Staze uspjeha Stanke Vukčević zacrtane su rano – daleke 1975. godine proglašena je za najboljeg srednjoškolca u Crnoj Gori, iste godine dobila je Udarničku značku za najboljeg brigadira brigade “Veljko Vlahović”, na izgradnji pruge Beograd – Bar, uvrštena je u monografije “Poznate ličnosti Crmnice” 2014. godine, “Žene – svjetlost života” – životne priče uspješnih i zanimljivih žena Crne Gore, 2021. godine. Tri puta zaredom, svake četvrte godine, škola “Anto Đedović”, 2008, 2013. i 2019. godine, ocijenjena je od strane Nadzorne službe Zavoda za školstvo najvišom ocjenom, kao jedina u Baru. Stanka Vukčević je dobitnica brojnih drugih priznanja i nagrada, a najveće su, svakako, na stotine uspješne i vrijedne djece koje je učila samo pravim vrijednostima, častan životni i profesionalni vijek, kao pečat u vremenu i putokaz budućim generacijama, ne samo mladima, već uopšte društvu u cjelini. Jer, kao što je kazala u razgovoru za Radio Bar i Bar Info – “u svakom vremenu, pa i ovom, iznimno teškom, moramo i trebalo bi da budemo vrijedni i dobri”.

RB/BI: Uz medicinu, i uvažavanje svake druge profesije, pedagoški rad u obrazovanju i vaspitavanju djece i mladih, ima poseban značaj i ulogu u društvu, gotovo misionarsku. Vi ste tome kroz cijelu profesionalnu karijeru dali značajan doprinos. Govorićemo o tome tokom razgovora, ali na početku da se vratimo na Vaše početke…Kako ste se opredijelili za ovaj težak, ali lijep, važan i plemenit poziv?

Vukčević: Još kao dijete, imala sam poseban stav prema učiteljima, nastavnicima. Kao učenica osnovne i srednje škole, imala sam sreću da su nastavu izvodili uspješni učitelji – nastavnici i profesori. Neki su na mene ostavili poseban utisak, takav da sam i ja poželjela da budem nastavnik. Kao odličnu učenicu, moji nastavnici su me angažovali da radim prezentacije i često sam bila u ulozi predavača. Ja sam to odgovorno radila, jer sam još tada zavoljela poziv nastavnika. Pitala sam se zašto ja ne bih bila prosvjetni radnik, prenosila znanje učenicima i vodila ih kroz život, kada, činilo mi se, to uspješno radim. Tako sam odlučila da upišem Višu pedagošku školu, kasnije i fakultet, i postanem profesorica istorije. S obzirom da sam bila najbolji srednjoškolac u Crnoj Gori, 1975. godine, mogla sam, bez polaganja prijemnog ispita, da upišem bilo koji fakultet. Ostvarila sam svoju želju da budem prosvjetni radnik.

RB/BI: Rekli ste, proglašeni ste za najboljeg srednjoškolca 1975. godine u Crnoj Gori. Zajedno sa najboljim đacima iz drugih krajeva tadašnje Jugoslavije, učestvovali ste u radnim akcijama i brigadi “Veljko Vlahović”, koja je, između ostalog, volonterski, kakve su bile sve radne akcije tada, radila i na izgradnji pruge Beograd – Bar. Dakle, radili ste teške poslove na izgradnji zemlje, ali i prijateljstava, druženja i vrijednosnog sistema zasnovanog na visokim etičkim principima. Učestvovali ste na omladinskom sletu, nosili štafetu, bili na ručku kod Josipa Broza Tita… Koliko je to značajan segment Vašeg života i koliko je uticao na formiranje Vaše ličnosti?

Vukčević: Tako je. Te 1975. godine nagrađeni su najbolji student, radnici, srednjoškolci, samoupravljači i omladinci. Od nas najboljih, sastavljena je radna brigade “Veljko Vlahović”. S obzirom da smo radili na pruzi Beograd – Bar, bila sam posebno ponosna, kako tada, tako i danas. Fizički, bilo je mnogo teško. Međutim, želja da uradimo nešto za opšte dobro, bila je jača od žuljeva i upale mišića. Poslije završenog rada, imali smo prelijepa druženja sa brigadirima iz svih krajeva Jugoslavije. Dobila sam Povelju “Najbolja brigadirka”, takođe, udarničku značku. Taj ponos i zadovoljstvo, ne mogu se riječima opisati. Mladalačku dob najbolje srednjoškolke obilježilo je učešće na sletu. Prije svega toga, bila sam na ručku koji je priredio predsjednik SFRJ Josip Broz Tito. Ručak je, upravo, organizovan za najbolje omladince u Jugoslaviji. To Vam stvarno ne mogu opisati, to treba doživjeti, i to ostaje kao najljepša uspomena iz tog vremena. Kao jedan od najboljih studenata, izabrana sam i da nosim štafetu. Koliko sam bila ponosna, ponovo kažem, ne mogu Vam riječima opisati. O svemu svjedoče fotografije koje i danas čuvam kao nešto veoma dragocjeno.

RB/BI: Nakon završetka Pedagoške akademije, odsjek istorija i geografija, 1978. godine, Vaše prvo zaposlenje je bilo u školi “Meksiko”… Kakve utiske nosite iz tog perioda, kako je izgledao prvi susret sa kolegama, djecom, roditeljima?

Vukčević: Jeste, moje prvo radno iskustvo bilo je u školi “Meksiko”, gdje sam ja nekada bila učenica. Iz tog perioda nosim izuzetno pozitivne utiske. Poseban je bio osjećaj raditi sa kolegama koji su nekada bili moji nastavnici. Ja sam ih, naravno, cijenila i poštovala kao učenica, a na poseban način i kao koleginica. Od njih sam mnogo naučila. Posebno mi je zadovoljstvo što je njihovo mišljenje o mom radu, kao nastavnice, bilo veoma visoko. To me je hrabrilo i davalo dodatnu motivaciju za uspješan dalji rad. Vrlo brzo sam sa svima, nastavnicima, djecom i njihovim roditeljima, uspostavila veoma uspješnu saradnju i postala omiljena nastavnica. Sa posebnom voljom, entuzijazmom i posvećenošću sam prilazila poslu i sve više ga voljela. Radovala sam se i jedva čekala da uđem u učionicu. Od samog početka, uspijevala sam da držim pažnju učenicima, da ih motivišem i razvijam njihovo interesovanje. Imala sam utisak da se raduju časovima sa mnom. Svi su bili aktivni i uključeni u rad, a disciplina je bila na zavidnom nivou. Imala sam utisak da nam je svima bilo žao kada zvono označi kraj časa.

RB/BI: Radili ste sa određenom normom časova i u Mrkojevićima, školi “Kekec”, gdje ste pet godina bili pomoćnica direktora, “Blažo Jokov Orlandić”, a zatim i “Anto Đedović”, gdje ste osamnaest godina obavljali funkciju direktorke. U vrijeme Vašeg mandata desio se najznačajniji momenat u novijoj istoriji te obrazovne institucije i uopšte školstvu u Baru – sagrađen je novi, savremeni objekat, jedan od najboljih i najuređenijih u Crnoj Gori. Govorićemo i o tome, ali da se vratimo pedagoškom radu. Važili ste za strogu nastavnicu, ali pravičnu i dobronamjernu. Kako ste izgrađivali odnos prema djeci i roditeljima, čime ste se rukovodili?

