Trgovina ljudima u Crnoj Gori – naša surova realnost

DPNCG objavio serijal istraživačkih priča

Da trgovina ljudima nije samo jeziva priča iz starih vremena ili ubjeđenje da se odvija negdje daleko, već stvaran problem sa kojim se suočava i Crna Gora, koji se dešava tu, možda upravo u našem komšiluku, pokazao je i serijal istraživačkih priča koje je pripremilo Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG).

Novinari koji se već godinama bave ovom temom, ali i naše mlade kolege istraživali su različite oblike trgovine ljudima, i uz poštovanje etičkih standarda novinarstva, prezumpcije nevinosti i zaštite prava maloljetnih osoba, uz nezvanične informacije koje su potkrijepili zvaničnim izjavama i dokumentima objavili su priče koje su osvijetlile različite aspekte ovog krivičnog djela.

U priči koja je posljednja objavljena, a koja je izazvala velike reakcije javnosti, opisani su detalji jednog zločina u krugu porodice, o tome kako je dvoje djece iz Crne Gore čak četiri godine živjelo u paklu droge, batina, teških fizičkih poslova, prosjačenja. Sve zahvaljujući djedu i ocu.

Kroz posebnu istraživačku priču, ukazali smo i na problem „savremenog“ ropstva u Crnoj Gori, odnosno trgovine ljudima u cilju radne eksploatacije. Razgovarali smo sa potencijalnom žrtvom trgovine ljudima – mladićem koji je nekoliko mjeseci radio u Podgorici samo za stan i hranu, kojem su oduzeta dokumenta vraćena tek nakon što je zaprijetio da će slučaj prijaviti policiji, a zarađeni novac nikada mu nije isplaćen.

Da u Podgorici postoji mjesto, neka vrsta montažnog ugostiteljskog objekta u kojem se odvija seksualno iskorištavanje, odnosno posredovanje u prostituciji, da među žrtvama ima maloljetnih osoba, kao i zavisnica koje pružaju seksualne usluge, saznali smo od naših sagovornika iz nevladinog sektora. U priči o ženama koje su žrtve trgovine ljudima u cilju seksualne eksploatacije ukazali smo i na koje načine trafikanti „vrbuju“ žrtve, ali i na podatak da je od 2015. godine do danas za krivično djelo trgovina ljudima u vezi sa seksualnim iskorištavanjem osuđena samo jedna osoba.

Da li u Crnoj Gori ima policajaca koji su uključeni u trgovinu ljudima ili državni organi ne rade svoj posao, tema je kojom smo se bavili u posebnom tekstu. Crnogorski policajci koji su hapšeni u akcijama sprečavanja trgovine ljudima na kraju nijesu čak ni optuženi za to krivično djelo. Naši sagovornici su saglasni – ukoliko policajaci učestvuju u trgovini ljudima treba najstrože da odgovaraju. To je prvi korak da se stane na put trgovini ljudima. Ovako je sve samo predstava za javnost.

Priča kojom smo otvorili serijal tekstova o trgovini ljudima govori o kriminalu pod velom tradicije. Razgovarali smo sa Romkinjom koju su roditelji udali kada je imala 13 godina. Došli smo i do podataka da, prema procjenama romskih nevladinih organizaca, prije punoljetstva u brak stupe dvije od tri, ili čak tri od četiri Romkinje. Ne zna se koliko je ugovorenih brakova. Ali se zna „cijena” nevjeste. Uglavnom od 200 do 4.000 eura, u nekim slučajevima i više.

DPNCG zahvaljuje svim koleginicama i kolegama koji su učestvovali u izradi novinarskih priča, ali i sagovornicima koji su ukazali na probleme sa kojima se suočavaju žrtve trgovine ljudima, kao i na institucionalne propuste u pronalaženju i sankcionisanju počinilaca ovog krivičnog djela.

Istraživačke priče nastale su uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u njima su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove donatora.

Share.

Comments are closed.