Druga od pet planiranih radionica na temu “Zavisnost od kockanja” uz slogan- “Nije greška napraviti grešku, nego je greška ponoviti grešku”, održana je u ponedjeljak 11. oktobra. Gosti na radionici su bili dr Aleksandar Vujošević, psihijatar i Dejan Stanković, direktor Centra za izliječenje od kockanja “HERC Time”.
Radionica je otpočela uvodnom riječju dr Gine Masoničić, izvršne direktorice NVO Povjerenje i idejnim inicijatorom projekta, potom i koordinatorki, psihološkinja Jasmine Struge i Isidore Pavlović.
“Često su u pozadini ovog problema manjak želje za radom, trudom, za ličnim pečatom i aktivnim učestvovanjem u svom životu kao i očekivanje od života da donese nešto lako i brzo, u ovom slučaju brz dolazak do novca. Ovaj problem u svakoj formi dobija epidemijske razmjere, da danas nema gotovo nijednog mladog čovjeka koji nije ušao u kladionicu. Problem doseže ozbiljne razmjere i zbog činjenice da mnoge medijske ličnosti koji imaju veliki uticaj na mlade ljude, poput sportista, glumaca i jutjubera to reklamiraju, što nam ukazuje na to da djecu prije svega treba da vaspitavaju roditelji, te da kontrolišu šta i koga gledaju. Mladi su umnogome prva udarna linija, zato što svojom nezrelošću i lakomislenošću postaju pogodna meta za mnoge stvari. Niko nije ušao prvi put u kladionicu da bi postao zavisnik. Naš zadatak je da ponudimo mladim ljudima altrernativu za kockanje, zabavu koja ni u jednom trenutku ne bi mogla biti štetna“, kazala je dr Masoničić.
Što se tiče psihološkog profila zavisnika od kockanja, najčešće se radi o narcisoidnim strukturama koji imaju grandiozne i ponekad i omnipotentne fantazije koje ih nekako tjeraju da misle da mogu da kontrolišu neke događaje i da predvide njihov ishod.
“Oni to rade podsvjesno, kao da imaju želju da gube, kako bi se oslobodili nekog osjećaja krivice. Većina patoloških kockara je emocionalno nezrela i želi da ima mnogo novca bez puno napora. Podsvjesno ne žele da odrastu i prihvate realnost i odgovornost. Bježe u neki svoj svijet kockanja gdje su čuda moguća i gdje se osjećaju dobro zbog same iluzije da njima mogu da upravljaju. Ono što je bitno naglasiti je da oko 50% patoloških kockara, pored problema sa kockanjem ima i problem sa alkoholom i psihoaktivnim supstancama“, istakla je psihološkinja Jasmina Struga i dodala da, po samoj definiciji, patološko kockanje ne spada u zavisnosti, već u poremećaj impulsa.
Bez obzira što po svojoj formi i ponašajnim promjenama spada u zavisnosti, još uvijek dijagnostički nije svrstan u tu kategoriju.
“Centar za nagrađivanje se kod adolescenata aktivira jače nego kod odraslih kad dobijaju, a centar za nezadovoljstvo je slabiji kad gube, u odnosu na odrasle kod kojih to nije slučaj. Između ostalog razlog tome je sazrijevanje centralnog nervnog sistema koje traje do dvadesete godine i duže, a centar za kontrolu impulsa i rasuđivanje u prefrontalnim regijama sazrevaju poslednji. Put zavisnosti je jako dug, kreće od početničke sreće, preko očajničke faze (odakle počinje suštinski problem), pa do faze beznađa“ pojasnila je psihološkinja Isidora Pavlović.
Dr Aleksandar Vujošević je istakao da 20-30% patoloških kockara pokušava suicid, a to je procenat koji nas zaista upozoravaja da treba da radimo na prevenciji i rješavanju ovog problema.
