Početak izvođenja zakazan je za 20 sati, a barska publika će imati priliku da pogleda adaptaciju čuvenog romana Mome Kapora, koju potpisuje dramaturg Stevan Koprivica, u režiji Dejana Projkovskog.

Komad istražuje kompleksan odnos između profesora Mišela Babića i studentkinje Une, preplićući intimnu dramu sa društvenim i političkim pitanjima. Iako je primarni fokus na susretu dva snažna karaktera, predstava se temeljno bavi i temama ličnog integriteta i sukoba pojedinca sa sistemom. 

Glavne uloge tumače Nikola Ristanovski i Magdalena Mijatović, a u podjeli su i Sena Đorović i Marko Gvero.

Cijena ulaznice iznosi 10 eura.

The post Una večeras pred barskom publikom first appeared on BARinfo.

Predstava „Šćeri moja“, Crnogorskog narodnog pozorišta,  koju je režirala Ana Vukotić po tekstu Maje Todorović, biće izvedena u ponedeljak  11. marta u 20 sati u Domu kulture „Vladimir Popović Španac“.

Glumačku ekipu predstave čine: Vanja Jovićević, Mirko Vlahović, Varja Đukić, Slavko Kalezić, Dušan Kovačević, Goran Vujović, Stevan Radusinović, Slobodan Marunović, Danilo Čelebić, Zoran Vujović i Mišo Obradović.

Scenograf predstave je Aleksandar Vukotić, kostimograf Leo Kulaš, asistentkinja kostimografa Lina Leković, kompozitor Aleksandar Radunović Popaj, koreograf Sonja Vukićević, Balša Poček je saradnik na dramaturgiji a izvršna producentkinja predstave je Nela Otašević.

Drama „Šćeri moja“ nagrađena je na Konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta za najbolji savremeni domaći dramski tekst 2016. godine. Iako su junaci drame istorijske ličnosti, ovo nije istorijska drama. Istorijska građa je samo polazišna tačka za bavljenje aktuelnim temama, a to je prije svega pitanje položaja žene i odnosa prema ženskom djetetu. Predstava ima za cilj da podstakne i žene i muškarce na razmišljanje i na preispitivanje odnosa prema ženskom polu, prije svega ženskoj djeci.

Crnogorsko narodno pozorište se sa ovim komadom predstavilo na brojnim festivalima: na Mediteranskom festivalu Purgatorije u Tivtu 2016. godine Mirko Vlahović je osvojio nagradu za najbolju mušku ulogu; na međunarodnom Festivalu glumca u Nikšiću 2016. godine Mirko Vlahović osvojio je Grand prix za najbolju mušku ulogu, Vanja Jovićević Grand prix za najbolju žensku ulogu i Slavko Kalezić Grand prix za najbolju epizodnu ulogu; na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu „Bez prevoda“ u Užicu 2016. godine Vanja Jovićević osvojila je „Ardaliona“ za najbolju mladu glumicu kao i Nagradu Politike „Avdo Mujčinović“.

Rediteljka Ana Vukotić osvojila je Godišnju nagradu Crnogorskog narodnog  pozorišta 2016. godine za adaptaciju i režiju ovog komada, dok je Mirko Vlahović iste godine dobio Veliku nagradu Crnogorskog narodnog pozorišta za ulogu kralja Nikole.

***

Dan kasnije, 12. marta sa početkom u 20 časova publici će se predstaviti Branko Đurić sa svojom autorskom predstavom „Đurologija“.  Ovaj komad obara sve rekorde gledanosti u svijetu teatra i stand-upa u regionu. „Đurologija“ je u dosadašnje četiri godine postojanja igrana više od 470 puta i vidjelo  je preko 300.000 gledalaca, a još uvijek ne prestaje oduševljavati publiku.

Sa svojim prepoznatljivim šarmom i dugogodišnjim glumačkim iskustvom koje se posebno ogleda u njegovim kultnim projektima „Top lista nadrealista” i „Audicija”, Branko Đurić kroz „Đurologiju“ pruža ono najbolje od sebe. Svojevrsni (anti)stand up show „Đurologija“ u stvari je zbirka njegovih intimnih razmišljanja i pogleda na život koje prepričava na iskren i urnebesan način.

Karte su u prodaji na biletarnici Doma kulture.

The post U martu dvije predstave na sceni Doma kulture first appeared on BARinfo.

