Gost u emisiji “Od doručka do ručka“ protekle subote bio je Vladimir Vanja Orlandić, rock/blues gitarista i tonsko muzički realizator u Radio Baru. Nedavno je britanski voditelj Gilles Peterson (sa šestog programa BBC radija, posvećenog muzici) uvrstio njegovu obradu numere “Echoes” Pink Floyd-a, u popodnevni set. Sudeći po komentarima na Youtube-u, to je izazvalo lijepe reakcije slušalaca. Do sada je snimio čak 21 album, a obrada Neil Younga, ovih dana prešla je milion preslušavanja na muzičkoj platfomi „Spotify“…
RB/BI: Vanja šta ima novo? Pročulo se za to što radiš.
Orlandić: Najnovije iznenađenje je da sam prestigao milionski broj preslušavanja na “Spotify” – najčuvenoj muzičkoj platformi, i to za obradu Neila Younga – Cortez the Killer song. Sada ima nešto preko 1,2 miliona slušanja. A taj broj svakodnevno raste, tako da se nadam i drugom milionu.
RB/BI: Muzički žanr koji ti njeguješ neuporedivo je popularniji u inostranstvu. Dobijaš li često povratne informacije? Da li te raduju komentari inostranih slušalaca?
Orlandić: Da, svakako da je mnogo popularniji u svijetu i pa čak i u region nego kod nas. Nedavno sam saznao, sasvim slučajno, baš putem komentara ispod moje obrade Pink Floyd “ECHOES”, da je ta numera puštana na radiju BBC 6 što me veoma obradovalo.
RB/BI: A nekako te privlači Engleska, ne samo što se tvog muzičkog ukusa tiče već i generalno kada je tvoj životni put u pitanju. Dugo si boravio u Londonu.
Orlandić: Da, sad kad se prisjetim života u Londonu… nedostaju mi ti dani. Jer, London je rock centar Evrope. Sve poznate grupe prvo dolaze tamo. Tako da mi baš nedostaje taj grad i volio bih ponovno da pođem i posjetim neke muzičke događaje.
RB/BI: Dok si živio tamo devedesetih godina, bio si često u prilici da svoje omiljene pjevače i muzičare uživo slušaš. Koji koncert bi izdvojio kao neki od najomiljenijih?
Orlandić: Najomiljeniji koncert mi je grupe “Lynyrd Skynyrd”. Njih sam počeo da slušam još u ranom djetinjstvu. Čini mi se čim sam čuo uvodne taktove njihove numere “Down south jukin”, postao sam ovisan o tom bendu. Želja da ih gledam i slušam uživo, ostvarila mi se u februaru 1992. godine u “Town and Country Club” u sjevernom Londonu. Bio sam na baš puno koncerta ali, taj bih izdvojio kao najomiljeniji.
RB/BI: Što se tiče tvojih autorskih radova, kakva je tu situacija? Imao si u prethodnom periodu nekoliko lijepih “naleta” inspiracije, pa smo čak čuli i jednu kompoziciju u kojoj si se oprobao i kao vokalni izvođač.
Orlandić: Ima nekoliko takvih numera, a ako misliš na “In your ear”, ona je snimljena u Baru, kod mog prijatelja Nemanje Bošnjaka. Ja sam tu kompoziciju snimio prije sedam, osam godina. Njemu se mnogo dopala, tako da je on odlučio da je “sredimo”. Što se autorskih radova tiče sada sam ušao u fazu pauziranja. Snimio sam 21 album i jednostavno rečeno, nedostaje mi inspiracije, a i malo da odmorim.
RB/BI: To je zaista veliki broj albuma, teško da se u Crnoj Gori neki instrumentalista može pohvaliti time. Ono što takođe voliš da radiš su i coveri – obrade kompozicija svojih omiljenih izvođača. Da pomenemo i taj segment.
Orlandić: Pa, jedno 70% mog materijala su obrade grupa i autora, koji su protkali i označili moje muzičko odrastanje. Imam četiri autorska albuma, ovo ostalo su miješano – coveri i autorske kompozicije.
RB/BI: Lijepo je što si odlučio da sve to plasiraš online, kako bi širom svijeta ljudi mogli da čuju to što ti radiš i stvaraš u našem Baru. A, često te vidimo i pored mora. Da li ti je i more inspiracija?
