Inspirisan životom i djelom narodnog heroja Čedomira Ljuba Čupića, simbola antifašizma, dostojanstva i rodoljublja, ovaj mjuzikl donosi priču o prkosu pred smrću, snazi ljudskog duha i težnji prema slobodi. Kroz sintezu istorijske drame, ratnog realizma i emotivne naracije o ljubavi, idealima i žrtvi, predstava vodi publiku u Crnu Goru tokom Drugog svjetskog rata. Ovaj projekat realizuje se u okviru obilježavanja 85 godina od Trinaestojulskog ustanka, podsjećajući na temeljne vrijednosti na kojima počiva savremeno društvo.

Direktorica JU Kulturni centar Bar, mr Aleksandra Nikezić, naglasila je tradicionalni i društveni aspekt ove međuinstitucionalne saradnje:

„Izuzetno mi je zadovoljstvo što ove godine, u okviru pozorišnog programa 39. Festivala ‘Barski ljetopis’, imamo priliku da publici predstavimo premijeru muzičke drame  ‘Osmijeh za Mariju Mihailovič’. Ova predstava je plod višegodišnje, tradicionalno uspješne međuinstitucionalne saradnje između Gradskog pozorišta Podgorica i Kulturnog centra Bar. Naše ustanove već godinama zajedničkim naporima i sinergijom stvaraju izuzetno vrijedne pozorišne produkcije koje traju i koje ostavljaju dubok trag u crnogorskoj kulturi.

Koprodukcija na ovom projektu ima višestruki značaj, ne samo u profesionalnom i umjetničkom smislu, već i u kontekstu društvene odgovornosti koju kao kulturni poslenici nosimo. Vjerujemo da će publika, osim neupitne dramske vrijednosti, visokih produkcionih standarda i profesionalnih performansi glumačkog ansambla, u ovoj predstavi prepoznati i snažnu poruku o antifašizmu, slobodi i dostojanstvu – pitanjima koja su i danas izuzetno aktuelna. Naša intencija je bila da kroz ovu saradnju ponudimo umjetničko djelo koje svakog pojedinca podstiče na promišljanje o univerzalnim idealima, te sigurna sam da će ovaj projekat zauzeti posebno mjesto u istoriji našeg festivala i u srcima publike.“

Zajedničku viziju i dublji, idejni kontekst ovog umjetničkog poduhvata dodatno osvjetljava i direktorica Gradskog pozorišta Podgorica, Sandra Vujović:

„Premijera muzičke drame ‘Osmijeh za Mariju Mihailovič’ još je jedna potvrda dugogodišnjeg i uspješnog partnerstva Gradskog pozorišta i naših dragih kolega iz Kulturnog centra Bar, institucija koje decenijama zajedno grade i jačaju pozorišni život Crne Gore. Posebnu simboliku nosi činjenica da ovu predstavu premijerno izvodimo u godini obilježavanja 85 godina od podizanja Trinaestojulskog ustanka, jednog od najsvjetlijih trenutaka naše antifašističke tradicije. Djelo Obrada Nenezića vraća nas vremenu u kojem su sloboda, dostojanstvo i ljudskost bili vrijednosti za koje se živjelo i umiralo. Ovo je priča o ljubavi, strasti, revoluciji i herojstvu, ali prije svega o velikoj ideji slobode koja nadilazi svakog pojedinca i pripada svima. Vjerujemo da će upravo zato ova predstava snažno odjeknuti kod publike i podsjetiti nas da su najvažnije vrijednosti uvijek one koje zajedno čuvamo i branimo.“

Autor i reditelj komada, istaknuti crnogorski stvaralac Obrad Nenezić, osvrnuo se na umjetničku koncepciju i viziju projekta:

„Muzička drama ‘Osmijeh za Mariju Mihailovič’ nije istorijska rekonstrukcija, već savremeno pozorišno promišljanje o čovjeku čiji su lik i djelo postali simbol slobode i antifašističke misli. Kroz fragmentalnu dramaturgiju i modernu teatarsku estetiku nastojali smo da ispričamo priču ne o tome kako je bilo, već kako je moglo biti, ostajući vjerni duhu Ljuba Čupića i generacije koja je vjerovala u slobodu bez obzira na vjeru, naciju ili različitosti. U vremenu kada se duhovi netrpeljivosti i podjela ponovo pojavljuju u novim oblicima, ova predstava želi da podsjeti na univerzalne vrijednosti humanosti, zajedništva i otpora svakom obliku fašizma. Vjerujem da će publika u ‘Osmijehu za Mariju Mihailovič’ prepoznati ne samo priču o prošlosti, već i snažnu poruku za sadašnjost i budućnost.“

Predstava je podržana na Konkursu Ministarstva kulture i medija za sufinansiranje projekata i programa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva za 2026. godinu – Pozorišna djelatnost.

Ova dramska produkcija postavlja se na scenu kao zaokruženo umjetničko djelo u kojem se prepliću autentični rukopis autorskog tima i izuzetna izvođačka energija glumačkog ansambla, sa namjerom da publici ponudi upečatljivu teatarsku formu prožetu porukama važnim za svakog pojedinca. Kompletan autorski tim čine scenograf Darko Musić, kostimografkinja Katarina Vukčević, koreografkinja Sanja Stupar, kompozitorka Slobodanka Dabović Đurić, dok je za korepeticiju zadužena Vjera Nikolić, a za dizajn svjetla Dražen Milić.

Uloge su povjerene talentovanom i renomiranom glumačkom ansamblu koji čine: Lazar Dragojević (Ljubo), Marija Đurić (Marija), Vukan Pejović (Rade), Milo Perović (Staša), Sejfo Seferović (Lujo), Omar Bajramspahić (Pukovnik/Jovo Džada), Simo Trebješanin (Pablo), Ivona Raković (Mrvica), Davor Dragojević (Sekretar), Zoran Dragićević (Bartolomeo) i Katarina Krek (Grofica/Mlađa/Starija/Belisima). Autorsku fotografiju projekta potpisuje Duško Miljanić.