Vukčević: Određeno vrijeme sam izvodila nastavu u OŠ “Mrkojevići”, odakle nosim posebne utiske zadovoljstva i uspješnosti. Zadovoljsto, što sam radila u toj divnoj sredini, sa veoma dobrom i uspješnom djecom i lijepo sarađivala sa svima. Bio je to period za pamćenje. Vrlo rado se sjećam i višegodišnjeg rada u školi “Blažo Jokov Orlandić”. Veoma je bilo izazovno raditi u školi sa velikim brojem učenika, i u gradskim sredinama gdje su djeca mnogo drugačija u odnosu na onu u prigradskim i seoskim naseljima. Međutim, nisam sa tim nikada imala poteškoća, a kamoli problema. Uvijek sam radila onako kako to zahtijevaju škola i nastavni process. Za mene su učionica i čas bili svetinja. Učenici su to odmah shvatili i prihvatili. Razvili smo poseban odnos povjerenja, često su mi pričali o svojim problemima koje smo onda zajedno rješavali. Bila sam zadovoljna što sam član velikog i kvalitetnog kolektiva. Istovremenos sam radila i u školi “Kekec”, na dopuni do norme. To je vrijeme za mene bilo izuzetno značajno. Iako je bilo naporno, bilo je istinsko zadovoljstvo raditi u dva veoma uspješna kolektiva. Nakon što sam kvalitetno obavljala misiju nastavnika, izabrana sam za pomoćnika direktora u školi “Kekec” u Sutomoru. Taj period, koji je trajao pet godina, za mene je bio veoma izazovan i interesantan. S obzirom da sam bila zahtjevna i pravedna, a sebi postavljam visoke kriterijume i trudim se da ih uspješno realizujem, isti takav zadatak, sa još većom odgovornošću sam postavila sebi kada sam stupila na tu funkciju. Olakšavajuća okolnost je bila to što sam od samog početka imala uspješnu ljudsku i profesionalnu saradnju sa direktorom škole. Mislim da sam veoma dobro radila taj posao, lijepo sarađivala sa svima, kao i sa novom direktoricom koja je brzo stupila na dužnost. Tu sam stekla veoma važno iskustvo u rukovođenju koje mi je pomoglo u daljem radu, posebno kasnije kada sam postala direktorka u školi “Anto Đedović”, gdje sam na toj funkciji provela čak 18 godina. Moram naglasiti, da je moje glavno i najljepše opredjeljenje biti nastavnik i raditi u učionici, jer tu sam se najbolje osjećala. Poslovi rukovođenja su došli kao nužnost i potreba. Imala sam sreću da sam rukovodila u kolektivima gdje sam zatekla ogroman potencijal – stručne, radne, profesionalne i uspješne ljude, što je bila osnova da i moje rukovođenje bude uspješno. Moja misija kao direktorke i pomoćnice direktora, trajala je pune 23 godine, na što sam, zaista ponosna, a nadam se i svi koji su sa mnom radili. Osnovni cilj mi je bio da svojim angažovanjem i upornošću, naravno u saradnji sa relevantnim subjektima, izgradimo nov, savremen objekat, što je i urodilo plodom. Već nakon tri godine od mog rukovođenja, donijeta je odluka o izgradnji. Dodatno mi je to bilo drago, jer sa porodicom, živim upravo u naselju Šušanj. Tu školu su završila i moja djeca, kao odlični đaci, lučonoše i učenici generacije. U toj školi su dobili veoma dobru osnovu i postali uspješni. Vratiću se na početak. Kada sam došla u školu “Anto Đedović”, odmah sam započela sa pripremnim aktivnostima, kako bih ostvarila viziju koju sam zacrtala. Zatekla sam veoma skromne uslove rada u starom objektu. Bila je to montažna baraka, koja je, uprkos tome, imala dušu. Odmah sam, uz podršku supruga, sina, njihove firme, Opštine i resornog ministarstva, počela renoviranje starog dijela škole. Izgradili smo terene, renovirali učionice, a jednu smo rekonstruisali i opremili, kao donaciju moja porodica i naša porodična firma. Za uspješnu organizaciju u nastavi i sprovođenje inovativnih metoda, veliku zahvalnost dugujem pedagoškoj službi, jer sam radila sa izvrsnim pedagozima. Izuzetan uspjeh rezultat je timskog i posvećenog rada. Naporedo sam, sa drugim institucijama, radila na pripremi za izgradnju novog objekta. Trebalo je, dakle, organizovati nastavu, raditi sve administrativne i druge poslove na izgradnji, kasnije i iseliti se iz starog objekta. Sve to smo uspješno zajedno završili. Ponosna sam na cijeli kolektiv škole.

RB/BI: Sve je to bilo mnogo izazovno, jer ste morali, za vrijeme izgradnje novog objekta da se iselite iz škole i radite u vanrednim uslovima. Da se podsjetimo, kako?

Vukčević: Tri i po godine održavali smo nastavu u dva školska objekta u gradu. Koliko smo svi bili posvećeni poslu, govori sljedeća činjenica. Te godine kada smo se preselili imali smo posjetu Nadzorne službe. Vršili su redovnu, eksternu procjenu – utvrđivanje kvaliteta rada škole za četvrogodišnji period. U takvim, vanrednim uslovima rada, dobili smo najvišu ocjenu, kao jedina škola u Baru, a svrstani smo među osam najboljih u Crnoj Gori. Nakon tri i po godine podstanarskog staža, 30. januara, 2012. godine, preselili smo se u novi, savremeni i moderni školski objekat. Tada već sa lakoćom ostvarujemo rezultate i postajemo sve uspješniji. To je bila značajna satisfakcija za mene, kao direktorku, što me je dodatno podstaklo, pa sam i ja sa tog nivoa, kao rukovodilac, bila sve uspješnija. U novi objekat, uveli smo i nova pravila, sve smo unaprijedili, a bili smo i prva i jedina škola, do sada, koja je uvela uniforme, i to ne samo za đake, već za cjelokupan kolektiv, počev od mene, nastavnika i svih zaposlenih. Od izgradnje škole, postali smo centar mnogih obrazovnih aktivnosti, ne samo u Baru. Posjetile su nas brojne strane delegacije, kao i domaće, bili smo primjer dobrog i kvalitetnog rada, sa velikim uspjesima na svim poljima. Objekat je opremljen sa najsavremenijom opremom, a izvođenje nastave dovedeno je do savršenstva. Saradnja sa roditeljima i lokalnom zajednicom bila je izvanredna, na zadovoljstvo svih. U periodu mog mandata, ocjene svih nadzornih organa za našu školu su najviše. To nas je vinulo ka vrhu najuspješnijih škola u Crnoj Gori, ali taj moj uspjeh je djelo zajedničkog rada svih – sjajnih učenika, nastavnika i stručnih saradnika. Bili smo, jednostavno, tim koji pobjeđuje. Neću spomenuti nijedno ime od divnih kolega, profesora, direktora sa kojima sam radila i sarađivala, iz jednostavnog razloga što je takvih divnih ljudi, za više od četiri decenije rada, bilo mnogo, da ne bih nekog zaboravila, što bi mi bilo mnogo žao. Sve pomenuto, i još mnogo toga, daje mi za pravo da zaključim da sam više nego uspješno završila jednu veliku vaspitno – obrazovnu misiju.

RB/BI: S obzirom da ste radili u periodu socijalizma i ondašnje Jugoslavije, ali i u savremeno doba koje je donijelo brojne izazove, degradaciju mnogih vrijednosti, pa i obrazovnog procesa, kako Vam sve to izgleda kada upoređujete ta dva perioda?

Vukčević: Mnoge škole imaju ogromne i nerješive probleme sa neprilagođenim ponašanjem učenika. To, i mnoge druge neželjene pojave, nisu bile dominantne, ili su bile zanemarljive u nekom prošlom vremenu. Mi, u našoj školi, na sreću, takvih slučajeva nismo imali, ili su bili minorni. Svaki problem i poteškoća koji su se pojavili, za osamnaest godina, koliko sam rukovodila, nije ostao neriješen. Sistematski, stručno i profesionalno, posvećeno i pravovremeno smo radili na prevenciji svih eventualno, neprilagođenih ponašanja i ekscesa, pa i mogućeg pojava vršnjačkog nasilja. Preventivno smo djelovali, uključujući sve – roditelje, učenike, nastavnike, pedagoge i svaku, pa i malu pojavu ili naznaku vršnjačkog nasilja, na vrijeme smo osujetili. Tako sam i u tom dijelu više nego zadovoljna, posebno imajući u vidu da smo škola koja ima najviše učenika – stranaca, ne samo u Baru, nego i šire. Ostavila sam školu u potpuno urednom stanju, kada je riječ o objektu, dvorištu, finansijskom poslovanju, ali i segmentu vaspitnog procesa i odnosa prema učenicima. Dodatno smo ih podsticali da budu dobri i radni stalnim nagrađivanjem i pohvalama.

Svojim nasljednicima želim da nastave tim putem, unapređuju nastavni i vaspitni proces u korak sa vremenom. Za sada oni to rade veoma dobro, znam da će tako i nastaviti. Svim zaposlenim želim još veći uspjeh, jer oni to zaslužuju.

RB/BI: Vi ste pokušavali, i u školi, i u Vašoj porodici, da njegujete tradicionalne, istinske vrijednosti. Takav vrijednosni sistem ponijeli ste iz Vaše primarne porodice- kuće Vaših roditelja, gdje ste složno živjeli sa bratom i sestrama. To ste prenijeli i na Vašu drugu porodicu, kada ste se udali za poznatog barskog preduzetnika Miška Vukčevića. Što je obilježilo Vaše djetinjstvo i kako ste to što ste tada stekli i čemu su Vas naučili u roditeljskoj kući, prenosili na Vašu porodicu, djecu, ali i učenike?

Vukčević: Imala sam mnogo lijepo djetinjstvo. Obilježili su ga toplina, ljubav i harmonija. Naši roditelji su nas učili da budemo osjećajni i privrženi jedni drugima. Utkali su nam ljubav i posvećenost koje mi njegujemo i danas. Naša povezanot i međusobna pažnja su mi veoma dragocjeni.

