<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Andrija Jovićević - BARinfo</title>
	<atom:link href="https://barinfo.me/tag/andrija-jovicevic/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://barinfo.me</link>
	<description>Dnevne novine Bara</description>
	<lastBuildDate>Sun, 01 Nov 2026 00:36:47 +0000</lastBuildDate>
	<language>en-US</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.0</generator>

<image>
	<url>https://barinfo.me/wp-content/uploads/2025/05/barinfo-fav-icon-150x150.jpg</url>
	<title>Andrija Jovićević - BARinfo</title>
	<link>https://barinfo.me</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (73)</title>
		<link>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-73/</link>
					<comments>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-73/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Željko Milović]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 31 Oct 2026 18:00:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tragovi]]></category>
		<category><![CDATA[Andrija Jovićević]]></category>
		<category><![CDATA[Mr Novak Adžić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://barinfo.me/?p=244562</guid>

					<description><![CDATA[<p>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ 1922. GODINE – 7. DIO U studiji pod naslovom „Crnogorsko primorje i Krajina“, koja je 1922. objavljena u Beogradu, u izdanju Srpske kraljevske akademija nauka, odnosno, Srpskog etnografskog zbornika i to pod uredništvom prof. dr akademika Jovana Cvijića, rektora beogradskog Univerziteta, a u [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-73/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (73)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p class="has-text-align-center has-medium-font-size wp-block-paragraph"><strong>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ 1922. GODINE – 7. DIO</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>U studiji pod naslovom „Crnogorsko primorje i Krajina“, koja je 1922. objavljena u Beogradu, u izdanju Srpske kraljevske akademija nauka, odnosno, Srpskog etnografskog zbornika i to pod uredništvom prof. dr akademika Jovana Cvijića, rektora beogradskog Univerziteta, a u okviru edicije „Naselja i poreklo stanovništva“, Andrija Jovićević piše, oslanjajući se na narodno predanje (koje je često nepouzdano i teško u nauci provjeljivo i potvrđeno, ali je ipak sekundarni istorijski izvor u nedostatku primarnih izvora) o Mrkojevićima i drugim stanovnicima Bara nakon pada Bara pod vlast osmanske vlasti i situaciji na tom području, navedenog istorijskog perioda i Bara pod mletačkom vladavinom.  </strong></p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full is-resized"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="363" height="508" src="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg" alt="" class="wp-image-239997" style="aspect-ratio:0.7145801291910181;width:529px;height:auto" srcset="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg 363w, https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic-214x300.jpg 214w" sizes="(max-width: 363px) 100vw, 363px" /></figure>