Ulaznice za reprizno izvođenje predstave „Osmijeh za Mariju Mihailovič“ su u prodaji na biletarnici Doma kulture Bar, kao i putem zvaničnog sajta ustanove na adresi www.kulturnicentarbar.me.

The post Premijera muzičke drame Osmijeh za Mariju Mihailovič na 39. Barskom ljetopisu first appeared on BARinfo.

Recenzentkinja djela, književna kritičarka i književnica Dragana Erjavšek kazala je da je Zeković istinski romanopisac, “sa filmičnim u svom djelu, to je neka njegova magija”.

U paraleli književnog i muzičkog stvaralaštva Zekovića, Erjavšek je istakla da je na nedavnoj promociji knjige u Kotoru pominjala “Montenegro Jazz”, kultnu pjesmu grupe “Perper” čiji je Zeković osnivač.

 “Ovaj roman je u svakom smislu te riječi bluz, ‘Montenegro Blues’. Progovara o nekim stvarima o kojima  se generalno ćuti u Crnoj Gori, sviđa mi se što je to provukao kroz ljubavnu priču. Zeko u romanu vješto dozira sve elemente, u knjigu su tako ušli i šaneri, i student arhitekture, tu je scena u Koloseumu koja je potpuno nepovezana sa radnjom, ali, ona je tu da vas odmori od radnje, a potom, slijedi nešto što će emotivno da vas razlomi.

Za razliku od poezije koju vam Zeko dostavi haotično, koju morate da uređujete i sređujete, ova knjiga je bila suštinski završena. Bila sam sam fascinirana činjenicom da je dugo pisao, da je nastala mnogo prije ostalih knjiga koje je objavio. U stilskom smislu, Zeko je napravio divnu stvar, sva ova poglavlja su kratka, sve rečenice koje su jako važne su kratke, dinamika je takva da možete da pratite priču i da kreirate sliku. Tu su vrlo efektivne riječi koje vas tjeraju da se preispitujete dok čitate”, rekla je Erjavšek.

Ona je posebno istakla da su dva centralna lika romana “jako dobro izgrađeni”, akcentujući prije svih lik dona Simone.

“Tema romana je iseljeništvo sa jedne strane, i istorija. Istoričari koji pišu zvanične istorije, pišu o pobjednicima koji se šepure nekakvim istinama, a istinu treba tražiti u piscima, odnosno u književnim djelima. Iseljenici, oni koji su otišli odavde prije stotinjak godina, oni su neokaljani našim dnevnim problemima, očuvali su kulturu, očuvali su sjećanje i ono što mi je posebno drago – očuvali su jezik. Veoma sam zadovoljna što je Momčilo taj jezik unio u svoj roman.

Kad krenete od te neukaljanosti i razvijete je do današnjih dana, a priča romana se proteže sve do referenduma 2006, vidite koliko smo mi ovdje zaglibili sami sa sobom, i koliko čistoće se iz prošlosti sukobljava na tom društvenom planu”, kazala je, pored ostalog, Erjavšek. 

Prema njenim riječima, “Biblioteka ćutanja” je sigurno Zekovićeva najbolja, a vjerovatno i jedna od najboljih knjiga koje su kod nas objavljene u proteklih godinu i po, ”nadam se da će jednog dana po njoj biti snimljen film”.

Drugi recenzent romana, dramaturg Obrad Nenezić svoj doživljaj knjige izrazio je kroz poetizovani esej koji je privukao posebnu pažnju publike:

 “Ništa ne ćuti kao knjiga, a ništa nije glasno kao njene riječi.

Biblioteka ćutanja ne smije da ćuti iako su knjige odavno eksponati,

a riječi su samo kustosi i turistički vodiči.

Ovdje je zapisana mala istorija o ljubavi, ali,

velika istina o stradanju kako čovjeka, tako i emocija.

Jer, ko piše – zlo misli svakom zlu.

Tvoju lijepu čitanku ljubavi i istorije

zatvaram tvojom poezijom a ne prozom, koja glasi:

‘Opterećujuće je uzimati člansku kartu za ulaz u biblioteku tuđeg ćutanja’.

Zato – zaćutimo!”, naveo je, pored ostalog, u svojoj poemi Nenezić.

Zeković je istakao da je ovo djelo pisao od decembra 2019, pa sve do pred početak epidemije koronavirusa.

“Jednostavno, u to vrijeme nisam mogao da spavam,  samo je trebalo da nešto istovaram – gomile slova, gomile nota,  u tih 76 dana. Napisao sam prvo ‘Biblioteku ćutanja’, istovremeno sam pisao poeziju, svakodnevno. Kad sam završio ovaj roman koji me je razvalio emotivno, trebala mi je opuštajuća varijanta i tako je nastala ‘Lavanda’ koja mi je bila simpatična, pa sam nju kasnije prvu objavio, u međuvremenu su izlazile pjesma za pjesmom, tri knjige poezije, bukvalno mi je tih 76 dana prošlo u neprekidnom stvaranju”, rekao je Zeković.

Za svoju knjigu, čija se radnja dešava u Italiji i u Crnoj Gori, rekao je da “možda neće promijeniti svijet, ali, ako vas natjera da zastanete kod neke rečenice, da zaustavite korak, već je učinjela svoje”. 

Zeković se zahvalio na stalnoj podršci i gostoprimstvu Kulturnom centru Bar, direktorici Aleksandri Grabež i upravniku galerije Milunu Lutovcu, “promocije i drugi događaji u kojima učestvujem u Baru su uvijek nešto posebno”. 

Odlomke iz romana govorili su glumci Jelena Nenezić i Milo Perović.

The post Promovisana Biblioteka ćutanja – roman Momčila Zekovića Zeka first appeared on BARinfo.

