Omerbašića džamija se nalazi na stotinjak metara od ulaza u Stari grad. Izgradio ju je Omer-baša, barski trgovac i plemić, sa svoja dva sina 1662. godine. Po predanju, džamija je nastala pošto se Omer-baša, jer se akšam približavao, a nije mogao stići do ulaza u tvrđavu, zarekao da će na mjestu na kome se nađe kad počne molitva, sagraditi džamiju.
Pripada tipu mahalskih džamija, jednostavne pravougaone osnove, sa minaretom prizidanim uz jugozapadni zid. Nema nikakvih posebnih dekorativnih elemenata. Iznad ulaza formirana je drvena galerija do koje se dopire drvenim stepeništem smještenim uz zapadni zid. Sa galerije se ulazi u minaret. Džamija je zidana od poluobrađenog lokalnog kamena nejednake veličine, složenog u relativno pravilne horizontalne redove. Kameni dovratnici i doprozornici su romaničko-gotički elementi prenijeti sa neke reprezentativne građevine Starog grada i upotrebljeni kao spolije. Kompleksu je pridodata i džamijska kuća, početkom XX vijeka. Cio prostor je ograđen kamenim zidom.
Renovirana je u nekoliko navrata. Sanacija je obavljena 1971. godine, ali joj je zemljotres iz 1979. godine nanio velika oštećenja, koja su temeljno sanirana 1986. I danas se u njoj obavlja molitva i predstavlja centralnu barsku džamiju.
U blizini Omerbašića džamije nalazi se i turbe Hasan-dede (derviš Hasana), sagrađeno 1612. godine, površine osam puta osam metara, kvadratne je osnove sa kupolom koja izranja direktno iz krova. U njemu se nalaze mezar, pokriven zelenim pokrivačem, i derviševa vjerska kapa ahmedija, 350 godina stara. Živio je krajem 16. i početkom 17. vijeka i pripadao je tzv. turkmenskim kzlbašama, redu šiitskih islamskih propovjednika koji su se opirali osmanskom uređenju turske imperije.
Za Starobarane je Hasan-Dedino turbe imalo poseban značaj. Predstavljalo je jednu vrstu svetilišta koje je pohođeno s vremena na vrijeme, naročito o Bajramu. Na njemu su utjehu naročito tražili nevoljnici i ubogi, ljudi ophrvani nesrećom.