U okviru obilježavanja Dana Svetog Jovana Vladimira jutros je u hramu koji nosi njegovo ime služena Sveta arhijerejska liturgija.
Liturgiju je služio arhimandrit Pavle Kalanj iguman manastira Gradište u Buljarici, uz sasluživanje mnogobrojnog sveštenstava.
U besjedi, protojerej Mirčeta Šljivančanin je, između ostalog kazao:
“Mi se nalazimo na raskršću dva praznika – opraštamo se od praznika vaskresenja Gospodnjeg, ali svakako ne od Gospoda koji se vaznio, a očekujemo praznik silaska svetoga Duha. Sve događaje koje u crkvi slavimo, Gospod je učinio radi nas. Mi imamo taj blagoslov i Božiju milost da kao djeca crkve možemo biti učesnici svih događaja. Kada se god saberemo na boženstvenu službu, mi u ovoj službi doživljavamo i bivamo učesnici svega onoga što je Gospod radi nas učinio. Postajemo jedno sa njim, kao učenici njegovi, kao najbliži njegovi, kao braća njegova i kao prijatelji njegovi. A da bi išli tim putem mi imamo i primjere, imamo i svjedoke toga življenja.
Među onima koji su ostvarili taj program koji je zapovijedio Hristos, divno mjesto pripada onome kome je ovaj Sveti hram posvećen, u čiji smo se spomen i na čiju smo se slavu svi danas ovako saborno sabrali. To je Sveti Jovan Vladimir, knez, kralj zetski, svetitelj srpski, onaj koga ovaj hram slavi, onaj koji je pokrovitelj i čuvar ovoga hrama i svih onih koji žive u njemu. Ali ne samo ovoga hrama i ne samo žitelja grada pod Rumijom, nego ljudi hrišćana koji žive širom Vaseljene, jer su oni svetitelji Božji, prijatelji Božiji i oni nam pokazuju da možemo živjeti onako kako je Gospod zapovijedio. Upravo zbog toga sv. Jovan Vladimir je slavljen širom crkve Božije, ne samo ovdje kod nas, nego i kod okolnih zemalja i naroda.
Sveti Jovan Vladimir je kratko živio, svega 25 godina ovdje na zemlji je poživio i nije bio vladar tako moćnog carstva, nije bio čovjek koji je izgradio neke velike kule i gradove, ali učinio je i izgradio ono što je najvažnije – bio je Hristov čovjek. Postradao je za istinu, za pravdu, nije se plašio istine i pravde, nije se plašio krsta Hristovoga i to je ono što i nama hrišćanima 21. vijeka svjedoči Sveti Jovan Vladimir. Ono čime nas taj svetitelj nadahnjuje, je ono što nas vodi da idemo Božijim putem, jer drugoga puta koji u život vodi, nema. To je put koji nam je pokazao Sv. Jovan Vladimir, koji nam je pokazao da je lijepo živjeti časno, da je lijepo živjeti čestito, da je lijepo živjeti pošteno, da je lijepo živjeti u supružanstvu čestitog i vjernog, da je lijepo svjedočiti Hrista Boga i svijet. Iako nam često mnoge stvari u ovom svijetu žele da pokažu da je to nešto prevaziđeno, da to nije sada tako važno, da ima mnogo važnijih stvari koje treba da pokrenemo, ipak Sv. Jovan Vladimir nas uvijek iznova opominje da je najvažnije biti Hristov čovjek, i da je vrijedno biti Hristov čovjek.
On je u istoriju ovozemaljskog života upisan onim što je najvažnije – a to je da je ugodio Bogu i da nije Boga zaboravljao i da je gdje god išao i kako je god živio Boga nosio u svome srcu, da je bio hristonosac.
Ljubite jedni druge, to je zapovijest Božija, a da bi ljubili jedni druge ta ljubav mora da prođe kroz krst, kroz stradanje. Ljubav se provjerava kroz krst.
Tako i mi u ovom našem životu ne treba da se plašimo krsta, nego da znamo da krst vodi vaskrsenju i da nas krst opominje da idemo Božijim putem. I da ne smijemo nikada izgubiti iz vida da oni koji žive u Hristu, koji se trude da žive po Bogu da su uvijek na pravom putu i da nikada ne smijemo izgubiti taj put. To nam svjedoči Sveti Jovan Vladimir. Iako je živio prije hiljadu i više godina, njegova slava se nije umanjila, njegova slava se uvećava. Njegov zemaljski život je kratko trajao, ali se njegovo nebesko žitije i danas ispisuje. Zar ovaj jedinstveni hram čiju slavu slavimo nije najveći primjer ispisivanja njegovog žitija koje nije prekinuto onoga dana kada je završen njegov ovozemaljski život.
Neka nam Gospod molitvama svetog Jovana Vladimira upravo to da, da svjedočimo ime Božije u svome životu. Neka nam svojim molitvama omogući kao što je onda kada se sklonio na brdo Kosorog sa svojom vojskom i svojim narodom, i kada se pomolio da zmije otrovnice ne ujedaju njegov narod, neka nam Sveti otac Vladimir ispuni da zlo ne otruje naše srce nikada i da i mi zlom ne ujedamo, nego da svjedočimo ovu zapovjesti Božiju koju nam je Gospod rekao“, kazao je protojerej Šljivančanin.
Svenarodna litija ulicama Bara u čast Svetog Jovana Vladimira koju predvodi Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije počela je u 19 sati ispred Sabornog hrama.