RB/BI: Je li porodica danas razorena?

Vukčević: Porodica jeste u krizi, a moja poruka je da je ona najveće bogatstvo na svijetu. Vaspitavana sam tako da mi je porodica sve na svijetu. Moramo je čuvati i njegovati. Svi za jednoga, jedan za sve. Jedni drugima moramo posvećivati vrijeme, ljubav i pažnju. U porodici moraju da vladaju razumijevanje i sloga.

RB/BI: Profesori se rado sjećaju svih svojih učenika, posebno onih najboljih. Isto tako i učenici svojih omiljenih nastavnika, i po pravilu, kada već završe školovanje, dostignu zrelost i ostvare se kao ličnosti, najviše cijene upravo stroge i principijelne profesore i o njima govore sa poštovanjem, zahvalnošću i ljubavlju. Imate li učenika sa kojima ste se sretali i nakon puno godina, kojima ste predviđali uspješne karijere, koji su izrasli u vrijedne članove našeg društva i koliko Vam je to satisfakcija?

Vukčević: Iz ovako uspješne škole izašlo je mnogo uspješne djece. Prije svega, dobro vaspitane djece, koja su nastavila i u daljem školovanju da budu uspješna. Pratili smo njihov rad, ne samo u srednjoj školi, već i na fakultetima. Danas su to cijenjeni doktori, profesori, učitelji, psiholozi, naučni radnici, uspješni sportisti, prvenstveno vrijedni ljudi. Mnogo nam je drago kada dođu da obiđu svoju nekadašnju školu i nastavnike. Skoro sam srela našu učenicu koja mi je kazala da bi željela da pripravnički staž odradi u našoj školi, a kasnije i da ostane tu, štaviše, rekla mi je da joj je to najveća želja. Slušajući je sa koliko oduševljenja priča o školi, bila sam presrećna. To su momenti koji se pamte cijeli život.

RB/BI: Većina škola u Crnoj Gori radi u neuslovnim, ruiniranim, često I nezagrijanim prostorijama. Tim prije, veći značaj ima činjenica što je Bar dobio novu zgradu za školu “ Anto Đedović”. U tome, kazali ste, imali ste podršku, institucija, brojnih privrednika, ali prvenstveno, Vašeg supruga, vlasnika građevinske firme “ Keka”. Koliko je ta podrška važna?

Vukčević: Rekla sam da sam u svemu imala podršku supruga i porodice. Bez njih ne bih bila uspješna u poslu. Njihova podrška mi je ulivala snagu da idem naprijed, i bez njih ne bih tako dugo izdržala na mjestu rukovodioca. Stub uspjeha je kompaktna porodica.

RB/BI: Uprkos njegovanju tradicionalnih, porodičnih vrijednosti, pokazali ste da žena može biti i dobra supruga, majka, ali i ostvarena na poslu i funkciji koju obavlja. Možda je žena u tome čak i bolja od muškarca. Kako žena treba da izgrađuje sebe na ličnom i profesionalnom planu, i kako stvarati autoritet, koji danas nedostaje, jer se često, na odgovorne funkcije ne biraju komptetentni, ugledni i etični ljudi?

Vukčević: Da, u pravu ste. Žena treba da izgrađuje sebe na svim poljima. Mora da izgrađuje samopouzdanje i vjeruje u sebe. Takođe, moramo biti uporne, radne, aktivne i odgovorne, bez toga nema uspjeha. Naporedo, moramo da njegujemo porodicu kao najveću svetinju. Stalno se edukovati, obrazovati, raditi na sebi, ne posustajati u realizaciji postavljenih ciljeva, to je moja poruka.

Uz podršku porodice, za uspješno rukovođenje, neophodan je, uz ostale, naravno kvalitete, autoritet, da bi kolektiv dobro funkcionisao. Ne autoritaran, već sa puno razumijevanja kako biste bili oslonac zaposlenima. Harmonija je veoma važna, uopšte, u životu. Upravo harmoniju koju imam u porodici, reflektovala sam na kolektiv. Mi smo u kolektivu funkcionisali kao šira porodica. Takva atmosfera je bila, uprkos izazovima, godinama. Međuljudski odnosi, koji su osnov, uvijek su bili dobri, što je doprinjelo sjajnim rezultatima. Ako me pitate da li sam bila autoritet, mislim da jesam. On se ne nameće, on se stiče, a ja mislim da sam uspjela u tome.

RB/BI: Uspjehe na profesionalnom planu, pratilo je, kao što ste kazali, i zadovoljstvo porodicom i njenim funkcionisanjem, je li tako?

Vukčević: Da, naravno da sam zadovoljna i ponosna. Sin Žarko je završio Ekonomski fakultet i uspješni je privrednik. Kćerka Željka – Keka je magistar engleskog jezika i kao uspješni profesor radi na fakultetu u Vankuveru. Mislim da smo suprug i ja uspjeli u misiji roditeljstva. Kada roditelji izvedu djecu na pravi put, naprave od njih časne ljude, oni formiraju iste takve zdrave porodice, to je najveći uspjeh i ponos. Zaključiću da sam ponosna i zadovoljna majka, supruga, svekrva, tašta i baba troje divnih unučadi.

RB/BI: Tradicija se u Vašoj porodici čuva na još jedan način – sakupljate i čuvate originalnu crnogorsku nošnju. Vaš suprug je autor projekta “Oro – Crmnički sjednik”. Kako je nastao i koju poruku nosi?

Vukčević: Tradicija i kulturna baština se u našoj porodici oduvijek njeguju. Suprug, djeca i ja imamo svoju originalnu narodnu nošnju. Taj projekat je realizovan sa ciljem da sačuvamo naše običaje. U njemu su prikazani svi crmnički običaji – kako su stariji govorili, razgovarali, pregovarali, kako su naša djeca i stariji odlazili iz Gluhog dola u Virpazar na pijacu da trguju i prodaju svoje proizvode. Želja nam je bila da u ovom projektu prikažemo i pokažemo narodnu nošnju i tradiciju. Sjednik je snimila TVCG, a mi smo finansirali cijeli projekat. Crnogorsku nošnju čuvamo u posebnim vitrinama za našu unučad, njihovu djecu, kako bi tradicija bila nastavljena.

RB/BI: Vi pjevate, volite i da zaigrate, bili ste u folkloru, je li tako?

Vukčević: Da, volim da zapjevam i zaigram. Od malena nosim tu ljubav. U osnovnoj školi sam pjevala solo i u horu. U srednjoj, takođe, nastupala sam u narodnoj nošnji i pjevala crnogorske pjesme. U našem projektu igrala sam sa suprugom crmnički oro. Mnogo volim da igram i pjevam, znam skoro sve pjesme i razna kola.

RB/BI: Često ste i na selu, u Gluhom dolu, postojbini Vašeg supruga. Još jedan prilog njegovanju tradicionalnih, porodičnih vrijednosti.

Vukčević: Da, u pravu ste. Više vremena provodim tamo, daleko od gradske gužve i buke. To je prava oaza mira koja mi mnogo odgovara poslije dugogodišnjeg života u gradu i radu u prosvjeti.

RB/BI: Već godinu i po ste u penziji. Nedostaju li Vam škola, djeca, kolege? Imate bi bilo kakvu konekciju sa nekadašnjim kolektivom?

Vukčević: Sa kolegama i poslije odlaska u penziju odlično sarađujem. Posjećujem ih i razgovaram sa svima. Imam utisak, kao što sam rekla, da su moji nasljednici i kompletan organizacioni tim, posvećeni, uspješni i odgovorni. Očekujem i vjerujem, da će uspješno nastaviti da realizuju našu viziju i unapređuju je u skladu sa vremenom i izazovima. Ja ću, naravno, nastaviti saradnju sa njima, biti posvećena i raspoložena da pomognem u svemu gdje to bude potrebno. Imam potrebu da to činim i zbog mojih unučadi i sredine u kojoj živim. Radni vijek, kao što sam kazala završila sam, zbog svih ovih rezultata, sa ponosom i izuzetnim zadovoljstvom. Penzionerske dane provodim sa porodicom, rodbinom, prijateljima i kolegama, a posebno sam srećna kada sam sa svojim unucima. Oni su divna i primjerna djeca. Dvoje su već učenici škole “Anto Đedović”. Za sada su odlični učenici, uz podršku roditelja. Ulogu u vaspitanju posebno, kao i u svakoj porodici, ima njihova majka, moja snaha. Ona je primjer kako djecu od malena treba usmjeravati na ispravan put. Za sada uspijevaju u tome, a sigurna sam da će tako biti ubuduće.

RB/BI: Djeca su budućnost društva, obrazovne institucije, da ponovimo, ključne u njenom kreiranju. Možemo li biti optimisti, uprkos lošim okolnostimaiI ambijentu u kojem živimo i radimo?