Sandra Vujović, koja potpisuje i tekst, zajedno sa još četiri književnice iz Crne Gore i regiona: Teodorom Kipa, Anom Leković, Marijanom Aracki i Katarinom Nikolić, bila je gošća Radio Bara.

RB/BI: U najavi za predstavu stoji: U pitanju je istraživačko – umjetnička platforma koja kroz dramsku formu analizira genezu problema narativnog položaja žena u patrijarhalnom društvu. Možemo li da ovu platformu malo približimo našim slušaocima i čitaocima, da ne pomisle da je u pitanju kakva naftna bušotina, na šta smo ovdje prilično senzitivni?

Vujović:  Hahaha. Ova predstava je bila jedna vrsta naučno-istraživačkog procesa. Mi smo, kao grupa autorki, koristeći razne metode, dolazile do ispovijesti i iskustava žena iz našeg okruženja. Proces je trajao gotovo dvije godine. Onda smo na jedan drugačiji, teatarski način obrađivale podatke do kojih smo došle. Rezultat toga je dramski omnibus koji je nastao iz pera pet spisateljki. Sticajem okolnosti, mene je zapalo da režiram ovo našu priču o izloženosti žena različitim vidovima nasilja, čiji korijen je u patrijarhatu, a mi ga često ne prepoznajemo kao nasilje.

RB/BI: Kako je tekao rad na predstavi?

Vujović: Imala sam čast da sarađujem sa nekoliko divnih žena. Bio je to dug, produktivan i jako zanimljiv proces. Radila sam sa sjajnom glumačkom ekipom, raskošnog talenta. Sa njima se poznajem iz njihovih studentskih dana na Cetinju. Njihovo vrijeme tek dolazi. Veliku zahvalnost dugujem i sjajnoj Katarini Krek, koja je s nama bila sve vrijeme, a bila je neposredno zadužena za scenski govor.

RB/BI: Kako su se u tu žensku ekipu probila ona dva momka kojima je povjerena muzika i svjetlo?

Vujović: I Vesko Lazović koji je komponovao muziku i Danilo Malović koji je majstor svjetla, naše su drage kolege s kojima volimo da sarađujemo i bilo je prirodno da budu dio ekipe.

Sandra Vujović, spisateljica, scenaristkinja, pjesnikinja, rediteljka, diplomirala je 2011. godine na Odsjeku za Dramaturgiju, fakulteta Dramskih umjetnosti na Cetinju. Napisala je, pored ostalog, desetak drama i nekoliko scenarija za film i TV. Živi u Podgorici. Bez ustezanja žigoše anomalije sistema i nepravde na svom popularnom fejsbuk profilu, na kojem se, o pojedinim pitanjima, često vodi zanimljiva, demokratska diskusija. „Trudim se da njegujem kulturu dijaloga“, skromno kaže.

Inače, na kraju razgovora za Radio Bar, poručila je potencijalnim gledaocima svoje predstave: „Znam sigurno da nećete izaći ravnodušni iz pozorišta. Smijaćete se, možda i zaplakati, obećavam spektar emocija i jednu izuzetno zanimljivu, pa i neočekivanu priču, jer smo temi rodne ravnopravnosti prišle na jedan drugačiji način.“

I bila je u pravu: publika je mogla da vidi jednu avangardnu, pitku predstavu, bez praznog hoda, o kojoj se razmišlja i kad se spusti zavjesa i pogase svjetla.

The post Sandra Vujović: Korijen rodnoj neravnopravnosti je u patrijarhatu first appeared on BARinfo.

Ovaj dramski komad, rađen po bestseleru italijanskog pisca Lorenca Maronea, u režiji Andreja Nosova, koprodukcija je Narodnog pozorišta Beograd, Beo-Art-a i Centra za kulturu Tivat.

Sjajna glumačka ekipa koju čine Mladen Andrejević, Nela Mihailović, Vanja Ejdus, Dušan Matejić, Nina Nešković i Rade Ćosić podsjetila je da su „sitnice“ poput prijateljstva, saosećanja, poštovanja, iskrenosti i ljubavi… zapravo najvažnije u životu.

“Život je u sitnim stvarima, svakodnevnim. U dodirima, istinama, porodici… Tražimo sreću u nekim spoljašnjim stvarima koje prolijeću pored nas, a ne primjećujemo suštinu”, smatra glumica Vanja Ejdus.

