„Što se tiče mog subjektivnog osjećaja, ova sezona je bila relativno dobra. Bio sam angažovan u jednom barskom hotelu, koji je među tri najbolja. Što se ostalih tiče, čujem da nisu pretjerano zadovoljni, iz različitih razloga. Nije bilo manje posla, ali je bio manjak kvalitetnog kadra. Svaki restoran koji se otvori, radi zahvaljujući kuhinji. Morate imati dobrog šefa kuhinje, koji će sve to da balansira, da ‘hendluje’. Kvantitet dominira kada ne može da se nađe kvalitetan kuvar. Tu nastaje problem – ucjenjuju poslodavca koji mora da primi takav kadar da bi opstao. To je tamna strana ugostiteljstva, ali se nadam da ćemo se izboriti sa tim“, kaže Aleksić.

Dosta je kuvara i pomoćnih radnika bilo i iz zemalja okruženja, ali i sa nekih egzotičnih destinacija.

„Velika je ekspanzija stranih radnika. Evo, konkretno u Baru, dolaze sa Filipina, iz Nepala, Senegala… U restoranu u kome sam radio, bilo je dosta su pomoćni radnih radnika iz Meksika. Oni su zadovoljni, imaju platu, smještaj, hranu… Koliki je to kvalitet i koliko oni mogu da poznaju naš mentalitet, to je već pitanje. Dođu preko agencija koje posreduju između radnika. Na drugoj strain, naši ljudi, ne kažem svi, neće da rade. Neke je sramota, nekima plata nije koliko očekuju. Svi bi da budu šefovi kuhinja, ali sve u svoje vrijeme, jer je dug proces od početnika do šefa kuhinje. Potreban je rad, požrtvovanje, ima i dosta padova, ali je potrebno ustati. Nisam ni ja preko noći postao ovo što sam danas. Bilo je svega, i odricanja i mukotrpnog rada. Uvijek može bolje, a rezultat se pokaže na kraju“, jasan je Aleksić.

Dejan je master gastronomije. Završio je srednju, višu, visoku i sada master studije. Mogao je ranije i da završi, ali nije bilo škole u Crnoj Gori.

„Ovaj master mi daje veće znanje, koje mogu da iskoristim u kuvarstvu. Mogu da radim sve. Nije to samo kuvarstvo, mogu da radim i organizacione stvari u hotelijerstvu“, kaže poznati barski šef kuhinje.

Krenula je i nova školska godina, a izazova je puno. Zadovoljan je odzivom đaka.

„Bilo je radno ovo ljeto, ali sam sebi dao oduška poslednjih dana. Sada se spremamo da ‘krčkamo’ što se tiče škole i đaka. Gastronomija je na malo većem nivou od kulinarstva. U našoj školi, po novom obrazovnom programu imamo i tehničare gastronomije. Oni su četvrti stepen. Međutim, i oni koji završe treći stepen, mogu da polažu razliku predmeta za četvrti. Škola trenutno ima između 610 i 620 đaka. To su kuvari, tehničar gastronomije, imamo konobare, ekonomskog tehničara, hotelsko-turističke tehničare, pravnike i ekonomiste. Ovo je 17. godina kako sam u školi, i ponovo sam razredni stariješina. Odziv, što se tiče kuvara i gastronoma je bio jako dobar. Sada u odjeljenju imam 26 učenika, a kod kolege koji je preuzeo gastronome, nastavu pohađa 25 učenika. Neki učenici vole da pripremaju hranu, drugi žele da pomognu roditeljima, neki preferiraju poslastičarstvo, Nekima je bliže pekarstvo… Na nama je da ih usmjerimo“, kategoričan je Aleksić.

U dosadašnjoj karijeri može se pohvaliti brojnim takmičenjima, na koja je vodio i đake. Sada se to malo prorijedilo.

„Velike su finansije u pitanju, a nisu moja leđa tako jaka. Išao sam na takmičenja, jer sam i sudija. Lijepo je vidjeti gdje smo u odnosu na ostale. Mi smo jako blizu u odnosu na ostale zemlje i to je činjenica. Svako takmičenje je to pokazalo. Imam dosta učenika koji su rasuti po cijelom svijetu. Mnogi rade i na super jahtama, mnogi su u Americi. Napreduju iz dana u dan. Treba više računa da se povede o njima. Često me zovu vlasnici objekata da im preporučim djecu. Svako ko je odradio praksu, on ostane i da radi, što je veliki uspjeh“, zaključuje Aleksić.

Aleksić ističe i veliku podršku direktora Srednje-ekonomsko ugostiteljske škole Milisava Joksimovića, koji je uvijek spreman da izađe u susret i kada su takmičenja u pitanju, ali i svi poslovi u školi.

The post Kvantitet zamijenio kvalitet, barski đaci ipak stižu i do superjahti first appeared on BARinfo.

Tom prilikom, predsjednik udruženja, doajen crnogorske i evropske gastronomije Vuksan Vuko Mitrović i generalni sekretar udruženja Bogdan Krsmanović dodijelili su lente istaknutim članovima i saradnicima.

Među laureatima je bio i poznati profesor kulinarstva Dejan Aleksić, nastavnik u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi Bar.

Iste noći, profesoru Aleksiću pripala su još dva priznanja- zvanično je promovisan u potpredsjednika Udruženja šefova kuhinja Crne Gore, a postao je i ambasador za Crnu Goru Albanske asocijacije šefova kuhinje, u čije ime mu je plaketu uručio predsjednik ove asocijacije Asim Prengezaj.

Tim povodom, prof. Aleksić je gostovao u Promenadi četvrtkom:

“Zahvaljujem se kolegama koje su me izabrale za potpredsjednika Udruženja, to je Velika privilegija i velika čast, takođe i velika obaveza jer Udruženje okuplja najveća, širom svijeta priznata i uvažena imena crnogorskog kulinarstva, na čelu sa doajenom Vukom Mitrovićem, Cilj udruženja je ljubav prema gastronomiji, trudimo se da naše udruženje osvježimo novim snagama, ljudima koji vole gastronomiju, ljudima koji su školovani gastronomi.

Ove godine smo izabrali selektore, seniore vodi kolega Darko Jokić, za juniore je zadužen kolega Vuk Gogić iz Pljevalja, a za poslastičare Darko Stojanović”, priča za Radio Bar i Bar info Aleksić.

Za lentu udruženja rekao je da mu je to kruna rada u proteklih 20 godina, “kao neki šlag  na torti za moj dosadašnji rad”.

“Iskreno da kažem, nisam to očekivao. Kad vidim ljude koji su u Udruženju, to su zaista giganti što se tiče kulinarstva i samo bitisanje u toj grupi je za mene velika čast, a još više primiti jednu od najvećih nagrada u crnogorskoj gastronomiji od ljudi od kojih sam učio posao i kojima se i dan danas na umijeću divim. Što se priznanja od kolega iz Albanije tiče, mi sarađujemo sa svim strukovnim asocijacijama iz regiona i baš smo u odličnim odnosima sa kolegama. Asim Prengezaj, predsjednik albanske asocijacije, odlučio je da od svih šefova kuhinja u Crnoj Gori  izabere mene da budem prvi ambasador albanske asocijacije u Crnoj Gori što je takođe velika čast i takođe velika obaveza, nadam se da ću to zvanje opravdati”, kazao je pored ostalog prof. Aleksić.

