Igor Rems, pjesnik iz Bara, koji živi na relaciji Bar- Keln, jedan je od naših najnagrađivanijih pisaca u međunarodnim okvirima. Objavio je više od deset zbirki poezije, član je udruženja književnika Crne Gore, Srbije, Njemačke, a titulu akademika dodijelila mu je Ukrajina, članstvom u tamošnjoj Akademiji književnog stvaralaštva i umjetnosti. Njegova pesma “Jelena”, na predlog Ministarstva prosvjete, uvrštena je u udžbenike za osnovne škole u Ukrajini.

Zbirka Igora Remsa “Ulje od oleandra- barski nokturno” je novi stvaralački prodor ovog umjetnika, kazao je na večeri prof. Femić.

“Čitajući novu Igorovu zbirku i upoređujući je sa ranijim, može se steći utisak o kontrolisanom, ali, ipak uočljivom pomjeranju poetičkog kursa koji je zasnovan na utvrđenim, fundamentalnim i ’remsovskim’ specifičnostima. Poezija Igora Remsa može se poimati kao izuzetno raskošna simbolična disperzija, u kojoj se noćobdija karakteriše kao svjedok prirodnog, kosmološkog, odnosno duhovnog, pravoslavnog, hrišćanskog uzrijevanja, čiji plodovi imaju svjetlost najskupljih nebeskih darova”, naglasio je Femić.

Književnik i književni kritičar Milutin Mićović, autor brojnih knjiga, monografija i zbornika (za šta je dobio vrijedna priznanja), na neki način duhovni je i pjesnički mentor Igora Remsa. Publici u Dvorcu kralja Nikole Mićović je kompetentno, filozofski govorio o poeziji i njenoj suštini koja, kako je naglasio, uvijek teži značenjskoj univerzalnosti, prisutnoj i u Remskovoj najnovijoj zbirci.

“Igor Rems kao da piše poeziju u barsko podne podno Rumije, kada se sve stvari pokazuju u svojoj suštini i prvobitnosti. On je i slikar, pa nam i u poeziji nudi slike- vrh Rumije, masline, more, galebove i poneki krik. Reklo bi se da Rems svoju energiju dovodi do užarenosti, ali i tišine podneva. U njegovoj poeziji imamo slike prirode, kosmološke predstave i harmoniju, ali je prisutna i čežnja da prirodu sakralizuje i pokušaj da se domogne sakralnog akcenta u njenom doživljaju. Svaki pjesnik je vezan za svoj zavičaj, rodno tlo, jezik i tradiciju. U zbirci ‘Ulje od oleandra’ osjećamo ambijent Bara, ali i širi mediteranski duh. Sve to daje univerzalne slike”, nadahnuto je govorio Mićović.

U razgovoru sa moderatokom večeri, novinarkom Vesnom Šoškić, Igor Rems je otkrio zašto ”barski nokturno” i koliko je korona doba inspirativno za pisce.

“Zbirka ‘Ulje od oleandra’ je omaž Baru, jer bilo je vrijeme da gradu u kojem sam rođen, gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju, doživio prve ljubavi i životne spoznaje, posvetim knjigu”, kazao je Rems, koji je otkrio da je u doba karantina i korone napisao nove pjesme.

Te pjesmu su, kako je objasnio, rođene iz negativne emocije koje je proizvela korona, ali čovjek, smatra Rems “ne može da piše kad je srećan”.

Autor je na upečatljiv način, sa posebnim emocijama kazivao stihove iz nove zbirke.

The post VIDEO: Nova zbirka Igora Remsa Ulje od oleandra predstavljena u Baru first appeared on BARinfo.

„Nije se toliko dugo radilo na ovoj knjizi, koliko se dugo čekalo da ona doživi prvu pravu promociju. Istini za volju, jednu smo imali ljetos u Starom Baru, ali je sada došlo vrijeme i za kultno mjesto. Ne želim da brojim moje knjige, jer svaka ima svoju težinu. Ova je posvećena Baru i Baranima, koji su poslužili i kao inspiracija za naslov“, kaže Rems.

A poezija sama po sebi nosi težinu. Nekada je ljubavna, nekada jasna, nekada takva da šalje snažnu poruku…

„Poruka moje poezije je da širimo ljubav. I samo tako možemo opstati. Ima u Baru dovoljno dobrih književnika, i mlađih i starijih, a ja sam neko ko ne tvrdi da je nužno da neko sazrijeva kao pisac godinama. Mnoga djela napisali su mladi pisci. Takođe, moraju se i oni koji trebaju da misle o kulturi, okrenuti njoj, dati zamajac koji je neophodan. Ne može drugačije“, objašnjava pjesnik.

Dobitnik je brojnih nagrada, ali naglašava da za njih nije slijepo vezan, niti zbog njih stvara. Prva je, prisjeća se, imala posebnu težinu, ostale su dolazile same po sebi…..