Ona tumači ulogu kćerke glavnog lika, koja je uspješna advokatica. Krije, kako opisuje glumica, tajnu i živi tajni život pun nezadovoljstava u braku.

“Živi u tajnama i lažima isto kao što su, ispostavilo se i njeni roditelji živjeli. Tako je oštra, svoja, a zapravo krhka, nezadovoljna, emotivna…” dodala je Ejdus.

Njen utisak je da je barska publika “predstavu vrlo pažljivo pratila”.

“Možda se manje smijala, nego u nekim drugim sredinama. Meni je uvijek zanimljivo da posmatram kako publika reaguje, a u svakom gradu je drugačije. Večeras je bilo puno ljudi, velika je sala… Mi često u manjim salama igramo ovu predstavu. Plašila sam se da li ćemo uspjeti da ‘dobacimo’ (jer igramo dosta intimno). Ali sam osjetila da ‘prebacuje’ i da publika ‘vuče notu’”, kazala je Ejdus.

“Nama je do ove predstave stalo. Publika to osjeti i učestvuje zajedno sa nama”, kratko je prokomentarisao glumac Rade Ćosić.

U fokusu ove priče o ljubavi, prijateljstvu i pomoći je penzionisani knjigovođa Čezare Anuncijata (Mladen Andrejević), sebični namćor koji nikada nije pretjerano mario za ljude oko sebe. Penzionerske dane provodi uz alkohol i džangrizanje, u društvu vremešne prostitutke Rosane (Nela Mihailović). U “posljednjoj rundi svog života” postaje svjestan patnji s kojima se suočavaju njemu bliske osobe i pod stare dane dobija želju da iz korijena promeni svoj karakter…

“Mislim da je ova predstava u stvari u potrazi za toplinom, kao što je i cijeli život, valjda. Svako je u potrazi za toplinom. Neko je stekne neko ne stekne. Sitnice koje život znače su sve što je lijepo i u čemu je čovjek koncentrisan, u čemu uživa i osjeća da postoji”, istakao je Andrejević, koji je, po mišljenju mnogih, u ovoj predstavi odigrao rolu karijere.

Za kratko vrijeme (od avgusta kada je bila premijera), osvojio je dva priznanja- Nagradu “Milan Gutović” na Ambijentalnom pozorišnom festivalu Novi tvrđava teatar, a potom i Specijalnu nagradu žirija novinara na Festivalu pobednika festivala.

Barska publika je na kraju predstave uz ovacije, glumce nagradila gromoglasnim aplauzom.

“Cijela predstava je fantastična, ali kraj je bio kulminacija osjećaja. Danas je dan bio fantastičan, čudan, tako da je ova predstava sjajan završetak dana”, kazala je Draginja Radonjić, kustoškinja Zavičajnog muzeja Bar.

“Kada se predstava završi volim da, kad izađem, to bude sa posebnim osjećajem, tako je večeras. Utisci su sjajni, zaista”, prokomentarisala je Maja Tomović, novinarka Radio Bara i Bar Infa.

“Vrlo atraktivna tema za ovo vrijeme, podstakla je na razmišljanje i na neke stvari koje su u ovom društvu izgleda zanemarene”, smatra Ognjen Vučević umjetnički rukovodilac KUD-a “Jedinstvo”.

“Predstava je izvanredna kao i glumci, lijepa je organizacija, tako da je bilo zadovoljstvo večeras prisustvovati. Osim što su aktuelne teme, nego su se i naši životi isprepletali kroz ovu predstavu. Jednostavno, ta dešavanja svi imamo u užoj ili široj porodici, kod komšija, prijatelja… Ovo je nešto sveobuhvatno ”, utisci su Mića Baltića nastavnika u OŠ “Jugoslavija”.

Zamjenik direktora Kulturnog centra Bar Mirko Bujišić, zadovoljan zbog uspješne organizacije, najavio je “bogat i šarolik program” i za čitav decembar.

“Zadovoljstvo je kada publika dođe u ovolikom broju. Moram da naglasim da je sala zagrijana, sjedišta su udobna. Po mojoj procjeni, večeras je bilo 450 ljudi. Bez buke, zvuka telefona, pažljivo su pratili predstavu. Srećan sam da smo uspjeli u nekoj viziji da se barska publika vrati u bioskop i pozorište”, dodao je Bujišić.

