“Preplitanje” je naziv neuobičajenog omaža, koji je barska Galerija “Velimir A. Leković” posvetila dvogodišnjici smrti jednog od najvećih crnogorskih umjetnika- Uroša Toškovića. Tošković je u gradu pod Rumijom proveo posljednje godine života. Stvarao je na obali, nadomak lučkog svetionika, intrigirao i provocirao pojavom, stavom, stalnim sukobom sa sobom i svijetom, ali Barani su ga prihvatali, ne samo zbog svoje prepoznatljive širine, već duboko razumijevajući stvaraoca, čiji je sam život postao umjetnost.
Omaž je, podsjećamo, obuhvatio nekoliko događaja, od performansa na obali, do postavke i instalacije “Uroš je među nama”, koju su organizatori poklonili velikom umjetniku, a nastala je sakupljanjem tragova zatečenih na “Uroševoj barskoj obali”, koji su, zahvaljujući duhu velikog umjetnika, dobili svojstvo artefakta.
Slojevitom sjećanju pridružila se izložba fotografije Vesele Mišković Radović i muzički osvrt rok benda “Akademia”.
Završni dio omaža- postavku djela stvorenih u čast Uroša Toškovića, publika u barskoj Galeriji može pogledati do polovine aprila.
„Uroš Tošković – čovjek i umjetnik, znak pitanja i ključ tajne, sam sebe je žrtvovao za veliko djelo koje nam je ostavio”, istakao je dr Milun Lutovac, upravnik barske Galerije, koji je objasnio da višeslojni i originalni omaž neobičnom umjetniku korespondira sa njegovom kontroverznom ličnošću, nazivajući ga “Otvorenim djelom”.
Lutovac je podsjetio da je sve počelo na obali, gdje je Uroš stvarao poslednjih desetak godina života, odakle su svojevrsni artefakti iskorišteni za instalaciju prezentiranu publici uživo i putem you tube kanala na završnoj večeri sjećanja na jedinstvenog umjetnika. Na taj način spojili su više dimenzija Toškovićevog stvaralaštva i, kako naglašava dr Lutovac, prikazali mitski svijet koji se pojavljivao u Toškovićevim djelima, koji je, prema kazivanju Lutovca bio “poslednji savremeni pobunjenik”.
S obzirom da su umjetnost i život kod Uroša Toškovića u punom smislu bili JEDNO, pitali smo Lutovca da li je sa erom Toškovića zaokružen jedan pogled na svijet i da li je on razgolitio umjetnost i život u samoj njihovoj srži.
“Ja sam pobornik toga da nema zaokruženog svijeta. Mislim da je Uroš više znak pitanja ili ključ tajne. On nam je ponudio njegovo djelo preko kojeg možemo da otključavamo nove prostore. Svojim stvaralaštvom završio je jedan veliki put, započet sa MEDIALOM i svega onoga što se tada dešavalo u Beogradu, u vrijeme njegovih studentskih dana, preko Pariza i drugih svjetskih centara, do Bara, koji ga je privukao svojom energijom, ljepotom i širinom. Ostavio nam je u amanet kako čovjek treba iskreno da se bori kada je u pitanju stvaralaštvo. Mislim da je Uroš negdje na granici između onoga što je bilo i što bi trebalo da bude. Biće veoma interesantno analizirati tu enigmu – što nam je dobacio ili ostavio i na koji način to možemo tumačiti u vremenu koje dolazi. Najbolja poruka u svemu tome jeste njegova borba za slobodu života i stvaranja, jer Uroš nije pravio nikakve kompromise, već je smatrao da čovjek mora biti svim svojim bićem u onome što radi i stvara. To je pokazao svojim životom i sam sebe je žrtvovao za ono što nam je ostavio”, istakao je Lutovac, koji se osvrnuo na Toškovićevo majstorstvo u crtežu, jer, poznato je da ga je likovna kritika svrstala u najveće svjetske crtače XX vijeka.