<p class="wp-block-paragraph">U tom smislu Andrija Jovićević bilježi na stranicama 24, 25 i 26 pomenute knjige sljedeće:&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Mrkovići su ponajviše stradali od gusara. Dobrovođani su onda živjeli gore pri Lisinju, i nijesu se smjeli stalno naseliti dole, jer su gusari bili za njih velika opasnost. Kad su gusari jedanput prolazili kroz Duške (u Kunjama), jave se nekom Aliji Vučkovu i narede mu, da im spremi bulu, da je pri povratku vode. Alija zapadne u busiju i pri po- vratku ih napadne, baš kad su vodili u ropstvo čuvenu Maricu Duškovu. Alija ubije jednog gusara, a ostali pobjegnu. U potjeri ubije drugoga na Počivalu, trećega u maslinama ispod sela, a četvrtoga na kraju mora. Mjesto, gdje je prvog ubio, i danas se zove Crna Mogila.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Po mrkovićkom predanju, „Latini&#8221; su držali ove krajeve za 50 godina. Pod tim imenom podrazumijevaju se Mlečići. Uspomena Mrkovića na Mlečiće iz onog doba puna je gorčine, pa ih i danas mrze.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Predanje veli da su „Latini&#8221; bili naseljeni sredinom Mrkovića od mora do Kameničkog Mosta i da su zauzimali najljepši dio zemljišta. Tvrđava u Svaču, koji Mrkovići zovu Šas, bila je u njihovim rukama, a možda i Bar i Ulcinj. Turci su, pošto su oteli Skadar, uzaludno napadali na Svač, jer su ih „Latini&#8221; odbijali. Mlečići su se sve više silili, i Mrkovićima, koji se bjehu jako namnožili i kojima bješe tijesno pri Rumiji, gledahu mrsko na nezvana susjeda, pa ga se željahu osloboditi.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Mrkovići mnogo pričaju o nekoj Milici Rađenovoj, koja je bila od Bogića iz Mikulića. Po njihovom uvjeravanju, Milica je bila veoma ugledna žena, i Mrkovići su joj se pokoravali, kao svom glavaru. Milica je bila pametna i dobra, uz to od najuglednije porodice, pa je kod plemenika zadobila ljubav, poštovanje i poslušnost. Na smrti ona zavješta, da je sahrane kod Sv. Petke u Dabezićima. I kad su je nosili niza Stupicu iz Mikulića, sva se pratnja, koja je bila mnogobrojna, zakiti zelenim granama i zapjeva: „Krste nose, Boga nose, Gospodi pomiluj!&#8221; Od pjevanja se razlijegala gora i planina, i kad „Latini&#8221; čuše i vidješe to, pomisliše, da će ih Mrkovići napadnuti, pa napustiše kuće i utekoše. Mrkovići su to i htjeli, pa ih potjeraše i gonili su ih sve do Svrzigaća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Drugo predanje kaže, da je onda bio knez u Mrkovićima Ivan Rađen, silan i glasit čovjek, kojemu se vlast protezala na daleko. Na Bijeloj Skali, kuda se prelazi iz Krajine u Bar, držao je stražu i tu imao svoju kamenicu, u koju je svaki putnik morao ostaviti po jednu „aspru&#8221; na ime arača. Brdo Rađen potsjeća na ime njegovo. On je imao sestru Stoju, koja je bila vidovita i nije se htjela udati. Pred smrt ostavila je bratu amanet, da je ukopaju pred crkvom sv. Ilije i da na njen grob iskupi svu svoju knežinu. Kad su Mlečići vidjeli Mrkoviće kod crkve sv. Ilije, prepadnu se, jer pomisliše, da će ih napasti, i utekoše u Svač.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Treće predanje veli: Muslići su se negda zvali Rakovići, a Barjaktarovići &#8211; Skorovići, i oba su bratstva živjela u Mikulićima, visoko pod Rumijom. U Rakovića je onda bila neka djevojka, imenom Sšanilica, koja se udade za nekog Skorovića i s njime izrodi osam sinova. Na smrti ostavi amanet sinovima, da je ukopaju pred sv. Ilijom i kad budu na Skakalima, u Stupici, da zapjevaju: „Gospođo pomiluj!&#8221; Od ovog su se Mlečići uplašili i utekli.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ova predanja potvrđuju da je pitanje progonstva Mlečića bilo pitanje života i časti za Mrkoviće. No Mlečiće nije istisla sila mrkovićka, nego su napustili Mrkoviće zato što su bili stiješnjeni s drugih strana. Njih su onda napadali Zećani; narodni su ustanci bili česti, a Turci su napali Svač, da ga osvoje. I Mlečići su onda, htjeli ne htjeli, morali napustiti polja i otvorena mjesta, i zbiti se u gradove radi lakše odbrane. Zato su Mlečići napustili Mrkovsko polje i odstupili k Svaču.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Mrkovići mnogo pričaju o svom junaštvu, kad su Turci osvajali Svač. O tome postoje razne priče. Jedni kazuju: Turci su za tri godine napadali Svač i nijesu ga mogli osvojiti, jer je grad bio zaštićen bedemima i jezerom. Kad su Turci pošljedni put napali na Svač, Svač, pozovu u pomoć Mrkoviće, koji se rado odazovu ovome, jer su mrzjeli „Latine&#8221;. Pri napadaju Mrkovići zađu Mlečićima iza leđa preko Brivske Gore, pa kad Turci napadnu a Mlečići ih odbiju, i izađu iz grada u pogjeru za njima, Mrkovići iznenada jurnu i na otvorena vrata uđu u grad i osvoje ga. Mrkovići su tim učinili Turcima toliku uslugu, da su im Turci, u znak najvećeg vojničkog odlikovanja, dali bijeli barjak, tj. barjak bez „lišana&#8221; (biljega). Po predanju, Mrkovići su do tada imali mrki barjak, po kome su, po uvjeravanju jednih, i dobili ime. Bijeli je barjak u to doba imao samo Skadar; za to je ovo odlikovanje bilo veoma cijenjeno. Mrkovići su se jako ponosili svojim barjakom, a još više time, što to odlikovanje nije imalo nijedno pleme. Ponos je podizao duh kod Mrko- vića, te su mnogo polagali na čast i dostojanstvo svoje i svog barjaka. U boju na Svaču pominje se kao barjaktar Brajim Bilić, inače, po mrkovićkom predanju, čuven junak. Neki kažu, da se zvao Dabo i da je bio sin čuvene Stanilice. Ovo zadnje predanje je starije i vjerovatnije.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kad su Mrkovići dobili ovaj barjak, zatražili su od skadarskog paše dozvolu, da mogu ići u Skadar o pazarnom danu, kada ih sunce grije ostrag, a tako i otići iz Skadra, kada ih opet grije ostrag. A to će reći: da idu na pazar naveče pazarnog dana, a da se vraćaju s pazara sutradan izjutra po pazarnom danu. Njima je to s obzirom na njihove usluge, dozvoljeno. Prema ovom potraživanju Mrkovića izgleda, da se na skadarski pazar nije smjelo doći naveče pazarnog dana, niti prenoćiti, pa se povratiti po pazar pazarnom danu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kad su Turci osvojili Bar, u gradu je bilo 40 pravoslavnih i rimokatoličkih crkava. Turci su ih skoro sve pretvorili u svoje kuće, a samo su dvije ponajveće pretvorili u džamije nazvavši ih imenima sultana, za doba kojih je Bar osvojen &#8211; sultana Selima i sultana Murata. Po osvojenju Bara, Turci su u gradu ostavili nešto Zejbeka, da čuvaju i brane grad, a u Ulcinju ostave Arbance, koji pristaše uz vojsku kao dobrovoljci. Turci su tada u Baru razorili biskupiju. Bar je, po predanju mještana, uzet sa strane mora; odsječeni od mora, biskup u društvu s mletačkim trgovcima i nekim plemićima uteku iz Bara u Livare i Šestane. Biskup je umro u Livarima, gdje je i sahranjen.</p>



<p class="has-text-align-right wp-block-paragraph"><em>(Nastavlja se)</em></p>



<p class="wp-block-paragraph"></p><p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-73/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (73)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-73/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (72)</title>
		<link>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-72/</link>
					<comments>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-72/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Željko Milović]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 24 Oct 2026 18:45:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tragovi]]></category>
		<category><![CDATA[Andrija Jovićević]]></category>
		<category><![CDATA[Novak Adžić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://barinfo.me/?p=243730</guid>

