatim pijanistom Ratimirom Martinovićem, gdje sam, takođe, predstavljala našu državu sa revijom posvećenoj Petru Lubardi. Promovišem vrijednosti istorije umjetnosti i naše kulture, što potvrđuje i kolekcija povodom dvijestotine godina od Njegoševog rođenja. Pripremam novu, posvećenu mladoj crnogorskoj umjetnici, jer želim da kontekstuiram naše prave, iskonske vrijednosti u modni dizajn. Kotorska smotra mode je najprestižniji modni događaj u regionu. Modna agencija “Fabrika” iz Beograda uspjela je da dovede u Crnu Goru najpoznatije svjetske kuće i kreatore. Ove godine održava se pod sloganom “Umjetnost i moda”, i u skladu sa tim vidjećemo čuvene baletske umjetnike iz Berlina. Za mene je, naravno, ovaj nastup izuzetno važan, s tim što moram da naglasim je ovo jedina kolektivna modna ekspozicija na kojoj predstavljam svoje kolekcije, jer, uglavnom, se pojavljujem samostalno.

***

U skladu sa motom ovogodišnje Internacionalne kotorske smotre mode, reviju dr Anastazije Miranović, pratiće nastup “AcroDuoBalleta” -profesori baletske škole “Princeza Ksenija”, uz podršku modnog studija “Da Qui” iz Tivta. Kolekcija je realizovana modnom studiju “Stil” u Baru.

The post VIDEO: Modna revija dr Anastazije Miranović povodom 110 godina obnove crnogorske kraljevine first appeared on BARinfo.