The post Tri priznanja za profesora SEUŠ Dejana Aleksića first appeared on BARinfo.

Tradicionalnim okupljanjem kod Stare masline, počeo je trodnevni festival koji je Bar širom regiona učinio prepoznatljivim po slavljenju dječije mašte, radosti i stvaralaštva.

Pozdravljajući djecu i brojne zvanice- pisce za djecu iz regiona, direktorica JU Kulturni centar Bar Aleksandra Grabež poželjela im je dobrodošlicu u Bar grad maslina, mora i svjetlosti koji, kako je naglasila, već 38 godina čuva i slavi dječiju riječ, crtež i san.

“Susreti pod Starom maslinom nisu samo festival. Oni su praznik djetinjstva i susret  svjetova gdje se mašta pretače u stih, a toplina dječijeg pogleda postaje inspiracija svima nama”, kazala je Grabež.

Festival je zvanično proglasio otvorenim sekretar opštinskog sekretarijata za kulturu Srđan Lekić koji je istakao da Opština Bar tradicionalno podržava ovu manifestaciju.

“Ovaj festival nije samo tradicija, već je i most koji povezuje generacije, kulture i jezike. Ovdje u hladu masline susreću se riječi i note, boje i osmjesi, djeca iz različitih krajeva, a sa istim snom, da svijet učine ljepšim i toplijim. Zahvaljujem svima koji su svojim trudom, ljubavlju i vjerom u djecu pomogli da se ova manifestacija nastavi i ove godine”, dodao je Lekić.

Posjetiocima svih generacija obratio se i ovogodišnji dobitnik festivalske nagrade “Stara maslina” za cjelokupno umjetničko stvaralaštvo za djecu, ugledni srpski pjesnik za djecu Dejan Aleksić iz Kraljeva.

Autor više od trideset knjiga za djecu, pjesnik, pripovjedač i dramski pisac čija su djela uvrštena u školske udžbenike i lektiru, te izvođena na pozorišnim scenama, smotrama recitatora i muzičkim festivalima, Aleksić je ovom prilikom  kazivao svoju pjesmu Kusam susam.

Članica žirija za dječije literarne radove književnica Sonja Živaljević predstavila je nagrađene autore koji su potom čitali svoje radove.

Prvo mjesto osvojio je Dušan Antić iz OŠ „Petar Petrović Njegoš“ iz Zrenjanina,  drugo mjesto Tijana Kotlaja iz OŠ „Salko Aljković“ iz Pljevalja, a treće mjesto Maša Nenezić, učenica OŠ „Jagoš Kontić“ iz Straševine u Nikšiću.

Pohvaljeni su Danilo Đurović (OŠ „Njegoš“, Cetinje), Zara Ljaljavić (OŠ „Mrkojevići“), Kalina Prvulović (OŠ „Jugoslavija“), Strahinja Vukićević (OŠ „Jagoš Kontić“, Straševina, Nikšić), te osnovne škole „Meksiko“, „Jugoslavija“, „Mrkojevići“ i „Kekec“ (Bar), „Jagoš Kontić“ (Straševina, Nikšić) i „25. maj“ (Rožaje) zbog broja i kvaliteta poslatih radova, te OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ (Bar) zbog izuzetno lijepo urađenog seta likovno-poetskih mapa o maslini.

Posebno su pohvaljeni Radoje Radunović i Milica Leković iz „Igračkoteke“ Nikšić, i mentorka prof. Marina Vujović iz Multidisciplinarnog kreativnog boravka za djecu „Urban Kids“ –Podgorica.

Živaljević je istakla da su u žiriju pored nje bili i predsjednik Željko Milović, pisac, i mr Marija Šušter, prof. književnosti, te da je od ukupno 160 pristiglih literarnih radova iz 38 škola i ostalih vaspitno-obrazovnih ustanova na temu “Maslina od gnijezda i zvijezda”, žiri jednoglasno  proglasio najbolje radove.

U obrazloženju žirija navedeno je da su se nagrađeni radovi izdvojili od ostalih neobičnošću izraza, maštovitošću, ritmičkim i jezičkim igrarijama, “te su jednoglasno odabrani kao troje najboljih”.

-I ove godine su prisutne godinama već iste boljke dječjih radova na konkursu – uniformnost, ukalupljenost i nedovoljna maštovitost. U ogromnom procentu radova nije bilo spontanosti ni originalnosti koje bi trebalo da karakterišu đački radovi. Mišljenja smo da je takvoj situaciji, koja se ponavlja iz godine u godinu, doprinijelo i nametanje teme, jer ona, iako semantički lijepo zvuči i donekle ih kanališe, sputava djecu da daju krila sopstvenoj maštovitosti.

Ukoliko bi se djeci dala sloboda da sami pišu na slobodnu temu, o onome što oni vide i osjećaju, bez velikih riječi i zadataka (odnosno bez zadatih tema), konačni rezultat bi sigurno bio bolji. A želja djece da učestvuju na “slobodnom” konkursu sigurno veća.

Vidljiva je i dalje tendencija da djeca pišu ode “gordoj maslini-svetici”, ili članke o razgovorima “sa mudrom staricom”, u čemu svakako vidimo afinitete mentora-nastavnika ili roditelja, koji ih usmjeravaju u tom pravcu, i uče, namjerno ili nehotično, da je to ispravan način pisanja kome treba težiti. Ovo se naročito odnosi na poeziju, jer mentori očigledno forsiraju učenike na način pisanja koji je u poeziji decenijama prevaziđen.

Ponovo je veliki broj nastavnika najdirektnije uticao na formu i izraz učenika, što se negdje jasno vidi, a negdje samo prepoznaje. Primjera radi, teško da bi đak petog razreda mogao pisati klasičnu postmodernističku formu minimalizma, ili učenik šestog razreda sklapao rečenice o prolaznosti života. Uz to, nova pošast u pisanju radova za konkurs od ove godine je upotreba vještačke inteligencije. Daljim napretkom tehnologije i većim stepenom znanja upotrebe AI biće gotovo nemoguće prepoznati da li je đak originalni autor ili je u pitanju tehnološka kreacija. Upliv nastavnika, roditelja, a sada i vještačke inteligencije, čini „detektivsku“ poziciju članova žirija krajnje neprijatnom.

Uz već pomenutu opservaciju o ukidanju imena teme konkursa, žiri preporučuje organizatoru Festivala da za literarne radove formira dvije grupe prema uzrastu – npr. do, i od petog razreda, jer njihovo skupno konkurisanje za iste nagrade dovodi učenike mlađih uzrasta konstantno u neravnopravan položaj-zaključuje se u obrazloženju žirija.

Pred mnogobrojnom publikom sa svih strana države, ceremoniju otvaranja festivala na Mirovici započeli su mažoretke studija “Habanera” i dječiji hor Muzičke škole “Petar II Petrović Njegoš” Bar, a mlade gledaoce je animirao glumac Ivan Jevtović.

Program je potom nastavljen na platou ispred Doma Revolucije na Topolici. Shodno festivalskoj tradiciji, laureat Aleksić prvo je posadio svoju sadnicu masline, a potom je skinuta lenta sa ploče u koju su uklesana imena svih festivalskih dobitnika “Stare masline”, bogatija od ovog novembra i za ime Dejana Aleksića.