					<description><![CDATA[<p>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ 1922. GODINE – 6. DIO Prosvjetni radnik, učitelj, etnograf i pisac Andrija Jovićević (Riječki Grad &#8211; Rijeka Crnojevića, 8. II 1870 &#8211; Riječki Grad, 3. VII 1939), napisao je na Rijeci Crnojevića 1921. knjigu pod naslovom „Crnogorsko primorje i Krajina“, koja je 1922. [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-72/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (72)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p class="has-text-align-center has-medium-font-size wp-block-paragraph"><strong>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ 1922. GODINE – 6. DIO</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Prosvjetni radnik, učitelj, etnograf i pisac Andrija Jovićević (Riječki Grad &#8211; Rijeka Crnojevića, 8. II 1870 &#8211; Riječki Grad, 3. VII 1939), napisao je na Rijeci Crnojevića 1921. knjigu pod naslovom „Crnogorsko primorje i Krajina“, koja je 1922. objavljena u Beogradu, u izdanju Srpske kraljevske akademija nauka, odnosno, Srpskog etnografskog zbornika i to pod uredništvom prof. dr akademika Jovana Cvijića, rektora beogradskog Univerziteta, a u okviru edicije „Naselja i poreklo stanovništva“.</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Andrija Jovićević je bio sljedbenik istoriografsko-etnografske i antropogeografske škole <strong>dr Jovana Cvijića </strong>i <strong>dr Jovana Erdeljanovića </strong>i istaknuti njihov saradnik. Bio je jako plodan i produktivan stvaralac i istraživač, i autor brojnih vrijednih studija.</p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full is-resized"><img decoding="async" width="363" height="508" src="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg" alt="" class="wp-image-239997" style="aspect-ratio:0.7145801291910181;width:516px;height:auto" srcset="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg 363w, https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic-214x300.jpg 214w" sizes="(max-width: 363px) 100vw, 363px" /></figure>



<p class="wp-block-paragraph">U navedenoj studiji on ima i vrlo zanimljiv i vrijedan zapis o dukljanskom knezu Vladimiru i njegovom kultu koga su vjekovima jednako poštovale sve tri konfesije, kao i o Vladimirovom krstu, koga Jovićević naziva &#8220;Mrkovski (Mrkojevićki) krst&#8221;. Jovićević bilježi na stranicama 29, 30 i 31 pomenute knjige sljedeće: </p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>“</strong>Kao Mrkovići i Anamali su imali svoga barjaktara i pod ovaj barjak su potpadala od 1878. g. sva sela od Međurječa do Bojane; ranije su Međurječ, Ljeskovac i Kali- mani pripadali Mrkovićima, a Klezna i Pelinkovići Anamalima. Barjak anamalski je uvijek bio u Kravarima, zato se ovo selo isticalo. Skadar je i Anamalanima dao barjak, ali se ne zna, kada i za kakve zasluge; ovaj je barjak manje značajan od Mrkovićkog, jer Anamali ne predstavljaju pleme kao Mrkovići, niti je bilo međusobne veze, koja je ljude spajala. Krajina i Šestani imali su tako isto svoje barjaktare. Šestani su dobili barjak tek poslije 1717. g., kada su potpali pod vlast Skadra; a Krajina ga je dobila nešto ranije. Barjake su davale skadarske paše za zasluge. U staro je doba krajinski barjak bio na kući Alibraimovića iz Ramuše. Za vrijeme borbe s Crnogorcima kod Marstijepovića 1862. g. poginuo je barjaktar Alibraimović i tada je obezglavljeni barjak ugrabio Vrlika iz Ostrosa, pa je i ostao na njegovoj kući, jer Alibraimović nije imao potomstva.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Šestani su uz barjaktare imali svoje kneževe, koji su baš kao u Malesiji vojvode, pomagali barjaktaru. Od sta rijih se kneževa pominju: Nik Marko Vukmarković, Ali Rama Đurperović, Đok Pera Perkolić, Mark Leka Nikđonovit i dr. Kneževi su bili starješine u svojim selima, a svi za jedno s barjaktarom sačinjavali su starješinstvo plemena Kneževe je imenovao narod i uvijek je birao mudre i otre site ljude, koje je paša poznavao, jer ih je on imao i po tvrditi.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kao glavarske i viđene „kuće&#8221; u Krajini ističu se Odžići u Murićima, Likovići u Bobovištima, Tomovići Koštanji, Ardolići i Modžurići u Ostrosu, Dodići iz Arbneša i Hutići iz Ckla. Od svih u Likovići i Ardolić najbolji.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Mrkovski Krst se smatra kao najljepša starina u ovoj oblasti. Ovaj se krst danas nalazi u pravoslavnih Androvića u Veljim Mikulićima, i smatra kao njihova svojina. Ne samo kod Androvića, nego i kod svih Mrkovića, Krajiljana i Barana postoji tvrdo uvjerenje, da je to onaj isti krst, koji je car Vladislav poslao zetskom knezu Jovanu Vladimiru, pozivajući ga, da mu dođe u Prespu na sastanak, prethodno se zaklevši na krstu, da mu ne radi o nevjeri; i da je Jovan Vladimir, kad je prijevarno uhvaćen i pogubljen pred crkvom u Prespi, imao ovaj krst u rukama. Ovaj je krst počivao na kivotu sv. Vladimira u Krajini, dokle su Epirci njegovo tijelo oko 1215. g. odnijeli u Elbasan. Po predanju i Mrkovića i Krajinjana, krst nije odnešen s kivotom, nego je tajno zadržan. Dok je još tijelo svetiteljevo bilo ovdje, svake je godine nošena litija kroz Krajinu, preko Rumije i Mrkovića, i krst je redovno iznošen na Rumiju jedanput u godini.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Mrkovići vele, da se je krst čuvao kod Ivana Rađena, kneza i barjaktara mrkovićkog, koji je imao samo dvije kćeri. Ivan je jednu od njih dao za pretka današnjih Barjaktarovića, a s njome i barjak, a drugu Androviću i krst. Otada se krst čuva u ovoj kući kao najveća svetinja i smatra njenom svojinom.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Krajinjani su, i ako muslimani, mnogo žalili za ovim krstom; oni su upotrebljavali sva sredstva, da do njega dođu, pa, ne mogući ga prisvojiti, umole Mrkoviće, da ga svake godine o Trojičinu-dne iznose na Rumiju: da ga i Krajina jednom u godini, radi berićeta, vidi. I otada se ovaj krst sa velikom pratnjom i svečanošću o Trojičinu-dne iznosi na Rumiju, i litiji prisustvuju u jednakoj mjeri muslimani i katolici, kao i pravoslavni. Krajinjani su imali namjeru, da ga silom otmu od Mrkovića, pa su i pokušavali, ali uzaludno; poturčeni Mrkovići su ga branili isto tako kao i pravoslavni.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Muslimani idu uz krst veoma pobožno i dan izlaska na Rumiju smatraju osobitom svojom svečanošću; toga se dana oblače ljepše, i sav im dan prolazi u igri, veselju i pjevanju. Tog se dana slegne u Mikulićima mnogo ljudi i žena od sve tri vjere, i Mikulići, i muslimani kao i pravoslavni, spremaju ručak za prijatelje, pa se čitavi dan časte i vesele.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Vjera Mrkovića i Krajinjana u ovaj krst je velika; oni se od njega nadaju sreći i „berićetu&#8221;. Kada kiša spriječi, te ga ne iznesu, onda svi bez razlike sa zebnjom gledaju u rod te godine”.</p>