Vukčević: U svim vremenima, pa i u ovom, može se i mora vrijedno i uspješno raditi, i trebamo biti dobri. Moramo se maksimalno posvetiti svakom problemu, raditi na otkrivanju, prevenciji i pravovremenom sprječavanju svih neželjenih pojava, koje prijete da zaustave ili ugroze nastavno – vaspitni proces. Sa svojim timovima i saradnicima, redovno sam istraživala i radila na tome. To je rezultiralo efektivnošću.

RB/BI: Želimo Vam da još dugo uživate u penziji, u dobrom zdravlju, okruženi porodicom. Hvala na razgovoru.

The post Dugogodišnja profesorica i direktorka Stanka Vukčević – kako do zdrave škole i porodice first appeared on BARinfo.

U razgovoru je gospodin Bušardi iskazao interesovanje za broj upisanih stranih učenika, teritorijalnu zastupljenost, uslove u kojima rade i način na koji su učenici uključeni u obrazovni sitem Crne Gore. Zanimalo ga je i koje sve vidove podrške đacima sa drugog govornog područja škola pruža – kako u redovnoj nastavi, tako i u dodatnoj, dopunskoj nastavi i vannastavnim aktivnostima.

Kako je za naš medij istakla direktorica Stanka Vukčević „uvjerili su se da su velika podrška u radu odlični uslovi u OŠ Anto Đedović koja je prepoznata kao jedna od najmodernijih u Crnoj Gori. Obezbijedili smo kabinet tematski uređen sa najsavremenijom digitalnom opremom i materijalom koji je potreban za realizaciju časova, kako redovne nastave jezika,  tako i dodatnih časova koje je organizovalo Ministarstvo prosvjete u saradnji sa školama. Šušanjska škola ima sve potrebne uslove i za praćenje nastave po inkluzivnom programu  (prilaz i lift za osobe sa invaliditetom, kao i stručni kadar).

Predstavnici UNHCR-a prisustvovali su jednom času koji je za učenike stranog porijekla starijeg uzrasta realizovala Ljiljana Milović, profesorica C-SBH  jezika i književnosti . S obzirom na to da su  učenici  sa više različitih govornih područja (iz  Ukrajine , Rusije, Bjelorusije, Njemačke,  Turske…), škola je vodila računa da obezbijedi i stručni kadar za rad sa stranim učenicima pa su gosti imali priliku da vide kako je  višejezična  kompetencija  (poznavanje  ruskog  i engleskog jezika ) profesorice Milović našla  uspješnu primjenu u praksi u radu sa đacima starijih razreda,  istakli su naši sagovornici iz škole.

 „Gosti iz UNHCR-a uvjerili su se da su učenici stranog porijekla , zajedno sa svojim vršnjacima,  uključeni u razne projekte, takmičenja i konkurse kako bi u skladu sa interesovanjima razvijali talente i vještine. Razgovarali su sa đacima interesujući se o utiscima u našoj školi. Otkrili su da su djeca lijepo prihvaćena, da se druže  i uče u vrlo prijatnoj i podsticajnoj atmosferi i da su se  uspješno integrisala. Važna je i podrška koju nastavnici u redovnoj nastavi pružaju djeci i imaju strpljenja i razumijevanja tokom učenja. Tako da smatramo da smo timskim radom i podrškom svih zaposlenih u školi uspjeli da naša škola bude prepoznata kao primjer dobre prakse u implementaciji ovog projekta”, ističe profesorica Milović .

Uključivanje stranih đaka u obrazovni sistem Crne Gore pomogli su njihovi roditelji, kao i institucije koje se bave ovim poslom, sa kojima škola  ima uspješnu saradnju.

The post Šef kancelarije UNHCR-a posjetio OŠ Anto Đedović first appeared on BARinfo.

I drugo dvoje finalista pokazalo je izvanredno znanje – drugoplasirana je Hana Perazić sa 84, a treće mjesto osvojio je najbolji polufinalista, Danilo Marunović, sa 70 poena. U svim dosadašnjim kvizovima ovaj broj bodova donosio bi sigurnu pobjedu, ali ne i u ovom.

Svo troje su učenici OŠ “Anto Đedović”, a spremali su se pod mentorstvom profesora Dejana Paladina.

Autor kviza, Željko Milović, u kratkim crtama podsjetio je na dosadašnji skor škola i mentora. Najuspješniji mentor do sada, profesor koji je predavao u nekoliko škola, čiji su učenici bili 13 puta u finalu je Dejan Paladin. Nevjerovatan uspjeh da svo troje njegovih takmičara uđe u finale ponovio je još dvaput, u različitim školama. Njemu i direktorici OŠ “Anto Đedović” Stanki Vukčević plakete je uručila sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i mlade Irina Dabović.

Ona se zahvalila svim prosvjetnim radnicima i učenicima na trudu, a prisjetila se izreke o Atinjanima: “Ako Atina ne bude imala obućare, Atinjani će ići bosi. Ako ne bude imala krojača, ići će goli. Ali, ako Atina ne bude imala učitelje, neće biti Atine. Mislim da je danas primjeren momenat da se na tu izreku podsjetimo”.

Profesor Paladin je najavio povlačenje iz kviza, dodavši da je počeo i da završava sa pobjedom. I učenici su redom isticali njegovu požrtvovanost i višemjesečni rad da bi se došlo do cilja: “Nalazili smo se prije i poslije časova, subotom, i u slobodno vrijeme, davao nam je literaturu i pričao s nama. A mi smo onda kući prorađivali sve to, posljednjih petnaestak dana i po nekoliko sati dnevno”.

Uslijedile su četiri standardne igre: ABCD i Da/Ne pitalice, potom “Ko će bliže” i direktna pitanja.

Već nakon prve igre, Katarina Martinović je odmakla pratiocima (imala je 26 bodova, Hana Perazić 9, a Danilo Marunović 7), da bi se nakon “Ko će bliže” razlika povećala (Katarina 59, Hana 36, Danilo 31 bod). Drugo i trećeplasirani smanjili su razliku u trećoj igri “Da / Ne pitalice”, pri čemu se Hana približila na 14 bodova minusa kojeg je teorijski mogla anulirati u posljednjem krugu (Katarina 86, Hana 72, Danilo 58). Teorija je, međutim, značila da Katarina ne zna nijedno od postavljenih pitanja, što se nije dogodilo. Samouvjerena pobjednica bila je sigurna i tačna, i tako sačuvala visoku prednost, dostignuvši, kako je autor kviza rekao, “magičnu brojku od 100 poena za koju se mislilo da je apsolutno nedostižna”.  

Predsjednik Opštine, Dušan Raičević, pohvalio je organizaciju kviza i rezultate mladih takmičara i najavio novu koncepciju jubilarnog, 15. nadmetanja u znanju o Baru, narednog novembra.

“Mlade generacije stasavaju uz kvizove. Nekada su to bile ‘Kviskoteke’, ili za mlađe generacije kviz ‘Ko zna više’. Barske generacije stasavaju uz kviz ‘Koliko poznajem svoj grad’, a organizatori nas uvijek iznenade nekim novim pitanjima. Mi stariji smo takođe u prilici da naučimo o svom gradu”, istakao je on.      

Među današnjim takmičarima nije bilo rivalstva, a rezultatom su, kažu, zadovoljni.

Prvoplasirana, Katarina Martinović, inače rukometašica i članica IO “24. novembar”, istakla je da su svo troje drugari, i da su po znanju jednaki: “Baš je divan osjećaj, pogotovo što sam i prošle godine bila na kvizu, ali sam tada bila šesta. Rivalstva nije bilo, svi smo iz iste škole i zajedno smo se spremali, i otprilike svi znamo jednako”.

Hana i Danilo će, najavljuju, i dogodine učestvovati u kvizu jer su u VIII razredu.

Ovo izdanje kviza bilo je najzanimljivije i tehnički najpripremljenije do sada, jer su pitanja često bila praćena kratkim jednominutnim filmovima iz prošlosti Bara, a tačne odgovore davali su u video-formi ili uživo brojni zanimljivi Barani: Muharem Muratović, Milun Lutovac, Goran Simić, Vahid Sinanović, Tanja Sekulić, Draginja Radonjić, Radovan Ritchie Orlandić, Neđeljko Đurović, Danilo Pavlović… a na jedno i predsjednik Opštine Dušan Raičević.

Kao i svih godina do sada, tehničku podršku pružio je Foto studio Petović.

The post Katarina Martinović uz rekord u broju poena pobijedila u kvizu Koliko poznajem svoj grad first appeared on BARinfo.