On je podsjetio da je za 20. decembar planirano izvođenje komedije popularnog glumca i voditelja Zorana Kesića ”Priče i pesme”.

“To je humoristička priredba koja kombinuje elemente stand-up komedije, pozorišta i kabaretskog programa sa izvođenjem songova i interakcije sa publikom. Već sada je veliko je interesovanje za ovu predstavu, zato pozivam da svi koji žele da dođu, obezbijede ulaznice na vrijeme”, poručio je Bujišić.

The post Sitnice koje život znače Barane podsjetile na istinske vrijednosti first appeared on BARinfo.

Branka Femić-Šćekić, Vanja Jovićević, Kristina Obradović, Sanja Popović, Jelena Simić, Branka Otašević i Anđelija Rondović uz muzičku pratnju Ane Vukazić na klaviru i Milene Kankaraš na bubnjevima još jednom su podsjetile publiku na položaj žene u 21. vijeku. U Urbanovom rediteljskom viđenju Servantesovog remek djela, na neke ovdašnje „vjetrenjače“ juriša njih sedam koje progovaraju o problemima i dilemama savremenog društva i žena u takvom okruženju. Predstava se, između ostalog, tiče i prepoznavanja donkihotovskog u sebi i u društvu oko nas, jednako kao i obračuna sa samim sobom i određenim društvenim licemerjem i manipulacijama.

Jedna od akterki, Jelena Simić priznaje da je jedva čekala da se opet sa ovim komadom nađe na “daskama koje život znače”.

“Jedva smo čekale jer volimo ovu predstavu i uigrane smo. Kada je predstava tako stabilna, očigledno da nije teško vratiti je nazad. Dan prije igranja u Baru, imale smo probu i bile smo prezadovoljne kako je prošla. Valjda i podgrijane željom nakon tolike pauze sve je prošlo uspješno, a večeras je publika lijepo reagovala. Posljednje igranje koje smo imali, bilo je baš na ovoj sceni u septembru”, podijelila je utiske nakon igranja Simić.

Predstava “Don Kihot” je koprodukcija Gradskog pozorišta iz Podgorice i Barskog ljetopisa, a premijera iste bila je 2019. godine na ovom festivalu. Kako u samoj predstavi kažu u “najljepšoj zemlji na svijet’ ” sporo se sve mijenja, pa ni pogled na ženu i njen status, za ovih nekoliko godina koliko se ista igra, nije puno promijenjen.

“Komentarisali smo dan pred igranje i na dan igranja predstave kako su neke stvari koje se pominju u našem ‘Don Kihotu’ još gore nego u tom momentu kad smo pravili ovaj projekat. A opet, imate ljude, čak i iz našeg posla, koji su bili skeptični prema tome o čemu govori predstava i tvrdili kako ‘nije to tako’. Kao da je društvo podijeljeno kod nas, misle da ako se kod njih, u njihovoj porodici, okruženju takve stvari ne dešavaju i oni tome ne svjedoče, da toga nema. A toga ima, ne samo u našoj zemlji, već u čitavom regionu. Ne znam koji je recept da se to izliječi, ali možda i ova predstava može da bude jedan od metoda, ne naravno koja vodi ka izlječenju jer je to vrlo kompleksno, već nešto što ljude osvijesti, kao neka šok terapija. Kad se sretneš sa tolikom količinom tako važnih i teških tema, vjerujem da ne možeš da izađeš ravnodušan poslije ove predstave”, sigurna je Simić.

“Kučka”, “biza”, “glupača”, samo su neki od naziva za žene koje se pominju u predstavi, a obraćanje poput “ćuti”, “začepi” ostvaljaju gorak utisak na publiku. Na pitanje koliko njima kompletna ova priča ostavlja “knedlu u grlu” dok igraju na sceni i ponovo sve to proživljavaju, Simović otkriva:

“Nama je uvijek isto, još od proba, jer ova predstava je nastala iz naših priča i improvizacija. Svi segmenti koje čujete kroz songove i scene, osim što su izvučeni iz romana, isprepletani su sa našim pričama i iskustvima ljudi i žena koje mi  poznajemo. Zato je to pravo, istinsko i životno, nije fikcija. Sigurna sam da u publici bude dosta ljudi koji se pronađu u tome. Istina je da žene sigurno reaguju intenzivnije od muškaraca, ali znam i pripadnike jačeg pola koji su klimali glavom i govorili da to jeste tako, koliko god se mi branili od toga”. 