Čuveni poeta se zatim obratio mladoj publici svojim biranim sihovima posvećenim Baru, nakon čega je sa remorkera u more bacio maslinov vijenac i bocu sa porukom mira, a program ispred Doma Revolucije nastavile su književnice Jelena Vukić i Nataša Nelević razgovorom o knjizi Nelević “Zovem se Čupa”.

Sjutra u četvrtak, 6. novembra, festival ulazi u škole i vrtiće Bara. Pjesnici će posjetiti barske osnovce u okviru programa „Maslinko vodi pjesnike u goste“, dok će najmlađi u vrtiću otkrivati bajke, pjesme i muziku kroz program „Pod krošnjom bajke“.

Biće održana i literarna radionica „Zrnca mašte“ sa pjesnikom Goranom Radojičićem u OŠ „Srbija“.

Festival u petak, 7. novembra zatvara pozorišna predstava „Vilinska gora“ Korifej teatra iz Kolašina u Domu kulture „Vladimir Popović Španac“.

„Susreti pod Starom maslinom“ traju do 7. novembra u sklopu programa proslave Dana oslobođenja i Dana opštine Bar, u organizaciji JU Kulturni centar Bar, uz podršku Opštine Bar i DOO Kuća maslina.

The post Otvoreni 38. Susreti pod Starom maslinom first appeared on BARinfo.

“Sve za sada izgleda pozitivno. Vratili smo se sa odmora, kojima je neki  dio bio i aktivan. Zadovoljni smo, a vidimo da su i djeca zadovoljna. Prvaci se navikaju na novi sitem, mnogima su tu i stari drugari.Uvijek je prvih desetak dana zanimljivo. Djeca se navikavaju na raspored, kabinete. Vjerujem da im neće trebati mnogo da se priviknu na novi sistem rada”, kaže Aleksić.

Ova obrazovna ustanova iz godine u godinu bilježi povećanje broja učenika.

“Vjerujem da je to zaslugom kompletnog kolektiva i nas profesora. Trenutno škola broji 590 đaka. Podijeljeni su u razne smjerove. Imamo četvrti i treći stepen. Četvrti stepen je ekonomski tehničar, hotelsko- turistički tehničar, pravni tehničar i gastronom. Treći stepen su kuvari, konobari i prodavači. Ja sam usko vezan za gastronome i za kuvare treći stepen. Razlika je ta da gastronom po završetku naše škole može da upiše bilo koji fakultet, osim medicine, dok je za treći stepen potrebno polagati razliku predmeta. Gastronomiju su uvijek upisivali oni koji su imali bolji uspjeh u osnovnoj školi. Naravno, ne umanjujem školovanje kuvara. Imam nekoliko generacija iza sebe, i često se događalo da se bolje pokažu kuvari trećeg stepena. Nema pravila”, objašnjava Aleksić.

Za SEUŠ vlada interesovanje oba pola.

“Bio sam razredni starješina i kod mene su većinom muškarci. Ako me pitate da li važi onaj stereotip da su muškarci bolji kuvari, teško je odgovoriti. Da mi se ne naljute dame, reći ću da ne postoji neka razlika. Bije nas glas da smo bolji kuvari, ali sa druge strane, ukoliko su žene profesionalni kuvari, one osim svog posla imaju sijaset drugih obaveza, tako da se sve to niveliše”, dodaje Aleksić.

Već nekoliko godina je trend da se sve veći broj mladih odlučuje da upiše gastronomiju.

“Ovo je petnaesta godina da sam u školi. Ranije je vladalo pravilo ‘ako ne znaš šta ćeš, upiši za konobara’. To se promijenilo, jer se pokazalo da oni koji hoće da rade, mogu dobro i da zarade. Pozitivna stvar je da niste usko vezani za restoran – možete da radite u njemu, ali i u hotelima, kruzerima, jahtama, rječnim brodovima…. Mogu da se pohvalim da je dosta učenika koji su završili našu školu, završilo i fakultet u Beogradu i sada rade u ekskluzivnim prostorima. Ovo jeste težak posao, ako želite da vaš rad bude kvalitetan, u kuhinji ste po 12, 13 sati. Mnogi proputuju svijet, odlaze na usavršavanja, nauče strane jezike, ali je to posao sa ‘devet kora’, kaže Aleksić.

Sve je veći broj Barana, koji se jave svom profesoru da su postali šefovi kuhinja. Po riječima Aleksića nema veće sreće za jednog profesora.

“Baš sam ponosan na njih, jer ih je zaista veliki broj. Pravi broj se i ne zna. Meni to itekako prija i daje mi elan da još više radim. Kada stigne poziv iz Monte Karla ili Njemačke, moje je srce puno. Lijep je osjećaj, jer vidim da se sav naš zajednički trud i isplatio”, zadovoljno ističe Aleksić.

Vlasnici lokala u Baru često pozovu našeg sagovornika da da preporuku za nekog kuvara.

“Kada sam počinjao u ovoj školi, sve je bilo vezano za Bar. Kako su godine prolazile, počeo sam da dobijam veliki broj poziva iz Crne Gore za preporuku. Neka sam ja i deset posto uspio da djecu animiram, smatram velikim uspjehom. Nekada treba dosta sreće oko zaposlenja, da se slože kockice. Uvijek može bolje, ali su ovo turbulentna vremena”, jasan je Aleksić.

Iako je nedavno zavšio i master, želja za upijanjem znanja ne prestaje.

“Poslednjih mjeseci sam se posvetio učenju, tako da sam malo zapostavio takmičenja. Prije nekoliko mjeseci sam završio master studije u Miločeru. Mislim da sam među prvima koji su u Baru stekli zvanje mastera gastronomije. Iako neki to upoređuju sa magistrom, iako slično, mnogo je složenije i teže. Morao sam da se bavim i istraživačkim poslom. Nije problem napraviti jelo, ali mora se znati kako si došao do tog jela, što je jako komplikovano. Iako sam takmičenja sveo na minimum, nisam ih potpuno zapostavio. Bio sam u Nišu, i na ozbiljnom takmičenju na Braču. Nisam vodio učenike, ali sam bio jedan od reprezentativaca Crne Gore. Imali smo jednu noć crnogorske kuhinje, tako da je bilo naporno i zahtjevno. Pripremala se hrana za oko 1500 ljudi”, navodi master gastronomije.

Nekada dođe i do “zamora materijala”, naročito kod onih koji ljetnju sezonu provode radno.

“Donekle sam se i preforsirao, čovjek ne može da stigne na sve strane. Radio sam malo tokom ljeta u jednom renomiranom restoranu, ali sam odlučio da se posvetim matičnoj školi. Naša škola ima sve preduslove za kvalitetan rad. Zajedno sa kolegama, nastojimo da obezbijedimo uslove da učenike pošaljemo na takmičenja. Često sam morao da se i sam angažujem oko sponzora, jer putovanja podrazumijevaju velike finansije. Sve mnogo košta – put, garderoba, participacija, smještaj za nekoliko dana. Velika je odgovornost povesti srednjoškolce na put. Zahvalnost dugujem Asocijaciji udruženja šefova kuhinje Crne Gore, na čelu sa Vukom Mitrovićem, a veliku podršku imamo i od direktora škole, Milisava Joksimovića. Uvijek se vratimo sa nekom medaljom”, podsjeća Aleksić.

Sezonom na izmaku je relativno zadovoljan.