“Njegov crtež je izazov na megdan. On jednostavno želi da provocira, a taj njegov mitski svijet koji se pretvorio u instalaciju u našoj Galeriji, je vrsta arhetipskog sloja koji se duboko krije u savremenom čovjeku, a koji se vidi na njegovom crtežu. Na njemu dominira brzina nastanka, ekspresija, snaga, a sve to govori o jednoj stalnoj borbi, jer je Uroš uspio na jedan fantastičan način da nam stavi do znanja da nema puno vremena kada je u pitanju sukob starog- tradicionalnog, glasova iz dubine, i savremenog, jer čovjek je danas sklon da zaluta. On nas konstantno upozorava da je život prolazan, a da čovjek mora da ostavi trag i pečat u vremenu, kao neku vrstu putokaza. Nije davao prostora za manipulaciju, već je reagovao veoma oštro, zbog čega je ponekad doživljavan kao ‘gradska luda’, a on je, u stvari bio vrlo koncentrisan na svoje djelo i veoma dobro je znao što radi”, kaže dr Milun Lutovac.
Uroš Tošković je istinski vjerovao u snagu umjetnosti i duhovni svijet koji, kako je govorio, jedini opstaje, a Bar je bio privilegovan što je mogao izbliza da osjeti i doživi duh stvaraoca koji je bio živa emanacija umjetnosti, prkosa i čovjekove patnje. A zašto je baš Bar odabrao da iskaže i pokaže sve protivrječnosti svoje ličnosti, ali i najviše domete umjetnosti?
“Bar je obala, Mediteran, ovdje je Crna Gora koja je sva u nekoj svojoj tajni, ali pokazuje svoju ruku pruženu prema svijetu. Ovdje, kako bi kazao jedan moj prijatelj, pomorac ‘staviš prst u more i već si u kontaktu sa cijelim svijetom’. Mislim da je Uroš, uprkos tome što je pobjegao od velikog svijeta, izabrao Bar da bi održao tu kopču sa njim, a opet, sa druge strane, imao je iza sebe, iza ovih brda, energiju koju Crna Gora ima i koja stvaralaštvo podiže na viši nivo. Bilo je još mnogo velikih ljudi i stvaraoca koji su bili zatočenici Crne Gore i njene snage”, naglašava dr Lutovac, koji objašnjava i sintagmu “Uroš je među nama”, kojom je poentirano na završnoj večeri sjećanja, i koja na neki način, potvrđuje ono što je Uroš govorio za života – da je besmrtan.
“On mora biti besmrtan. Bez obzira na godine, do same smrti, i blizu desetoj deceniji, bio je veoma vitalan, borac – čovjek. Upravo na toj obali gdje je stvarao poklonio sam mu Njegoševu “Luču mikrokozma” i tada je bio srećan kao malo dijete. U ovom velikom djelu ima mnogo elemenata koji podsjećaju na njegovu biografiju – sukoba, duševnih nemira, haosa… Jednom mi je rekao da bi, možda, bio bolji pjesnik nego slikar, i otuda to preplitanje kako se zove i omaž u njegovu čast. Ostavio nam je jednu vrstu upozorenja, jer njegov lični svijet je svijet bola i velikih iskušenja. Možda to upozorenje i njegovo vjerovanje da umjetnost ima odgovore na sva pitanja, posebno ima smisla u sadašnjem trenutku kada smo suočeni sa globalnom zdravstvenom pandemijom”, zaključuje dr Milun Lutovac, idejni tvorac originalnog omaža umjetniku.
Bar je godinama, ali i zauvijek, bio počastvovan prisustvom kolosalnog umjetnika, čiji su duh i djelo obilježili, ne samo grad pod Rumijom, već i svjetske prostore. Dodatno je privilegovan i time, što je na inicijativu istoričarke umjetnosti, dr Anastazije Miranović i kolekcionara Moše Tododorovića u trajno vlasništvo dobio legat – gotovo 70 Toškovićevih radova.
Izložbu radova i instalacija posvećenih Urošu Toškoviću, u Galeriji “Velimir A. Leković” publika može vidjeti do polovine aprila, svakog dana osim ponedjeljkom.