<p class="has-text-align-right wp-block-paragraph"><em>(Nastavlja se)</em></p>



<p class="wp-block-paragraph"></p><p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-72/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (72)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-72/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (71)</title>
		<link>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-71/</link>
					<comments>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-71/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Željko Milović]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 17 Oct 2026 17:05:22 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tragovi]]></category>
		<category><![CDATA[Andrija Jovićević]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://barinfo.me/?p=242945</guid>

					<description><![CDATA[<p>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ&#160;1922. GODINE – 5. DIO Andrija Jovićević, u etnografsko-demografskoj studiji „Crnogorsko primorje i Krajina“ iz 1922. godine, piše o strukturi stanovništva Bara i šire, te o naseljima, bratstvima, običajima, tradiciji na tome prostoru i njihovoj prošlosti, oslanjajući se primarno na usmene izvore, narodna [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-71/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (71)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p class="has-text-align-center has-medium-font-size wp-block-paragraph"><strong>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ&nbsp;1922. GODINE – 5. DIO</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Andrija Jovićević, u etnografsko-demografskoj studiji „Crnogorsko primorje i Krajina“ iz 1922. godine, piše o strukturi stanovništva Bara i šire, te o naseljima, bratstvima, običajima, tradiciji na tome prostoru i njihovoj prošlosti, oslanjajući se primarno na usmene izvore, narodna predanja, porodična kazivanja, kao i na faktografiju.</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Zanimljiv je, između ostalog, i Jovićevićev opis, u navedenoj knjizi, a koji se odnosi na Prapratnu, staru srednjevjekovnu dukljansku župu i prijestonicu najstarije crnogorske države Duklje, a koju navodi Pop Dukljanin u ljetopisu “Kraljevstvo Slovena” iz XII vijeka. Andrija Jovićević vrši pokušaj ubikacije Papratne, a to su nastojali da urade i raniji i kasniji istraživači i pisci, a u Prapratni je bio dvor dukljanskog vladara Stefana Vojislava (Dobroslava iz Dukljaninog djela), u kome je umro, a sahranjen je u crkvi svetog Andrije, u dvooskoj kapeli u Prapratni, kako pop Dukljanin navodi. Pitanje ubikacije Prapratne je složeno i brojni istoričari poput akademika <strong>dr Radoslava Rotkovića </strong>i prof. dr akademika Božidara Šekularca itd. su tvrdili i dokazivali da je ona locirana u današnjim Mrkojevićima kod Bara, što mislim da je najpouzdanije, ali neki drugi pisci i istraživači su je nastojali ubicirati nešto drugačije. U svakom slučaju, zanimljiv je i Jovićevićev opis toga i iskaz o istome, naravno, kojega treba posmatrati kao jedno gledište, ali ne kao utvrđenu utvrđenu istorijsku činjenicu. Mišljenja sam da je Prapratna bila kod Bara u Mrkojevićima, ali to je tema posebnih istraživanja i radova. Jovićević Prapratnu ubicira u Donjim Murićima u Krajini.</p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full is-resized"><img decoding="async" width="363" height="508" src="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg" alt="" class="wp-image-239997" style="aspect-ratio:0.7145801291910181;width:536px;height:auto" srcset="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg 363w, https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic-214x300.jpg 214w" sizes="(max-width: 363px) 100vw, 363px" /></figure>



<p class="wp-block-paragraph">&nbsp;U navedenoj knjizi Andrija Jovićević o barskom području, a u poglavlju knjige pod nazivom “Opis starina i predanja o prošlosti”, na stranicama 13, 14 i 15 kazuje i sljedeće:</p>