Orlandić: Naravno. Volim ujutru da sjednem u Caffe “Martina”. Za dvije, tri kompozicije, interesantno, baš tamo mi je “silnula” ideja. Takođe, na obali je sniman i spot za moju numeru “Slipping into a sunset with you”, za koji su mi pomogle neke kolege i Dejan Senić sa saradnicima iz “Bubulj” produkcije, kojima se i ovom prilikom zahvaljujem.
RB/BI: Kako je uopšte došlo do toga da se baviš komponovanjem?
Orlandić: Po dolasku u Bar 1997. godine, jedno vrijeme sam radio po raznim firmama, da bi povratak muzičke vode započeo 2011. godine. Interesantno, svirkom u “Yachting” klubu, gdje sam tada radio kao stražar. Tada sam snimio svoj prvi album, pa drugi… i došao do 21.
RB/BI: Sjećaš li se prve svirke uživo, kada je to bilo ?
Orlandić: Tog ljeta sam kupio prvu gitaru. U “Yachting” klubu svirala jedna grupa iz Srbije. Moj kum koji drži klub rekao je – “Da nećeš da sviraš s njima”… Rekao sam – “Zašto da ne”. Oni su sa oduševljenjem prihvatili. Tako je to počelo. Svirali smo neke rock standarde i nastao je jedan lijep jam-session.
RB/BI: Gitare su tvoja velika ljubav. Koliko ih imaš trenutno? Ja se sad tokom razgovora sjećam i nekih tvojih fotografija – pažljivo ih čuvaš i brineš o njima kao da su živa bića.
Orlandić: One i jesu kao živa bića. Svaka gitara ima svoju dušu, drugačije zvuče. Trenutno ih imam sedam.
RB/BI: I pretpostavljam, od inspiracije zavisi koju ćeš uzeti da sviraš?
Orlandić: Tačno, zavisi od inspiracije, od atmosfere, kompozicije…Neke gitare imaju nježniji, neke oštriji zvuk… Prilagođavam gitaru numeri.
RB/BI: Dosta toga te vuče i ka Beogradu. Prvenstveno – tvoja ljubav je tamo. Često putuješ i uspostavio si i neke zanimljive kontakte. Trebalo bi da čak i da sviraš tamo ?
Orlandić: Da, uskoro očekujem poziv Predraga Jovanovića i Branimira Loknera, s kojima sam prije dvije tri godine popisao ugovor za njihovu izdavačku kuću “R’n’R Records”. Oni su mi ponudili da sviram u čuvenom “Sinnerman jazz” klubu u centru Beograda, sa Nikolom Čubrilom, gdje ću nastupiti kao gost na četiri kompozicije.
RB/BI: Koliko te rad u Radio Baru ispunjava? S obzirom da radiš kao tonsko-muzički realizator, imaš svoje smjene i uglavnom, odriješene su ti ruke što se tiče muzičkog izbora. Tako da, možemo reći i da na taj način edukuješ naše mlađe slušaoce ali ne samo to, već i one starije podsjećaš na stare dobre rock hitove.
Orlandić: Pa puštam uglavnom pop-rock i rock muziku, mada sam u tom dijelu malo limitiran. Da se ja pitan, više bih puštao pravu rock muziku. Ali, trudim se da u etar plasiram muziku koja “lako ulazi uvo” slušaocima. A posao u Radiju me ispunjava. Svakako, muzika je nešto što volim, a najbolje je kada u životu čovjek radi ono što voli.
RB/BI: Kako komentarišeš muziku koja je sada aktuelna i ono što mladi danas slušaju?
Orlandić: Pa nedavno sam pročitao da je, čini mi se, u Tivtu, održan jazz koncert za djecu, što me jako obradovalo, znači da se radi na tome da se mlađe generacije edukuju na vrijeme. Jer, ovo što se danas plasira u pojedinim medijima je stvarno mogu reći sramno.
RB/BI: Uvijek mi je zadovoljstvo da promovišemo lijepe i kvalitetne stvari, a to je i muzika koju stvaraš i emituješ tokom svojih smjena na Radio Baru.
Orlandić: Ja ti se najljepše zahvaljujem na ovom razgovoru i nadam se da će doći neka bolja vremena za rock i muziku uopšte.
