Promovisan Vujačićev roman Zlatana – posljednji čuvar ognjišta, večeras na Trgu film Dan četrnaesti

Knjiga “Zlatana – posljednji čuvar ognjišta” autora Ranka Vujačića predstavljena je sinoć u sklopu programa bARS na 34. “Barskom ljetopisu”.

Moderatorka večeri bila je Senka Rastoder, a u ime izdavača govorio je Labud Lončar, predsjednik Međunarodnog udruženja književnika “Nekazano” iz Bara. Odlomak iz romana čitala je Ana Pavlović, učenica Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole, a veče su muzikom obojili mlada flautistkinja Mia Drača i klapa KUD “Jedinstvo”.

U uvodnom dijelu, Rastoder je istakla da je roman objavljen 2020. ali da je ”zbog znanih razloga pandemije” ovo prva promocija Vujačićevog novog romana. Autor piše o životu tri generacije kroz čije životne priče možemo pratiti društvene odnose, socijalne prilike, ratna vremena, ali i lične drame junaka.

“U strogo struktuiranoj zajednici gdje su uloge davno podijeljene, saznajemo o tradiciji i običajima crmničkih sela, kao i o teškom, mukotrpnom životu i ratnim vremenima, koja su kao usud pratili ovo područje. Štur, narativni tok romana, bez velikih dramskih, emotivnih istupa još više pojačava sliku surovosti vremena u kom se živjelo. Ova surovost se javljala više kao istorijska datost, a manje kao izvor slobodne volje ljudi koji su tu živjeli. Uglavnom, bez mnogo mudrovanja, bili su naredni za sve što im je ova istorijska vjetrometina stavila na životni put”, kazala je Rastoder.

Autor je ognjište pomenuo u naslovu, ali i puno puta u samom romanu. Rastoder je kazala da se  stiče utisak da to nije samo “mjesto oko kojeg su se okupljala čeljad”, već ima mnogo dublje značenje i za porodicu i za zajednicu.

“Ognjište, ako se odnosi na savremeno vrijeme, trebalo bi da bude kamin. Danas ljudi koji imaju para i prostora, naprave lijepo kamin u dnevnom boravku i imaju ognjište. Međutim, ognjište koje je Zlatana čuvala, i mnogi prije nje, nešto je što je specifično za područje kompletne Crne Gore, ali za zaleđe Crmničke nahije, i znači mnogo više od vatre za zagrijavanje dnevnog boravka. Jer, oko ognjišta se dogovaralo ko će da ide na rabotu, a ko na sahranu, ko ide u rat, a ko ostaje doma da ognjište čuva, kad se ide u prosidbu, kad se dočekuju gosti… tu se znao tačan raspored đe ko sjedi. Ko je imao stolovač, bio je bliže ognjištu, ostali su sjeđeli na tronošce. Obično je domaćin kuće sjedio na stolovaču. Simbolika ognjišta je dom”, pojasnio je Vujačić.

Roman počinje sa Markom Milovim, učiteljem koji je svake školske godine dobijao dekret u kojem je bilo označeno mjesto u kojem će raditi, kao i određena visina plate. To se stalno mijenjalo.

“Svaki učitelj je očekivao krajem avgusta dekret za tu godinu. Dešavalo se da pojedini učitelji ostanu u istom mjestu ili što bliže kući. Međutim, nisu se mnogo pitali oko toga, već je Nadzorništvo odlučivalo gdje koji učitelj može da doprinese opismenjavanju. To nije značilo samo da ih uči računu, pisanju, zemljopisu ili vjeronauci, nego su ih učili i da kaleme, kako bolje da proizvode, kad se sije, koje sjeme se bira… Imali su mnogo značajnih uloga pored opismenjavanja svojih đaka” objasnio je Vujačić.

Labud Lončar, predsjednik Međunarodnog udruženja “Nekazano” podsjetio je da je u njihovom izdanju  2017. godine objavljen Vujačićev roman “Pasje godine” i naglasio da su i njegov novi roman “Zlatana – posljednji čuvar ognjišta” prihvatili sa velikim zadovoljstvom.

“Mislim da je ovo jedan od rijetkih romana gdje je dat omaž školstvu i učiteljima u Crnoj Gori. Kako su se postavljali, kako su se premještali i kako su živjele te učiteljske porodice. A pomenut ognjište je bilo i duhovno mjesto gdje su se dogovarale velike stvari, mjesto gdje se čuvala ikona i gdje se svaki važni događaj planirao. Ono  ima veoma duboko značenje na ovim prostorima”, dodao je Lončar.

On je najavio i uskoro objavljivanje Vujačićevih kratkih “Priča oko Rumije”.

Ranko Vujačić (1948) rođen je u Baru, na Pristanu. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Baru, Višu Ekonomsku školu u Beogradu, a Pomorski fakultet u Kotoru. Čitav radni vijek proveo je u rodnom gradu, gdje se i penzionisao. Objavio je pet knjiga: “Priče oko Rumije”, romane “Saga – Pristan i Pristanjani” i “Bona”, zatim “Goranov put do tranzicije”, “Pasje godine”, a 2020. i “Zlatana – posljednji čuvar ognjišta”.

Program 34. “Barskog ljetopisa” nastavlja se večeras na Trgu Vladimira i Kosare kada će u 21:30 biti prikazan film “Dan četrnaesti”.

Ovo ostvarenje, reditelja Zdravka Velimirovića i scenariste Borislava Pekića, koji je Crnogorska kinoteka restaurisala zajedno sa Jugoslovenskom kinotekom, uvršten je u program najznačajnijeg svjetskog filmskog festivala – 74. Međunarodnog festivala u Kanu, u programu “Can Classix”.

U filmu “Dan četrnaesti”, koji je nastao u produkciji “Lovćen filma” 1960. godine, pratimo četiri zatvorenika koji, zbog dobrog vladanja, dobijaju dvije sedmice boravka na slobodi. Situacije u njihovim životima se komplikuju kako se bliži dan povratka u zatvor, dan četrnaesti. Glavne uloge igraju: Nikola Popović, Karlo Bulić, Slobodan Cico Perović, Dušan Janićijević, Olga Spiridonović, Mira Stupica

Zanimljivo je da je prije tačno 60 godina ova drama bila u trci za Zlatnu palmu… Gosti večeri su Andro Martinović – direktor Kinoteke i Mladen Velimirović – reditelj i sin Zdravka Velimirovića.

Share.

Comments are closed.