Autor komada je crnogorski pisac i dramaturg, urednik dramskog programa KIC-a Obrad Nenezić, koji je pisao poeziju za “Džentlmena”, a potpisuje i režiju. Kompozitorka i izvođač je Slobodanka Bobana Dabović Đurić, uloga je povjerena Jovanu Daboviću, a projekat je nastao u koprodukciji KIC-a “Budo Tomović” i Kulturnog centra Bar.

Nakon dva izvođenja u Podgorici, performans je sinoć imao premijeru na Ljetnjoj sceni Starog Bara.

Saradnja Obrada Nenezića i Jovana Dabovića godinama je poznata crnogorskoj publici nakon više zajedničkih projekata. Počela je 2016. godine predstavom “Sveti i prokleti”, nastavila se preko “Palasture” i “Kontraevolucije”, a sada je stvorila i “Džentlmena”. Ovoga puta pridružila im se i uspješna kompozitorka Bobana Dabović Đurić, o kojoj Nenezić i Dabović imaju isključivo riječi hvale.

Na pitanje kako je bilo učestvovati u stvaranju performansa do sada nepoznatog crnogorskoj sceni, Jovan Dabović kaže da je, s obzirom da voli i poeziju i muziku “moralo ispasti dobro”. Sam proces rada bio je zahtjevan.

“Veliki je rad i uloženi trud prethodio izlasku pred publiku. Sada nije teško stati na scenu, ali jeste naporno. Trenutno se osjećam prazno, iscrpljeno, ali mi nije teško”, kazao je za Radio Bar i Bar Info nakom barske premijere.

Objašnjava da su reditelj i on ovaj antikabare pripremili još prije tri godine, u vremenu kada je počela pandemija.

“Tada je to više ‘vuklo’ na kabare, nego na antikabare, jer su bili neki šlageri, šansone 60-tih i 70- tih sa Balkana. Nije to bio autorski projekat kao što je sada. Pjesme i poezija su sada Obradovo djelo, kompozicije i aranžmani su Bobanini, a moje su interpretacija i igra. Obradova poezija je predivna i lijepa je meni da je govorim. Osjećam je, prije svega zato što mi je bliska, što su to emocije koje dijelimo sa svojim partnerima, ukućanima, svijetom, samim sobom, kučetom, livadom…, svime što nas okružuje. To su emocije koje svi imamo, a nepravedno su potisnute. Nemamo vremena da se njima bavimo, jer smo posvećeni drugim stvarima”, kaže Dabović.

Mladi umjetnik ističe da obožava scenu u Starom Baru jer “ona svemu da posebnu notu koja je ‘molska’”. Govoreći o budućem životu komada, Dabović kaže da će se “Džentlmen” svidjeti, i da će ga na pravi način doživjeti, isključivo oni koji vole poeziju.

“Ne može ovo svakome da se svidi. Nema ljutnje- poeziju ili voliš ili ne, razumiješ je ili ne”, zaključuje on.

Kostime za antikabare “Džentlmen” je radila Vera Šoškić, ton Vladan Pićurić, svjetlo Dražen Milić, a scenografiju potpisuje Darko Musić.

The post Jedan džentlmen, jedna žena, mnogo ljubavi i poezija first appeared on BARinfo.

Govoreći o antikabareu kao novoj scenskoj formi i novom načinu pozorišnog izraza, Nenezić da „ovo jeste nova forma, ali se, ustvari, radi o staroj formi“.

„Kabare, kao žanr je nastao kao odgovor na avangardu koja je razrušila neke poetske navike koje je imalo tadašnje klasično pozorište i onda je samim tim takvo novo avagardno pozorište izgubilo i publiku. Pojavom  avangarde početkom prošlog vijeka, neki umjetnici su pokrenuli kabare -spoj poezije i muzike, da bi vratili poetiku i publiku. U tome su uspjeli sve do trenutka kada su osjetili da je to uspješno i komercijalno i onda su krenuli u fazu u kojoj mi danas kabare prepoznajemo kao komercijalno pozorište. Ovaj performans je nešto potpuno suprotno takvom komercijalnom pozorištu. Dakle, vratio sam se korijenima kabarea“, objašnjava Nenezić.

Ideja, odnosno želja da na ovaj način spoji muziku, poeziju, recitaciju, postojala je od kada se umjetnik profesionalno bavi stvaralaštvom, pisanjem poezije i radom u pozorištu, a to je više od 20 godina.

„Trebale su da se slože neke  kocke, a to se desilo kada sam upoznao divnog interpretatora poezije, glumca Jovana Dabovića, koga barska publika dobro zna kroz projekte koji su ranije rađeni u saradnji sa Kulturnim centrom. Tu je i mlada kompozitorka Bobana Dabović Đurić. Kada smo se pronašli, ostalo je da nađemo producente, što se dogodilo spojem odličnih producenata, KIC-a ‘Budo Tomović’ i Kulturnog centra Bar, sa kojim dugi niz godina uspješno sarađujem“, navodi naš sagovornik.

Saradnja Kulturnog centra Bar i Nenezića datira još od 2013. godine, kada je u koprodukciji barskog Kulturnog centra i Barskog ljetopisa napisao tekst za komediju „Taštinarije“. Potom je 2016. pisao tekst i radio režiju za predstavu „Sveti i prokleti“ po legendi o Vladimiru i Kosari, a prošle godine tekst, režiju i scenario za predstavu „Palastura-prva dama“.

Nenezić posebno ističe predstavu „Sveti i prokleti“, koja je, kako kaže, rađena po najljepšoj južnoslovenskoj legendi o Vladimiru i Kosari. Ona je po mišljenju Nenezića puno toga donijela i njemu i njegovim saradnicima.

