Gošća Vjere Knežević Vučićević u emisiji „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara, bila je samostalna savjetnica za aktivne mjere zapošljavanja u Birou rada Bar, Suzana Mašanović.
RB/BI: Direktan povod za Vaše gostovanje je početak procedure prijavljivanja poslodavaca i visokoškolaca zainteresovanih za učešće u projektu Stručno osposobljavanje, koje već 12-u godinu zaredom realizuje Zavod za zapošljavanje, uz podršku Vlade Crne Gore. Ko ima pravo da učestvuje u projektu?
Mašanović: Pravo da podnesu prijavu imaju poslodavci iz privatnog i javnog sektora. Prijava se radi elektronskim putem, preko sajta e-Uprave, a traje do 16. oktobra, do podneva. Nakon obrade podataka i formiranja rang lista poslodavaca (za šta će biti potreban jedan dan), počinje prijava visokoškolaca. Uglavnom se prijavljuju poslodavci koji su učestvovali i ranijih godina, pa je potrebno samo da otvore svoj nalog koji već postoji u evidenciji. Ako se prijavljuju po prvi put, moraju se registrovati na sajtu e-Upravu. Međutim, većina njih je, s obzirom da e-Upravu koriste za obračun plata, već registrovana, što olakšava proces. Kada se uđe na sajt, postoji „prozor“ Stručno osposobljavanje, čijim otvaranjem se upoznaju sa svim koracima koje treba slijediti za uspješno podnošenje prijave.
RB/BI: Kazali ste da se uglavnom prijavljuju poslodavci koji su već učestvovali u projektu prethodinih godina. Bilo bi dobro da za one koji još uvijek razmišljaju da li da se prijave, objasnite zbog kojih benefita bi valjalo da to učine?
Mašanović: Svakodnevno odgovaramo na brojne pozive sa upitima kakva je procedura, koje su njihove obaveze… Objasnimo im da je glavna obaveza da jednom mjesečno dostavljaju potvrdu da su visokoškolci redovno dolazili, jer im se na osnovu toga radi obračun plata. Kada govorimo o benefitima, poslodavci treba da imaju na umu da dobijaju mladu, obrazovanu radnu snagu željnu znanja, sa voljom da naučeno primjenjuju i u praksi. Što se tiče poslodavaca koji po prvi put žele da se uključe u projekat, uglavnom ih interesuje kakva je struktura na Birou.
RB/BI: Ima li poslodavac pravo da radno angažuje i po nekoliko visokoškolaca?
Mašanović: Naravno. To zavisi od veličine firme, a neko je pravilo da se na dva visokoškolca rasporedi jedan mentor koji ih upućuje u posao. Mentor se i potpisuje na izvještaje koji svjedoče da je visokoškolac valjano obavljao posao.
RB/BI: Iz kojih sektora su proteklih godina bili najbrojniji poslodavci?
Mašanović: U posljednje vrijeme se visokoškoci više odlučuju za rad u javnom sektoru.
RB/BI: Zašto „bježe“ od privatnog sektora?
Mašanović: Ne znam šta je razlog tome, posebno ako se zna da, ako se dobro pokažu, ostanu u radnom odnosu i poslije isteka devetomjesečne radne prakse. Ja nemam uvid u javni sektor, jer mi isključivo pratimo privatni sektor i prijave poslodavaca. Osim toga, na mjesečnom nivou pratim i rad visokoškolaca, jer imam priliku da popričam sa njima kada nam donesu izvještaj…
RB/BI: Jesu li mladi ljudi spremni da rade?
Mašanović: Jesu. Iako prilikom izbora firme, kompletnu proceduru rade online, dosta njih dođe do nas u Biro rada, sa željom da pita, posavjetuje se s nama, zamole nas da im damo više podataka o firmi koja im je u tom momentu interesantna. Mladi su danas veoma snalažljivi, preko sajtova lako dođu do podataka o firmama, a predmet interesovanja su im mahom one u kojima bi mogli da steknu praktično iskustvo i prošire znanje. Raspituju se i o kadru koje su te firme iznjedrile, nastoje da dođu do svih podataka (koliko su u prilici), pa bih rekla da ne prepuštuju ništa slučaju.
RB/BI: Nakon prijavljivanja poslodavaca i visokoškolaca, slijedi najkomplikovaniji posao – uparivanje. Po kom principu se ono realizuje i kakva su dosadašnja iskustva?
Mašanović: S obzirom da je uparivanje elektronsko, već nakon prijave u kojoj je naznačio za koju firmu je zainteresovan, visokoškolac ima uvid koliko ih se već prijavilo za to mjesto i kako je, s obzirom da je prosjek najbitniji, on rangiran. U slučaju da je neko drugi više rangiran, imajući u vidu da može da izabere čak sedam firmi, postoji prilika da se odluči za neku drugu.
RB/BI: Da li se ranijih godina dešavalo da neko od prijavljenih poslodavaca ili visokoškolaca ostane neuparen?
Mašanović: Dešavalo se zato što kod podnošenja prijave postoje tri koraka. Na primjer, poslodavac u potrazi za visokoškolcem odredi da li želi nekog sa završenim fakultetom iz društvenih, tehničkih, prirodnih nauka… Drugi korak je da precizno odredi oblast, a treći studijski program. Dešava se da tu dođe do nekih neslaganja, ali se za neuparene otvori drugi krug. Odluku kod kog poslodavca žele da rade, mogu da mijenjaju dok ne istekne rok za prijavu, kada se gasi aplikacija koja omogućava učešće u projektu.
RB/BI: Da se ovaj projekat pokazao kao veoma uspješan, svjedoči i podatak da je oko 50% korisnika, nakon devetomjesečne prakse nastavilo radni angažman kod istog poslodavca.
Mašanović: To potvrđuje ono o čemu smo govorili – da se oni dosta raspitaju, pa idu ciljano ka odabiru poslodavca kod kojeg postoji šansa da produže angažman. Naravno, trude se, dokazuju, što im sve daje šansu da se nakon isteka praksene vraćaju na Biro rada.
RB/BI: Koliko iznosi mjesečna nadoknada za visokoškolce?
Mašanović: Još uvijek je 450 eura. Ako bude izmjena, na vrijeme ćemo ih obavijestiti. Projekat počinje 15. januara. Poslodavac prije toga ima obavezu da sa visokoškolcem sklopi ugovor, na osnovu čega se pravi aplikacija za isplatu.