<p class="wp-block-paragraph">“U Baru i Svaču bila je biskupija. Bar je u tom svojstvu ostao sve do naših dana, a Svač je, s propašću, izgubio svaku važnost. Od onda su Ulcinj s jedne, i Skadar s druge strane, zamijenili ulogu Svača. Nekada je postojao pri moru u dnu Mrkovića (Mrkojevića-nap. N.A.), gdje počinje Možura, brijeg, na kome je bio grad. Brijeg se odronio u more, a s njim i grad. Danas je ovaj brijeg ostrvo, na kome se, duboko u moru, vide zidine od kuća. Ovo se ostrvo zove Stari Ulcinj, čime bi se htjelo reći, da je iza propasti ovog grada podignut današnji Ulcinj.<br>Pri kopanju temelja za monopol duvana u Baru nađeni su duboko u zemlji komadi brodova i sidra. U Zaljevu pokazuju mjesto, gdje se, pri kopanju temelja za jednu kuću, našao duboko u zemlji zid i u njemu gvozdena alka, o kojoj su mornari vezivali brodove. Ako je ovome vjerovati, morska je visina negda bila veća, možda za nekih 10-15 m. Priča se da je svuda pored mora ispod Mrkovića bila varoš. Stari su pričali, da su do skora gledali kuće u vodi.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kad je propala ova varoš, onda su ljudi podigli novu varoš od Zalja, pod Mrkovićima, preko Mrkovića i Mrkovskog Polja do Kameničkog Mosta. Onda je grad bio u Kolimanima. Iznad grada je bila tamnica, pa se i danas to mjesto zove „Temnica&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Krajina je, ležeći u susjedstvu Skadra i Skadarskog Jezera, uvijek vukla k sebi ne samo obične privrednike, već i same vladare. U Koštanji se jedan brežuljak zove Kraljić, koji je po svemu najljepše mjesto u svoj Krajini; po narodnom predanju tu je živio knez Jovan Vladimir (dukljanski knez i vladar Vladimir &#8211; ubijen 1016. u Prespi &#8211; nap. N.A), koga mještani zovu „Sveti Kralj“. Da bi Jovan Vladimir dao Krajini više ljepote, sagradio je veleljepni manastir Uspenija Presvete Bogorodice, poznat u spomenicima pod imenom Prečista Krajinska.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Knez Stevan Vojislav, imao je prestolnicu, po riječima popa Dukljanina u župi Prapratni. Gdje je Prapratna, do sada nije utvrđeno. K. Jireček veli, da je kod Bara (Istorija Srba, 203), a P. Rovinski pretpostavlja, da bi to mogla biti današnja Papratnica u Crmnici (Černogorіa І. 348.). Raspitivao sam za ime Prapratna, i samo sam našao Prapašište, iznad Donjih Murića, kao sastavni dio njihov. U Papratnici (u Crmnici) nema nikakvih uslova za život i dvor jednog vladara, i stolica zetska nije se mogla, naročito u ono doba, prenijeti iz Skadra i Krajine preko Rumije na kraj države. Stolica oslobodilaca Zete trebala je biti u srcu same Zete.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Prapratna, stolica kneza Stevana Vojislava, bila je u današnjim Donjim Murićima. To se potvrđuje ovim:</p>



<p class="wp-block-paragraph">1. Jedan dio sela, i to najgornji, do danas je zadržao ime „Prapatište“, koje jako potsjeća na ime Prapratna. A što se i danas cijelo mjesto ne zove starim imenom, uzrok je u tome, što su stanovnici Donjih Murića, doseljeni iz Klimenata, donijeli sobom to ime, pa ga dali selu. Da je to njihovo brastveno ime, koje ne napuštaju nikako, dokaz je i u tome, što se poveći broj njih i odavde iselio oko Skadra i Taraboša i nova naselja su nazvali istim imenom. Prilikom naseljenja Murića u Prapratni staro se ime istislo i u nešto drukčijem obliku zadržalo na kraju sela, u jednom seoskom dijelu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">2. Nema sumnje, da je ime Prapratna postalo od riječi papraš ili praprat (pteris aquilina). Da je, zbilja, tako, vjerujemo i po tome, što tu i danas raste mnogo paprati; zaludu je ljudi trijebe, ona jednako raste po njivama uz duvač i kukuruz (radi se o biljci paprat-nap.N.A).</p>



<p class="wp-block-paragraph">3. Selo je na samoj obali Skadarskog Jezera, uz to i na najljepšem mjestu u Krajini. Tu je prostrana ravnica sa gustom maslinovom šumom. Pored korita rijeke Morače, koje prolazi ispred Donjih Murića, nalazi se poviše ostrva sa divnom prirodom, na kojima su stari zetski gospodari podizali crkve i manastire. Iz ovog je mjesta lijep izgled na Zetu, Prokletije i Skadar; ono je davalo mnogo udobnosti za život vladara. Masline su ovdje toliko stare, da se s pravom daje misliti, da su mogle biti zasađene u doba Stevana Vojislava ili i ranije.</p>



<p class="wp-block-paragraph">4. Na istočnom kraju ravnice nalazi se ruševina, 12 m. duga i 5-6 m. široka. Ostaci potsjećaju na kakvo poveće zdanje. To se mjesto danas zove „ćelija“, a po njemu i sav onaj kraj. Izgleda, da je tu bila crkva.</p>



<p class="wp-block-paragraph">5. Prethodnik Stevana Vojislava, knez Vladimir, prestolovao je u Kraljiću, na dva sata daljine od Donjih Murića, u srcu Krajine. Možda je otac Stevana Vojislava živio u Murićima, pa je sin od oca naslijedio imanje, i prestolnicu nije naročito prenosio iz Kraljića, nego je tu, njegovim stupanjem na vladu, uspostavljena.</p>



<p class="wp-block-paragraph">6. Prapatište je vrlo staro ime, starije od današnjeg stanovništva. I ako Murići, pa i svi Šestani i Krajinjani, govore danas arbanaški, ipak ovo mjesto zovu „Prapatište“. Ovo je ime nađeno ovdje, i današnji ga naseljenici nijesu dali. Paprat se arbanaški kaže „fijer.&#8221;</p>



<p class="wp-block-paragraph">7. Pop Dukljanin nabraja zetske župe: Obliquit (Oblik u dnu Taraboša, u Anamalima), Prapratna (po našem tvrđenju Prapatište u Donjim Murićima), Cremenica (biće Crmnica), Bundua (Budva) i t. d. Prema ovome Oblik je bio župa od krajinskih gora k jezeru Šasu i Svaču, dakle, današnji Anamali; Prapratna od krajinskih gora ka Skadarskom Jezeru, na protivnoj strani župe Oblika; Crmnica do Prapratne i Skadarskog Jezera, a Budva s druge strane planinskog lanca ka moru. Dvije su župe bile na strani mora (Oblik i Budva), a dvije na strani Skadarskog Jezera (Prapratna i Crmnica). Ovakva je podjela i prirodna i pravilna, i samo pobrajanje kod popa Dukljanina odgovara geografskom redu i položaju.</p>