„Ne opterećujem se nagradama. Stvaram iz čiste ljubavi i, to je to. Tako prosto, tako jednostavno. A nagrade ako dođu, neka su tu. Moja želja je da ostavim nešto iza sebe, da neko kaže da je to dobro urađeno, da se citira poneki stih. Ja ovo radim iz čiste ljubavi. Jednostavno, umjetnost nema cijenu“, decidan je Rems.

Magnetizam pjesničke riječi teško je u potpunosti prenijeti na papir, on mora da se osjeti. Slušaoci Radio Bara osjetili su tu čaroliju danas, kroz nekoliko pjesama koje je u emisiji „Uhvati dan“ kazivao Igor Rems, uputivši poziv ljubiteljima poezije da sjutra veče posjete Dvorac kralja Nikole u 19 sati i uživaju u lijepoj pisanoj riječi. Na večeri će govoriti mr Radoje Femić, profesor na Filološkom fakultetu u Nikšiću i književnik i književni kritičar Milutin Mićović, predsjednik Književnog društva “Njegoš”.

The post Ulje od oleandra Igora Remsa sjutra u Dvorcu first appeared on BARinfo.

Za predstavljanje knjige izabran je autentični ambijent Starog Bara.

Promocija nove zbirke pjesama Igora Remsa, koji živi na relaciji Bar- Keln, bilo je još jedno pravo „barsko“ veče. Obojili su ga takvim stihovi pjesnika ovjenčanog brojnim nagradama, ali i duh, ambijent Starog grada, i ljudi koji su učestvovali na večeri ili sjedeli u publici.

“Barski nokturno” Igora Remsa stopio se sa tišinom vjekova starobarske tvrđave i kaldrmom stare čaršije.

„Ovo je za mene najživopsnija promocija do sada“, kazao je pjesnik, koji se zahvalio školskom drugu Dinu Bećoviću, domaćinu večeri i privredniku Radomiru Novakoviću Cakanu, koji je podržao štampanje knjige.

„Priča o Igoru Remsu nije samo priča o veoma afirmisanom pjesniku, ovjenčanom brojnim nagradama, niti o talentovanom slikaru, to je i priča o Baru nekad i sad, o barskoj Gimnaziji, o mističnom naselju Prvoborac, o neobičnom mladiću, koji se klonio stereotipa i bježao od palanačkog duha u svijet, tako različit od onog u kojem smo zajedno disali i koračali u ono što se i tada zvalo svijetla budućnost“, kazao je novinar i pisac Milan Vujović, koji je istakao da se Rems u ovoj zbirci najviše bavio Barom, i „u svom stilu ovjekovječio mnoge barske toponime. Ne znam da je iko prije njega to poetičnije učinio”, smatra Vujović.

„Inficiran ljepotom grada koji se preselio u misao o njemu, Rems cijeli jedan svijet, odnosno sliku o njemu, nosi u sebi kao mjeru stvari i mjeru stiha, jer Igor je glasnik privida, inficiran virusom nepreležanog djetinjstva svijeta, koje se drugačije zove Mediteran. ‘Ulje od oleandra’ kao da otkriva tajni kod Mediterana i pjesnika“, kazao je dr Milun Lutovac, koji je izrazio zadovoljstvo što je knjiga predstavljena u autentičnom ambijentu, ugostiteljskom objektu „Kaldrma“ u Starom Baru.

„Ovaj ambijent pomalo liči na poeziju koju piše Igor Rems. Ovo jeste izazov i pokušaj da se u poeziju, na neki način, uključi svakodnevica, a to joj i pripada- ona je uvijek bila dio žubora i žamora života. Kada sam gostovao u noćnom programu radija u Frankfurtu na Majni, u jednoj muzičkoj pauzi, pitali su me za Igora Remsa. Tada sam shvatio smisao skrivenog značenja zagonetnog stiha ovog pjesnika i njegove velike ‘skitije’“, kazao je dr Lutovac.

Sjajnom govorenju stihova Milana Vujovića, priključio se i autor, koji je publici u ovoj lijepoj “starobarskoj noći”, pročitao po jednu pjesmu iz sedam ciklusa knjige: „Linijom pijeska“, „Ulje od oleandra“, „Jovan Vladimir“, „Osmjehom otkrivaš Hod“, „Berači tišine“, „Crna slovenska Ambra“ i „Slutno polje“.

The post VIDEO: Promovisana zbirka pjesama Igora Remsa Ulje od oleandra first appeared on BARinfo.

Priča o Igoru Remsu nije samo priča o veoma afirmisanom pjesniku ovjenčanom brojnim nagradama, niti o talentovanom slikaru, to je i priča o Baru nekad i sad, o Barskoj gimnaziji, o mističnom naselju Prvoborac, o neobičnom mladiću, koji se klonio stereotipa i bježao od palanačkog duha u svoj svijet, tako različit od onog u kojem smo zajedno disali i koračali u ono što se i tada zvalo svijetla budućnost.

