U produkciji ovdašnjeg Kulturnog centra, u Baru se već dvadesetak dana radi na predstavi „Palastura” – prva dama, po tekstu i u režiji Obrada Nenezića. U predstavi igraju Elizabeta Đorevska, Duško Radović, Jelena Popović, Andrijana Simović, Jovan Dabović, Filip Đuretić i Dragiša Simović. Scenografija i kostimi su djelo Darka Musića, a originalnu muziku i izbor potpisuje Nedjeljko Pejović. Za scenski govor je zadužena dr Dijana Marojević, asistent režije je Milan Vujović, izvršni producent Dragiša Simović, dok je pokrovitelj predstave Đorđije Pavićević, več dokazani mecena kulture.
„Palastura“ je savremena porodična i građanska duhovita drama, ali i komedija situacije i karaktera, koja prati tok tri bračna, odnosno ljubavna para u „raljama života“ i politike. U tom bezvremenom hronotopu, isplivaće sve loše i dobre osobine, navike i ambicije junaka predstave, kako bi se dočepali trona kroz vlast. A na vlast niko nije imun, kaže jedna narodna izreka. Kroz tragični podtekst, koji oslikava mračni, a nadasve duhoviti sumrak sistema vrijednosti, oslikava se egzistencijalni, socijalni i spiritualni paradoks koji živimo. No, taj paradoks su sami Nenezićevi junaci izabrali, tako da im niko nije kriv osim njih samih.
Obrad Nenezić kaže da je komedija možda najžilaviji žanr.
„Komedija ne podliježe širokom i sveobuhvatnom dijapazonu dramske percepcije i recepcije, osim – katarzi, dobrom raspoloženju i osvješćenju, jer likovi komedije i dobri i loši kažu ono što mi, gledaoci, ili ne smijemo ili nemamo mogućnost da kažemo. Samim tim je komedija prokleta i sveta. I mnogo puta strpljiva, staložena i ‘pametna’, jer se kritičari i kritizeri najprije, i na njeno zadovoljstvo, najradije okliznu o nju. Ona je uslovljena ograničenim brojem motiva, za razliku od ostalih dramskih žanrova, koji u sebi trpe komediju, no komedija ne trpi njih, ali uvijek mora da bude tačna i izdržljiva, do vječnosti. Komedija ima samo jedan (rješiv) problem, a to je da bude tačna. Funkcionalna. Da bude komična, a ‘Palastura’ to jeste. ‘Palastura’ ne navija ni za jednu ‘stranu svijet’, pogotovo ne za manipulaciju. Iako je komedija u suštini i sama manipulacija. Manipulacija suštine i taštine. Manipuliše stavovima publike i aktera. Nauka i laika. A to znači da granice nema. Nebo je granica….“
Nenezić veli da većina komedija, u istoriji teatra, ima pretka u nekim davnim komedijama, pa je tako „Palastura“ daleka potomkinja Nušićeve „Gospođe ministarke“, na isti način kao što je „ministarka“ nasljednica Sterijine „Pokondirene tikve“, a Sterijino pozorje ima korijene u Plautovim, Molijerovim i Gogoljevim djelima…
„U svim tim komedijama, pa i u ‘Palasturi’ likovi su opčinjeni fenomenom vlasti i ‘moralom porokа’. Takođe, ne treba isključiti ni Ibzenovog ‘Državnog neprijateljа’, ali bi se u tom slučaju ‘Palasturа’ zvala ‘Državni prijatelj’ jer naši junaci ‘vjeruju’ kako čine sve da poprave savremenog čovjeka i savremeno društvo, na jedan nespretan, ali simpatičan način, što i jeste srž ove komedije. a to košta… i duhovno i materijalno, jer svaki veći rad na većoj promjeni znači više novca i više zarade… no, i više gubitka u svakom smislu.
Koliko se trudim da moja djela budu puna politike, toliko se trudim da je moj život ignoriše, jer politika jede spokoj, savjest i što je najvažnije zdravo rasuđivanje. Politika je virus, koji nikad ne napušta naše svjesno i nesvjesno i s vremena na vrijeme se aktivira. Za tu aktivaciju moraju da postoje uslovi, a u Crnoj Gori su uvijek idealni. Crna Gora je pod neprolaznom političkom epidemijom. Pa, ako ni zbog čega drugo, dužni smo potomcima ostaviti jedan duhoviti, satirični i komediografski osvrt na vrijeme koje smo preživljavali, ali bukvalno preživljavali, duhovno i materijalno. Vrijeme koje je jedino dobro za stvaranje umjetnosti, prije svega komedije, jer motiva i građe ne fali”, zaključuje Obrad Nenezić, reditelj predstave “Palastura”, čija se premijera očekuje 9. avgusta, na Ljetnjoj sceni Kulturnog centra na Topolici, u 21 čas.