“Ako bih ocijenjivao rekao bih između vrlo dobar i dobar. Mislim da su cijene bile previsoke, naročito za one koji štede cijelu godinu da bi došli u Bar. Loša je i infrastruktura. Bilo je pomaka sredinom avgusta, ali to nije bio kontinuitet kakav je vladao prethodnih godina”, zaključuje Aleksić.

The post SEUŠ i nova generacija u gastronomiji i ugostiteljstvu first appeared on BARinfo.

“Majka je bila ta koja me je ’zarazila’ ljubavlju prema kuvanju. Još od malih nogu sam bio pored nje kad god je nešto pripremala, sve me je interesovalo, bio sam fasciniran njenim umijećem. Već tada sam znao što će biti moja profesija. Upisao sam srednju školu u Baru, krenulo je, dakle, spontano, a evo gdje me je dovelo. Obrazovanje sam nastavio na Višoj hotelijerskoj školi u Beogradu, potom sam završio i Visoku hotelijersku školu i dobio titulu diplomiranog menadžera gastronomije. Nisam prestao sa usavršavanjem. Postao sam član Crnogorske asocijacije udruženja šefova kuhinje Crne Gore. Od prošle godine sam i njen potpredsjednik. Naredni korak je bilo dobijanje licence za internacionalnog kuvarskog sudiju. Sada sam na master studijama i vjerujem da ću ih uspješno okončati do kraja ove godine”, sa ponosom o svom profesionalnom putu priča Aleksić.

Sa entuzijazmom i voljom koji odolijevaju vremenu, znanje već skoro petnaest godina, prenosi učenicima SEUŠ-a. Kaže da talenata među mladima ima, ali ih treba pravilno usmjeriti.

“Profesor sam praktične nastave, a pored toga imamo i kulinarske prakse. Naša škola broji oko 600 đaka. Djeca su postala svjesna da je kulinarstvo možda težak, ali vrlo unosan i interesantan zanat. Zaista nije lako, jer prvi dođete, a poslednji odete kada radite. Međutim, ono što mene tjera naprijed, a to prenosim i na svoje đake, je ta lepršavost, kao i kreativnost, koja je neophodna. Sve je to proces. Što se djece tiče, vidim da vlada veliko interesovanje za usavršavanjem, srećan sam kada otkrijem da neko dijete u sebi nosi talenat i želju da postane vrhunski kuvar. To je ono što je najvažnije. U SEUŠ postoji treći stepen za zvanje kuvara, i četvrti za zvanje gastronoma. Prva godina je, uglavnom, upoznavanje, čista teorija. Druga je već zanat, polako ih uvodimo u kulinarske vještine”, objašnjava Aleksić, koji ističe da je u kulinarstvu praksa, koju đaci obavljaju u barskim restoranima, od izuzetne važnosti. Neka od djece zadovolje kvalitetom, dobro se pokažu, pa nastave angažman kod istog poslodavca. Ima i onih koji ne žele da ostanu u toj priči, privuku ih neke druge profesije, gradovi… Sada je, ukazuje naš sagovornik, izuzetno popularan rad na brodovima i jahtama, na kojima veliki broj mladih ljudi, po okončanju srednjoškolskog obrazovanja, pronađe zaposlenje.

Posljednjih godina prijatna novina, koja dodatno stimuliše nastavni kadar je što ovaj odsjek sve više upisuju odlični i vrlodobri učenici, što nije bila praksa.

“Ranije su kulinarstvo i gastronomiju upisivali uglavnom oni koji nisu znali gdje će poslije osnovne škole. Sada je situacija bitno drugačija, promijenila se svijest kod ljudi. Ovo je veoma deficitarno zanimanje, izuzetno traženo. Deševa se da mjesečno dobijem i po nekoliko desetina poziva da preporučim nekoga za rad u restoranu ili lokalu. Zovu i iz Ulcinja, Budve, čak i sjevera Crne Gore. Međutim, želim da ukažem na specifičnu problematiku – mora se precizirati šta je kafana, šta je kafić, a šta je restoran. Razumijem da ljudi žele da zarade, ali neke stvari moraju precizno da se definišu. Mislim da u ovom trenutku Baru nedostaje jedan pravi nacionalni restoran. Kada već imamo toliko tradicionalnih proizvoda, što ih ne bi uvrstili u meni i isključivo takvu ponudu plasirali potrošačima?”, ideja je Aleksića.

Ipak, svjestan je da je “danas teško napraviti dobar meni”.

“Sve je to ‘lutrija’. Možete da napravite savršeni meni, ali da nemate konzumente za tu vrstu ponude. Zato je važno poznavati tržište. Sticajem okolnosti radim kao jedan od glavnih kuvara u poznatom restoranu sa pet zvijezdica koji ispunjava sve standarde. Čast mi je što sam dio toga tima. Ovo je zanimanje koja pruža mnoge mogućnosti. Zaposlenje nakon školovanja je gotovo izvjesno. Volio bih da jednog dana, imamo svoju školu i sopstvenu kuhinju, da ne dijelimo prostorije sa Gimnazijom. Bar je mediteranski grad, imamo sve preduslove, i treba ih iskoristiti”, zaključuje Aleksić.

The post Aleksić: Dobrog kuvara odlikuju talenat, kreativnost, posvećenost i velika ljubav prema hrani first appeared on BARinfo.

Dejan Aleksić je pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, autor književnih djela za djecu. Njegov opus ovjenčan je najznačajnijim književnim nagradama – “Meša Selimović”, “Miloš Crnjanski”, “Branko Miljković”, “Branko Ćopić”, “Borislav Pekić”, SANU, “Miroslav Antić”, “Risto Ratković”… Brojna značajna priznanja dobio je za stvaralaštvo za djecu, između ostalih, “Politikinog zabavnika”, “Nevena”, prvi je laureat nedavno ustanovljene nagrade “Dušan Radović”, “Zmajevih dečjih igara”, nagrade “Mali princ”, “Dositijevo pero” i niz drugih, a na međunarodnom nivou – “White Raven” u Minhenu, kada je njegova knjiga “Koga se tiče kako žive priče” proglašena za jednu od 100 najboljih knjiga na svijetu.

Radi kao glavni urednik Izdavačke djelatnosti “Povelja” u Narodnoj biblioteci “Stefan Prvovenčani” u Kraljevu.

“Rado se odazivam pozivima iz Bara. Prvi put sam učestvovao na ‘Susretima pod Starom maslinom’ prije nekoliko godina. Ovo je festival čija je koncepcija slična drugima, ali i specifična zbog, prije svega, imena i činjenice da ovdje imamo to divno drvo tako dugog vijeka, sa posebnom simbolikom, koje okuplja stvaraoce za djecu i djecu. Ovo je festival za djecu i dječjeg stvaralaštva, što već ukazuje na njegovu posebnost. Dobro je i to što brojni pisci odlaze u škole da se druže sa djecom, jer ja sam književnik koji veoma voli te neposredne, direktne kontakte sa njima. Želim da vidim kako djeca reaguju na ono što pišem i način na koji im to plasiram”, kazao je Aleksić, koji je istakao da je dodatna važnost ove manifestacije njeno dugo trajanje – trideset i sedam godina.

“To je za poštovanje, jer mi smo na ovim prostorima obilježeni kao kultura diskontinuiteta. Nešto lijepo i korisno teško se ustanovljava, ali se vrlo lako, u određenim okolnostima, urušava. Na sreću, to nije sudbina ovog festivala”, naglasio je Aleksić, koji je kazao da su djeca ovoga puta došla u Biblioteku i da se moglo uočiti da poznaju taj prostor, da im je blizak što, kako je naveo, ukazuje na dobar rad Gradske biblioteke.

