Početak kraja barskih palmi (1) – Apokalipsa u najavi

Na nedavno završenom projektu “Unapređivanje praksi lokalnih medija u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala”, koji je sproveo Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), analitički tekst urednika Bar Infa Željka Milovića “Početak kraja barskih palmi“ proglašen je za najbolji u konkurenciji ostvarenja novinara crnogorskih medija.

Zbog obimnosti i preglednosti, emitovaćemo ga u pet nastavaka, pet dana zaredom.

I – APOKALIPSA U NAJAVI

Iako je, u Crnoj Gori i regionu, Bar dugo bio bastion netaknutih palmi, u posljednjih nekoliko mjeseci posljedice napada crvenog surlaša su izuzetno vidljive, i postoji realna opasnost da grad ostane bez jednog od najljepših ukrasa – drvoreda ovih biljaka neposredno uz more i Dvorca kralja Nikole.

U svakodnevnim razgovorima, na društvenim mrežama ili u medijima, na različite načine se tumači ovaj kompleksni problem, ali bi zajednički sadržalac morao sadržavati fatalističku premisu: “Surlaš je neuništiv i nijedna se zemlja nije izborila s njim – ova naša se odlično držala, a sačuvala bi mnogo više stabala da je svijest pojedinaca bila veća”.

Na žalost, nije.

Na izuzetno atrakivnim lokacijama u Herceg Novom, Kotoru, Budvi, Tivtu, Bijeloj, Petrovcu, Sutomoru, više nema zdravih kanarskih palmi, jer su stabla koja su decenijama krasila fotografije i razglednice “Pozdrav s toplog Jadrana” nepovratno nestala, i umjesto njih zjape invalidno ogoljena zaobljena trupla ili prizemljeni panjevi. Palmin surlaš je zagospodario gradovima crnogorskog primorja, a, statistički gledano, koncem 2018. najbolja je situacija u Ulcinju – tamo je, naime, trenutno najmanji procenat štetočine. Ali, ne zato što je uništena, već zato što je većinu palmi pojela i prešla na druge gradove.

Apokaliptične slike klonulih ili pojedinih palmi oko kojih se viju rojevi crvenih oklopljenih buba ili neprijatni zvukovi krckanja tvrdih pokrilaca prilikom slučajnog gaženja cipelom, imaju istog uzročnika – invaziju malih crvenih insekata. I dok u naučno-fantastičnim filmovima, krvoločni alien dolazi iz svemira sa nezajažljivom potrebom da pojede sve na šta naiđe, ovaj pod latinskim imenom Rhynchophorus ferrugineus nadire iz tropskih predjela Azije.

Prvi put je zabilježen u Španiji 1996. godine, zatim 2004. u Italiji, 2005. u Turskoj, 2006. na Kipru, Grčkoj i Francuskoj, 2009. u Albaniji i Sloveniji, i 2011. u Hrvatskoj i Tunisu. Crna Gora je posljednja zemlja u mediteranskom regionu koja je detektovala štetočinu, oktobra 2012.

Crveni surlaš iznutra pojede palmu, ne dajući joj ni promil šanse da preživi.

Odrasla jedinka surlaša, photo by Tatjana Mastek Milek

Odrasli insekt je odličan letač i u jednom preletu može da leti od 100 m do 5000 m, a za 24 časa od 10 do 50 km. Detektuju pogodna mjesta za razmnožavanje na udaljenosti od 900 m i više. U najvećem broju slučajeva crveni surlaš ne prelazi na drugu palmu dok ona u kojoj živi ne bude potpuno uništena.

Ženka polaže od 200 do 500 jaja u krošnju, u meko tkivo mladih listova, praveći šupljine. Iz jaja se legu bijele larve, koje se hrane pupoljcima i mekim vlakanima, bušeći tunele kroz unutrašnjost drveta oko mjesec dana. Na prelasku u stadijum lutke, larva napušta drvo i formira čauru (kokon) od suvih palminih vlakana, a nakon toga prolazi transformaciju u odraslu jedinku. Utvrđeno je da crveni surlaš ima čak tri generacije godišnje, koje se prepliću, tako da se u jednoj palmi mogu naći istovremeno svi stadijumi razvića. Simptomi napada crvenog palminog surlaša postaju vidljivi tek kada je biljka umnogome uništena – listovi klonu, pa dobija karakterističan izgled, poput kišobrana.

Glavni metod pokušaja zaustavljanja najezde palminog surlaša je primjena sistemskih insekticida zalivanjem krošnje zdravih palmi, i to ponavljanjem u određenom vremenskom intervalu. Kada palma oboli, najčešće joj nema spasa. 

Ne postoji efikasna zaštita, niti hemijsko sredstvo kojim se surlaš može uništiti. Jedino što se može činiti je kao kod gangrene, uklanjanje mrtvog tkiva, u ovom slučaju zaraženih stabala palmi ili djelova stabala, po strogo utvrđenim pravilima. Ispod palme se postavlja folija dvaput veća od krošnje, režu se listovi, „rana“ premazuje kalemarskim voskom, a vrh obmotava folijom. Zaraženi djelovi biljke se spaljuju ili zakopavaju na dva metra dubine. Na palmama kojima centralni dio krošnje nije potpuno napadnut i za koje postoje kakve-takve šanse u oporavak, vrši se postupak tzv. dendrohirurgije (kidanja do zdravog tkiva).

Na teritoriji Crne Gore prisustvo ovog insekta prvi put je primijećeno u Ulcinju, kod hotela “Lido” i smatra se da je došao iz Albanije prirodnim putem. Fitosanitarna uprava je, zvanično, prvi nalaz surlaša objavila 26. oktobra 2012. godine, nakon što je to potvrđeno od strane Entomološke laboratorije.

Što se Bara tiče, sve je počelo u medijima, bez mnogo interesovanja građana.

Share.

Comments are closed.