“Generacija ovogodišnjih dobitnika diplome ‘Luča’ dokazala je, da uprkos otežanim uslovima tokom pandemije, može da se održi kvalitet rada i školovanje završi sa svim peticama, a to nas posebno raduje. Za najbolje u generaciji pripremili smo 1. juna svečanost. Uz prisustvo roditelja, učiteljica, vaspitačice, odjeljenjskih starješina, uprave škole i pedagoške službe , dodijelili smo diplome ‘Luča’ i proglasili đake generacije. Najboljim učenicima poželjeli smo da nastave stazama uspjeha , ali i da ne zaborave školu u kojoj su stekli prva znanja”, poručila je prof. Vukčević.

Direktorica je ponosna što je u ovoj generaciji IX razreda sedam učenika/-ca dobilo diplomu „Luča“: Jovana Raketić IX-2, Kristina Radosavović IX-2, Đorđe Stojanović IX-1, Jelena Perišić IX-1, Danil Monahov IX-2, Anja Martinović IX-2 i Anastasija Savić IX-3.

Za sve lučonoše obezbijedili su na poklon knjige, a za đake generacije – Jovanu Raketić i Kristinu Radosavović i novčanu nagradu.

„Za najbolje među najboljima imamo i novčanu, kao i donaciju u knjigama od Milice Miletić -naše nekadašnje učenice. Ona je takođe bila dobitnica diplome ‘Luča’ i đak generacije 2011/12. Željela je da povodom malog jubileja, desetogodišnjice završetka osnovne škole, nagradi najbolje učenice i tako pošalje poruku o važnosti znanja koje uvijek bude vrednovano“, zaključuje je direktorica OŠ „Anto Đedović“.

The post U OŠ Anto Đedović zasijalo sedam Luča first appeared on BARinfo.

Ima jedno mjesto gdje se znanje stiče

Oduzima, sabira, pričaju se priče

Učitelji trude se da nam znanje pruže    

A djeca se igraju, uče, a i druže

Prijateljstva najljepša rađaju se tamo

Ona prava, čista i iskrena samo.

 Uspomene najljepše na tom se mjestu pletu

To je moja škola, najljepša na svijetu.

Ena Perić, V-2

Škola je neizostavni i jedan od najvažnijih momenata u stasavanju i formiranju ličnosti, razvoju obrazovanja i zajednice uopšte. Uz predan rad nastavnika i menadžmenta, talentovanu i kreativnu djecu, za puno ostvarenje obrazovne misije, neophodni su adekvatni uslovi za rad, infrastruktura , praćenje i inkorporiranje u nastavni proces  savremene tehnološke opreme.

Prekretnica u razvoju osnovnoškolskog obrazovanja u Šušanju, bila je izgradnja novog objekta, 2012.- godine, čime je ostvaren san učenika, nastavnog osoblja i menadžmenta, da dobiju  savremeno školsko zdanje, u kojem su sa još većim entuzijazmom, posvećenošću i zadovoljstvom zbog drugačijeg i ljepšeg okruženja i ambijenta, nastavili uspješnu tradiciju škole i iz dana u dan postizali sve bolje rezultate.

Razgovor povodom desetogodišnjice otvaranja novog objekta OŠ „Anto Đedović“, sa direktorkom Stankom Vukčević, dugogdišnjom pedagoškom radnicom, koju generacije đaka pamte po izuzetnoj posvećenosti učenicima, trudu i principijelnosti, započeli smo  pjesmom talentovane učenice ove škole, Enom Perić, a zatim se i prisjetili začetaka osnovnoškolskog obrazovanja u Šušanju i Baru.

Tragovima prošlosti obrazovanja u našem gradu, podsjetimo na Pučku učionicu koja je počela  sa radom 1880. godine. U njoj je nastava izvođena do 1979. kada je izgrađena montažna zgrada, a škola osnovana 1980. Nakon rušenja montažnog objekta, počela je 2008. izgradnja nove školske zgrade, a svečano je otvorena 30. januara 2012. godine, tačno prije deceniju.

Škola je moderno opremljena, posebno kabineti i fiskulturna sala, školska biblioteka, zbornica… Posjeduje podno grijanje u skladu sa standardima energetske efikasnosti, video nadzor, veliko uređeno školsko dvorište, parking za bicikla. Ono što je posebno važno jeste da je škola prilagođena licima sa invaliditetom (prilaz školi, lift, toalet…). Zbog tako dobrih uslova za rad, više puta je bila domaćin za realizaciju raznih događaja (seminara, obuka ,takmičenja, šahovskog turnira, kviza o Baru, takmičenja u govornom pikadu za slabovide, projekta ’Džudo u školama’, volonterske IDEA akcije i sl.).

RB/BI: Čestitke povodom jubileja. Bili ste na čelu ove obrazovne ustanove i kada su učenici i zaposleni  dobili savremenu školu koja krasi Šušanj i privlači pažnju, možemo reći i mnogih posjetilaca, posebno turista.

S.Vukčević:  Hvala na čestitkama i pozivu da budem Vaš gost. Kada sam preuzela rukovođenje OŠ „ Anto Đedović“, u razvojnom planu moj glavni cilj bio je izgradnja novog, savremenog objekta po evropskim standardima. Taj cilj je i ostvaren- izgrađen je novi objekat od 6.000 m2 sa najsavremenjim uslovima za rad, koji  može da primi preko 1.000 učenika. Svečano je otvoren 2012, kada smo kao domaćini organizovali svečanost i koktel za naše goste.

RB/BI : Koliko je bio težak put  od montažog objekta do savremene školske zgrade?

S. Vukčević: Upravo taj period rada, dok se nova školska zgrada gradila, bio je  najteži i za učenike i za zaposlene. Nakon rušenja montažnog objekta, nastavili smo rad tri i po godine kao podstanari  u Srednjoj poljoprivrednoj školi (sadašnjoj Srednjoj stručnoj školi ) i OŠ „Jugoslavija“. Ovom prilikom zahvaljujemo još jednom na kolegijalnom gostoprimstvu. Iako su nam uslovi, zbog cjelokupne organizacije, bili otežani, radili smo sa istom posvećenošću i elanom na čemu zahvalnost dugujem kolegama, učenicima i roditeljima jer su imali  razumijevanja i strpljenja.

RB/BI: Drago nam je što otežani uslovi nijesu uticali  na uspješno  funcionisanje  škole. Ipak, savremeni uslovi unaprijedili su rad u svim segmentima. U prethodnih 10 godina mnogo se postiglo. Možete li napraviti retrospektivu?

S. Vukčević: Urađena je digitalizacija škole zahvaljujući donacijama TIKE, Rotari kluba i drugih saradnika i stvoreni uslovi  po principima savremene, moderne škole. To je doprinijelo da škola bude uključena u  najaktuelnije projekte u oblasti obrazovanja. Na osnovu vrlo zahtjevnih kriterijuma,  škola je među prvima odabrana za projekat “Škole 21.vijek”. U okviru ovog regionalnog programa podrške za razvoj kapaciteta osnovnih škola, koji su pokrenuli  British Council i Ministarstvo prosvjete, formiran je u školi Microbit klub, a naši predstavnici su učestvovali na nacionalnom takmičenju u programiranju. Osim ovih programa, škola je i dio SEECEL projekta (Centar za preduzetničko učenje Jugoistočne Evrope), zatim Skype  projekta (za učenje engleskog jezika uz pomoć savremenih tehnologija- među pet odabranih škola Crne Gore), kao i međunarodnog TIMSS projekta (istraživački projekat u obrazovanju sa ciljem praćenja postignuća učenika u matematici i prirodnim naukama), PIRLS (međunarodno ispitivanje razvoja  čitalačke pismenosti ), IKCES (implementacija ključnih kompetencija u obrazovni sistem Crne Gore), UNICEF-ov projekat „Unapređivanje kvaliteta i inkluzivnosti obrazovanja u digitalnom obrazovanju“, Eco-Schools (Eko škole) i dr.

RB/BI: Koliko su su savremeni uslovi za rad uticali na  unaprijeđenje nastavnog procesa?

S.Vukčević: Savremeni uslovi rada motivisali su nastavnike da realizuju veliki broj oglednih, uglednih i javnih časova, koje sam svih ovih godina hospitovala u okviru godišnjeg plana rada.  Neki od tih časova izabrani su za snimanje obrazovnih serijala kao što su Škole za 21.vijek,  IKCES (ključne kompetencije), a pojedini scenariji su kao primjeri dobre prakse publikovani u stručnim časopisima. Profesorice naše škole dale su doprinos snimanjem časova za platformu „Uči doma“ koju je, kao podršku za vrijeme pandemije, pokrenulo Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

RB BI:  Praćenje tokova savremenog obrazovanja zahtijeva dodatnu edukaciju i usavršavanje zaposlenih. Da li uslovi i oprema u školi korespondiraju sa tim?