Mi smo slušali balade i „Bijelo dugme“, on rok i „Di parpl“; mi smo vozili biciklo i rolšue, on „čezetu“ od 250 kubika; mi smo kosu zanosili ustranu, on uvis kao Elvis; noći smo bez izuzetka provodili u ušuškanom krevetu roditeljskog doma, Igor je znao da zanoći i pod mostovima rijeka Arno i Po, a slutim, i Rajne; mi smo autobusom išli na Crvenu plažu, on autostopom od Bara do Londona na koncert Led Cepelin; mi smo koristili kolonjsku vodu „pino sivestre“, iz bočice nalik na šišarku, on parfem „paćuli“, taman kao noć; nama je ljeti najveći podvig bio odlazak u Sutomore, njemu obilazak ondašnje domovine u vreći za spavanje…

I sve to kad je Bar bio varoš, bez semafora i bulevara i bez betona. Umjesto njih svuda unakolo, kao uskipjelo stado, talasale su se bijele rade. Možda nam one i ponajviše nedostaju od onog Bara kojeg više nema. I, svakako – mirisi: žuke, željezničkih pragova, smole, morske trave ili morave kako smo je zvali… Sve u ovom gradu u to vrijeme bilo je, makar se nama tako činilo, u znaku njegovih gimnazijalaca, u znaku mladosti. I sve je pripremano za naš odlazak na studije, u veliki grad, o kome smo maštali puni nade, riješeni da se više nikad ne vratimo. A veliki grad nas je čekao strpljivo kao što mačka čeka i vreba miša.

Poslije tri, četiri, pet, deset godina, uslijedio je povratak i prihvatanje onog tako istinitog ovdašnjeg evergrina: „Nema Bara do cara“. Ostalo je, istina, i sjećanje na dane kad smo mislili da sve možemo i da ćemo promijeniti svijet.

Igor Rems je maturirao u Barskoj gimnaziji 1977. godine, a fakultet je završio u Beogradu. Naši gimnazijski dani bili su satkani od zezanja, povremenog grča zbog ocjena, basketa „tri na tri“, zaljubljivanja i snova. Igor je bio pomalo zatvoren i nismo znali o čemu mašta, šta želi da bude. Ja sam to saznao petnaestak godina kasnije, sasvim slučajno. Poslije jednog košarkaškog meča u sali Osnovne škole „Meksiko“ tutnuo mi je hrpu papira i, u njegovom stilu, kratko rekao: „Pogledaj, valja li ovo.“ Odložio sam to podebelo štivo, malo ili malo više nadobudan, kao novinar Radio Bara i dopisnik „Politike“, razmišljajući šta može uvijek buntovni i često neprilagođeni Igor da da poeziji. Rukopis je dugo stajao na kaminu naše porodične kuće u Popovićima i to sve do jedne noći kad mi se nije spavalo, i ne sanjajući da ću ostati budan do zore. Kad sam se dohvatio Igorove poezije, nisam mogao da se odlijepim od nje. Čitao sam je u transu, u nevjerici. Učinilo mi se da su me te zimske noći početkom devedesetih, istovremeno napali zgusnuto metaforični Vasko Popa i uzdržano čežnjivi Miloš Crnjanski, lirski nadahnuti Leso i razbarušeni rapsod Vito. Sjutradan sam ga nazvao i predložio da bude moj gost u „Promenadi“ Radio Bara. Tog prijepodneva čuo nas je i, danas nepravedno zaboravljeni, novinar i prvi pravi književnik u ovom gradu Danilo Eraković koji je oduševljen Igorovom poezijom bukvalno dotrčao do barake Radija. I tako je počelo.

A zbirka pred nama „Ulje od oleandra“ ili Barski nokturno je četrnaesta poetska knjiga Igora Remsa. U njoj je najviše od svih svojih knjiga „udario“ na Bar. U svom stilu je ovjekovječio mnoge barske toponime. Ne znam da je iko prije njega to poetičnije učinio. Stari Bar se „posut planinskim pijeskom umiva u fresci porušene crkve Svetog Đorđa“, Majlikom „cvili Vruća rijeka na kamenoj postelji“, Rikavac „gnjevan kamenje valja i riče kao bik“, na Črvanju „nariču masline udovice“, na Crvenoj plaži „pod nogama škripi pijesak i uzdišu zrnca slomljenih prstiju“, a na vrhu Rumije „slijep kamen progledao, glođe vazduh“. Crkvi Svetog Jovana Krstitelja „zidovi su grobnica, svaki kamen kost“, na Gvozden brijegu „kroz maslinjake smrt se provlači“, dok na Lesendru „samo krik čaplje odjekne naborima prozirnog jezera“…

Za kraj reći ću vam najkraću pjesmu iz ove zbirke „Bijela skala“:

„Ušetala nemuštim hodom u plavet neba

Usidjelica na kamenom tronu namjernike poji živom vodom

i tako vjekovima“.

The post U subotu promocija nove zbirke poezije Igora Remsa Ulje od oleandra first appeared on BARinfo.