„Bar je obilježio i moju i njihovu karijeru. Postoji neka veza između nas koja nas stalno tjera na saradnju… Poslednji projekat, o kome danas govorimo, je mali. Kao urednik dramskog programa u KIC-u ‘Budo Tomović’ fokusiran sam na male forme zbog malog budžeta. Moji saradnici i ja želimo da umrežimo Centre za kulturu u Crnoj Gori, jer mi nijesmo pozorište, nemamo stalnu scenu, ali mislim da postoji šansa za saradnju kako bi se napravila jedna ozbiljna priča“, optimističan je Nenezić.

Poetsko muzički performans antikabare „Džentlmen“ premijerno je izveden polovinom prošlog mjeseca u Podgorici. Reakcija publike bila je više nego dobra.

„Ta moja višegodišnja želja i rad koji je trajao četiri-pet mjeseci, vrlo ozbiljan rad (spoj muzike, poezije, glume, ineterpretacije), izazvao je ono što smo i očekivali i potajno se nadali. A to je da publika izlazi iz sale sa divnim osjećanjima ili kako je jedna novinarka kazala, citiram njene impresije ‘bilo je i suza i zamišljenosti, ali i nekih osmjeha i sreće što se napokon u pozorištu gleda i sluša poezija’“, kazao je Nenezić.  

Na kraju je autor performansa antikabare „Džentlemen“ pozvao ljubitelje istinske umjetnosti da dođu na premijeru, da makar nakratko  naprave otklon od presije koju nam diktira i politička i druga stvarnost, kao i sve blagodeti današnjeg vremena – društvene mreže i internet,  jer postoji i nešto drugo, mimo toga.

Glavna uloga u ovom performansu je povjerena glumcu Jovanu Daboviću , Slobodanka Bobana Dabović Đurić je kompozitor i izvođač, kostime je radila Vera Šoškić, a scenografiju Darko Musić.

Premijera muzičko – poetskog performansa antikabare „Džentlmen“, na programu je večeras, na Ljetnjoj sceni Starog grada Bara, u 21 sat.

The post Premijera poetsko – muzičkog performansa antikabare “Džentlmen” first appeared on BARinfo.

Riječ je o posebnoj i rijetko viđenoj formi koja je naišla na veoma pozitivne reakcije podgoričke publike, koja je sa velikom pažnjom pratila performans do samog kraja. Sjajan spoj muzike, recitacije i poezije upotpunjen zvucima klavira dominantno ostavlja utisak autentične i nesvakidašnje scenske forme i pozorišnog izraza koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Režiju i poeziju potpisuje pisac i dramaturg Obrad Nenezić, uloga je povjerena glumcu Jovanu Daboviću, a kompozitor i izvođač je Slobodanka Bobana Dabović Đurić. Kostime je radila Vera Šoškić, a scenografiju Darko Musić.

“Ako danas kabare poznajemo kao žanr koji želi da zabavi publiku, onda je antikabare ‘Džentlmen’ sušta suprotnost tome. Možda najbliža namjera antikabarea je u počecima kabarea kad se razvio kao alternativni pravac da bukvalno sačuva poetiku, a samim tim i publiku, od pozorišnog vatrometa koji se događao još od stidne pa nadobudne pojave avangarde, koja je poput poplave nosila sve pred sobom, pa i one svoje potporne stubove, bez kojih je bila obesmišljena, a to su poetika i publika. Sačuvati poetiku i publiku je i naš cilj. Pogotovo danas kad nas podsredstvom masovnih medija i društvenih mreža ubjeđuju da smo na rubu apokalipse, čas one apsurdne da ćemo umrijeti od dosade i nekreativnosti, a potom one sramotne da se i dalje ubijaju djeca zarad osvajanja teritorija ili opstanka neke, svakako, prolazne vlasti. U svakom slučaju ni jedno ni drugo nije tačno, ali je komično i još gore tragično, jer ljudi umiru, a umjetnost će preživjeti. Antikabare ‘Džentlmen’ nije stvoren da se nameće. Neće riješiti nijedan veliki problem, kako u geopolitici i društvu, tako ni autorima, ali je priuštio nezaboravan proces – mjesece i mjesece neprestanog rada na poeziji i muzici, za koje su vrijeme autori shvatili da ne samo da postoji prostor za čistu poetiku, već da taj prostor nikad nije bio ni upitan, jer taj prostor je sam čovjek, a kad, koliko i hoće li uopšte zakoračiti u tu svoju bezgraničnost to je na njemu samom.

Antikabare ‘Džentlmen’ ima svoju dramsku formu i strukturu, ali ona je sekundarna u odnosu na impresiju koju izaziva spoj poezije i muzike. Muzike, koja opet, prati poeziju i umjesto da je kroti, ona joj daje slobodu koja je ograničena jedino vremenskim izvođenjem, ali ostaje kao utisak, ili otisak poput tetovaže u gledaočevoj percepciji i recepciji. Tetovaže koja se ne briše. Koja nije modni detalj. Ni broj. Ni pripadnost… Već određenost i trajanje. Što je svrha svake umjetnosti.

‘Džentlmen’ se obraća jednoj, imaginarnoj ženi, koja je njegov ‘Crno-bijeli svijet’, ‘Neizdrž’, ‘Gospod, ali ne i Bog’… Njegov ‘Centar svijeta’, ali ne samo kao žena, već personifikacija života, sa svim njegovim vrlinama i manama, izazovima i nedaćama, radostima i ljepotama…. Odnosno, ‘Džentlmen’ će nam interpretirati i ispjevati čitavu ‘Istoriju njihove bolesti’ u kojoj je ljubav uzrok i posljedica za sve motive od kojih se živi i od kojih se, napokon, i umire”, kaže pisac i dramaturg Obrad Nenezić.

The post Antikabare Džentlmen 7. jula premijerno na Ljetnjoj sceni Starog Bara first appeared on BARinfo.

