Crkva Svetog Nikole u Mikulićima podignuta je na sredini gornjeg dijela sela ispod planine Rađen.
Vrijeme gradnje je nepoznato, ali bi se moglo pretpostaviti da je to 16. vijek. Vjekovima je odolijevala zubu vremena zahvaljući zajedničkom održavanju svih mještana, pravoslavne i islamske vjeroispovjesti. Kraj 19. vijeka je dočekala sa oštećenim krovom, a zajednički su je obnovili 1894. godine pravoslavni i muslimani. Ona je početna i završna tačka iznošenja krsta Svetog Vladimira na Rumiju. U zemljotresu iz 1979. godine crkva je jako oštećena, a tek nakon petnaestak godina pristupilo se njenom obnavljanju.
Pravoslavni bratstvenici sela: Androvići, Markičići i Marljukići su sami pokrenuli akciju nabavke investicija za ovakav projekat. Odbor za obnovu crkve odlučio je da se ide na samodoprinos mještana, radnih organizacija i prijatelja sela. Najveći novčani doprinos dali su iseljenici – prijatelji Mikulića iz Francuske, sve tri vjere, a među njima najviše je donatora bilo iz katoličkih Zubaca, te muhamedanskih Kunja.