<p class="wp-block-paragraph">8. Dokle je Zeta bila kao država, njena se prestolnica pomjerala iz mjesta u mjesto samo u okolini Skadarskog Jezera, ne izlazeći nikad iz ovog okvira; ona se pomjeraala od Diokleje do Skadra, Krajine, Prapratne i Žabljaka, odakle je prenešena na Obod i Cetinje”.</p>



<p class="has-text-align-right wp-block-paragraph"><em>(Nastavlja se)</em></p>



<p class="wp-block-paragraph"></p><p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-71/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (71)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-71/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (70)</title>
		<link>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-70/</link>
					<comments>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-70/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Željko Milović]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 10 Oct 2026 17:00:13 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tragovi]]></category>
		<category><![CDATA[Andrija Jovićević]]></category>
		<category><![CDATA[Novak Adžić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://barinfo.me/?p=242270</guid>

					<description><![CDATA[<p>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ  1922. GODINE – 4. DIO Andrija Jovićević, u etnografsko-demografskoj studiji „Crnogorsko primorje i Krajina“ iz 1922. godine, piše o strukturi stanovništva Bara i Krajine, i šire, s područja Ulcinja, o naseljima, bratstvima, običajima, tradiciji na tome prostoru i njihovoj prošlosti, oslanjajući se [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-70/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (70)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p class="has-text-align-center has-medium-font-size wp-block-paragraph"><strong>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ  1922. GODINE – 4. DIO</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Andrija Jovićević, u etnografsko-demografskoj studiji „Crnogorsko primorje i Krajina“ iz 1922. godine, piše o strukturi stanovništva Bara i Krajine, i šire, s područja Ulcinja, o naseljima, bratstvima, običajima, tradiciji na tome prostoru i njihovoj prošlosti, oslanjajući se primarno na usmene izvore, narodna predanja, porodična kazivanja, kao i na faktografiju.</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Poseban značaj Jovićevićevog njegovog djela je u tome što je njegov autor vršio dugotrajna i složena neposredna istraživanja i ispitivanja na terenu i upoznao se sa običajima, kulturom, porodičnim pamćenjem, mentalitetom, te kazivanjem savremenika, uopšte sa istorijom prostora i stanovništva koje je proučavao. I njegovo djelo je nesumnjivo respektabilno i relevantno za proučavanje prošlosti Bara i okoline.</p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" width="363" height="508" src="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg" alt="" class="wp-image-239997" style="aspect-ratio:0.7145801291910181;width:498px;height:auto" srcset="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg 363w, https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic-214x300.jpg 214w" sizes="(max-width: 363px) 100vw, 363px" /></figure>



<p class="wp-block-paragraph">U navedenoj knjizi on piše o barskom i ulcinjskom stanovništvu, a u poglavlju knjige pod nazivom “Krajina” na stranicama 53, 54 i 55 kazuje i sljedeće:</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dragovići se nalaze do Tijane i leže niže od nje. Tu su brastva:  Radiškovići 10 i Kurtovići 6 &#8211; svega 16 domova.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kostanja je odmah do Dragovića i ima 41 kuću (Vukovići 10, Milovići 3, Kolići 8 i Tomovići 20).</p>