„Palastura – prva dama“ je savremena porodična i građanska duhovita drama, ali i komedija situacije i karaktera, koja prati tok tri bračna, odnosno ljubavna para u „raljama života“ i politike. U tom bezvremenom hronotopu, isplivaće sve loše i dobre osobine, navike i ambicije junaka predstave, kako bi se dočepali trona kroz vlast. A na vlast niko nije imun, kaže jedna narodna izreka. Kroz tragični podtekst, koji oslikava mračni, a nadasve duhoviti sumrak sistema vrijednosti, oslikava se egzistencijalni, socijalni i spiritualni paradoks koji živimo. No, taj paradoks su sami Nenezićevi junaci izabrali, tako da im niko nije kriv osim njih samih.

“’Palastura’ sve duguje komediografskim precima iz pera: Plautta, Gogolja, Molijera, Sterije, Nušića… Ona je zahvalana potomkinja, prije svega. A komedija nikad nije patila od originalnosti, već od novog čitanja. Zato je ‘Palastura’” naša priča. A univerzalna… jer se tiče običnih ljudi, koji su manje-više slični na svim meridijanima. I žive iste probleme i blagodeti.  Komedija ne podliježe širokom i sveobuhvatnom dijapazonu dramske percepcije i recepcije, osim – katarzi, dobrom raspoloženju i osvješćenju, jer likovi komedije i dobri i loši kažu ono što mi, gledaoci, ili ne smijemo ili nemamo mogućnost da kažemo. Samim tim je komedija prokleta i sveta. I mnogo puta strpljiva, staložena i ‘pametna’, jer se kritičari i kritizeri najprije, i na njeno zadovoljstvo, najradije okliznu o nju. Ona je uslovljena ograničenim brojem motiva, za razliku od ostalih dramskih žanrova, koji u sebi trpe komediju, no komedija ne trpi njih, ali uvijek mora da bude tačna i izdržljiva, do vječnosti. Komedija ima samo jedan (rješiv) problem, a to je da bude tačna. Funkcionalna. Da bude komična, a ‘Palastura’ to jeste. ‘Palastura’ ne navija ni za jednu ‘stranu svijet’, pogotovo ne za  manipulaciju. Iako je komedija u suštini i sama manipulacija. Manipulacija suštine i taštine. Manipuliše stavovima publike i aktera. Nauka i laika. A to znači da granice nema. Nebo je granica…”, kazao je o predstavi njen reditelj, Obrad Nenezić.

U predstavi, koja je premijerno izvedena u prvoj polovini avgusta prošle godine, na Ljetnjoj sceni Doma kulture, igraju Elizabeta Đorevska, Duško Radović, Jelena Rahmanjinova, Andrijana Simović, Jovan Dabović, Filip Đuretić i Dragiša Simović. Scenografija i kostimi su djelo Darka Musića, a muzika Nedjeljka Pejovića. Za scenski govor je bila zadužena dr Dijana Marojević, asistent režije je Milan Vujović, izvršni producent Dragiša Simović. Predstava je realizovana u produkciji Kulturnog centra, dok je njen pokrovitelj Đorđije Pavićević.

The post Palastura – prva dama na mini turneji po Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Obrad Nenezić je diplomirao dramaturgiju na Akademiji umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Siniše Kovačevića. Doktorand je Teorije dramskih umjetnosti, kulture i medija. Scenarista je nekoliko dugometražnih filmova, reditelj i pisac teksta za više pozorišnih predstava, pisac romana, poezije, istorijskih drama…

 RB/BI: Kakvi su Vaši utisci nakon premijere, koliko ste zadovoljni radom glumačke ekipe, onim što su pokazali i reakcijama publike?

Nenezić: Poslije 30 dana intenzivnog rada osjećam umor, ali sam ekipom bio zadovoljan i tokom proba. Interno smo se šalili da već poslije desetak dana rada možemo da izađemo pred publiku. Nisam ni sumnjao u njih, jer se radi o ozbiljnoj glumačkoj postavi, prvenstveno Elizabeta Đorevska i Duško Radović, Jovan Dabović, Filip Đuretić, te glumci iz Bara, Dragiša i Ana Simović, kao i najmlađa Jelena Rahmanjinova, koja je imala prvi nastup na sceni poslije diplomiranja. Ovim putem joj baš od srca čestitam, jer je odlično iznijela ulogu i opravdala povjerenje. Publika, a bilo je ovdje oko 600 ljudi, sve je rekla svojim aplauzima i nagradila rad.

RB/BI: Više puta ste rekli da je “Palastura” nalik na Sterijinu “Pokondirenu tikvu”  i Nušićevu  “Gospođu ministarku”. Ipak, ona donosi i nešto novo, osim Vašeg jedinstvenog stila i  prepoznatljivih dramaturških i duhovitih elemenata, i kopču sa savremenošću, jer precizno i jasno preslikava našu društvenu i političku zbilju poslednjih decenija, govori o bračnim odnosima… Koliko je ona kritika, a znamo da pozorište ima i tu snažnu funkciju društvene angažovanosti, naše stvarnosti i kakav je Vaš odnos prema tome?

Nenezić: Naravno da jeste kritika, komedije koje radim ne zovem komedijama nego duhovitim dramama, zbog podteksta koji je mučan i gorak. Često mi se dešava da ljudi kada odu sa premijere, šalju poruke da je predstava duhovita, da im je bilo lijepo tokom izvedbe, a da poslije dolazi ta mučnina. Komedije se i rade zbog toga da se skrene pažnja na neke, da budem vaspitan, pa kažem, nelijepe stvari. Što se tiče komedije, tu su ograničeni motivi. Dakle, u pravu ste, rekao sam da je “Palastura” daleka potomkinja “Gospođe ministarke”, kao što je “Ministarka”  potomkinja “Pokondirene tikve”, a Sterijine komedije, kao što znamo iz istorije teatra, su proizašle iz Plauta i Molijera. U teoriji komedije ne radi se o dramskom problemu, nego neistraženosti komike, odnosno smijeha i duhovitosti, dakle, ponavljaju se motivi. Vrlo je malo originalnih komedija, i komedija nikada nije patila od originalnosti, ali je uvijek patila od “novih čitanja”. To je ono što ste rekli, da i u ovom komadu prepoznajemo Crnu Goru, Bar ili moj Nikšić, na kraju, cijeli region.

