Nacionalni park Skadarsko Jezero (40.000 ha) je zaštićen kao Ramsarsko područje od 25. decembra 1995. godine, kada je upisano na Listu wetland područja od međunarodnog značaja, posebno kao stanište vodenih ptica (Ramsar lista), sa Ramsarskom konvencijom. Razlog za upis NP Skadarsko jezero na Ramsar listu je bogatstvo i diverzitet ornitofaune. Ovo područje je od 1989. godine prepoznato i kao Područje od značaja za ptice (Important Bird Area – IBA). Albanski dio Skadarskog jezera takođe je zaštićen kao Ramsarsko područje od 2. februara 2006. godine.
Skadarsko jezero ima površinu od 354 do 505.8 km², zavisno od vodostaja, i najveće je jezero na Balkanu. Crnoj Gori pripadaju 2/3 jezera i 110,5 km obale, ukupno površine 40.000 hektara, od čega je 22.500 hektara vodena površina, 7.800 hektara su trajno plavljene oblasti, 5.200 hektara su povremeno plavljene oblasti, dok 12.500 hektara čine brda, stjenoviti karstni tereni na južnoj obali i stjenovita ostrva. Status trajno zaštićenih ornitoloških rezervata ima 812,8 hektara površine. Jezero je proglašeno Nacionalnim parkom 1983. godine.
Skadarsko jezero je kriptodepresija – neki djelovi njegovog dna nalaze se ispod nivoa mora. To su tzv. “oka” , od kojih je najdublje Raduško oko (dubine 60 m), čuveno ribolovno mjesto. Prosječna dubina jezera je oko 5 metara.
Nacionalni park Skadarsko jezero posjeduje izuzetno bogatstvo ornitofaune i ihtiofaune i bujnu vegetaciju močvarnog tipa. Biljni svijet je raznovrstan, sa više od 25 rijetkih i endemičnih, zakonom zaštićenih vrsta.
Pored živopisnog bilja, posebno je interesantna flotantna biljka kasoronja, čiji se suvi plodovi često mogu naći na barskim plažama, donijeti rijekom Bojanom (“morski đavo”). U suštini, riječ je o biljci koja pluta jezerom, a plod je dosta ukusan i sličan kestenu (zovu ga i “vodeni kesten”). Interesantno je da je za oplodnju potrebno da pada kiša, iako se radi o vodenoj biljci.
Stablo kasaronje 
Plod kasaronje
Bistru vodu Jezera u velikom dijelu prekrivaju bijeli i žuti lokvanji. U poplavnom dijelu Jezera još uvijek odolijeva, nekada široko rasprostranjena, skadarska podvrsta hrasta lužnjak. Jedino je dio južne obale kamenit i čuva reliktne šume kestena. Na ostrvima, tzv. goricama, raste lovorika, bršljan, divljim šipak i šiblje.
Priobalni dio jezera prekriven je trskom, što ga čini jako povoljnim za naseljavanje brojnih vrsta ptica. Od posebno atraktivnih i specifičnih biljaka na prostoru Skadarskog jezera, izdvajaju se endemične vrste: Fritilaria gracilis, Crocus dalmaticus, Edraianthus tenuifolius, srpska ramondia – Ramondia serbica Panc., dalmatinski šafran – Crocus dalmaticus Vis., zaštićene vrste Orhideje (Ophrys)…
Prema najnovijim istraživanjima, u Skadarskom jezeru postoji čak 930 vrsta algi – 246 su nove alge u ovom jezeru, a 135 njih veoma rijetke u svijetu.
Skadarsko jezero je “ptičji raj” za 280 vrstu ptica, od kojih su mnoge prorijeđene i ugrožene. Od tog broja, 73 vrste su gnjezdarice selice, 18 su redovne prolaznice, 45 vrsta su zimski gosti, a 12 vrsta redovno provode ljeto ne gnijezdeći se. U vrstu ugroženih prica spadaju pelikan i kormoran. Tokom proljećne migracije broj vodenih ptica na jezeru je izuzetno velik. Skadarsko jezero pogoduje dolasku ptica, jer leži u zoni sučeljavanja velikih zoogeografskih oblasti i zato jer je prosječna temperatura vode u jezeru tokom ljeta 22 Cº, a tokom zime se ne spušta ispod 11 podioka.
Na Galebovom ostrvu nalazi se gnijezdilište srebrnastog galeba, najveće u Crnoj Gori te vrste. Interesantna je činjenica da se galebovi – morske ptice gnijezde na slatkovodnom ostrvu. U Evropi rijedak kudravi pelikan postao je zaštitni znak Jezera i Nacionalnog parka.
O bogatstvu i raznovrsnosti ihtiofaune govore podaci da u vodama sliva Skadarskog jezera živi 48 vrsta riba, dok je u vodama koje zahvata Park nastanjeno 39 vrsta od ukupno 44 do sada registrovanih, a 15 je endemičnih. Pored autohtonih vrsta, kakve su krap i ukljeva, interesantno je prisustvo i nekih morskih, kao što su skakavica i kubla, ali i vještački nastanjenih poput tolstolobika.