<p class="wp-block-paragraph">Madguš je pri stranama planinskog vijenca. Tamo su: Perezići 8 i Merovići 8 — svega 16 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ramuša je dalje od Kostanje. Brastva su: Ramušići 12, Barjaktarovići 6 (nazvati po barjaku, koji je bio u njihovoj kući) i Kacići 10 svega- 28 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ćurjan (ili Ćurilo) je iza Ramuše. Tu žive: Odžići 5, Bracovići 12, Čejovići 6 i Mujzići 8 — svega 31 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Runja je na strani između Ramuše i Ćurjana. Tu su brastva: Markovići 13 <a href="https://www.google.com/maps/search/Markovi%C4%87i+13+i?entry=gmail&amp;source=g">i</a> Runjići 11 — svega 24 kuće.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dalje se nastavljaju sela: Mali i Velji Ostros i Arbaneš. Ova su sela izrazbijana u dijelove, pa svaki dio čini maleno zasebno seoce.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Mali Ostros se dijeli na ove dijelove: Vrlić sa 23 doma (Adžimuratovići ili Barjaktarovići, nazvati po barjaku, koji je bio na toj kući, 8, Nikezići 6, Subrašnovići 6 i Cekovići 3), Ardolići 22 doma (Ardolići 13, Maršići 5, Redžovići 3 i Čeovići 1), Lađan 5 domova (Vuletići) i Kanaći 11 domova (Kanaći) &#8211; svega 61 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Velji Ostros se dijeli na dijelove. Njih čine brastva: Berjaši 11, Boljevići 8, Grdoči 5, Đenaši 11, Markaši 12, Madžuri 18, Peraši 10, Cukovići (ili Cukaj) 16 i Curovići (ili Curaj) 20- svega 113 domova.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Arbaneš se kao i Velji Ostros dijeli na grupe, koje su dobile imena po brastvima: Benčići 21 dom (Benčići 5, Vrući 2, Čeke 5, Doči 1 i osam kuća kojima se ne zna brastvena imena), Popovići 18 domova (Popovići 8, Boci 4, Đurovići 1 i Nikovići 5), Dodići (ili Dodaj) 23 d. (Dodići 12, Bulići 3 i Sefići 8), Đečbišrići 19 d. (Hasanj- čobanj 6 i Đečktroj 13), Kovači 19 d. (Kovači 10 i Redžovići 9) i Lekperi 11 (Lekperi, ali međusobno nijesu srodni) — svega 103 kuće. Kao što Lekperi nijesu međusobno srodni, tako i mnoga brastva po pojedinim dijelovima sela, koja nose jedno prezime, nijesu srodna. Manja su se brastva prislanjala uz veća i jača, pa su primala njihova imena, ne dajući tome nikakav značaj, a imajući od toga koristi.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Granica od 1873. god. ocijepila je bila Mali i Velji Ostros i Arbaneš od Krajine i prolazila pored manastirskih razvalina, slazeći na jezero. Prije ove granične podjele sva su se sela oko manastira svala Maršići.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Sela u Gornjoj Krajini imaju 428 kuća i sve su muhamedanske.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Donja Krajina se nalazi pored Skadarskog Jezera. Ovamo spadaju sela: Donji Murići, Bes, Bljaca, Bobovišta, Sijerča, Ckla, Zozanje i Široke.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Donji Murići su ispod Gornjih Murića, pri jezeru, na utoku suhog potoka, koji dolazi od Pinčića i Gornjih Murića. Brastva su: Palevići 4, Velovići 2, Ramuševići 6, Odžići 2 i Pelmanovići 1 — svega 15 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Bes je na putu od Donjih Murića, na potočini, koja dolazi od Bapsule. Ovdje su: Džaferovići 4, Veljovići 5, Likovići 3, Adovići 2 i Ćukovići 1 — svega 15 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Bljaca su pri povećem „limanu&#8221;, i tamo žive: Demirovići 9, Đonovići 4 i Dragovići 1 &#8211; svega 14 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Bobovišta su veće selo na obali jezera, na krševitom zaravanjku. Brastva su: Liharovići 3, Likovići 5, Džudžovići 2, Hajdarovići 6, Subašovići 5, Tafovići 3, Aručovići 5, Durakovići 9, Hasanđonovići 1 i Pervizović 1 — svega 40 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Sijerča su maleno selo do samog jezera, ispod Ćurjana. Ovdje žive: Usići 5 i Aliničići 3 &#8211; svega 8 kuća.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ckla (arbanaški Skja, što znači „pravoslavni“) nalaze se dalje k Skadru, do jezerske obale. Dijelovi sela su: Demiri 9 (Štagaj 3, Đekaj 4 i Baca 2), Utići 9 (Utići 7 i Aruči 2). Perovići 8 (Cekovići 5 i Perovići 3) i Ljubani 16 (Lekaj 8, Šainaj 3 i Hodžaj 5) — svega 42 kuće. Neki se dijelovi spuštaju do jezera (Ljubani) a neki se uzdižu visoko (Demiri) i izdvojeni su krševitim brežuljcima. Jedan Štagaj se preselio u Kovače i danas se zove po imenu mjesta Kovač. Ovih primjera ima često u ovoj oblasti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Zoganje su zbijene do jezerske obale ispod krševite i strme strane Goliša. U selu ima oko 80 domova i svi su, kao i u ostalim naseljima Gornje i Donje Krajine, muslimanske vjere. Od brastava nabrajaju: Čobaj, Prenaj, Rašaj, Zekaj, Brahaj, Metaj, Balanj, Ramcaj, Niljaj, Kukaj, Nreškaj, Mftaraj, Aruč, Likaj i druga. Najveća su brastva Ramcaj i Likaj. Mještani ne znaju, ili neće da pričaju, koliko je koje brastvo veliko”.</p><p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-70/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (70)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-70/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (69)</title>
		<link>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-69/</link>
					<comments>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-69/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Željko Milović]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 03 Oct 2026 17:00:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tragovi]]></category>
		<category><![CDATA[Andrija Jovićević]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://barinfo.me/?p=241605</guid>

					<description><![CDATA[<p>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ  1922. GODINE – 3. DIO Prosvjetni radnik, učitelj, etnograf i pisac Andrija Jovićević (Riječki Grad-Rijeka Crnojevića, 8. II 1870 -Riječki Grad, 3. VII 1939), napisao je na Rijeci Crnojevića 1921. knjigu pod naslovom „Crnogorsko primorje i Krajina“, koja je 1922. objavljena u [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-69/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (69)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p class="has-text-align-center has-medium-font-size wp-block-paragraph"><strong>ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ  1922. GODINE – 3. DIO</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Prosvjetni radnik, učitelj, etnograf i pisac Andrija Jovićević (Riječki Grad-Rijeka Crnojevića, 8. II 1870 -Riječki Grad, 3. VII 1939), napisao je na Rijeci Crnojevića 1921. knjigu pod naslovom „Crnogorsko primorje i Krajina“, koja je 1922. objavljena u Beogradu, u izdanju Srpske kraljevske akademija nauka, odnosno, Srpskog etngrafskog zbornika i to pod uredništvom prof. dr akademika Jovana Cvijića, rektora beogradskog Univerziteta, a u okviru edicije „Naselja i poreklo stanovništva“.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Andrija Jovićević je bio sljedbenik istoriografsko-etnografske i antropo-geografske škole dr Jovana Cvijića i dr Jovana Erdeljanovića i istaknuti njihov saradnik. Bio je jako plodan i produktivan stvaralac i istraživač i autor brojnih vrijednih studija.</p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" width="363" height="508" src="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg" alt="" class="wp-image-239997" style="aspect-ratio:0.7145801291910181;width:485px;height:auto" srcset="https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic.jpg 363w, https://barinfo.me/wp-content/uploads/2026/09/andrija-jovicevic-214x300.jpg 214w" sizes="(max-width: 363px) 100vw, 363px" /></figure>