RB/BI: Radili ste već u Baru- obradili ste najpoznatiju istorijsku i ljubavnu priču sa ovih prostora o Vladimiru i Kosari- “Sveti i prokleti”, prije toga ” Taštinarije”, za vrijeme korone napisali ste fantastičan antifašistički roman inspirisan “Crvenim košuljama”, odnosno događajem iz Drugog svjetskog rata na Belvederu… Očito su Bar i njegova istorija inspirativni za Vas. Zbog čega?

Nenezić: Zahvaljujući, prije svega, ljudima. Moja saradnja sa Vašim gradom počela je još kada je na čelu Kulturnog centra bio Ćazim Nikezić, pa sa Dragišom Simovićem, a sada je nastavljena sa Erolom, Milijom…  To je jedna ekipa sa kojom radim već godinama. Antifašistički roman koji ste pomenuli “Deset za jednog” je , u stvari, bio planiran za barsku pozorišnu scenu, međutim kada sam napisao sinopsis, djelovao je vrlo brutalno. Shvatili smo da to nije priča za ljeto, i tako smo došli do “Palasture”.

RB/BI: Da li je moguće roman “Deset za jednog” postaviti na scenu, ili bi možda bolje izgledao kao filmska ekranizacija, jer priča, zaista, djeluje filmski..

Nenezić: U pravu ste, djeluje tako, jer kada romaneskno radim, tako i pišem u romanu. Međutim, srž je dramska, kao, na primjer “Zločin i kazna”-  kada iz tog romana “iščupamo” tridesetak stranica, onda je to drama koja se radi, sve ostalo je romaneskno, opisno, lirsko ili psihološko. Kada bi roman “Deset za jednog”, tu tragičnu priču o mladim ljudima koji su izginuli na Belvederu, obradili i postavili na scenu, onda bih tako radio.

RB/BI: Dakle, osim ljudi, za Bar Vas vezuje i naša zanimljiva istorija i kulturno- istorijska baština?

Nenezić: Da, svi ti ljudi koje sam pomenuo i neke koje, možda nisam, vremenom su postali moji prijatelji. Drago mi je da je moj prvi saradnik na ovoj predstavi, kao asistent režije, bio Milan Vujović, čije smo Priče III dio, promovisali prije par dana ispred Dvorca. Poslije njihovih poziva, počeo sam da istražujem barsku istoriju, iščitavam, i to je ozbiljan proces. Ljudi i energija ovog grada mi veoma odgovaraju, iskreno, Bar mi najviše liči na moj Nikšić. Volim tu neku širinu, koju posjeduje i  Nikšić.

RB/BI: Da se vratimo predstavi ” Palastura”. Ekipu ste bazirali na iskusnim glumcima, ali tu je i odlična mlađa postava, takođe, noseći dio predstave su i barske snage- pomenuli ste novinara i pisca Milana Vujovića, kao asistenta režije, izvršni producent i glumac u komadu bio je doajen barskog glumišta Dragiša Simović, dvije uloge sjajno su iznijele takođe, dvije Baranke, Andrijana Simović i Jelena Rahmanjinova. Koliko Bar ima potencijala za razvijanje pozorišta?

Nenezić: Sve više… Bar, prije svega ima infrastrukturu, ovu scenu, koja je ljetnji bioskop, scenu u Starom gradu, koja se renovira i koja je izvanredna… Najbitnije je da se stvore uslovi, a ljudi su nesumnjivo tu. Ana je članica Užičkog pozorišta, Jelena, koja je diplomirala u klasi Ljiljane Blagojević, tek dolazi. Ranije sam sarađivao i sa drugim glumcima. Sve to je zavidan potencijal. Bar treba da se razvija i kulturno i turistički, i poveže u tom smislu. Vidim da se sve više radi na tome i to je dobro. Prije par dana je završen Barski ljetopis, koji je imao odličnih programa. Uvijek treba podržati kreativne ljude.

Obrad Nenezić radi kao urednik dramskog programa u KIC- u ” Budo Tomović”, u Podgorici. U narednom periodu fokusiraće se na njegovo unapređenje, a do kraja godine publika bi trebalo da vidi  i njegov novi autorski projekat- duo dramu.

The post VIDEO: Palastura večeras ponovo pred barskom publikom first appeared on BARinfo.

Odličan tekst, režija i odabir glumaca, obećavaju uživanje publike u komediji sa uvijek aktuelnom tematikom – o našim karakterima, naravima, željom za vlašću, materijalnim dostignućima, ali i onima kojih, na sreću,takođe, uvijek ima – odanih pravim vrijednostima i etičkim principima.

“Korona mi je pružila mogućnost da duže radim na tekstu i pripremi predstave, dorađivao sam je i osavremenjivao, i mislim da je na kraju ispala dobro. U svakom slučaju, publika će produkt vidjeti 9. avgusta na premijeri. Komedija je uvijek aktuelna, jer ako nije aktuelna, onda nije ni duhovita, niti smiješna. Već sam puno puta rekao da je ‘Palastura’ daleka potomkinja ‘Pokondirene tikve’ ili Nušićeve ‘Gospođe ministarke’”, kazao je za Radio Bar i Bar Info, nakon današnje press-konferencije, scenarista i reditelj, Obrad Nenezić.

Asistent režije, novinar i pisac Milan Vujović, objasnio je da je radnja komedije smještena u Baru, ali da se isto tako mogla dešavati u bilo kojem drugom primorskom mjestu, zbog školjke – palasture, uzete kao motiv .

