Jedna od najvećih tragedija koja je obilježila istoriju Skadarskog jezera dogodila se u novembru 1942. godine, kada je potonuo čun Osmana Cufija, odnijevši živote osam stanovnika Krajine. Prema predanjima, čun je potonuo sredinom novembra 1942. godine, iako tačan datum tragedije nije poznat.

Skadarsko jezero je kroz istoriju imalo značajnu ulogu u trgovinskom životu stanovnika Krajine. Čun je krenuo iz pristaništa u Ckla u pravcu Skadra, prevozeći različite proizvode koje su Krajinjani izvozili i prodavali na skadarskoj pijaci.

Kako kažu mještani, prilikom potonuća čuna, oni koji su znali da plivaju skočili su u vodu, vjerujući da će se plivanjem uspjeti spasiti i doplivati do obale. S druge strane, oni koji nijesu znali da plivaju ostali su uz čun, čvrsto se držeći za njegove djelove i opremu, zahvaljujući čemu su uspjeli da prežive.

Prema riječima mještana, ribari iz Krajine sedmicama su izlazili na jezero, tragajući za tijelima nastradalih. Ova tragedija ostala je duboko urezana u sjećanje stanovnika Krajine, kao svjedočanstvo o stradanju, žrtvi i teškoj borbi za opstanak i obezbjeđivanje osnovnih životnih potreba.

U ovoj velikoj nesreći stradali su:

Ali Dani Priftaj (1918–1942)
Brahim Halili Đurnikaj (1908–1942)
Dan Neziri Đečbritaj (1885–1942)
Mehmet Cani Dodaj (1900–1942)
Muha Haxhija Vuđečaj (1902–1942)
Osman Cufi Dodaj (1887–1942)
Taip Alija Dodaj (1902–1942)
Taip Smajli Vuđečaj (1918–1942)

Njihova imena ostaju trajno upisana u istoriju Krajine, a sjećanje na njih nastavlja da živi kroz priče koje se prenose s koljena na koljeno.