“Vidjelo se da se dobro osjećaju, i ja sam se mnogo lijepo osjećao, jer je program bio odličan, interaktivan. Djeca vole scenski nastup, a potrudio sam se da ih animiram za razgovor i komentare, jer želim da kada odu, imaju utisak da su zajedno sa mnom kreirali program, a ne da su bili pasivni posmatrači i slušaoci”, sa posebnim zadovoljstvom je ispričao Aleksić, koji je najprije počeo da piše za odrasle.

“Prvu knjigu objavio sam 1995. godine, kao vrlo mlad, a ona je nastala kao rezultat pobjede na festivalu ‘Ratkovićeve večeri poezije’ u Bijelom Polju. Pobjeda je podrazumijevala objavljivanje nagrađenog rukopisa. Nakon toga, objavio sam još dvije knjige, a zatim ušao u horizont stvaranja za djecu, vjerovatno podstaknut time što sam u mladim godinama dobio sina, kojeg sam uspavljivao pričajući mu priče u stihovima. Počeo sam da zapisujem, bez ikakvih ambicija da objavljujem, a onda je to, slučajno, vidjela gospođa zaposlena u redakciji Beogradske prosvete, koja je brzo odlazila u penziju i planirala da osnuje izdavačku kuću za objavljivanje knjiga za djecu. Rekla mi je da želi te pjesme i da će to biti prva knjiga koju će objaviti. Tako je nastala zbirka ‘Dugme bez kaputa’ 2002. godine. Kasnije je objavljena poema ‘Pustolovine jednog zrna kafe’ u Zavodu za udžbenike. Uslijedile su značajne književne nagrade, pa sam shvatio da pisanje za djecu ne treba da doživljavam kao neki eksperiment ili potrebu da se igram, već da bi trebalo svoj književni razvoj da usmjerim u tom pravcu. Nastavilo se sa pričama ‘Muzika traži uši’ 2008, potom još jedna knjiga priča, pa roman ‘Cipela na kraju sveta’, koji je ušao u obaveznu lektiru za VII razred”, objasnio je Aleksić kako su izgledali njegovi počeci u književnosti za djecu.

Vrlo brzo je shvatio da je dio jedne velike, kako je kazao, prelijepe porodice koja stvara za djecu (Igor Kolarov, Uroš Petrović, Branko Stevanović, Jasminka Petrović…).

“Veoma me obradovalo kada se pojavio i Stefan Mitić Tićmi, koji nije iz Beograda, već Leskovca, što pokazuje da ne mora sve što vrijedi da se pojavi u centru. U državama koje su centralizovane, a takve su sve na Balkanu, imamo velike ekonomske, finansijske i kulturne centre, pa je ljudima nezamislivo da nešto što je kvalitetno može da nastane van tog područja. To, prosto, nije tako. Uz Stefana, tu je i sjajna Aleksandra Jovanović iz Vranja, koja je, takođe, učesnica festivala u Baru”, istakao je Dejan Aleksić, koji je kazao da je na njega kao pisca presudan uticaj imao Dušan Radović. Zato mu posebno znači što je prvi dobitnik ustanovljene nagrade “Dušan Radović”.

“Dušan Radović je bio najpresudniji za mene, kao i Aleksandar Vučo. Spona između Vuča, kao velikog nadrealističkog pjesnika i Dušana Radovića je više nego očigledna. Duško Radović je svoju poetiku bazirao, kao što je i isticao, na iskustvima naše avangarde. Kada čitamo poemu Aleksandra Vuča ‘San i java hrabrog Koče’ ili ‘Družina pet petlića’, vidimo čitav repertoar poetičkih registara koje koristi i Duško Radović, koji je izumitelj nekih jezičko-stilskih inovacija u našoj književnosti za djecu, ali i karaktera. Na primjer, kod Radovića imamo (što je specifičnost) negativnog junaka, kojeg svi volimo, s obzirom da Duško Radović ne robuje ovještalim obrascima datim kao dogma, jer i djeca tako ne razmišljaju. Ona vole obrnute stvari i da se igraju. Duško Radović je bio majstor u tome, a govorio je ‘kada pišete za djecu, ne spuštate se na nivo djeteta, nego se uzdižete na taj nivo’ i to svi mi, koji pišemo za djecu, stalno moramo imati na umu”, naglasio je Aleksić, koji je podsjetio da je nagrada “Dušan Radović” za dječju književnost utemeljena pretprošle godine povodom stotinu godina od rođenja velikog pisca.

“Nagradu je ustanovio grad Beograd, u saradnji sa bibliotekom grada, za najbolju knjigu za djecu u prethodnoj godini. Posebno mi je drago što sam prvi laureat za knjigu priča, koje jesu na ‘radovićevskom’ tragu ‘Malo, malo, pa slon’. Drago mi je i to što je predsjednik žirija bio Duškov sin, poznati reditelj i scenarista, Miloš Radović. Moram reći da je dodjela bila svečana, topla i posebno emotivna zbog, između ostalog, i dirljivog Miloševog govora. To mi je jedna od najdražih nagrada. Dogodilo se da bude za knjigu priča, za prozu, koja je na neki način obilježena kosmologijom Duška Radovića. U osnovi knjige je nonsens, kao nesmislica i paradoks, koji često vodi do dubljih istina, što je već samo po sebi opet paradoks. Ja sam se veoma lijepo igrao sa motivom slona, koji se svaki čas pojavljuje kao smetnja, prekida priču, i ja moram da se posvetim slonu. Nemam direktnu poruku djeci, jer ne pišem tako, već svaki pažljivi čitalac, mora sam da je pronađe, iako književnost za djecu treba da ima taj didaktički i vaspitni elemenat, ali ne smije biti u prvom planu. Dobra literatura pokreće analitičko i kritičko mišljenje”, podvlači Aleksić, koji je sa Stefanom Tićmijem i Vladimirom Vukomanovićem, objavio zanimljivu knjigu “Prašina, balegar, Kristina”, modifikujući priče čuvenog pisca Franca Kafke u dječje.

“To je bio veliki izazov i veliko zadovoljstvo, zanimljiva ideja i koncept. Kafka je jedan od najznačajnijih pisaca XX vijeka, koji je anticipirao neke važne osobenosti zapadnih društava. Danas vidimo ono što je davno predvidio, ne samo što je raskrinkavao hladni birokratski, administrativni sistem, koji je dehumanizovan i koji je doveo do otuđenja čovjeka, već je video i mnogo dublje od toga. Meni je ovo bilo veoma inspirativno i požurio sam, jer sam pretpostavljao da će se Vlado i Stefan ‘zakačiti’ za najvažnije priče, ugrabio sam, dakle, ‘Preobražaj’. Kreirao sam lik dječaka koji je malo drugačiji – ima dvanaest godina, a htio sam da  pokažem kako naše društvo nema toleranciju na različitost i drugost, već je duboko obilježeno nerazumijevanjem i ksenofobijom. To je posljedica ovih strašnih decenija koje živimo. Taj dječak je veoma bistar i inteligentan, ali ga ta vrsta obilježenosti izlaže ulozi žrtve. Priča je njegov monolog, a obraća se drugoj strani sebe. Zove se ‘Balegar’, riječ kotrljanje, koja ima i mitološku vrijednost, naročito u starom vijeku. On doživljava sebe kao bubu, koja od trunja, pustinjske prašine, pravi neku kuglu koja nema smisao ni za koga, osim za njega. Ima jedan divan film o balegarima Petra Lalovića, koji traje osam-devet minuta, može se pronaći na YouTube-u, ja sam ga davno gledao, kada smo imali kvalitetan kulturno-obrazovni program. Pogledao sam ga ponovo, izvanredan je, gledate bubu koja stalno, iznova nešto kotrlja, kao i taj dječak, bježeći od stvarnosti takva kakva jeste, i sebi obezbjeđuje alternativni identitet”, kazao je Aleksić, koji je član Akademije Ljubivoja Ršumovića, jednog od pisaca uz kojeg su, kao i uz Zmaja i Radovića, stasavale i obrazovale se nekadašnje generacije.