“Palastura je duhovita priča o našim naravima, bjesomučnoj želji za novcem i vlašću. Ovo je druga predstava koju ova ekipa, u nešto izmijenjenom sastavu, radi u produkciji Kulturnog centra Bar i pod pokroviteljstvom Đorđija Pavićevića. Nadam se da ćemo za dvije, tri godine, a možda već i idućeg ljeta raditi na novom projektu, i veoma mi je drago što sam ponovo član ovako divne ekipe”, istakao je Vujović.

Glavna uloga povjerena je odličnoj Elizabeti Đorevskoj, koja naglašava da je Obrad Nenezić napisao slojevitu priču koja je fantastična prilika za jednu glumicu.

“Zaista jeste fenomenalna prilika, jer uloga jeste zahtjevna i teška, ali zato i čarobna. Sve to što je Obrad stavio u tekst za ovaj lik, savladati, osvojiti, čini da se osjećate nekako nadmoćno, a sve te transformacije imaće publika priliku da vidi na premijeri i narednim izvođenjima. Osim tih asocijacija na Ibzena, kako reče Obrad Nenezić, ‘Pokondirenu tikvu’ ili ‘Gospođu ministarku’, predstava otkriva mnogo o bračnim odnosima i mnogim drugim relacijama. Svega ima u ovom komadu, mislim da smo fantastično radili i u rekordnom roku, za gotovo dvadesetak dana, napravili predstavu, što potvrđuje da je Obrad Nenezić bio u potpunosti spreman, a mi smo se samo ubacili u kolosjek. Uživala sam, iako je bilo teško, nadam se da će i za publiku ovo biti pravi ugođaj, i da će nam Barani nanovo ukazati povjerenje”, kazala je glumica Elizabeta Đorevska.

Ona je prije čak dvadeset i pet godina igrala u Baru, u predstavi “Cigani lete u nebo”, a još jedan izvanredan srpski i jugoslovenski glumac kojeg su Barani prije dvije godine imali zadovoljstvo da gledaju u “Balkanskoj carici”, Duško Radović, nosi glavnu mušku rolu.

“Uvijek je podjela u pozorišnoj predstavi sedamdeset posto posla, a mislim da je u ovom slučaju bila čak devedeset posto, i ja sam veoma zadovoljan što moju suprugu u komadu igra Elizabeta Đorevska. Ne znam ni jednu drugu glumicu koja bi ovu ulogu donijela tako uspješno i tako dobro”, kazao je Radović, koji u “Palasturi” glumi naučnog radnika – biologa, koji je čitav život posvetio nauci i ne uklapa se u savremeno vrijeme koje je na površinu izbacilo druge vrijednosti.

Glumci, Filip Đuretić, Jovan Dabović i Andrijana Simović, istakli su da je rad na predstavi pratila odlična saradnja i energija između svih članova ekipe.

Izvršni producent, koji i glumi u predstavi, Dragiša Simović, smatra da je i ova predstava pokazala da Baru fali pozorište.

“Ako se vratimo godinu unazad, u vrijeme koje je ‘pojela’ korona, pa još dalje, kada smo radili ‘Balkansku caricu’, ‘Svete i proklete’, ‘Taštinarije’, i osvrnemo se na sve te odlične i druge predstave, zar to nije dovoljno da se neko iz institucija zapita treba li Baru pozorište. Jer, nije dovoljno da se sve svodi na entuzijazam pojedinaca i podršku pokrovitelja kulture. Siguran sam da uz Đorđija Pavićevića, ima još privrednika koji bi podržali ovakve projekte, ali pozorište se mora institucionalno zaokružiti”, poručuje doajen barskog glumišta Dragiša Simović, koji je istakao da je veoma srećan što je ekipa bila kompaktna i izvanredno radila u otežavajućim okolnostima i veoma toplim i sparnim danima.

Obrad Nenezić, koji nakon izvanrednih predstava “Taštinarije” i “Sveti i prokleti”, treći put radi u Baru, zahvalio se pokroviteljima i ljubiteljima pozorišta koji su podržali nastanak “Palasture”.

“Hvala Kulturnom centru Bar, izvršnom producentu Dragiši Simoviću i Đorđiju Pavićeviću, jer potvrđuju da još uvijek postoje ljudi koji vjeruju u pozorište, koje odavno nije masovni medij”, kazao je Nenezić, zahvalivši se glumačkoj ekipi, u kojoj su, kako je naveo, od velikih jugoslovenskih glumaca starije generacije, preko srednje, do najmlađih talenata, glumaca koji su tek završili Akademiju. Radi se o Jeleni Rahmanjinovoj, kojoj je ovo prva uloga, scenografija i kostimi djelo su Darka Musića, na scenskom govoru radila je dr Dijana Marojević, a originalnu muziku i izbor potpisuje Nedjeljko Pejović.

The post VIDEO: Premijera predstave Palastura – prva dama Obrada Nenezića 9. avgusta, na Ljetnjoj pozornici first appeared on BARinfo.

„Palastura“ je savremena porodična i građanska duhovita drama, ali i komedija situacije i karaktera, koja prati tok tri bračna, odnosno ljubavna para u „raljama života“ i politike. U tom bezvremenom hronotopu, isplivaće sve loše i dobre osobine, navike i ambicije junaka predstave, kako bi se dočepali trona kroz vlast. A na vlast niko nije imun, kaže jedna narodna izreka. Kroz tragični podtekst, koji oslikava mračni, a nadasve duhoviti sumrak sistema vrijednosti, oslikava se egzistencijalni, socijalni i spiritualni paradoks koji živimo. No, taj paradoks su sami  Nenezićevi junaci izabrali, tako da im niko nije kriv osim njih samih.

Obrad Nenezić kaže da je komedija možda najžilaviji žanr.