<p class="wp-block-paragraph">U navedenoj knjizi on piše o barskom i ulcinjskom stanovništvu, a u poglavlju pod nazivom “Krajina” na stranicama 52 i 53 kazuje: “Naselja u Krajini pregledaćemo od Seoca”.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Seoca se dijele na Donja i Gornja. U Donjim su: Lekići 56 d (domova &#8211; nap. N.A.), Dabanovići 42, Pajovići 9 i Markovići 1 svega 108 kuća; a u Gornjim: <a href="https://www.google.com/maps/search/Popovi%C4%87i+36+i?entry=gmail&amp;source=g">Popovići 36 i</a> Perovići 36 svega 72 kuće. Ukupno u Seocima ima 180 porodica pravoslavnih.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Krnjice sastavljaju Donje i Gornje Krnjice. Dijelovi Donjih Krnjica su: Vučerakovići 21 d. (Vučerakovići 11, Vukići 8 i Markovići 2), Markovići 16 (Markovići 3, Vukotići 4, Stojovići 1, Joketići 2, Vukići 2 i Đonkovići 4), Brod 9 (Vučerakovići 4 i Vukići 5), svega 46 kuća. U Gornjim su Krnjicama: Pekići 13, Stojovići 9, Jovovići 2, Lukići 3, Savovići 3, Joketići 6 i Joličići svega 44 kuće. U Krnjicama ima ukupno 90 porodica pravoslavnih.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Gornji Šestani se dijele na Lukiće 14 (Đur-Perovići 2, Đonovići 4, Kolići 3 i Vučetići 5), Gurazu 17 (Dabovići 12 i Perčovići 5), Barejiće 4 (Bardić 1, Đokmarkovići 2 i Lukolić 1), Dediće 21 (Vukmarkovići 8, Đokmarkovići 5, Vučići 4, Đurovići 2, Martinović 1 i Dreković 1) i Marvučiće 2 &#8211; svega 58 porodica katoličke vjere.&nbsp;&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Donji Šestani su sastavljeni iz dijelova: Gornji Karanikići (ili Marnikaj) 20 d. (Stankovići 6, Đokvučići 3, Durovići 6 i Lukolići 5), Donji Karanikići 16 (Marđonovići 6, Perkalići 7, Đukđurići 2 i Lulić 1), Marstijepovići 13 (Marstijepovići 11 i Stankovići 2), Vučedabići 14 (Premovići 3, Nikovići 6 i Davidovići 5) i Đuravci 23 (Maljevići 9, Đurovići 6, Čelići 5 i Palevići 3) &#8211; svega 86 domova.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dračevica pripada Donjim Šestanima, a dijeli se na Peciće 21 d. (Savići 4, Nikdrehovići 1, Lukići 5, Malići 1, Nikpalovići 7 i Unkaševići 3), Dračane 12 (Nikđonići 2 i Pekići 10) i Poloviće 5 (Polovići 4 i Vučići 1) — svega 38 domova.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ukupno u Donjim Šestanima ima 124 doma, od kojih su 72 katoličke, a 52 pravoslavne vjere (Dračevica 38 i Vučedabići 14 domova). Šestani broje svega 182 kuće.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Gornji Murići su dalje od Gornjih Šestana, a nešto niži od njih. Brastva su: Alibašići 5, Muratovići 4 i Lukolići 5 &#8211; svega 14 kuća muhamedanskih.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Repaza je između Gornjih Šestana i Gornjih Murića. Tu žive: Đokići 1 (na kome je bilo šestansko barjaktarstvo), Đurperovići 2 i Lukalić 1) &#8211; svega 4 doma muhamedanska.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Pinčići su iznad Gornjih Murića. Tamo su: Maljevići 2, Markoči 6, Vučevići 6, Čobdrehovići 5, Martinovići 1 i Vukmarkovići 1 (katolici), i Palevići 7 i Marinović 1 muhamedanci &#8211; svega 29 domova (21 katoličke i 8 muhamedanske vjere).</p>



<p class="wp-block-paragraph">Bapsula je ispod puta, koji vodi od Gornjih Murića u Livare; tamo su 5 porodica muhamedanske vjere.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Livari su ispod Livrašnika. U selu žive: Palovići 10, Pecići 9, Nolovići 5, Dabovići 3, Malevići 1, Jankovići 6, Markolovići 6, Tagići 3 i Dobrece 10 katolici (osim 2 kuće Dabovića, koje su muhamedanske vjere) i Drugići 4 i Kolari 4 &#8211; svega 61 porodica: 51 katoličke i 10 muhamedanske vjere.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Gornja Briska je u blizini Livara. Brastva su: Marnikovići 5, Pekići 12 i Prelukići 17- svega 34 kuće, sve katoličke vjere.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Donja Briska je ispod Livara i Gornje Briske. Tamo žive: Marusenovići 4, Lulići 1 (katolici), Mehovići 5, Musovići 4, Kolari 2 i Nređečovići 1 (muhamedanci) &#8211; svega 17 domova: 5 katoličke i 12 muhamedanske vjere.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Tijana je dalje od Livara, a na istoj visini. Dijelovi sela su: Flokanj 16 (Iftijan 1, Marovići 4, Đinovići, 6, Cenovići 1 i Sulmujovići 4), Mustafići 10, Bogdanovići 11 (Bogdanovići 8, Marovići 2 i Ćukovići 1) (muhamedanci) i Pepđonovići 20 (katolici) &#8211; svega 57 kuća: 37 muhamedanske i 20 katoličke vjere.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Gornja Krajina nastaje od Tijane naprijed. Sela su: Dragovići, Kostanja, Madguš, Ramuša, Đurjan, Runja, Mali Ostros, Velji Ostros i Arbaneš”.</p>



<p class="has-text-align-right wp-block-paragraph"><em>(Nastavlja se)</em></p>



<p class="wp-block-paragraph"></p><p>The post <a href="https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-69/">Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (69)</a> first appeared on <a href="https://barinfo.me">BARinfo</a>.</p>]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://barinfo.me/mr-novak-adzic-iz-barske-bastine-69/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