Scenografiju predstave potpisuje Smiljka Šeparović – Radonjić, muziku je uradila Irena Popović, dok su kostimi djelo Line Leković.

Kratkim filmovima „Pomoz Bog“, „Bars, Walls“, „Vremenska kapsula“, „Velika dostignuća“ i „Praskozorje“ biće večeras nastavljen Barski ljetopis. Na Trgu Vladimira i Kosare prvi put će biti održane filmske projekcije. Ovo veče posvećeno je Fakultetu dramskih umjetnosti, a o filmovima će govoriti dekan Edin Jašarović.

“Ovogodišnji program filmskog segmenta Barskog ljetopisa je koncipiran tako da ponudi prostor najznačajnijim institucijama u Crnoj Gori, a koje se po prirodi posla i djelovanja bave filmom. Samim tim je krucijalno da se filmsko veče posveti studentskim filmovima jer oni su početak profesionalnog angažmana bilo kojeg filmskog stvaraoca. Zbog toga nije slučajno izabrano da prvo veče bude posvećeno studentskom filmu. U razvoju svakog umjetnika- slikara, književnika, ključan je prvi rad. Tako je i u filmu. Filmski stvaralac stasava snimajući studentske filmove i zbog toga prikazujemo najbolja ostvarenja nastala na FDU u posljednjih nekoliko godina”, otkrio je šta to publika može očekivati večeras Milija Šćepanović, selektor filmskog i pozorišnog programa Barskog ljetopisa.

Filmovi koji će biti prikazani večeras već su predstavljeni na nekim festivalima pojedinačno.

“U pitanju su filmovi koji su bili uspješni na studentskim festivalima, festivalima kratkometražnog filma, osvajali nagrade i koji su na osnovu toga selektirani da predstavljaju grupu najboljih filmova snimljenih na FDU sa Cetinja u posljednjih nekoliko godina. Iako na Barskom ljetopisu nijesu premijerno, vjerujem da će veliki broj Barana i gostiju ipak ova ostvarenja večeras gledati prvi put. Takvi filmovi po pravilu nemaju komercijalne projekcije, nego su isključivo vezani za festivale. Zbog toga je prednost ove projekcije da se ti filmovi prvi put mogu prikazivati i ‘običnim ljudima’ i to besplatno”, napomenuo je Šćepanović.

Projekcije na Trgu Vladimira i Kosare počinju u 21.30 časova.

The post Predstavom Don Kihot započeo pozorišni segment Barskog ljetopisa first appeared on BARinfo.

Poseban kuriozitet predstavlja činjenica što je predstava, otkako je 19. maja 1988. godine premijerno izvedena pred publikom Crnogorskog narodnog pozorišta, pa do sada, odigrana preko 1.500 puta na raznim pozornicama širom svijeta. Šireći Njegoševu misao na svim kontinentima (osim Afrike), Marunović je još više oživio duh vladike Rada Tomova, pokazavši njegovu sveprisutnost i univerzalnost njegovog djela u najljepšem svijetlu – pozorišnom. Ne čudi, stoga, što je na brojnim međunarodnim pozorišnim festivalima, ova monodrama osvajala najprestižnije nagrade i priznanja.

RB/BI: Gospodine Marunoviću hvala Vam za ovako divno veče na sceni u Starom gradu. Za glumce je ovaj ambijent posebno inspirativan. Da li je i vama to bio večeras?

MARUNOVIĆ: Ja na ovoj sceni nastupam već 35 godina. Od prvih “Crvenih košulja”, koje sam ’85 godine ovdje spremao sa barskim glumcima, folklorom, entuzijastima… I ne samo na ovoj pozornici, već i na Tatarovici, kao i u raznim prostorima u Starom gradu, imao sam 11 premijera. Tu se osjeća neka nevjerovatna energija I, naravno da je to za glumca uvijek inspirativno. Igrao sam na ovim scenama puno istorijskih uloga – Vladiku Danila, Krsta Zrnova Popovića, Njegoša… u „Hasanaginici“, „Balkanskoj carici“…, tako da sam razne slojeve vremenske prošao, upravo kako ovaj grad pamti, tako i ja pamtim i kroz glumačku umjetnost sam tu vrstu energiju osjetio, te slojeve vjekova koji stoje ovdje nepomično. Dok sam čekao da počne predstava, gledao sam ove zidine i razmišljao kako su tu vjekovima. Mi smo prolazni. Međutim, ono što je duh i duhovno, to je neprolazno. Ja zaista mislim da je duh jedina i apsolutna vrijednost, da je ona nepromjenljiva i konstantna.

