Borba za potomstvo često je dugotrajna i iscrpljujujća, kako psihološki tako i finansijski. To vrlo dobro znaju oni koji su kroz tu borbu prošli ili koji je vode, nerijetko i više od deset godina.
Ima ih koji su relativno brzo uspjeli da se ostvare kao roditelji. Brojni, usljed mnogo prepreka i komplikovanih dijagnoza, na tom putu odustaju. No, većina je do cilja- bebe u naručju, odlučna i spremna da podnese puno boli i neuspjelih pokušaja. Treba im pružiti šansu.
Država Crna Gora o trošku Fonda zdravstva, odobrava finansiranje tri vantjelesne oplodnje za žene do 44 godine. To nekada nije dovoljno. Kako bi se i kod nas, kao što je to slučaj u zemljama regiona i EU, omogućio veći broj pokušaja, nedavno je osnovana fondacija “I ja imam pravo da budem mama”. Tim povodom za Radio Bar i Bar Info govorile su, kako za sebe kažu „četiri stuba fondacije“ – Podgoričanka Žana Mihaljević, Slobodanka Boba Aleksić iz Šavnika i Baranka Katarina Prvulović. Pored njih u aktivnostima fondacije učestvuje i Marina Đurović.
“U prosjeku je za jedan pokušaj vantjelesne oplodnje, u privatnim klinikama u Crnoj Gori, potrebno izdvojiti minimum dvije hiljade eura. U zavisnosti od dijagnoze i preporučene terapije, za ‘startni paket’ u inostranstvu- pet do deset hiljada eura, i više. To su za prosječan par koji se bori sa sterilitetom u Crnoj Gori veliki finansijski izdaci”, priča Žana Mihaljević, magistar ekonomije. Njoj je zbog problema sa hipofizom otežana mogućnost začeća, ali prema riječima ljekara, šansa postoji.
“Imam 48 godina. Više od deset godina se borim za potomstvo i neću odustati. Suprug i ja smo u kreditima, jer smo sami finansirali pokušaje, kako u Crnoj Gori, tako i u inostranstvu. Dok god postoji šansa ja ću se boriti”, naglašava ova hrabra žena.
Njeno poznanstvo sa Slobodankom Bobom Aleksić, suosnivačem fondacije “I ja imam pravo da budem mama”, potvrda je da se slični pronalaze.
“Upoznale smo se preko društvene mreže nakon što sam podijelila fotografiju na kojoj je pisalo – “Najsnažnije žene postaju najsnažnije mame i prije začeća djeteta”. Tako je počela naša priča i dopisivanje. Kroz razgovor smo saznale da imamo istu dijagnozu, koja je rijetka i koju u Crnoj Gori ima svega četiri ili pet žena. Ljekari kažu da je začeće sa našom dijagnozom moguće no, nedovoljan broj pokušaja je naš problem”, priča ova tridesetdvogodišnjakinja. Ključni ciljevi za koje se zalažu su između ostalog, omogućavanje parovima i pojedincima koji imaju problem sa sterilitetom, vantjelesnu oplodnju bez ograničenja i sa doniranim genetskim materijalom.
„Primarno se zalažemo za neograničen broj vantelesnih oplodnji o trošku Fonda zdravstva, potom pokretanje Nacionalnog registra doniranog genetskog materijala, ukidanje starosne granice za pokušaj vantjelesne oplodnje za žene do 44-te. Zalagaćemo se i za tri pokušaja nestimulisanog liječenja neplodnosti, kao i osnivanje Banke reproduktivnih ćelija i embriona“, navodi Mihaljevićeva.
Ona dodaje da je kontradiktorno to što je u Crnoj Gori dozvoljena vantjelesna oplodnja sa zamrznutim genetskim materijalom, a nije dozvoljen njegov uvoz.
“Problem je što mi u Crnoj Gori nemamo tzv. Banku reproduktivnog materijala. Takođe, zalažemo se i za procjenu individualnog reproduktivnog potencijala, kako bi i žene poslije 44-te godine dobile šansu da budu majke”, naglašava Mihaljevićeva.
Naše sagovornice smatraju da je u Crnoj Gori veliki problem i nedostatak institucionalne podrške. Iako su se putem pisma obraćale Ministarstvu zdravlja, odgovor nisu dobile.
“Nadam se da će država uraditi nešto i pomoći ženama koje žele da se ostvare kao majke. Mi želimo da natalitet u Crnoj Gori raste, a ne da se smanjuje”, naglašava Boba Aleksić.
Fondaciji i grupi podrške “I ja imam pravo da budem mama” pridružile su se i žene koje su putem vantjelesne oplodnje uspjele da dobiju potomstvo. Jedna od njih je i Baranka Katarina Prvulović, suosnivač fondacije.
“Suprug i ja smo 2008. saznali da jedino putem vantjelesne oplodnje možemo da se ostvarimo kao roditelji. Krenuli smo tada tim trnovitim putem uz pomoć stručnih lica i s vjerom u Boga. Sada imamo Kalinu koja je napunila šest godina”, priča Katarina.
Ona želi da svojim savjetima, na osnovu ličnog iskustva, budućim mamama pomogne u njihovoj borbi.
“Iako sam se ostvarila kao majka, želim svim srcem da pružim podršku ženama koje se bore sa sterilitetom i u krajnjem, kao jedan od osnivača fondacije, želim da ostvarimo navedene ciljeve”, poručuje Prvulovićeva.
Aktivne su na svim društvenim mrežama i platformama, a takođe su pokrenule i prikupljenje potpisa podrške na site-u www.peticija.online “Pravo na veći broj besplatnih vantjelesnih oplodnji u Crnoj Gori”.