“Akademija funkcioniše kao udruženje, NVO, i ima mnogo lijepih aktivnosti, od kampova za talentovanu djecu, do štanda na Sajmu knjiga. Mnogi od nas su se uključili, Ršum je neka vrste književne institucije, pa je divno sarađivati sa piscem kojeg poznajete iz čitanki i lektire, jer naš doživljaj takvih stvaralaca je bio gotovo sakralan, mislili smo da su to polumitološka bića. I meni se to dešava kada se družim sa djecom, pipnu me, kažu ‘vidi, ti si stvarno živ’. To je razumljivo na neki način, jer nismo mogli vjerovati da je neko koga poznajemo iz čitanki zaista živ. Tako da je meni posebno zadovoljstvo sarađivati sa takvom književnom veličinom, mojim piscem iz čitanki i lektire. Biti saradnik Sunca”, kazao je Aleksić, koji se osvrnuo  na drugačiji ambijent u kojem djeca danas odrastaju, izložena nasilju, raznim drugim devijantnim pojavama i pogubnom uticaju društvenih mreža, ali i nekih medija. Kako im pomoći da zdravo odrastaju, iz ugla pisca, čija uloga u tom procesu može biti veoma važna.

“To je vrlo kompleksan problem. U njegovom rješavanju potreban je čitav lanac faktora i institucija, počev od porodice, škole, do ustanova u kojima se kreiraju obrazovne i kulturne politike. Mi smo prošle godine u školi ‘Vladislav Ribnikar’ imali strahovito traumatičan događaj. To je tragedija takvih razmjera, koja trajno obilježi neko društvo i poslije koje nikada ne možete u potpunosti da se oporavite. Mi nemamo konzistentnu i sveobuhvatnu strategiju na tom planu. Kada sam ja bio dijete, bilo je drugačije. Inače, kroz istoriju su se uloga djeteta i odnos prema njemu mijenjali. Danas dijete postaje centar interesovanja, mi živimo u takozvanom pedocentričnom svijetu, i ona jesu u središtu interesovanja, ali kako? Tako kako to industrija procijeni. Imamo radnje sa igračkama, kakvih nije bilo kada sam ja bio dijete, i koje su basnoslovno skupe, imamo industriju odjeće… Dijete jeste centar interesovanja, ali tamo i tada kada je ono potrošač, jer živimo u apsolutno konzumerističkom društvu, a kada govorimo o kulturi, intelektualnom i duhovnom razvoju djeteta, onda vidimo da ono nije u centru pažnje. Dovoljno je vidjeti programske šeme najgledanijih televizija. One nemaju programe za djecu, ili ih nemaju u prime time-u, i onda su djeca prinuđena da prate program koji nikako nije dobar za njih, a takvi pogubni sadržaji, poput raznih rijalitija, upravo su locirani i prikazuju se u udarnim terminima. Zatim, imamo samo deklarativno besplatno školovanje i obrazovanje, a zapravo sve mnogo košta. Društvo se licemjerno ponaša, dijete jeste važno, ali u potrošačke ili dekorativne svrhe, kada dođu političari, obuku ih u narodnu nošnju, a djeca mašu. To je lijepo, nemam ništa protiv tradicije, pisac valjda najbolje zna koliko je tradicija važna, ali je tužno kada vidimo dijete samo kao ukras i objekat”, upozorava Aleksić i navodi da pisci mogu da pomognu, ali nije dobar način kako se oni doživljavaji i tretiraju.

“Kada djecu dovedu na neki književni događaj, ona to doživljavaju kao obavezu koja će biti dosadna, ali nakon deset minuta susreta sa nama piscima koji želimo direktan kontakt, jer volimo to, a ne samo da im se obraćamo kroz knjigu, mi vidimo blagotvoran uticaj, ozarena lica. Oni tada shvate da je bilo lijepo što su došli, dešavalo se da zvoni školsko zvonce, a ne reaguju, nastave da nas slušaju. To znači da su preokupirani onim što im pričamo, da im je zanimljivo, a kada postignemo taj efekat, onda je to dobro. Tamna strana društvenih mreža je evidentna, imamo škola u Srbiji gdje profesori dovode tik-tokere kao goste koji zabavljaju djecu. Mora se djeci ukazati na vrjednosne sisteme, i takvi sadržaji ne smiju biti vodeći, moramo ih usmjeravati kako da koriste društvene mreže. Ovi programi, na Susretima pod Starom maslinom, i slični koje sam imao u Trebinju skoro, vraćaju nadu da nije sve izgubljeno, da mnogo toga još zavisi od nas, i da mnogo toga još uvijek možemo da popravimo”, poručuje dječji pisac Dejan Aleksić, koji nastavlja da se bavi raznovrsnim književnim žanrovima i rodovima, naporedo piše i stvara za djecu i za odrasle, a kroz urednički posao u Biblioteci u Kraljevu bavi se i izdavanjem i uređivanjem brojnih vrijednih djela i antologija. Putovaće, zajedno sa Stefanom Mitićem Tićmijem i Jelenom Angelovskom (autorkom sjajnog romana “Mika”) u Švedsku, gdje će se družiti sa djecom naših iseljenika, kojeg preporučuje, jer, kako je kazao, otvara do sada nedovoljnu obrađenu temu, a tiče se naše djece koja su rođena ili odrastaju u iseljeništvu, na drugom jezičkom i kulturnom području. Jelena je dobila za tu knjigu nagradu “Mali princ” i “Dragan Radulović” u Crnoj Gori.

The post Jedan od najboljih dječjih pisaca u regionu, Dejan Aleksić na barskom festivalu first appeared on BARinfo.

Anida Lisičić osvojila je zlatnu medalju u kategoriji desert, kao i trofej za drugo mjesto u generalnom plasmanu u kategoriji junior.

Božo Cvijović je osvojio zlatnu medalju u kategoriji jelo od piletine, a Ismar Kalač bronzanu medalju u kategoriji jelo od kotleta.

Profesor Dejan Aleksić, mentor nagrađenih učenika, zadovoljan je zbog nagrada i načina na koji su predstavljali školu. I on se u Bar vratio sa priznanjem – zlatnom lentom.

„Posebnu zahvalnost dugujem predsjednici Udruženja ugostiteljskih i turističkih poslenika Niša, Ančici Dimitrijević i Jeleni Mirašević Ignjatović“, kazao je Aleksić za Radio Bar i Bar Info. 