RB/BI: Ono što je konstantno je i interesovanje za monodramu „Potonja ura Njegoševa“. Uvijek se traži karta više. Više od 33 godine izvodite ovu monodramu, koja je posebno značajna za Vas. Možemo slobodno reći da je ova uloga i obilježila Vašu glumačku karijeru.

MARUNOVIĆ: To je za mene zaista nešto posebno. Počela je 34. sezona „Potonje ure Njegoševe“. Ja više nijesam onako crn i vitak kao nekada, ali sada je to neka druga vrsta tumačenja velike Njegoševe misli. Sad je to iskustvo, sublimacija i mojih godina, mog iskustva, glumačkog iskustva i svega onog što nosi život i teatar…, kao teatar koji je najviše nalik životu. U pravu ste, godinama ne jenjava interesovanje za ovu predstavu. Posebno me raduje što sam večeras u Baru. Zaista sam bio iznenađen da je bilo toliko gledalaca, da su pratili s nevjerovatnom pažnjom i nagradili me zaista impozantnim aplauzom kakav odavno nisam dobio.

RB/BI: Za vas kažu da ste „najdosljedniji savremeni scenski interpretator Njegoševe duhovne biografije, njegove misli i lika“. Koliko vam znače takvi komplimenti?

MARUNOVIĆ: To je zaista veliki kompliment. Ja sam igrao u tri „Gorska vijenca“. Kao mlad glumac igrao sam ono đače što donosi pismo, kao glumac srednjih godina igrao sam Vladiku Danila, igram Vuka Mićunovića u najnovijem aktuelnom „Gorskom vijencu“ CNP. Njegošev lik igram već 34 godine. Igrao sam i u „Šćepanu Malom“. Već dugo pripremam „Luču mikrokozma“, njegov veliki ep, koji sam dramatizovao i za koji se nadam da će iduće godine imati svoju premijeru. To bi nekako bila i kruna moje karijere i mog bavljenja Njegošem i njegovom velikom mišlju.

RB/BI: Monodrama „Potonja ura Njegoševa“ je višestruko nagrađivana na najznačajnijim pozorišnim festivalima Evrope i svijeta. Kakvi su planovi za dalje?

MARUNOVIĆ: Dalje nastavljam gostovanje u Skoplju. U posljednjih godinu i po gostovao sam u Ulan Batoru (glavnom gradu Mongolije), gdje sam dobio veliku nagradu. Predstava je takođe nagrađena i na Međunarodnom festivalu malih pozorišnih formi ,,Čelovek teatra 2020” u Čeljabinsku u Sibiru. Dobitnik sam nagrade za najveći umjetnički domet na najstarijem Festivalu monodrame u Hmeljinckom u Ukrajini, a u septembru prošle godine Gran pri na Internacionalnom festivalu monodrame u Peći.

RB/BI: Impozantan je podatak da ste ovu predstavu odigrali preko 1500 puta na scenama širom svijeta.

MARUNOVIĆ: Sada je to već blizu 1600 puta. Taj broj je toliki zahvaljujući mom intenzivnom igranju prije deset, 20 godina i u školama u velikoj Jugoslaviji. Dešavalo se da igram po četiri- pet predstava dnevno. Dvije za đake osnovne, dvije za srednje škole, uveče za građanstvo. Tako je taj broj narastao. Ovo je predstava koja je sigurno najviše gostovala sa ovih prostora, regiona, a možda i šire, ne znam. Impozantan je broj mjesta, gradova i zemalja u kojima je igrana. Prevedena je na španski, engleski i ruski jezik. Tako da ja sad kada igram u Americi, Njemačkoj, Švedskoj ili Rusiji… imam titl, tako da gledalac može da prati. Jezik više nije barijera. Možda je i zato tako veliko interesovanje, posebno poslije ovih nagrada na značajnim festivalima.

The post Marunović iznova maestralno dočarao Potonju uru Njegoševu first appeared on BARinfo.