DR FILIP DOBREČIĆ – PRILOG ZA BIOGRAFIJU (7)

“Glas Crnogorca”, službeni organ Kraljevine Crne Gore, Neji na Seni kod Pariza, broj 63 od 14 / 27. januara 1919, prenosi u prevodu sa engleskog jezika intervju dr Filipa Dobrečića, dat londonskom listu “Morning Post”. Mi u ovom završnom prilogu za biografiju dr Filipa Dobrečića, prenosimo taj njegov intervju, u formi kako je donesen u “Glasu Crnogorca”.

“Veliki engleski list ‘Morning Post'”‘ objavio je ovaj intervju sa g. d-r Filipom Dobrečićem, delegatom Kr. Vlade u Londonu.

Imali smo priliku intervjuisati g.d-na F. Dobrečića, crnogorskog delegata u Londonu, povodom vijesti koje su se posljednjih dana pronosile u stranoj štampi. Ugledni poslanik Crnogorske Skupštine, pisac o balkanskim političkim pitanjima, izjavio je ovo:

“Crna Gora je za pet vjekova bila čuvar i branilac slobode i onda kada ostale balkanske države bijahu pod presijom turske imperije. Maleni crnogorski narod očuvao je svoju slobodu po cijenu velikih žrtava i stradanja. Crna Gora bila je najsvjetlija zvijezda srpskih zemalja u koju su bile upravljene oči svih potlačenih Srba i Jugoslovena, jer svi se nadahu da će, održanjem njene slobode i oni dobiti svoju nezavisnost.

Crna Gora bila je prva koja je objavila rat Turskoj 1912. i podnijela ogromne žrtve za potlačenu braću; u drugom balkanskom ratu poslala je vojsku od deset hiljada Srbiji kao pomoć protivu Bugara; od te vojske veći je dio ranjen i izginuo.

Po objavi rata od strane Austrije Srbiji, Crna Gora nije oklijevala ni jedan čas da skoči u pomoć srpskom narodu, mada je i sama bila potupno iscrpljena i lišena svih potrebnih sredstava, iza dva balkanska rata. Za godinu i po dana ona se borila sa uspjehom protivu Austro- Nijemaca. Osobito u jesen 1915. ona je omogućila povlačenje srpskim armijama kroz njeno sopstveno zemljište i kroz Arbaniju, obalama Jadrana. Međutim poslije balkanske katastrofe i nakon što je srpska teritorija bila okupirana, crnogorske trupe našle su se u bezizlaznom položaju; a pošto je odstupanje bilo nemoguće privesti u djelo, one su bile opkoljene i potisnute mnogo jačim snagama Austro-Nijemaca, i, u takvim prilikama, zarobljene; osobito valja uzeti u obzir to da im nikakva pomoć Saveznika nije mogla stići.

Kao i u ranije doba, Crna Gora imađaše za zadaću da se bori za slobodu svih Srba i Jugoslovena; tako isto, za taj visoki ideal i za ujedinjenje svih Jugoslovena, ona je stupila u ovaj veliki rat. Crna Gora nije protiv jedinstva sa jugoslovenskim zemljama, kao što neki balkanski političari hoće da dokažu, – ali ona je protiv načina, kojim bi oni htjeli da riješe to pitanje i da anektiraju njenu teritoriju. Crna Gora kao slobodna saveznička država uljegla je dobrovoljno u ovu borbu, ona treba da ima slobodan glas, dostojnu ulogu i direktno da bude zastupljena na konferenciji mira. Saveznici, za njihov sopstveni prestiž nikako to ne smiju dozvoliti, da prava jedinoga najmanjega Saveznika budu potčinjena.

U saglasu sa ostalim balkanskim problemima, crnogorsko pitanje mora doći na diskusiju na konferenciji mira, a crnogorskom narodu mora se dati sloboda da sam odluči o svojoj unutrašnjoj stvari i o ujedinjenju sa ostalim jugoslovenskim pokrajinama.

Naše buduće jedinstvo mora se oslanjati na dobroj organizaciji, na načelima demokracije i na osnovi jednakosti, pravde i poštovanja svačijih prava, a nikakav pritisak ne smije biti dozvoljen koji bi mogao spriječiti pravi izraz narodne volje. 

Po sigurnim vijestima koje sam primio iz Crne Gore, mogu reći to, da miting održan u Podgorici, bio je skroz nezakonit i nepravedan jer svi izaslanici, izabrani za taj miting i koji učestvovaše u njemu, ovim su pod presijom i prevarom agenata i partizana, a crnogorskih protivnika, i tako su oni bili primorani da glasaju za ujedinjenje sa jugoslovenima kao i dipoziciju kralja.

Samo u saglasju sa crnogorskim ustavom moguće je da skupština izabrata prije rata, ili koja bude legalno izabrata putem novih izbora – narod može riješiti o svojoj sudbini. Ne samo budući razvoj jugoslovenskih zemalja, nego i evropski mir zavisiće od pravilnog rješenja koje ima biti doneseno na konferenciji mira.

Naša prva dužnost jeste izbjegavati sve što može da podstiče na supremaciju pojedinih elemenata jugoslovenskog plemena – isto tako, između ostalih balkanskih država. Dinastička pitanja za nas su sporedna; mi branimo i stojimo čvrsto na osnovi narodnih prava.

Oblik i uredba naše opšte buduće države biće riješena poslije konferencije mira, ostavljajući jugoslovenskom zemljama da urede to pitanje po ovom izbornom pravu, i kako one hoće; dali federativnu ujedinjenju državu, da li monarhiju, ili republiku”, zaključuje Dobrečić.