Večeras je, u susret 8. martu, u Galeriji “Velimir A. Leković” otvorena izložba slika i grafika 15 autorki, Bošnjakija, pod nazivom “Likovni dijalozi umjetnica – Sevdah”, koja je, po riječima rukovodioca barske Galerije, dr Miluna Lutovca, “najljepši poklon i poklon ženskoj, odnosno, ljepšoj strani naše stvarnosti kad je u pitanju žena u našem društvu”.
Istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović u kritičkom osvrtu ukazuje da je izložba Bošnjakinja koje ostvaruju inspirativne rezultate u pedagoškom, umjetničkom i studijskom razvoju likovnosti (kako slovi podnaslov kataloga) polazište promišljanju umjetničkih radova 15 autorki, različitih generacija, edukacija i umjetničkih aspiracija.
Ne treba ih, kako naglašava dr Miranović, nužno svrstavati u “ženski rukopis“ ili „žensko likovno pismo“.
“Umjetnost se ne dijeli na mušku i žensku. Suviše bi bila banalana takva podjela, za suptilan, intiman, rijedak susret i iskričavu nervaturu kojom duša progovara/nutrina zbori. Aminu Ademagić, Sabahetu Masličić, Adelu Kulenović Nurković, Seidu Belegović, Nelu Nuhanović, Jasminu Lucević, Seadu Škrijelj, Elzanu Nurković, Arabelu Škrijelj, Adelu Zejnilović, Sejlu Kerović, Nejlu Međedović, Almu Rastoder, Azru Dedeić, Jasnu Kalač spaja isti/zajednički kreativni poriv/nerv, materijalizovan kroz osobena umjetnička djela. Ljubav prema umjetnosti, talenat, vještina, manir, praksa, snažni su pokretači kreativnosti, u prepoznatljivom i/ili neočekivanom obliku. Umjetnice – pedagoškinje, studentkinje, profesorice pronalaze vlastiti, samorazvojni put likovnosti, onaj ‘kojim se rjeđe ide’, koji se račva u više pravaca, da bi se srele u neiscrpnom kreativnom/inspirativnom čvorištu, odakle sve kreće i završava – u sevdahu”, pojašnjava dr Anastazija Miranović, dodajući da i višedecenijska generacijska diferencija među autorkama, nije prepreka unutarnjem, vječno „mladom“ i potentnom „glasu“, što nagoni na iskaz (u) umjetnosti.
“Rukopise nekih dobro znamo (Seida Belegović, Sabaheta Masličić…) dok mlađe umjetnice smjelo grade ili tek formiraju svoj umjetnički credo. Razuđenost interesovanja, medija, žanrova, motiva, ukazuje na individulnu posebnost umjetničkih poetika autorki, kao i na osebujnu raskoš talenata. Od ulja na platnu, akrila, akvarela, grafike, crteža… do pejzaža, figuracije, arhitekture, nardonih nošnji, apstrakcije i geometrizovanih formi, krećemo se u umjetničkom kaleidoskopu, kao da koračamo po bihorskom ćilimu prefinjenog koloritnog tkanja. Gestualne, pigmentne niti ekvivaleti su titrajima duše što sevdah tvore. Neverbalna komunikacija ostavlja prostor za otvoreno iskustvo pogleda, koje ne nadzire stvari spolja, već iznutra, kroz njihovu suštinu. Taktilnost i vizuelizacija tog komunikativnog koda/iskustva čine doživljaj neponovljivim, upečatljivim, trajnim”, smatra Miranović, kazavši da kreativna sinergija, „mentalna geografija“, zajedništvo različitosti, tvore svojevrsnu kompoziciju zvonkih akorda prirode – one u nama i oko nas, u jedinstven „kulturni pejzaž“.
“U njihovom sadejstvu vode se svojevrsni likovni dijalozi i nastaju individualni, identitetski porereti – umjetnička djela za sevdah”, zaključila je dr Anastazija Miranović otvarajući izložbu.
Selektor postavke je slikar, mr Aldemar Ibrahimović, a asistentkinja mr Selma Đečević.
Ibrahimović je, uz zahvalnost organizatorima i domaćinima, pojasnio da je na projektu rađeno oko dva mjeseca, sakupljani su i pregledavani radovi među kojima je bilo i mladih stvaralaca za koje do tad nije ni čuo. On je izrazio zadovoljstvo što je “konačno sve objedinjeno na jednom mjestu i pozvao okupljene da pogledaju izložbu i pronađu ono što odgovara njihovom biću i ukusu”.
Organizatori su Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori i NVO Bijeli ljiljan, a projekat je podržan od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Izložba je organizovana u okviru manifestacije Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori čiji je urednik Mirsad Rastoder.