S. Vukčević: U školi se već duži niz godina realizuje program stručnog usavršavanja, tj. profesionalni razvoj nastavnika, a sve sa ciljem  unapređenja kvaliteta nastave.  Zaposleni učestvuju na raznim seminarima, edukacijama, konferencijama. Nakon toga stečena znanja i vještine implementiraju kroz realizaciju uglednih, oglednih i javnih časova i kroz projekte. Škola im daje punu podršku u tome i obezbjeđuje sve potrebne uslove (digitalnu opremu, internet, literaturu i drugi materijal i nastavna sredstva).

RB/BI: Tokom prethodnih deset godina bilo je promjena i u kadru škole. Mnoge ste kolege ispratili u penziju, a prosvjetarsku misiju nastavili su mlađi profesori, među njima su i bivši đaci koji su vam sada kolege.

S. Vukčević: Mnogo dragih kolega smo ispratili u zasluženu penziju. Rad je nastavio mlađi  kadar, veoma stručan  i vrijedan, što govore rezultati i osvojene nagrade.  Čak osam kolega je dobilo više zvanje koje dodjeljuje Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta i skoro svi su zvanje stekli upravo tokom rada u novoj školskoj zgradi. Nagradu iz Fonda za kvalitet i talente dobilo je devet profesora naše škole, neki čak i po tri puta. U našem kolektivu su i  tri profesorice koje su završile obuku za trenere Zavoda za školstvo, a troje kolega je prošlo CLIL obuku za izvođenje dijela nastave na engleskom jeziku. Nekoliko profesora je učestvovalo u reviziji predmetnih programa, a dali su stručni doprinos i  kao članovi žirija na raznim  takmičenjima, od opštinskih do međunarodnih.

RB/BI : Uz uspješno rukovodstvo škole  i stručne i vrijedne nastavnike,  učenici su motivisani za rad i učešće u vannastavnim aktivnostima o čemu svjedoči bogata školska riznica osvojenih medalja, pehara, diploma iz svih oblasti.

S. Vukčević: Posebno smo ponosni na naše učenike kojima su dobri uslovi u školi pomogli da više razvijaju svoje talente i kompetencije. Uz podršku mentora, vrijedno rade i osvajaju mnoga priznanja. Za samo deset godina rada u novoj školskoj zgradi, uspjeli su da donesu čak sedam medalja sa Državnog takmičenja u znanju iz italijanskog jezika i biologije (jednu za prvo, dvije za drugo i četiri za treće mjesto). Čak 11 učenika je među dobitnicima Fonda za kvalitet i talente, a četiri đaka su dobila stipendije za talentovane učenike Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Tri učenika naše škole, uspješni sportisti, dobili su stipendiju „Rastemo zajedno“ koja se dodjeljuje najtalentovanijim učenicima osnovnih škola  u Crnoj Gori u oblasti nauke, umjetnosti i sporta.  U okviru Programa podrške talentovanim učenicima  na kraju školske godine proslavljamo uspjehe koktelom za nagrađene, a poseban prijem organizujemo za dobitnike diplome „Luča“, kada proglašavamo i đaka generacije. Najbolji u generaciji zaslužuju posebnu pažnju i podršku.

RB/BI : Koliko su vam savremeni uslovi rada olakšali realizaciju inkluzivne nastave?

S. Vukčević: Trudimo se da pružimo što bolju podršku učenicima koji nastavu prate po individualnom programu. Tim za inkluziju, sastavljen od asistenata i stručnjakaiz raznih  oblasti radi sa učenicima i prati njihova postignuća. U saradnji sa roditeljima, uspijevamo da im pružimo stručnu  podršku.

RB/BI : Segment kojem posvećujete posebnu pažnju je promocija rada škole, jer važno je prikazati rezultate svima koji su zainteresovani za upis u OŠ „Anto Đedović“. Kako to ostvarujete?

S. Vukčević:  U tome nam pomaže  školsko  glasilo- list „Zlatna obala“. Škola ima svoj sajt kroz koji  promoviše rad, a na inicijativu učenika pokrenut je i učenički sajt „Knjiga mašte“. Kroz Ljetopis i albume škole, godinama ispisujemo istoriju OŠ“ Anto Đedović“ i njegujemo započetu tradiciju. Formiran je i Učenički parlament od predstavnika odjeljenja. To učenicima pruža priliku da iznesu svoja mišljenja i učestvuju u odlukama u vezi sa školom. I oni doprinose promociji rada škole. Saradnja sa medijima takođe pomaže da se za našu školu čuje i van granica lokalne zajednice.

RB/BI : Ono na šta ste, vjerujem, posebno ponosni kao direktorica škole, a mi smo kao predstavnici medija mnogo puta tome svjedočili, jeste i to što su i  nastavnici i učenici uvijek spremni  da učestvuju u humanitarnim akcijama, a njih je u ovoj školi bilo mnogo.

S. Vukčević: Tokom prethodnih  godina svojim malim, ali značajnim zalaganjem pomogli smo mnoge akcije i uvijek sa radošću prihvatamo da pomognemo onima kojima je to potrebno. A da se učenici u ovoj vaspitno-obrazovnoj ustanovi stalno uče toj važnoj lekciji humanosti, svjedoči kutak u novom školskom holu, gdje su tragovi humanosti zabilježeni kroz fotografije i lijepe misli, te djeluju podsticajno na sve u školi da svoju humanost pokažu na djelu.

RB/BI :  Sve ovo svjedoči da u školi, osim rada i uspjeha, mnogo pažnje posvećujete njegovanju  međuljudskih odnosa i etičkih principa koji su veoma važni u svakom poslu, a posebno u institucijama koje obrazuju i formiraju ličnost..

S. Vukčević: Etos škole je važan i posticajan za rad, pa se često za članove kolektiva organizuju druženja, svečane večeri, izleti… i slave uspjesi na ličnom i profesionalnom polju. S posebnom tugom otkrivam da smo u proteklom periodu izgubili i nekoliko dragih članova kolektiva, zbog čega nam je mnogo žao jer kolege doživljamo kao porodicu.

RB BI : Takođe,  timskim radom sa lokalnom zajednicom postižete najbolje rezultate i često im ustupate prostorije škole za realizaciju zajedničkih projekata. Koliko je ta konekcija važna?

S.Vukčević: Uspješnu saradnju ostvarujemo i sa lokalnom i širom zajednicom zajednicom (Opština Bar,  kulturne institucije, Crveni krst, Dom zdravlja, Centar bezbjednosti, škole, vrtići, eko- organizacije, sportski klubovi…). Ističemo izuzetnu saradnju i sa medijima koji prate i promovišu rad naše škole na čemu smo veoma zahvalni.

RB/BI : Koliko su roditelji zadovoljni uslovima u novoj školskoj zgradi?

S. Vukčević: Saradnja sa roditeljima je od velike važnosti za rad OŠ „Anto Đedović“ i možemo se  pohvaliti odličnim rezultatima na tom polju. Sarađujemo  kroz „Otvorena vrata škole“ i redovne roditeljske sastanke. U novoj školskoj zgradi stekli su se uslovi za uključivanje roditelja u sva  važna dešavanja u školi (časove, projekte, bazare, manifestacije, organizaciju ekskurzije i sl.…)

RB/BI : Koliko je aktuelna epidemiološka situacija otežala rad u školi i realizaciju planiranih aktivnosti? Da li su Vami  u tom smislu  pomogli dobri uslovi?

S. Vukčević: To je za nas bio još jedan izazov koji nam je otežao rad, ali na koji smo spremno odgovorili. Upravo su nam dobri uslovi i digitalizacija škole omogućili da uspješno organizujemo onlajn nastavu, ali i druge aktivnosti.

RB/BI: Kada sumiramo sve ove rezultate, onda je jasno zbog čega je tokom tri posjete Nadzorne službe Zavoda za školstvo, rad  JU OŠ »Anto Đedović« ocijenjen najboljom ocjenom (veoma uspješno). Takođe je rad rukovodioca škole, tj. segment „upravljanje i rukovođenje“ , ocijenjen kao veoma uspješan. Tim rezultatom škola se  izdvojila kao najuspješnija u Opštini Bar, a među osam škola u Crnoj Gori. Timskim radom postigli ste da škola bude prepoznata i u opštini i u Crnoj Gori, a i u regionu. Čestitamo na tome!

S.Vukčević: Hvala Vam, zajedno smo uspjeli da dođemo do veoma dobrih rezultata! Posjetioci svakodnevno dolaze da vide školu, pa se trudimo da ih sve ugostimo i tematskim uređenjem enterijera i eksterijera prezentujemo njen rad. Raduje nas podatak da se iz godine u godinu povećava broj učenika i da škola izaziva veliko interesovanje, a to je od velikog značaja kako za mjesnu zajednicu Šušanj, tako i za Bar.