Profesor Aleksić je bio jedan od sudija na ovom takmičenju. Ističe da je na XI međunarodnom gastro festivalu učestvovalo više od 300 takmičara iz regiona.

„Zahvalni smo na finansijskoj podršci koju nam je pružila Opština Bar na čelu sa predsjednikom, Dušanom Raičevićem“, naglasio je naš sagovornik.

The post Mladi gastronomi iz Bara osvojili odličja u Nišu first appeared on BARinfo.

RB/BI: Dejane, najprije, želimo Vam srećnu i uspješnu Novu godinu i da prevaziđete sjajne rezultate iz prethodne. Podsjećamo da svoje znanje, nesebično i posvećeno prenosite učenicima gastronomskog smjera u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi već 14, a učenicima SMŠ „Bratstvo i jedinstvo“ u Ulcinju šest godina. Redovno na takmičenjima postižete zapažene rezultate, pa bi bilo lijepo da napravimo kratak osvrt na uspjehe postignute u toku prethodne godine.

Aleksić:  Prvo da zahvalim na lijepim rječima, zatim da svim slušaocima Radio Bara i čitaocima portala Bar Info, ali i stanovnicima Bara i Crnoj Gore čestitam Novu godinu, a pravoslavnim vjernicima nastupajući Badnji dan i Božić. Zadovljstvo je i privilegija biti gost u vašem programu, a to što sam i prvi gost u 2024. daje još veću čar. Što se tiče 2023. godine, jako sam zadovoljan. Pored aktivnosti koje smo imali u školi skoro svakog dana, učestvovali smo na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Na međunarodnom takmičenju koje je organizovano u aprilu u Budvi, učenica iz Ulcinja, Enisa Bezgić osvojila je zlatnu medalju, iz SEUŠ Ismar Kalač srebro, a Belmin Duraković bronzu. Nakon toga, uslijedilo je međunarodno takmičenje u Nišu. Tamo je učenik Leonardo Barlović iz Ulcinja osvojio bronzu i srebro, a ja kao sudija zlato. Na „Gastro kupu“ održanom sredinom decembra u Novom Sadu, sedamnaestogodišnji Ismar Kalač se takmičio u kategoriji do 25 godina i osvojio dvije srebrne medalje. I na tom takmičenju ja sam kao sudija dobio zlatnu medalju. Od interesantnih aktivnosti tokom godine izdvojio bih da smo u septembru u sklopu „Dana nematerijalne kulturne baštine“ učestvovali na „Danima bamija“. Ovom prilikom htio bih da zahvalim prof. Neđeljku Necku Đuroviću na pozivu.

RB/BI:  Bila je to zaista lijepa manifestacija i prilika je da predstavite nešto što je dio naše tradicije, a to nije bilo baš lak zadatak. U neformalnom razgovoru kazali ste mi da je bilo vrlo teško nabaviti bamije krajem septembra?

Aleksić: Pa, moram priznati da sam ih jedva našao, i to u Podgorici. No, da naglasim da je i kolega Necko Đurović uspio da nabavi određenu količinu, tako da smo uspjeli da to zokružimo i na pravi način valorizujemo „Dane bamija“.

RB/BI: Po čemu je bamija specifična?

Aleksić: Ona vodi porijeklo iz Etiopije, tačnije Persije, a kod nas je najzastupljenija u Ulcinju i Baru. Oblika je kao mala čili zelena paprika, a jako bogata proteinima, gvoždjem, vitaminom C… Zaista je širok spektar jela kojima je baza bamija. To su najviše slana jela, ali se sprema i kao dezert. Gastronomija se svakog dana sve više razvija, pa se tako razvijaju i recepti. Pored bamija u paradajz sosu, što je već postalo standardno i autentično, one se pripremaju sa pilećim ili telećim mesom. Gledao sam da ljudi spremaju i bamiju sa ribom, ali to još uvijek nisam probao.

RB/BI: Pričaćemo još o nekim zanimljivim receptima, a sada predlažem da se na kratko vratimo nagradama i priznanjima koje ste dobili protekle godine. Da ne preskočimo da pomenemo da je jedno, za vas vrlo značajno priznanje, stiglo iz Rusije.

Aleksić: Da, tako je. Dobio sam nagradu „Međunarodne akademije kulinarskog stvaralaštva“ čije je sjedište u Moskvi. Iskreno da Vam kažem, pošto smo mi mala zemlja, a takvo priznanje dolazi iz gigantske zemlje kao što je Rusija, bio sam jako prijatno iznenađen. Nisam mogao da se odazovem pozivu da nagradu primim lično, bio sam spriječan zbog posla i angažmana, ali drago mi je da su prepoznali moj rad i dodijelili mi titulu akademika.

RB/BI: Osim toga, za ponos je i to što ste u protekloj godini zajedno sa svojim učenicima osvojili ukupno 11 medalja.

Aleksić: Moglo je to da bude mnogo, mnogo više, da naš veliki „kamen spoticanja“ nisu finansije. Sam se „borim sa vjetrenjačama“, a uvijek može bolje.

RB/BI: Očekivala sam da ćete reći da imate veću podršku kada postižete ovako sjajne rezultate u zemlji i inostranstvu, a zapravo ste Vi ste taj koji sve organizuje i koristi čak lične kontakte i poznastva kako bi djeca učestvovala na takmičenjima.

Aleksić: Manje-više, tako je. Ja bih, ovom prilikom htio da zahvalim mojoj matičnoj Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi, na čelu sa direktorom Milisavom Joksimovićem, koji mi stvarno izlazi u susret što se tiče priprema kabinetskih vježbi. Takođe, i direktorici SMŠ „Bratstvo i jedinstvo“ Ulcinj, Arditi Kovačević. Oni mi bezuslovno, izlaze u susret. Veliku zahvalnost dugujem i barskim privrednicima, jer bez njihove pomoći, teško da bi mogli učestvovati na bilo kom takmičenju van Crne Gore.

RB/BI: Nadamo se da će i lokalna samouprava imati sluha za ovakve rezultate i podržati vaše učešće na međunarodnim takmičenjima, jer je i to lijep način da promovišete naš grad i državu. Koja vas takmičenja očekuju ove godine?

Aleksić: To je najprije „Biser mora“ koje se održava u Hrvatskoj, u Braču krajem fabruara i početkom marta. Nadam se da ću biti na tom takmičenju, ako ne kao mentor učenicima, onda kao sudija. Nakon toga, trebalo bi sredinom marta da bude takmičenje u Albaniji a potom, polako počinje „sezona takmičenja“ – Budva, Niš, moguće i Sjeverna Makedonija… Ima ih u najavi dosta, ali o tom potom.

RB/BI: Na mnogim međunarodnim takmičenjima ste se pojavili kao sudija, imate lijepu saradnju sa svima, pa i sa potpredsjednikom Svjetske gastronomske asociacije, Domenikom Mađijem koji je nedavno održao i jednu zanimljivu radionicu. Koliko vam to znači?

Aleksić: Pored profesije kojom se bavim kao profesor kulinarstva, uvijek mi je zanimalo i da se lično usavršavam. Ogromnu zahvalnost za tu mogućnost dugujem Vuksanu Mitroviću, predsjedniku Crnogorske asocijacije šefova kuhinje. On mi je dao priliku, veliku satisfakciju, zadovoljstvo, ali i odgovornost da budem jedan od potpredsjednika Crnogorske asocijacije, tako da sam baš na njegov nagovor, prije nekoliko godina, odlučio da zaplivam i u tim vodama. Položio sam i dobio licencu za sudiju koja je trajala pet godina i isticala je u 2024. Uspio sam da obnovim licnencu na „Gastro kupu“ u Budvi i ona važi  narednih pet godina.