„Komedija ne podliježe širokom i sveobuhvatnom dijapazonu dramske percepcije i recepcije, osim – katarzi, dobrom raspoloženju i osvješćenju, jer likovi komedije i dobri i loši kažu ono što mi, gledaoci, ili ne smijemo ili nemamo mogućnost da kažemo. Samim tim je komedija prokleta i sveta. I mnogo puta strpljiva, staložena i ‘pametna’, jer se kritičari i kritizeri najprije, i na njeno zadovoljstvo, najradije okliznu o nju. Ona je uslovljena ograničenim brojem motiva, za razliku od ostalih dramskih žanrova, koji u sebi trpe komediju, no komedija ne trpi njih, ali uvijek mora da bude tačna i izdržljiva, do vječnosti. Komedija ima samo jedan (rješiv) problem, a to je da bude tačna. Funkcionalna. Da bude komična, a ‘Palastura’ to jeste. ‘Palastura’ ne navija ni za jednu ‘stranu svijet’, pogotovo ne za  manipulaciju. Iako je komedija u suštini i sama manipulacija. Manipulacija suštine i taštine. Manipuliše stavovima publike i aktera. Nauka i laika. A to znači da granice nema. Nebo je granica….“

Nenezić veli da većina komedija, u istoriji teatra, ima pretka u nekim davnim komedijama, pa je tako „Palastura“ daleka potomkinja Nušićeve „Gospođe ministarke“, na isti način kao što je „ministarka“  nasljednica Sterijine „Pokondirene tikve“, a Sterijino pozorje ima korijene u Plautovim, Molijerovim i Gogoljevim djelima…

„U svim tim komedijama, pa i u ‘Palasturi’ likovi su opčinjeni  fenomenom vlasti i ‘moralom porokа’. Takođe, ne treba isključiti ni Ibzenovog ‘Državnog neprijateljа’, ali bi se u tom slučaju ‘Palasturа’ zvala ‘Državni prijatelj’ jer naši junaci ‘vjeruju’ kako čine sve da poprave savremenog čovjeka i savremeno društvo, na jedan nespretan, ali simpatičan način, što i jeste srž ove komedije. a to košta… i duhovno i materijalno, jer svaki veći rad na većoj promjeni znači više novca i više zarade… no, i više gubitka u svakom smislu.

Koliko se trudim da moja djela budu puna politike, toliko se trudim da je moj život ignoriše, jer politika jede spokoj, savjest i što je najvažnije zdravo rasuđivanje. Politika je virus, koji nikad ne napušta naše svjesno i nesvjesno i s vremena na vrijeme se aktivira. Za tu aktivaciju moraju da postoje uslovi, a u Crnoj Gori su uvijek idealni. Crna Gora je pod neprolaznom političkom epidemijom. Pa, ako ni zbog čega drugo, dužni smo potomcima ostaviti jedan duhoviti, satirični i komediografski osvrt na vrijeme koje smo preživljavali, ali bukvalno preživljavali, duhovno i materijalno. Vrijeme koje je jedino dobro za stvaranje umjetnosti, prije svega komedije, jer motiva i građe ne fali”, zaključuje Obrad Nenezić, reditelj predstave “Palastura”, čija se premijera očekuje 9. avgusta, na Ljetnjoj sceni Kulturnog centra na Topolici, u 21 čas.

The post Palastura pred Baranima 9. avgusta first appeared on BARinfo.

“Istorijskom fikcijom pokušao sam da razbijem crno- bijeli svijet Drugog svjetskog rata. U romanu se ne bavim visokom politikom i velikim bitkama, već jednim zločinom za koji me inspirisao upravo taj događaj na Belvederu. Zato je radnja romana smještena u Baru. Napisao sam izmišljenu priču koja nije manja dramatična od tog događaja, koji sam dobro izučio, jer sam više godina pisao scenario. Na taj način želio sam da pomognem manifestaciju “Crvene košulje”, ali i podsjetim na žrtve fašističke pošasti”, kazao je Obrad Nenezić, koji je objasnio da se jedna radnja dešava uoči i na dan Trinaestojulskog ustanka, dok je druga, paralelna, smještena u današnje vrijeme, političke, ekonomske i zdravstvene krize.

“Razmišljajući o pristupu osjetljivim stvarima kao što je crnogorski pluralizam koji tinja od 1918. godine, a pukao je kao čir tokom Drugog svjetskog rata, pri čemu smo svjedoci da opet gnoji poslednjih decenija, odlučio sam da narator bude stranac, samim tim objektivan prema svim stranama u Crnoj Gori koji svoju istinu smatraju jedinom istinom, a onog koji ne ne misli kao on, ne smatraju čovjekom sa imenom, prezimenom i identitetom, već nižom vrstom. Zato roman ističe da je istina konstanta, a ne incident, zato je tiha, dok laž galami. Ona laž koja dijeli čak i antifašizam”, kazao je Nenezić.

Novim romanom, zapisao je, između ostalog recenzent mr Goran Radojičić, Obrad Nenezić stvara vezu između savremenog trenutka i Drugog svjetskog rata, kao i vezu između kultura, vjera i uopošte, pogleda na svijet.

Izvanrednu dramaturšku priču Obrada Nenezića, pisanu osobenim stilom kao dnevnički zapis, sa primjesama psihološkog, ali i detektivskog romana, svakog petka od 21 sat, kao audio roman u nastavcima, možete slušati na talasima Radio Bara. Segmenti romana, u trajanju oko 60 minuta, biće reprizirani utorkom u istom terminu.

Obrad Nenezić je diplomirani dramaturg, doktorand Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, scenarista filmova “Balkanska braća” i “As pik” (ostvarenja koje je bilo prvi crnogorski predstavnik za Oskara). Autor je brojnih dramskih tekstova i pozorišnih predstava, između ostalih i “Sveti i prokleti”, odlične predstave nastale u Baru, u produkciji Barskog ljetopisa. Objavio je nekoliko romana i knjiga poezije.

The post Novi roman Obrada Nenezića Deset za jednog na talasima Radio Bara first appeared on BARinfo.