RB/BI: Otkrili ste nam da Vam je kao direktorici ove uspješne vaspitno-obrazovne ustanove, svaki radni zadatak važan i trudite se da odgovorite na sve izazove koje zahtijeva  rukovodeće mjesto. Ipak, možete li izdvojiti  najdražu uspomenu u karijeri?

S. Vukčević:  Smjena generacija koju u uslovima nove škole možemo da realizujemo na svečan način je događaj koji obilježi svaku školsku godinu. Posebnu pažnju posvećujemo  onima koji odlaze iz škole-učenicima devetog razreda koje posljednjeg nastavnog dana ispraćamo tradicionalnom zabavom u školskom dvorištu koje je lijepo uređeno i pruža mogućnosti za razne aktivnosti. Polumaturskim defileom i slavljem u restoranu obilježavamo kraj devetogodišnjeg školovanja. Za one koji tek dolaze u školu- buduće prvake, organizujemo  u holu „MALU ŠKOLU“, pripremni period, uz svečani program i prigodne poklone. To su važni trenuci u životu svakog učenika i zato se trudimo da ih uljepšamo i da ih pamte kao nezaboravnu uspomenu, a to nam savremeni uslovi u školi omogućavaju. Smjena generacija je uvijek najdirljiviji trenutak u radu škole. Ali, saznanje da nam se bivši učenici rado vraćaju i pomažu rad škole, kao uspješni poslovni ljudi, svjedoči da su iz OŠ Anto Đedović osim znanja, ponijeli i prave vrijednost i vrline, a na to smo posebno ponosni.

Ono što možemo zaključiti na kraju ovog razgovora, jeste da su zaposleni i učenici OŠ „Anto Đedović“ promijenili uslove rada, ali su ostali u jednom isti i dosljedni- gostoprimstvu po kojem je ova škola prepoznatljiva i van granica našeg grada!

The post Razgovor s povodom: Deset godina od otvaranja nove zgrade JU OŠ „Anto Đedović“ first appeared on BARinfo.

Tim povodom danas je u školi organizovana svečanost kojoj su, uz učenike i nastavnike, prisustvovali ambasadorka Turske u Crnoj Gori Songul Ozan, koordinator TIKA kancelarije za programske projekte Podgorica Abdurrahman S. Toprak, predstavnica Ministarstva prosvjete, kulture, nauke i sporta Neda Ojdanić i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, a domaćin je bila direktorka ove uspješne obrazovne institucije Stanka Vukčević.

Sve učionice i kabineti u OŠ “Anto Đedović” su digitalizovani, što je značajno osavremenilo nastavu i omogućilo njeno nesmetano odvijanje, posebno u vanrednim okolnostima izazvanim pandemijom koronavirusa, kada su predavanja održavana online. Donacija Razvojne agencije Vlade Turske ” TIKA”, koja brojnim projektima i ulaganjima pomaže institucije širom Crne Gore, tim prije je veoma važna.

 Ambasadorka Turske u Crnoj Gori, Songul Ozan istakla je da je u obrazovnom procesu neophodno primjenjivati nove tehnologije.

“Uticaj tehnologija u obrazovanju je veoma bitan, jer mladi mogu brzo da dođu do informacija i edukuju se. ‘TIKA’ je u saradnji sa Opštinom realizovala mnogo projekata u Baru na polju obrazovanja, kulture, u oblasti poljoprivrede, osnaživanju žena… Nadam se da ćemo i dalje zajednički raditi na mnogim važnim programima podrške”, kazala je ambasadorka Ozan, koja se zahvalila školi “Anto Đedović” što je omogućila realizaciju ovako važnog projekta.

Direktorka škole, Stanka Vukčević, kazala je da je oprema već instalirana u kabinetima i učionicama, a da je svečani prijem povodom njene zvanične predaje poseban dan za školu .

“Neprocjenjiva je važnost ovog velikog poklona. ‘TIKA’ je finansirala opremu za 20 kabineta i učionica, što je olakšalo i unaprijedilo rad i učenika i nastavnika. Zahvaljujem se donatorima i svima koji sa nama dijele sreću i zadovoljstvo zbog digitalnog opremanja škole”, istakla je Vukčević.

Da je oprema veoma dragocjena, potvrdili su profesor razredne nastave Rodoljub Pikula i učenica IX razreda Sude Ucuncu, porijeklom iz Turske.

“Uslovi za rad u školi su veoma dobri, a sada, zahvaljujući ovom poklonu, još bolji. Zahvaljujem se u ime učenika ‘TIKI’ koja podržava djecu na putu znanja”, kazala je Sude.

“Ne možemo riječima izraziti koliko nam znači ova donacija, koja je omogućila da se nastava odvija na najvišem nivou, u skladu sa najsavremenijim trendovima XXI vijeka. Učenici su to osjetili i pozitivno reagovali, jer su znatno motivisaniji za rad, posebno u Covid pandemiji i vanrednim uslovima”, prenio je svoje impresije profesor Pikula.

“Pandemija je ukazala na značaj informatičkog opismenjavanja, a posebnu zahvalnost dugujemo ‘TIKI’ koja je to prepoznala. Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta u kontinuitetu se trudi da unapređuje nastavni proces u svim obrazovnim institucijama u Crnoj Gori, kako bi učenici pratili nastavu po standardima XXI vijeka, i to će nam biti imperativ i u narednom periodu”, kazala je predstavnica resornog Ministarstva, Neda Ojdanić.

Predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević apostrofirao je da proces digitalizacije obrazovnog sistema nije samo želja svih koji brinu o ovom važnom segmentu društva i njegovog razvoja, već i zahtjev savremenog doba.

“To je prioritet, ne samo Vlade Crne Gore, već svih nas koji dajemo doprinos obrazovanju. U periodu globalne pandemije pokazalo se da se obrazovni sistem najbrže prilagodio novonastalim okolnostima, prelaskom na online nastavu, iako smo svjesni da je klasičan način predavanja, direktna komunikacija i interakcija između učenika i nastavnika, neophodan. Ubijeđen sam da će ova vrijedna donacija dodatno pomoći toj nužnoj interakciji i saradnji, posebno u ovom više nego izazovnom trenutku. Zato dugujemo veliku zahvalnost ‘TIKI’, a posebno uvaženoj ambasadorki Ozan koja je dokazani prijatelj Bara, i uvijek smo sa zadovoljstvom njeni domaćini”, kazao je Raičević, koji je podsjetio na dugogodišnju uspješnu saradnju između Opštine Bar i Turske razvojne agencije.

“Veliko je zadovoljstvo zbog permanentnog djelovanja ‘TIKE’ na području naše opštine. Brojne su donacije ostvarene u prethodnom periodu- u obrazovanju, poljoprivredi, pomoći privrednim subjektima, a vrijedna podrška u tehničkom opremanju obezbjeđena je i za Lokalni javni emiter, Radio Bar”, istakao je čelni čovjek barske opštine Dušan Raičević, koji je pohvalio rad škole „Anto Đedović“, koja je, kako je kazao, jedna od najsavremenijih u Baru.

Direktorka, Stanka Vukčević, uručila je zahvalnice ambasadorki Turske Songul Ozan, koordinatoru „TIKE“ Abdurrahmanu S. Topraku, predstavnici Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta Nedi Ojdanić i predsjedniku Dušanu Raičeviću koji, kako je navela, kontinuirano podržava školu. Najnovija donacija iz lokalne uprave obezbjeđena je za djecu romske i egipćanske populacije, kao i korisnike materijalne pomoći, a sastojala se u tabletima i učioničkoj opremi.

„Zahvaljujući toj nesebičnoj podršci, kao i onoj od strane resornog Ministarstva, a sada i ‘TIKE’, naša škola je među najopremljenijima i najuspješnijima u Crnoj Gori. Sve to ne bi bilo moguće, naravno, i bez vrijednog i predanog rada učenika, nastavnika i kompletnog kolektiva, koji funkcioniše kao jedna velika i harmonična porodica”, zaključila je direktorka OŠ “Anto Đedović”, Stanka Vukčević.

The post VIDEO: Značajna donacija Turske razvojne agencije TIKA školi Anto Đedović first appeared on BARinfo.

Vesna je nosilac višeg zvanja „nastavnik mentor“ koje dodjeljuje Ministarstvo prosvjete na osnovu rezultata postignutih u obrazovanju. Dobitnica je značajne nagrade na konkursu za primjere dobre prakse  koji podstiču i promovišu preduzetničko učenje u Crnoj Gori, a priznanje joj je dodijeljeno na međunarodnoj konferenciji u organizaciji Nacionalnog partnerstva za  preduzetničko učenje Crne Gore i Zavoda za škostvo.