RB/BI: Kad ste pomenuli lično usavršavanje, moramo istaći i to da bi uskoro trebalo i da magistrirate u oblasti u kojoj ste intenzivno od svoje 15. godine.

Aleksić: Nadam da bi ova godina trebalo da bude “šlag na torti“ što se tiče moje edukacije iz oblasti gastronomije. Vjerujem da ću u narednih mjesec-dva to da završim i zakružim jednu lijepu priču.

RB/BI: Protekle godine Bar ste promovisali na najljepši način – kroz mini serijal od 15 epizoda emisije „Ukusi dana“, koja se emitovala na RTCG. Takođe, krajem decembra učestvovali ste i u jednom zanimljivom projektu u realizaciji barske „Bubulj produkcije“, a koja se tiče tradicionalnih specijaliteta ovog podneblja. Podijelite sa slušocima Radio Bara i čitaocima portala Bar Info i to iskustvo.

Aleksić: Mojoj prijateljici i koleginici Milici Bušković, koja me je predložila za taj serijal emisija RTCG, zahvaljujem na tome, kao i sjajnoj ekipi koja je sve to realizovala. Pošto smo snimali u Baru, konkretno lokacija je bila ambijent kompleksa „Stara čaršija“, bazirao sam se na to da predstavim 15 jela koja su autohtona i vezana baš za grad Bar i Stari Bar. Bile su lijepe povratne reakcije. Takođe, veliko zadvoljstvo predstavlja i saradnja sa našim sugrađaninom i prijateljem Dejanom Senićem iz „Bubulj produkcije“. Ono što je bilo glavno, jeste da približimo barsku kuhinju na neki modern način, ali da, opet, ostane onaj „etno“ doživljaj hrane. Nadam se da smo uspjeli u tome.

RB/BI: Meni je bilo zanimljivo kada ste mi rekli da ste tom prilikom pripremali „Piletinu na barski način“, a naročito „Crnogorske palačinke kralja Nikole“. Otkrijte nam o čemu se tu radi?

Aleksić: Što se tiče „Piletine na barski način“, to je moj recept. Naime, trudio sam se da dodam sastojke sa barskog podneblja, pa smo piletinu punili sa kozijim sirom i suvim smokvama. Prilog je bila palenta sa maslinama i ruzmarinom, a sve je „nadojeno“ maslinovim uljem. Pošto je Bar između ostalog i prepoznat i po agrumima, napravio sam „dressing“ kao selekciju sosa od pomoranže, meda i dodao sam iglice ruzmarina.

RB/BI: Zamoliću Vas da čujemoi  recept za „Crnogorske palačinke kralja Nikole“. Po čemu se razlikuju od onih koje pripremamo uobičajeno?

Aleksić: To je jedan od naših, ako ne najstariji, a ono sigurno među najstarijim receptima. Kurizitet jeste da se palačinke spremeju pola od pšeničnog, a pola od kukuruznog brašna. Malkice su deblje, a sama priprema je jednostavna. Ušpinuje se šećer, pa se nalije sok od pomoranže, koja je 100% domaća. Zatim se u to „urone“ palačinke koje su već prethodno ispržene, dodaju se karanfilić, suve šljive i kad se sve to jako ugrije, zaliju se rakijom i tako se „flambiraju“. Služi se po izboru – sa slatkom ili kisjelom pavlakom. Ja, eto, volim da napravim spoj slanog i slatkog, tako da preporučujem da se serviraju sa kajmakom.

RB/BI: S obzirom da pravoslavni vjernici uskoro proslavljaju Badnji dan, na posnoj trpezi su neizostavne i priganice. Kako da ih domaćice pripreme na najbolji način?

Aleksić: Za četvoročlanu porodicu, potrebno je tri decilitra mlake vode. Ja uvijek volim da stavim svježi kvasac, dakle 20 grama svježeg kvasca, 100 grama suvog grožđa, 400 gr brašna i jedna kašičica rakije. Volim da narendam koru limuna ili pomorandže. Sve zavisi kako volite, da budu više slatke, manje slatke, ali eto, neki omjer je da bude 3 kašike šećera. Za kasnije, za posipanje možete dodati šećer u prahu. Uglavnom koristim tip 400 (glatko brašno), a takođe možete i tip 0,0 koje u sebi ima 0% pepela i potvrđeno se pokazalo kao jako lijepo za tijesta i pizze. Inače, priganice mogu biti punjene i sa orasima, suvim smokvama, neko stavlja brusnice… I tu može biti puno varijacija.

The post Slasni, neobični delikatesi majstora kulinarstva Dejana Aleksića first appeared on BARinfo.

„Najsrdačnije vam čestitamo na uručenju ove počasne titule i radujemo se daljoj saradnji u korist mira, prosperiteta naroda, očuvanja i razvoja kulinarske tradicije kao jedne od komponenti njihove istorije i materijalne kulture, kao i jačanja odnosa sa regionalnim i međunarodnim profesionalnim zajednicama“, zapisao je u čestitki prof. Aleksiću, Vladimir Aleksejevič Jacenko – predsjednik Međunarodne akademije kulinarske umjetnosti.

U obrazloženju piše i da „Međunarodna akademija kulinarskog stvaralaštva nastoji da ostvari svoj cilj kroz edukaciju, demonstriranje profesionalizma članova, manifestacije, nagrade, iskustvo i izveštavanje o najnovijim trendovima i inovacijama u oblasti kulinarskog stvaralaštva“.  A kao zvanični predstavnik akademije, prof. Aleksić, ima priliku da svoje aktivnosti istakne međunarodnoj zajednici na stranicama njihovog sajta i časopisa.

„Veoma sam počastvovan ovim priznanjem i to iz više razloga. Najprije što dolazi sa ovako renomirane adrese, potom što izuzetno cijenim bogatu rusku kuhinju i njene osobenosti, a i obavezuje me činjenica da sam prvi sa prostora Crne Gore kome je dodijeljeno ovo priznanje. Kulinarstvo jeste umjetnost i velika ljubav, konstantna razmjena lijepog i dobrog“, kazao je za Radio Bar i Bar info prof. Dejan Aleksić, koji je nedavno obnovio licencu za internacionalnog gastronomskog sudiju.

The post Novo priznanje za vrhunskog majstora kulinarstva first appeared on BARinfo.

Uz to, učenik iz JUMŠ „Bratstvo-jedinstvo“, Vukašin Mirović iz Ulcinja, čiji je Aleksić mentor, osvojio je tri medalje: zlatnu za moderno nacionalno jelo, srebrnu za jelo od tijesta i bronzanu za jelo od piletine.

„Kao njegov profesor i mentor, posebno sam ponosan jer je bio među najmlađim učesnicima“, kazao je za Radio Bar i Bar Info Aleksić, koji je kao međunarodni sudija u kategoriji seniori dobio zlatnu medalju i plaketu.

Podsjetimo, Dejan Aleksić radi kao profesor kulinarstva i u Srednjoj Ekonomsko – ugostiteljskoj školi.

The post Aleksić uspješan na Gastro kupu first appeared on BARinfo.