,,Ova tema je nasušna potreba i nešto što je jako važno za obraditi. Problem nije samo u regionu, već širom svijeta. Kockanje je u ekspanziji, poprimilo je oblike moderne epidemije. Kocka nema nikakve veze sa novcem, iako bi mnogi, ako bismo ih pitali, rekli da je to primarni cilj svakog kockara. Ulog je zapravo mnogo veći. Ulaže se porodica, zdravlje, podiže se nivo depresije i anksiozonosti, strada ugled, nestaje ambicija. Prva kriza se javlja nakon tri mjeseca, a ukoliko su svi spoljni faktori poput porodice stabilni, onda nešto kasnije, oko četvrtog mjeseca. A udarna kriza se javlja oko šestog mjeseca. Kriza ne znači nužna potreba za kockanjem. Kriza podrazumijeva promjene u ponašanju, u smislu manjka samokontrole i strpljenja, agresije i nervoze“, objasnio je dr Vujošević.
On dodaje i da sve više ženske populacije ulazi u ovaj problem, pa ćemo kroz nekoliko godina dobiti približan procenat muške i ženske populacije u svijetu kockanja. Naglašava da je neuporedivo stanje od prije 15 godina i sada.
„Kockarska industrija je htjela da kockanje postane društveno prihvatljivo, što su nesumnjivo postigli. Danas je čudno ukoliko ne posjećujemo kladionice i ne okušavamo se u igrama na sreću. Mi kao pojedinci moramo da apelujemo na društvo da se spriječi ovaj problem. Zašto se model sa cigareta ne bi primjenio na kockanje. Zašto na svakom tiketu ne pišu upozorenja poput: ‘Kockanje uništava porodicu i zdravlje’, ‘Zbog kockanja se razdvajaju brakovi’, ‘Kockanje podstiče na suicid’ i sl. Ja sam prije neekoliko mjeseci imao slučaj sa mladim čovjekom koga je otac skinuo sa vješala. Zar problem već nije eskalirao?“, pitao je dr Vujošević.
Direktor centra za izliječenje od kockanja “HERC Time”, Dejan Stanković, naveo je da u Crnoj Gori mnogi mladi ljudi iz bijesa, koji „nije ništa drugo do odraz nemoći“, razbijaju vrata po kući. Greška roditelja se, smatra on, ogleda u tome što govore sve ono što zna, što onome ko ima problem sa kockanjem podiže nivo frustracije.
„Jako je bitan i eksperiment sa vodom. Kada su zaledili tri čaše vode, jednoj su govorili lijepe stvari, drugu su ignorisali, a trećoj su govorili sve najgore. Ono što su dobili za rezultat su savršeno raspoređeni kristali u prvoj čaši, u dugoj haos, a u trećoj potpuno haos. Iz haosa nastaje veći haos. Ovo je važno zbog toga što smo mi sastavljeni od vode. Greška roditelja je podizanje osjećaja stida i krivice kod kockara, što proizvodi kontraefekat. Porodica mora biti vrlo obazriva i mora znati kako da se ophodi sa kockarom. Ponosan sam na sebe jer sam spasio mnogim ljudima život. Ne pričam o daljem uspjehu, ali mnogi su došli na ivici života. Ovo znanje služi cijelog života i neophodno je sticati ga”, naglasio je Stanković.
Po riječima dr Masoničić, cjelokupna priča je pobudila interesovanje mnogih učesnika i podstakla ih da se javljaju, kao i da uz pomoć dva stručnjaka iz ove oblasti, koji rade na dva načina, riješe sve nedoumice u vezi sa ovom temom.
Dr Masoničić je istakla da vjerovatno još uvijek nijesmo svjesni koliki zapravo problem imamo, te da je neophodno početi njegovo rješavanje, pa makar i sitnim koracima, jer se procenat uspješno izliječenih mjeri u jednocifrenim procentima, na opšte nezadovoljstvo drušva.
„Iza nas je veoma uspješna radionica, sudeći po reakcijama svih učesnika. Imali smo priliku da čujemo sukob dva različita mišljenja, sukob teorije i prakse. Svaki čovjek je individua za sebe, i treba biti tretiran shodno njegovim potrebama i ozbiljnosti situacije. U nastavku nas očekuju još tri radionice kroz koje ćemo obraditi povezanost bolesti zavisnosti sa kriminalom i uticaj alkohola, te psihoaktivnih supstanci na psihoorganski sistem i polno prenosive bolesti“, najavila je dr Masoničić.
Podsjećamo da se radionice održavaju online, putem Zoom platforme. Za sve informacije i predloge zainteresovani mogu pisati na email adresu: [email protected], a novosti u vezi sa projektom mogu pratiti na Facebook stranici NVO Povjerenje.
