Veče posvećeno Danilu Kišu upriličeno je sinoć u Narodnoj biblioteci i čitaonici “Ivo Vučković”, u organizaciji JU Kulturni centar Bar. O životu i djelu svjetski poznatog jugoslovenskog književnika i prevodioca govorili su glumica i rediteljka Varja Đukić i mr Janko Ljumović producent, redovni profesor Fakulteta dramskih umjetnosti (FDU) Cetinje. Prikazan je i video art predstave “Post scriptum” po djelima Danila Kiša, u adaptaciji Varje Đukić, koja je izvedena na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta 2012. godine. Varja Đukić je i menadžerka knjižare “Karver” u Podgorici, koja organizuje festival “Odakle zovem?”, a čiji je program svakog 22. februara u znaku obilježavanja dana rođenja Danila Kiša.
Izražavajući zadovoljstvo što gostuje u Baru, koji pamti odavno, po “krugu” uz obalu, po Dvorcu, Kulturnom centru, ali najviše po predstavi na prvom “Barskom ljetopisu” – “Vladimir i Kosara”, koju je igrala na sceni kraj ostataka manastira Prečista krajinska, Đukić smatra da je “govoriti o Danilu Kišu neophodno i nikad dovoljno”, te da su “cijeli njegov život, književnost, biografija, njegov odnos prema rukopisu i cijeli opus, fascinanatni”.
“Njegov životni krug se odvija za vrijeme fašizma i holokausta, u kojem mu je stradao otac i djetinjstvo koje pamti je taj njegov prvi ciklus ‘Rani jadi’, koji se danas obrađuje u školama, do toga da u svojim djelima govori o Staljinu i ruskom totalitarizmu (‘Grobnica za Borisa Davidoviča’). U Jugoslaviji smo imali nevjerovatnu prevodilačku izdavačku produkciju kojoj je Kiš dao najveći doprinos prevodeći sa ruskog, francuskog i mađarskog jezika. Malo koji pisac je prevodio sa tri jezika, a to mu je dala njegova biografija, njegov život – od oca mađarskog Jevrejina i majke Crnogorke, Cetinjanke”, navodi Đukić dodajući da je Kiša upoznala najprije kao prevodioca, čitajući njegove prepjeve (Marine) Cvetajeve, što je fenomen.
“Kiš je prezirao nacionalizam, jasno je govorio zbog čega, ali su se, nažalost, njegov i glas autora sličnih njemu, izgubili”, zaključila je Đukić.
Đukić je prije pet godina, uz pomoć svojih saradnika i saradnica, formirala web sajt poetikazemlje.me, koji sadrži preko stotinu audio snimaka poezije i proze, Rista Ratkovića, Mirka Banjevića, Vita Nikolića, Lesa Ivanovića, Ibrahima Hadžića, Ćamila Sijarića, Mihaila Lalića… Tu su i intervjui sa čuvenim književnicima, njihove biografije, bibliografija, prezentacije sa analizom djela, citati, kao i filmovi snimljeni po uzoru na njihova djela. Posjetiocima je sinoć posebno prikazana web stranica o Danilu Kišu.
“Slušati radio, slušati poeziju, slušati, a nemati senzaciju gledanja koja nekad odvlači pažnju, to je forma za uživanje, jednako kao radio drama, koju, nažalost, nemamo priliku da slušamo. Ovo je program koji može da služi u nastavi, već od prvog razreda srednje škole, kad god se obrađuju autori koji su uključeni”, pojašnjava Varja Đukić.
Janko Ljumović producent i redovni profesor FDU Cetinje, usmjeravajući priču ka vezi književnosti i pozorišta, naglašava da je Varja Đukić autorski iznijela krajnje neobičan projekat “Post scriptum” koji predstavlja koncept mogućnosti kako se može snimiti jedna predstava.
“Predstava pruža mogućnost da se kroz video rad , odnosno video art, čuje ono što je bio tekst predstave, a to što se ne može vidjeti cjelokupnost izvedbe, govori o suptilnosti i ekskluzivnosti pozorišta kao žive umjetnosti, jer je ona širila granice scenskog jezika. Rađena je u duhu apsolutno postmodernog teatra, gdje govorimo o primatu teksta, sinkretizmu pozorišta, ali je polazište, naravno, književno djelo”, navodi Ljumović, dodajući da video prikaz ima za cilj da približi ideju koja se provlači kroz priču o potrazi za ocem, velike teme koja je sadržana u Kišovim djelima, fašizam, koji je jako bitan element njegovih djela i što je, posebno za mlade, najdragocjenije, otkrivanje svog talenta. To se u predstavi jasno vidi, to je njena velika vrijednost, a u godini kada je izvedena i živjela na repertoaru CNP-a, bila je selektovana i na BITEF, što je bila dobra referenca i potvrda njene vidljivosti u širem stručnom pozorišnom regionalnom i svjetskom konceptu”, podsjeća prof. Ljumović.
Crnogorsko narodno pozorište je producent video predstave “Post scriptum”, snimatelj je Željko Bracanović, montažer Igor Bakić, režiju potpisuje Varja Đukić koja je objasnila da je to njena “posveta Mihailu i Jakovu, dječacima i djevojčicama osjetljivim na svijet pravde i nepravde koji znaju za ljubav i poeziju i koji čitaju djela Danila Kiša”.
Veče je otvorila rukovoditeljka Biblioteke Sonja Lalević, pročitavši odlomak iz Kišove knjige “Eseji (autopoetike)” – “Zašto pišem?”
“Pisanje je vokacija, mutacija gena, hromozoma; pisac se postaje kao što se postaje davitelj. Pišem jer ne znam ništa drugo da radim; jer od svega što bih mogao da radim, ovo radim najbolje i (I hope) bolje od drugih. Pisanje je taština. Taština koja mi se ponekad čini manje ništavnom od drugih oblika egzistencije. Pišem, dakle, jer sam nezadovoljan sobom i svetom. I da bih iskazao to nezadovoljstvo. Da bih preživeo!”