Mentorka je učenicima koji su osvojili nagrade na raznim takmičenjima- od opštinskog, državnog do međunarodnog nivoa u različitim oblastima (matematika, dramsko stvaralaštvo, literarni i likovni izraz, preduzetništvo, ekologija,  sport…). Poseban doprinos dala je sa svojim generacijama učenika u humanitarnim akcijama koje su organizovane u školi i gradu. Izdvajamo njen izvanredan uspjeh u radu sa đacima-pobjedu na međunarodnom umjetničkom konkursu ENO programa u izradi hoklice i promovisanju nacionalnih obilježja.

Novi izazov koji je prof. Čabarkapa postavila učenicima i sebi je učešće na takmičenju u robotici World Robot Olympiad 2021. (Svjetska olimpijada u robotici).Tim povodom smo posjetili JU OŠ „Anto Đedović“ i razgovarali sa jedinim  učesnicima iz Bara na ovom prestižnom nacionalnom događaju.

RB/BI: Kako ste došli na ideju da učestvujete u jednom ovako važnom takmičenju nacionalnog nivoa i šta Vas je motivisalo?

Čabarkapa: Dobili smo poziv od Mašinskog fakulteteta UCG, koji je u saradnji sa Edutus univerzitetom iz Mađarske organizovao drugo nacionalno takmičenje iz robotike u sklopu Svjetske olimpijade u robotici, tzv.WRO. Motivisalo me je to što su ove godine prvi put u takmičenje uključeni najmlađi, učenici uzrasta od osam do deset godina, tj.WeDo starosna grupa. Bila je to prilika da se moji učenici oprobaju u nečem drugačijem i zanimljivom. Tako su dva tima osmogodišnjaka OŠ“Anto Đedović”, učenici II-1: Đorđe Živković, Vujo Ivanišević, Marija Makarova, Sara Bubanja, Alexander Okulov i Lev Šatohin smjelo zakoračili u oblast robotike .

RB/BI: Koja su bila pravila takmičenja i kakav ste imali zadatak, šta je bio cilj?

Čabarkapa: Za  kreiranje robota koristio set Lego Education WeDo2.0. Opremu smo iznajmili od Fakulteta, kako su i nalagala pravila takmičenja. Tema ovogodišnjeg World Robot Olimpiad 2021. WeDo je „Borba sa šumskim požarima“. Zadatak je bio da se napravi robot koji može da se bori sa šumskim požarima i spašava ljude, evakuišući ih na sigurne lokacije. Svaki tim je morao dostaviti kontinualne video- zapise svog robota, koji tokom runde izvršava takmičarske zadatke i dokumentaciju svog programskog kôda koji je robot koristio. Video zapisi su morali biti kontinualni. Otpremanjem fajlova na takmičarsku platformu 3. juna 2021.godine završeno je takmičenje za WeDo kategoriju i sada čekamo da stariji učenici završe učešće, pa da se takmičenje zatvori i  proglase najbolji.

RB/BI: Da li ste tokom rada na projektu iz robotike i priprema za nacionalno takmičenje imali podršku škole?

Čabarkapa: Pripremnim časovima sekcije malih robotičara koji su realizovani tokom prethodna tri mjeseca, više puta je prisustvovala direktorica škole Stanka Vukčević, koja je pratila naš rad. U teškim izazovima organizovanja on line takmičenja u doba pandemije Covida-19, direktorica je podržala naše učešće na ovom važnom takmičenju. Za projekat su u školi obezbijeđeni neophodni uslovi, sredstva i podsticajni ambijent,što je velika  i značajna podrška u radu sa  ovim darovitim učenicima.

RB/BI: Kakav je bio stav roditelja o učešću tako male djece u ovom zahtjevnom projektu?

Čabarkapa: Tokom rada na ovom projektu sa roditeljima učenika je ostvarena izuzetna saradnja. Poštujući sve epidemiološke mjere, bili su dragi gosti na pokaznim časovima timskih postignuća vještine upravljanja robotom. Takmičari su imali i sponzora. Majice je donirao Saša Okulov (roditelj učenika), a štampu je odradila firma MONTE PRINT. Ovom prilikom im zahvaljujemo na podršci .

RB/BI: Kako su djeca reagovala ,šta će za djecu i njihov dalji rad i učenje  značiti  učešće na  takmičenju?

Čabarkapa: Učešće na takmičenju je priprema učenika za uspješno rješavanje zahtjeva 21. vijeka, a škola je mjesto čiji je cilj da pomogne da učenici razviju potrebne vještine. Kroz pripremne časove za takmičenje, učenici su imali priliku da razvijaju motoriku, kritičko promišljanje, diskusiju, praktično primjenjuju naučeno, kao i da razvijaju  digitalne kompetencije. Za učenike je ovo bio izazov, modelovali su, koristeći lego elemente, upoznali mehaničke i elektronske djelove, programirali, kreirali različite modele robota i tražili najbolje rješenje, mjerili brzinu, donosili zaključke… Kroz zabavu, stekli su veliko iskustvo iz robotike i programiranja koje mogu prenijeti vršnjacima. Učenici su motivisani da pokažu svoje specifične mogućnosti, koje će iskoristiti u redovnom nastavnom procesu i biće im od koristi u daljem procesu obrazovanja.

RB/BI: Koja je uloga mentora u pripremi djece za ovakav vid savremenog obrazovanja?  Šta za Vas znači ovo takmičenje?

Čabarkapa: Praćenjem dešavanja u obrazovanju i aktivnim učešćem u svom profesionalnom razvoju kroz različite oblike stručnog usavršavanja, nastavnik uvodi moderno, a to je STEM pristup, odnosno spoj nauke, tehnologije, inženjerstva i matematike, zapravo to je robotika. Za sve nas je ovo takmičenje bilo pravo zadovoljstvo i ponosna sam da smo bili dio ovog velikog svjetskog događaja. Uložen je veliki trud, ali dešavale su se divne stvari za djecu i školu i za mene, jer sam i sama otkrivala neke nove stvari i obogaćena sam tim divnim iskustvom .

Direktorica škole „Anto Đedović” Stanka Vukčević istakla je da je profesorica Čabarkapa odlučila da svojim učenicima pruži priliku da učestvuju u takmičenju u robotici koji je prvi put ove godine otvoren za najmlađe učesnike.

„Za timski rad u projektu kroz koji se razvija kreativnost i vještine za prepoznavanje i rješavanje problema, bile su potrebne višesatne obuke u popodnevnim terminima, ali je mentorka uprkos tome pripremala  učenike svog odjeljenja još od sredine marta 2021.godine, kada su prijavljeni na takmičenje. Mnogo nam je drago što se OŠ ’Anto Đedović’  našla među učesnicima takmičenja u robotici. To je veliki uspjeh i za školu i za Bar. Pripremili smo zahvalnice svim našim učenicima-učesnicima“, navela je Vukčević.

Na kraju razgovora, ovim vrijednim malim robotičarima i njihovoj mentorki želimo puno uspjeha u  konačnoj selekciji  rezultata takmičenja u robotici i da se ime JU OŠ „Anto Đedović“ nađe na listi nagrađenih jer to zaista svojim radom  zaslužuju.

The post VIDEO: Učenici OŠ Anto Đedović na takmičenju u robotici first appeared on BARinfo.

Učenici OŠ “Anto Đedović” tradicionalno se, prije glavne svečanosti, okupljaju ispred škole i šetaju do glavne šušanjske ulice, nakon čega odlaze u grad. Svečani defile prate roditelji, rodbina i mještani, i svake godine ovaj događaj privuče veliku pažnju.

Direktorica škole Stanka Vukčević ističe da su ispratili generaciju veoma uspješnih učenika, koja je školi donijela mnogo nagrada sa raznih takmičenja. Izdvajaju četiri osvojena mjesta na Državnom takmičenju u znanju (iz italijanskog jezika i biologije), dva mjesta na Olimpijadi znanja (iz biologije i programiranja), dvije nagrade na likovnom konkursu o profesionalnoj orijentaciji, pregršt medalja sa sportskih takmičenja, a među njima i vicešampionsku titulu u Ligi rukometa.

“Zbog svih ovih nagrada svi smo u školi ponosni i zahvaljujem talentovanim učenicima što su na ovako divan način proslavili ime OŠ ‘Anto Đedović’. Već dugi niz godina u školi njegujemo tradiciju da na najljepši način ispratimo polumaturante. Povodom završetka nastave za učenike IX razreda, organizuje  se u školskom dvorištu zabava za sve učenike i zaposlene. Pjeva se, igra… zajedno učenici, nastavnici i zaposleni u školi. Devet godina druženja, rada i divinih uspomena zaslužuju da imaju ovakvu lijepu završnicu”, istakla je direktorica Stanka Vukčević i zahvalila “Studiju Petović”, koji tradicionalno medijski podržava proslavu polumaturanata ove škole.

The post FOTO: Polumatura OŠ Anto Đedović first appeared on BARinfo.